Evo počelo je!
Svađamo se kao dva vragića u vreći. Kada smo išli na crkveni tečaj prije braka (koliko znam to se prakticira u zadnje vrijeme), lijepo nam je svećenik crtežom na ploči objasnio kako će se osjećaji u braku kretati: nakon početne sreće ide razočaranje i nesklad, a poslije bi se trebalo sve iznormalizirati. Mislim da je počelo naše razdoblje nesklada. Nisu to neke velike svađe ni grube riječi (zapravo, nikada se nismo jako posvađali),već riječkanja i durenja. Beskonačna durenja. Jedno završi, drugo već počne. A razlozi su više nego glupi: (ja) zašto je otvorio radijator u sobi, (on) jer mu ne dam da stavi na zid ružnu sliku, (ja) zašto se izderao na mene... Sve to bude izglađeno brzo i ne ostaje za sutra, ali je fakat već naporno. U fazi smo volim te-mrzim te. Pokušavamo to riješiti razgovorom, ali ja se obavezno moram rasplakati ( baš se mrzim zbog toga). I inače svaka moja svađa završi u suzama, a onda ne stajem dok već ne zaboravim zbog čega plačem. Mislim da za svaki suživot treba vremena, pa mislim da se neću još selit mami.
|
