pod najbolje osjećala mislim na sljedeće:
osjećaj svježine, osjećaj kad te niš ne jebe, osjećaj kad DOSLOVNO nemaš obaveza (kad završiš jednu godinu, sve riješiš, i ne trebaš niš bar neko vrijeme- dok ne dođe iduća..), osjećaj kad DOSLOVNO ne trebaš nikom ništa polagat račune (gdje si, šta radiš, kolko para si potrošio, zašto kako kada s kim- znači otpr dok si negdje daleko od doma i mobitel ti je crknut (i roditelji to znaju pa se ne brinu)), osjećaj kad si na jebeno toploj temperaturi (nema ovih ledeno je vani sranja), osjećaj kad možeš radit sve na svijetu ali radije bi od svega radio upravo ovo što sada radiš- NIŠTA. APSOLUTNO NIŠTA.
osjećaj. kad si slobodan. reć bilošta. na svijetu. bez da moraš pazit kak će se druga osoba osjećat, upakiravanje negativnog u pozitivno i isuse kriste kako mi se neda
kako mi se neda. ali ALI u tom trenutku kad možeš reć BILOŠTA, dolaze ti samo lijepe stvari
e pa
kad sam se tako osjećala u životu?
1) 2009. godine na skavillu. dok sam sjedila ispred festivala bez karte jer sam nesmotreno pijano izašla van nakon šta sam se prvi put prošvercala unutra. bila sam u principu FUCKED- jer nisam imala kartu ni novaca da ju kupim, bila sam ispred solo, svi ljudi koje sam znala su bili unutra il u kampu. al imala sam- gemišt, ledeni, a vani je bilo vruuuuće neopisivo. a ja sam sjedila ispred crkvice u debelom hladu na dekici, gledala u more i zaključila-
a jebiga malo ću si sćilat pošto nemam kaj drugo
i osjećala sam se najbolje ikad
i počeli su stizat ljudi
i nisu mi išli na živce iako nemam ništa s njima
neg smo si u tom trenutku bili najbolji
2) 2010. na skavillu. skaville je najbolji isuse. dok sam plivala prvi dan, slušala nekog jebeno iritantnog bubnjara koji je svirao na vrhu brda, i shvatila sam- ovdje je tako_jebeno_lijepo
i tu su svi ljudi koje jebeno volim jer sve ljude jebeno volim i more je jebeno bistro i nikad ne želim ništa u životu osim ovog jebeno bistrog mora, krpelja i pitke vode
i vina koje kupiš od čičice
3) 2010. na skavillu kad sam kakala u prirodi a marija mi je čuvala stražu.
har har har
4) 2010. na visu. dok sam se kupala kasno navečer, zalazak sunca prvi dan, i borba za hranu svaki dan
u biti ono kaj hoću
je oslobodit se jebenih obaveza
oslobodit se jebeno obaveznih ljudi
i bit outlaw
otić, putovat, zajebat standarde
neda mi se imat karijeru :( neda mi se imat obitelj :( neda mi se imat posao :(
zakaj bi onda trebala sve to :(
zakaj ne bi putovala svijetom prateći sunce i toplu temperaturu i radila šta mi se radi svaki dan cijeli dan bez ovih jebeno dosadnih small-talkova i jebeno dosadnih besmislenih zadaća i jebeno retardiranih predavanja
neda mi se
neda mi se
neda mi se
bit ću ribar
jebe mi se
|
