odrastanje one with the freaks
|
jednom davno sam imala dilemu da li je bolje biti tup i sretan ili doživljavati sve ekstra i onda biti nesretan pola vremena. to je u bit odrastanja. da otupiš. da sniziš kriterije. da imaš par principa i lakše ti je i dovoljno. zašto bi itko bio zadovoljan s Dovoljno? i prestaneš bit fasciniran. tolko fasciniran da doživljavaš sve stvari, da vidiš sve stvari, da čuješ pjesmu i tolko ju Shvatiš i tolko ju osjetiš da te Inspirira. i onda svi oko mene odrastaju svima je smiješno. svi nađu nekog i počnu intenzivno osjećati stvari samo i isključivo vezane uz tu osobu. ne želim se više nikad zaljubiti. ne želim više nikad imati dečka. odvratni su mi. gadi mi se sve to. nikad više. jer neke stvari su prevrijedne da pređeš preko. želim sjediti na splavi na rijeci i gledati unatrag dok me struja odvozi. ne želim bit stijena. ne želim prkosit valovima, želim se valjati u njima i bit bijedni list koji odleti svuda i posvuda ovisi kako zapuše. ne želim prestat razmišljat ne želim prestat bit ni nervozna ni uzrujana i ne želim prestat slušat notwist jer ih vidim pred sobom u itdu. ne želim se prestat sjećat. ak treba bit ću najtužnija na svijetu. i ne želim ić dalje. oću ostat tu. u 17. godini. ne želim kompromise. ne želim se ponašat na određen način zato jer Moram. želim zadržat sposobnost da ostanem fascinirana. prije mi se činilo da nema druge. moraš odrast. onaj koji ne odraste, ostane nezreo i lud. zašto biti fasciniran nečime? zašto razmišljati o stvarima koje ionako ne možeš promijeniti? zato. jer je odrastanje sranje. jer postaneš neiskren i pokvaren. i jer odrastanje nema veze s vremenom. ništa nema veze s vremenom. na dan možeš sedam puta biti odrastao i trinejst puta dijete. možeš stalno biti dijete. možeš stalno biti odrastao. čini mi se da sam prije bila odraslija. i žalim ako ikad jesam. u biti mrzim odrasli svijet. mislim da je nezanimljiv i ružan i nerazuman. i tužno mi je dok ljudi postaju sve odrasliji i misle da su mudriji a u biti su neizmjerno gluplji zar nije poanta što dulje prkosit i što dulje ostat manji? chemicals will hit you i što dulje vidjet svijet novim očima i što dulje biti kao da bivaš prvi put i zadnji you are no good. mislim da nitko nije vrijedan. mislim da ne postoji osobe na svijetu koja je dovoljno vrijedna da bi se okrenula prema naprijed. sviđa mi se od iza. hehe. isuse i isuse. ponekad je tolko everything all the time. ponekad ti dođe da plešeš dok hodaš. ponekad ti dođe da se isključiš skroz od svih i sviju i makneš. ponekad ti dođe da se sklupčaš u položaj fetusa. a neke stvari... neke stvari koje sam imala u prošlosti i imam sad me tolk održe. neke konstante koje me povezuju sa svime od neke glazbe do sjećanja do isprepletene mreže reakcija i fora i ponašanja i rutine i nekih stvari koje radim samo da ne zaboravim. samo da ne odrastem. ne želim ignorirati. ne želim se promijeniti. želim proživljavati. i ne želim više nikad bit neiskrena prema ikome. bit ću rađe bezobrazna. |
