|
|
| ožujak, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Webcomics
Backstage
Ctrl+Alt+Del
Girl vs. Pig
Least I Could Do
The Order Of The Stick
Vgcats
Weebl&Bob
Zajednički blog
Oni koje čitam
Croatian Nauseous News
horror
Organic Angel
retrophobia
ribafish
translator
Oni koji i mene čitaju
The illusionist formerly known as...
rpgfan
whisper9
Općenita razmišljanja o životu i svijetu iz pera(tipkovnice?) moje malenkosti. Pišem o sebi i drugima koji su ustvari dosadni pa neću na njih trošiti prostor. So there.
Koliko vas je dosad bilo
Hit Counter
Pantera - This Love
If ever words were spoken
Painful and untrue
I said I loved but I lied
In my life
All I wanted
Was the keeping
Of someone like you
As it turns out
Deeper within me
Love was twisted and pointed at you
Never ending pain, quickly ending life --
[Chorus]
You keep this love, thing, love, child, love, toy
You keep this love, fist, love, scar, love, break
You keep this love
I'd been the tempting one
Stole her from herself
This gift in pain
Her pain was life
And sometimes I feel so sorry
I regret this the hurting of you
But you make me so unhappy
I'd take my life and leave love with you
I'd kill myself for you, I'd kill you for myself --
[Chorus]
No more head trips
Aishwarya Rai
Keira Knightley
Naomi Watts
Zooey Deschanel
Slika samo za avdotju
Jooooj, kako je život lijep! Zamislite scenu: cijelo dopodne ljenčarite, popodne se odvezete na predavanje, vidite svoje frendove, malo se zafrkavate, krenete doma, vlak u polasku kasni 40-ak minuta iz globalno-političkih razloga, naspavate se, i opet ujutro na faks...
God damn, such a good life. Onda umjesto na predavanje sa ekipom na kavu a vani sunceeeee!
Plus, dobijete par CD-a za pregledavanje/preslušavanje...
A sad iz ovog šarenog izbacite događaj koji potiče na homicidalno ponašanje masovnih razmjera.
I još ću zbog ovih saiyanovih CD-a oči izgubit ali to sam si sam kriv.
Počeo sam davati i ljubavne savjete iako sam totalni chicken što se toga tiče. Ne savjeta nego ljubavi. Go me!
Yup, it's a wonderful life! How lame.
E da, nicoll. Pošalji mi mail o tome kako stavim sliku na neko drugo mjesto na postu a ne samo na početak. Ova slika mi je živce popila! I nije smiješno, judo jedna!
Aeris Gainsborough: So you showed up.
Aeris Gainsborough: Even though you're falling apart... I'm sure this will be a good thing.
Aeris Gainsborough: [sing-songy] Question!
Aeris Gainsborough: Why exactly did you come here?
Cloud Strife: I think... I want to be forgiven.
Cloud Strife: Yes, I want to be forgiven...
Aeris Gainsborough: [amused] By whom?
Quote iz najboljeg filma svih vremena. Final Fantasy VII: Advent Children. Iako se sa mnom možda ne bi složili oni koji nisu igrali FFVII. Koji nisu darovali stotinjak sati svog života, smijali se i plakali uz Clouda, Aeris, Tifu i ostale. Oni koji znaju o čemu ja to blebećem svaka im čast. Ostale lagano žalim i nadam se da će što prije doći u posjed ta dva remek-djela. Možda ovaj post i nije toliko relevantan za funkcioniranje svemira kao takvog ali meni je FFVII nešto posebno i želio bih da i drugi to vide na moj način.
Joooj, već mi je kasno za normalne izjave stoga smatrajte se lagano uvrijeđenima. Pozdrav!
ADDITIONAL:
Probati ću malo češće pisati. Iako ne stignem baš zbog "faksa" i raznih drugih obaveza(moš mislit). Dakle, još kad nađem temu za pisanje nitko mi neće biti ravan i svi ćete mi se klanjati and I'll be like: Bwahahahahaha!
Anyway, može jedan citat iz Američkog psiha? Filma, ne knjige. Naravno da može. Kako je to rekla jedna kolegica, "Moj blog, moja pravila."
"There are no more barriers to cross. All I have in common with the uncontrollable and the insane, the vicious and the evil, all the mayhem I have caused and my utter indifference toward it I have now surpassed. My pain is constant and sharp and I do not hope for a better world for anyone, in fact I want my pain to be inflicted on others. I want no one to escape, but even after admitting this there is no catharsis, my punishment continues to elude me and I gain no deeper knowledge of myself; no new knowledge can be extracted from my telling. This confession has meant nothing."
"I need to engage in homicidal behaviour on a massive scale. It can not be corrected but I have no other way to fulfill my needs."
Prije općenarodne pobune samo da kažem da mi se ti citati zaista sviđaju i da se ne bi trebali povezivati sa mojom osobnošću kao takvom. Tako.
Da se i ja javim cjelokupnom pučanstvu. Dakle, čime započeti izlaganje? Možda mojim totalnim nedostatkom društvenog života? Ljubavnim problemima? Ajde to. 
E, sad kako početi?
I da li uopće početi?
A da zaboravim na sve i posvetim se samousavršavanju kroz napredni oblik tibetansko-ruske meditacije i prelazak na više duhovno biće? OK.
Još mi nije ugodno pisati o takvim stvarima na netu.
A svejedno ne bi bilo ništa od toga.
Ja fakat nemam o čemu. Nisam bio vani ni niš. Blah. Kaj se uostalom događa tijekom vikenda a da je toliko zanimljivo? Ono, odeš van, naroljaš se, ne sjećaš se ničeg, napraviš 42 stvari zbog kojih ćeš ostati platinastim slovima zapisan/a (bez diskriminacije) u spomenaru "Vjerovali ili ne..." i tako dalje. Mislim, da se razumijemo, nije da mi se takvo što ikad dogodilo...
Inače nemam ništa protiv izlazaka i sličnog, dok je god ekipa prava. Ako pak ideš van samo s ciljem da se napiješ, nije li to malo jadno...? Tako, malo sam se ispuhao. Do čitanja.
Čak niti tjedan, kvragu. Gubim dane u besmislenom trkeljanju o nevažnim stvarima pa od toliko posla sam izgubio pojam o vremenu. Yay!
Samo mi još to fali. Ionako ništa ne stignem. Imam oko 10 knjiga za ispit iz sociologije (nisam ih još niti otvorio), ostali profesori već lagano dišu za vrat, uglavnom: grrrrrrrrrrrr. To je otprilike kratki sažetak. Plus, nedavno sam se POJAVIO ne predavanju iz statistike. Čak je bilo dosta poučno, shvatio sam da nemam pojma o tome i da ću to past i da će biti smak svijeta i da ću se reinkarnirat kao svemirski som na Marsu i...khm.
Koliko vidim sad aktualna postaje tema pljuvanja po ljudima i javnim osobama(pun intended). Pa da i ja kažem koju o tome. Dakle, ne znam za druge, ali ovaj blog ne služi za pljuvanje po ljudima i javnim osobama, čak ni onima koje to zaslužuju. Ne vidim smisla u tome. Ako imaš nešto za reći onda reci to toj osobi u lice. Kao što bi to svaki/a normalni/a B'stard učinio/la. Tako. NEISTINITI komentari nisu dio karaktera vašeg omiljenog autora. All the truth, all the time.
U ostalim vijestima: filmska preporuka - Dog Soldiers, odličan BRITANSKI horror. Bolji je od Hostela i od Munchena (OK, možda ne od Hostela - šala, nicoll požderi se). Pozdrav!
Napokon i ja čitam taj davinčijev kod. Pročitao sam oko 250 str za oko 2 sata. Koliko dobra može biti takva knjiga? Pa i nije baš dosadna, to priznajem. Ali to je toliko stara vijest, sve te imformacije o tajnim društvima, i Jesusu tako da je baš lame - pogotovo meni koji se pomalo bavim proučavanjem istog.
In other news, big row with mum, bored sensless, etc. U stvari jedva čekam faks. Jedino tamo mi se događaju zanimljive stvari. Ali, s druge strane, koliko je zanimljiv život jednog studenta? Hm, to zvuči mudro. Write that down.
Kako je danas odvratan dan! Ono, skroz. Dosadan grad, fakultet, neki ljudi (znaju oni da mislim baš na njih) i dosadni vlak i SVE!
Grrrrrrrrr.
Totalni gubitak vremena. Jedva čekam da završi. Prokleto beskorisna 24 sata.
ALI je super što sutra imam slobodan dan na faxu, isto kao i svaki petak. Extremly evil laughter: bwahahahahahahahahaha!
I baš me briga čiji je Trigun, sad je moj :)
Dakle nije mi jasno kakve veze ima razvoj željeznica u 18. i 19. stoljeću sa razvojem sociologije ali mi je barem drago što sam zbrisao pola sata ranije sa predavanja. Ali, koliko sam mogao propustiti? ANYWAY, ljudi su mi čak počeli komentirati blog (yay!), samo čekam da me počnu pljuvati. Ma šalim se, ne bi ja nikad to za Vas pomislio. Ali fakat nemam o čemu pisati. Oh, it's a wonderful life.
I opet ANYWAY, jedina svijetla točka dana mi je bio anime serijal Trigun (courtesy of saiyan). Thanks!
Evo, rek'o da i ja probam to bloganje. Preporučili su mi frendovi s faxa. Kažu da je zabavno. Barem prva 3 mjeseca. Ako toliko izdržim, svaka mi čast.
Anyway, jedva čekam sutra, na faxu sam do 21h po lokalnom vremenu, što je u stvari veoma loše jer: putujem svaki dan iz Klc a ako gubim vrijeme na predavanjima (tj. stječem obrazovanje neophodno za funkcioniranje života, svemira i svega ostalog) stignem tek na vlak u pola 23...Daaaaa, život je lijep.
