|
Evo počelo je! Svađamo se kao dva vragića u vreći. Kada smo išli na crkveni tečaj prije braka (koliko znam to se prakticira u zadnje vrijeme), lijepo nam je svećenik crtežom na ploči objasnio kako će se osjećaji u braku kretati: nakon početne sreće ide razočaranje i nesklad, a poslije bi se trebalo sve iznormalizirati. Mislim da je počelo naše razdoblje nesklada. Nisu to neke velike svađe ni grube riječi (zapravo, nikada se nismo jako posvađali),već riječkanja i durenja. Beskonačna durenja. Jedno završi, drugo već počne. A razlozi su više nego glupi: (ja) zašto je otvorio radijator u sobi, (on) jer mu ne dam da stavi na zid ružnu sliku, (ja) zašto se izderao na mene... Sve to bude izglađeno brzo i ne ostaje za sutra, ali je fakat već naporno. U fazi smo volim te-mrzim te. Pokušavamo to riješiti razgovorom, ali ja se obavezno moram rasplakati ( baš se mrzim zbog toga). I inače svaka moja svađa završi u suzama, a onda ne stajem dok već ne zaboravim zbog čega plačem. Mislim da za svaki suživot treba vremena, pa mislim da se neću još selit mami. |
|
Četvrtkom imam "slobodan dan". Mužić-pužić ide četvrtkom na nogomet, poslije imaju peder-party do kasnih sati, ali još uvijek pristojnih (ha-ha, jer birtije rade do 11h). Onda ja imam slobodno popodne i veče za svoje, znate, ženske gluposti. Idem na kave s ne pretjerano bliskim ljudima, kod frizera, kozmetičarki, skidam brkove ( s 50 ću biti brkata babetina). Jednom sam se od dosade cijelo popodne namakala u kadi dok se voda nije ohladila. Kad sam ispuštala vodu iz kade sve je probilo kroz sifon nazad u kupatilo, pa sam imala bazen, a ne kadu. Hvala Bogu da sam bila sama, jer bi mi on očitao bukvicu, jer kako se to samo meni dogodi? Gadno je to kad napravite pizdariju, a imate malu obitelj (2 člana). Uvjek se zna tko je kriv! Ak nisam ja, znači ti si! Nema trećeg da ga optužiš. Jučer me optužio kak sam jela čokoladu, a njemu nisam rekla ni da je ima. (Pa ko' mu kriv, šta ne gleda). Tu istu čokoladu sam poslije cijelu pojela (bez njega). Šta jela, žderala sam dok mi nije bilo zlo! To je bio vrhunac mog slobodnog dana, jer se moralo ostat prekovremeno na poslu. Ostatak popodneva sam onda iskoristila najbolje što sam mogla, odkrmila sam 2 sata na trosjedu. Jesam se nažuljala, al baš mi je to trebalo (sna, mislim). Ne zna zašto to nazivam "moj" slobodan dan, kad će trajati koliko i njegov nogomet. Ali drago mi je da ga imam, i ŽENE IMAJU SVOJE POTREBE! |
|
Jučer sam, kao uzorna domaćica, prala rublje (iliti pučki veš). Nešto ću vam priznati, ja OBOŽAVAM PRATI VEŠ, isti intenzitetom VOLIM I PEGLATI!. Ta ljubav se nije rodila od kada sam u braku, uvijek sam to voljela, ali sada mi je užitak dupli, jer nas je dvoje. Ta ljubav prema vešu narasla je još više kada sam za poklon za udaju dobila veš mašinu, s sušilicom, pošteno skupu, baš onakvu kakvu sam htjela (a uvijek sam bila "skromna"). Htjela sam točno određenu i malo (ne pretjereno) sam se namučila dok nisam našla gdje ima za kupit baš takva. Ne mogu opisati svoje uzbuđenje kada mi je nakon mjesec i pol čekanja došla u stan. Lijepo smo ju spojil, a prije toga jedva ugurali u naše mini-mini kupatilo, ali ne, nisam ju odmah išla isprobati. To čudo suvremene tehnike je imalo DESET gumba (da, brojala sam)!!. Dobije se uz nju i knjiga, veličine manje srednjoškolske lektire, pa sam prvo morala to proučit. Dovoljno sam iz knjige skužila da ju mogu pokrenut, ali i danas prije pranja moram ponovit gradivo iz knjige. Priznam, moja veš mašina mi je najdraža igračka. Obožavam i omekšivače ( a koja žena ne). Kada idem kupovati omekšivač, obavezno moram ići sama, jer to je proces koji traje. Više mi treba vremena da izaberem omakšivač nego parfem u parfimeriji. Ne daj Bože da izađem iz trgovine, a da nisam u svaki zabola nos ( nekad mi čak ostane malo i na nosu). Druga omiljena igračke mi je pegla. Kada budem jednog dana imala peteročlanu obitelj (moš' mislit) pegla će vjerovatno biti neprijatelj No 1., ali ima još vremena. Za svoj potpuniji užitak peglanja kupila sam si onu bezžičnu. Iskreno, nije ništa bolja od one pegle-vulgaris s kablom. Nedavno ja peglam, kad nakon pola sata neće da pegla. Ja probam rukom, ona mlaka. U p.m., platila sam ju malo bogatstvo, a već je riknula. Već sam sve dogovorila u trgovini gdje sam ju kupila da ju donesem da ju nose na popravak jer ima još garanciju, a onda sam skužila (glupača!) da mi se kabal izvukao iz punjača (nisam to nikome htjela ispričati, sramota me). Rublje je porano i opeglano! Pozdrav! |
|
Prvo, nešto o meni, da me, jelte, upoznate. U srednjim dvadesetim sam, zaposlena, još studiram (još malo, al kraj se ne nadzire), i sto je najvažnije od nedavno sam U BRAKU!!!! Ja, koja sam na spomen braka divljala (jer me od završetka srednje škole ubijaju pitanjem: "A kad ćeš se udat?") sam (dobrovoljno) U BRAKU! Sad, kak sam došla na ideju da se udam; jednostavno, to je došlo samo od sebe, kao u priči, jednostavno osjetiš da je to to. ( Nemorate vjerovati ali istina je!) Ovdje namjeravam pisati baš o tome, malim svakodnevnim stvarima udane žene (kak to zvuči ozbiljno). Još uvijek se nisam navikla na činjenicu da sam ja sad udana žena. Sad ću vam reći točno koliko: ......$/&"?=#%_:;>,&$%........ = 5 tjedana i kusur! Imam i novo prezime ( koje i nije baš nešto posebno, al nije ni staro baš bilo, ali sam barem bila naviknuta na njega). Od činjenice da smo u braku mužić-pižić i ja većinom radimo sprdnju iz toga i zezamo se na izraze muž-žena jer nam to tak smiješno zvuči (mislim da neće još dugo). Djece namamo, a ne znam ni kada ćemo jer me baš ne privlače (moja) djeca. A ni mužić-pižić baš nije zainteresiran za potomstvo...još. Kad se zaželimo djece posudimo na popodne djecu mog rođaka koja su zločesta ko' da su se urana najela za doručak pa ako nas i uhvati želja, brzo to prođe. I da, kad nam dođe netko od gostiju s djecom, kad zatvorimo vrata za njima na odlasku odgodimo potomstvo za još godinu više. Nije da ne volim djecu, samo su mi naporna. Ne možeš s njima sjedit i na miru piti kavu! Zato ću ja još pričekat koju godinu dok "sazrijem" za djecu. Uglavnom mužić-pužić i ja uživamo sto života sami u početku našeg bračnog života. Da, MI! Pitala sam ga da li je sretan, i rekao je da je! Imam ja i kojekakvih patnji u životu ( nije uvijek sve bajno). To su moj fax (gdje se patim ko idijot) i moja šefica, koja zaslužuje posebno poglavlje, jer takav um (prije bezum) se ne sreće često. Mislim da je za prvi puta dosta. Jučer mi se ideja da otvorim blog baš činila dobrom, vidjet ćemo kuda će sve to ići. (Moram dobro paziti šta pišem da ne završim kao Vibbi ). E, da i jedva sam našla kakvu pristojnu fotku žene na netu (koja kao simbolizira mene), al samo mi se pornjava otvarala, a to se ne smije c-c! Idem objavit ovo, drž'te fige!!! |