re:

na podu postelijna

Drage moje kolegice i kolege. Predstavljam vam revolucionarnu zamisao do koje sam došla dok mi je maloprije vrela voda prštala po facici pod nazivom škola je vrijeme za školu! što će reć da izvan škole nemaš posla radit za školu. doma je vrijeme za doma! SVI NADOLAZEĆI eventi su vrijeme za sve nadolazeće evente i eto mogu vam reći da se veselim ovom jer mi baš neloše paše. dobro pijavice bokić

- 22:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

while you make pretty speeches

živcira me šta sjedim ovako živcira me što se osjećam kao da sam zatvorena u neku jebenu ljušturu koja se samo ljušti i oronjava i guši GUŠI i malo pomalo mi oduzima mogućnost pokreta živcira me šta moram otvarat vord da napišem nešto što samo j-lass(kompjuter) vidi i živcira me šta ne mogu to nikome izdiktirati nekome do sebe i što sve gutam gutam gutam gutam rekla sam da neću gutat ali više nije stvar u tuđoj spermi stvar je u u u MOJIM izlučevinama eto PASIVNA AGRESIVNOST imam osjećaj da se moja traka odvojila od traka svih ostalih ljudi i sad ide ravno i ravno kao rijeka koja ima rječice ali se onda odvoji u vlastiti tok isusekriste koja odurna usporedba kao možda eto sjena sjena sjena nečega možda sjena...sjena nečega. i sad moje izlučevine su tu sasvim Bezrazložno i ja ih gutam i nakupljaju se i jedan dan ću ih izbljuvat ne još prvo ću zaboraviti na njih- prvo će mi samo biti slabo. prekinuti dotok izlučevina? ne znam. ništa ne znam samo znam da sad tu sjedim za kompom i ne znam šta da napišem jer bilošta šta Želim napisati uključuje druge identitete koje ne mogu spomenuti tu :( recimo samo da se radi o pjesmi i would walk 500 miles :( i eto jedino šta mogu sa sigurnošću ustvrditi jest da sam danas pomislila neke bitne stvari a jućer stavila prst na drugu bitnu stvar a da ona nije dio vlastitog tijela danas sam pomislila ove bitne stvari: 1. zašto oko sebe vidim samo miči-se-ja-moram-sjest naborane smrdljive pjegave stare zlobne ljude ne želim gledati stare ljude želim gledati mlade prekrasne ljude osobito na izložbama osobito kada je umjetnost u pitanju 2. samozavaravanje nije tolko jaka stvar. oduvijek si mislim da ako se samozavaravaš dovoljno dugo da je sve super. mislim i je. ali mora puknut kad tad i onda kad pukne sam se prisjećaš trenutaka kad si se samozavaravao i okretao glavu na drugu stranu. suočavanje je jače. ali psihićki i emocionalno zahtjevnije, jasno. 3. kako sva pamet na svijetu ti ništa ne vrijedi ako si je svjestan jer jednostavno a) ne možeš biti najpametniji a da si toga svjestan jer ako si najpametniji tek vidiš da ništa ne znaš (klišej, ali istinit), b) ljudi koji nisu svjesni svojih čari i talenata su najljepši bar meni svatko ima nešto u sebi jako lijepo čega nije svjestan i to je jednostavno lijepo. a oni koji su svjesni, čak i ako su svjesni o osobinama koje posjeduju, te osobine gube tu ljepotu, i to je onda zakity. a jućer sam stavila prst na drugu bitnu stvar a ta je 1. da sam nesigurna :S ali nije u tom stvar baš sam si brijala da sam sigurna i stabilna zato što su svi tinejđeri nesigurni i jednostavno se Ne Smijem stopit s masom (mediji me uvjeravaju) i Moram biti anti-konformista (nije kul ak nisi) i onda skužim daj ajde pa ja sam valjda najstereotipnije i najkonvencionalnije nešto šta postoji. i iskreno i don't give a damn :S

- 23:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #