srijeda, 27.12.2006.

Triologija: "Moj ker se drogira" 1.poglavlje

Svi mi ponekad na časovima lapimo,neslušamo,gledamo okolo i prodajemo zjake...Da nije uvek tako i da to vreme neki veoma kreativo provode evo dokaza.Ovu dirljivu priču napisali su Nesor i Tefi dok su tako lapili.Obavezno pročitajte.

Predgovor:
Ovo je istinita,potresna priča o jednom vremenu kada je počela propadati pseća civilizacija zbog pojave narkotika i droga i opijata i drugih (ne)dozvoljenih sredstava.Svi likovi su stvarni i vezani za ovo teško vreme.Kada čitate obavezno kraj sebe imajte šteku maramica jer će vam težina ovog dela naterati suze na leđa.Srećno…


1.POGLAVLJE:
BULLSEYE,RIMTUTITUKI I KITTY

Taj dan nikad neću zaboraviti.Bilo je ljeto,avgust mjesec.Sunce je jako pržilo pa smo dobrano pokisli dom smo išli kod Žutog Steve na rođendan.Znali smo da će nam se iznenaditi,pre svega jer nas nije ni pozvao.Na ulazu nas je dočekao njegov ker Rimtutituki sa sve rakijom,pogačom i kilom soli,sve kako valja i trebuje.U dvorištu je Stevo klao sina a mi smo odbili rakiju jer zaziremo od svih vrsta alkohola.Ušli smo u zamračenu sobu punu dima,tako gustog da si u njega mog'o eksere zabadat.Stevo nas je prvo čudno pogledao (jer nas nije ni zvao) a zatim ponudio cigarama ali mi smo odbili jer smo postili.Kako se post bližio kraju Stevo je bio sve nervozniji jer je znao da se cigarama bliži kraj.
''Rimtutituki!'' viknuo je ''idi kod Baje švercera i donesi kilo zlatnog Marlbora''
Rimtutitukiju nije bilo do priče pa je samo potvrdno kimnuo glavom.Ja sam znao da će on rado otići jer je Baja imao kujicu Kitty a Rimtutituki je stalno mislio o Kitty.Bio je opsednut s Kittyom.
''Pa otkud vi,dragi gosti'' upitao nas je Stevo.
Ja sam nervozno pogledao na Ljubosavu koja se tad podsmehnula i odgovorio:
''Pa došli smo da te pitamo imaš li kuplung za karburator ključa 860?''
''Pa zar opet'' reče Steveo ''dao sam vam jedan u prošlom veku!!!''
''Znam da si dao'' rekoh ja ''ali nema nigde za kupit a moj ker Bullseye se počinje čudno ponašati.Svako veče je u birtiji,ostavlja po 100 tuna na muziku.''
''E pa ako se radi o Bullseyu,onda ću rado pomoći'' reče Steva i ode po karburator.
Ljubosava se i dalje smijala dok Radoslav nije ustao i puk'o joj takav šamar da joj je desno oko poplavilo.Ja sam bio srećan jer je Stevo otišao po karburator a Radosalv je odvukao Ljubosavu u dvorište da je zakolje jer je nestalo čvaraka.Stevo se vratio sa kuplungom karburatora ključa 840 jer 860 nije imao,pa smo teška srca uzeli taj.Tada smo morali krenuti kući jer smo imali zakazano kod zubara Adolfa u pola sedaš.Rimtutituki je naišao baš kad smo izlazili iz kuće.
''Kuda već idete'' pitao je.
''Moramo kod zubar'' odgovorili smo
''Pa pozdravite Bullseya kad dođete kući.Bok!''.
Kad smo došli kući Bullseye je ležao na podu krvavih očiju.Prvo smo pomislili da je opet pijan ali on se smejao kao da je drogiran.Kroz glavu mi je proletela strašna misao-možda je pušio drogu.Proverili smo mu nosnice da vidimo ima li perja da bi utvrdili da li je šmrkao koku.Kod dotičnog nije nađeno ništa perja ali su buve bile ekstremno nadrogirane.
Pozvali smo okružnog veterinara Šerloka Bounsa da vidi u čemu je problem i pokuša rešiti misteriju.Gospodin Bouns je stigao za po sata.Prekrstio se,drmnuo jednu ljutu i seo za sto da ruča.Kad je svršio (s jelom) gospodin Bouns se bacio na posao.Polumrtvoj džukeli strpao je svoju drkadžijsku ručerdu u analni otvor ali nije našao ništa osim 3 mrtva Šiptara.Ta 3 Šiptara ukazivala su na činjenicu da je mladi Bullseye konzumirao nedozvoljene supstance na Sportskim Iglama Mladih.Svi su bili zamišljeni i puni tuge osim Bullseya koji se i dalje smejao ko kreten.Napolju su padale hladne jesenje kiše.Veterinar je pitao kera da li je žedan a on je rekao da neće jer se Amerikanci povlače iz Iraka.Tada smo znali da je sve u redu i da je Bullseya prošlo dejstvo opijata.Ali i dalje je u našim grkljanima ostao ukus velikog i tvrdog straha jer smo shvatili da je Bullseyev život u velikoj opasnosti.
Sledeće jutro u pola 2 poslepodne Bullseya nije bilo za večerom.Još je spavao.Kada smo otišli u njegovu sobu primetili smo da spava u potpuno neprirodnom položaju.Glava mu je bila u međunožju.Opet je lizao sopstvena jaja samo zato što može.Da bi ga probudio ja sam mu tiho prišao i strpao mu prst u uvo a on je skočio,uzviknuo ''Rimtutituki!!!'' i istrćao iz kuće.Mi smo se prekrstili,izuli nove ''Nike'' opanke i počeli meditirati.Meditirali smo dok se sa džamije nisu oglasila zvona.Tada smo krenuli da tražimo Bullseya.Nismo ga mogli nazvati jer je telefon ostavio kući na punjaču.Onda smo shvatili da nazovemo RimtuTiTukiJa i da ga pitamo gde je Bullseye.
''Ho,Ho,Ho Merry Christmas'' uzviknuo je Rimtutituki svojim dubokim,planinskim glasom ''tu je Bullseye,malo se družimo''.
''Rimtutituki,daj mi Bullseya na telefon'' uzviknuo sam nervozno poput ptice kojoj je nestalo goriva 18km od najbliže INA pumpe.
''Bullseye,treba te mama'' čuo sam kako Rimtutituki govori Bullseyu dok mu daje telefon.Tad sam znao da nešto nije u redu jer mu ja nisam mama.Bullseye se nakašljao i rekao ''Halo'' promuklim glasom.
''Pa gde si ti,budalo jedna,dolazi kući'' vikao sam sav izbezumljen a on je onako opušteno odgovorio:''Ma daj,mama,smiri se,eto me kući za 3 dana'' i prekinuo vezu.Mi smo jedva suzdržavali suze.Odlučili smo da ga nađemo i skuvamo u ulju.Počeli smo razmišljati.To je išlo poprilično teško.Nakon sat vremena razmišljanja shvatili smo da ako nađemo Rimtutitukija,naćemo i Bullseya.Uskoro smo se dosetili da su sigurno na nekom tajnovitom mestu jer smo znali da su konzumirali narkotike.Tad smo se setili stare napuštene kuće u kojoj je rođen Bullseyev otac i krenuli tamo.Kad smo se približili kući iznad nje smo primetili ogroman oblak dima.Unutra smo zatekli predoziranog Rimtutitukija nasred sobe.Pored njega se dimio najveći Joint na svetu.U ćošku je bio Bullseye.Sedio je sa iglom zabodenom u venu.Krenuli smo da ga zavežemo ali on se divljački opirao jer nas nije ni prepoznao.Nazvali smo hitnu pomoć da dođe po Rimtutitukija a mi smo Bullseya odneli kući i zavezali za krevet.
Iako se krevet počeo opirati,uspeli smo ga savladati i počeli smo sa unakrsnim ispitivanjem.Stavili smo mu muda u na krst i počeli sa ispitivanjem.
''Gde si bio?'' ''Šta si radio?'' ''Ko ti čuva decu kući?'' sevala su pitanja a Bullseye su uzjebo ko krava pred kišu.Imao je snjega u kosi i osećao se na smog.Nije važno jel smog ili stvog ali njemu je bilo svejedno.Tako smo zaključili da je opet bio u Boboti iako smo mu stoput rekli:''Bullseye,puši,pij,drogiraj se,liži si muda ali nemoj ići u Bobotu jer nemaš kožnu jaknu,trenerku i patike za fudbal''.Pitali smo Bullseya šta misli o higijeni u gradu a on je rekao da je ovo noć za happy end.U tom trenutku u vazduhu se naslutila nevolja.Uzeo sam drveni krst,zabo pored septičke jame i napisao:''Skočio sam u septičku jamu zbog Bullseyevih prijatelja koji su pederi,jajare,licimuri,kurve,milijarderi i koji su ga nagovorili da se počne drogirati.Dok moj Bullseye pati,oni tamo kartaju šaha i šutaju karte.
U međuvremenu,dok sam drkao bilo je mračno,valjda zato što se Bajram približavao.Probudio sam se rano na Đurđevdan i krenuo u rudnik da kupim burek,pivo i jogurt.Na groblju sam zateko strašnu aždahu od stotinu ljeta koja je imala zgodne metanefridije i zatvoren krvni sistem koji sam otvoriJo i unutra našao drevni recept ''jelen piva'',ali bureka i jogurta nije bilo.Tada sam čuo da je Arsenal izgubio od Barselone i počeo sam si mudro gristi muda jer sam na Arsenal uložio i kravu i dete.Došao sam kući i legao da ručam.Tad sam se setio da nisam kupio zelen za supu.Neko je pokucao na vrata te ja pomislih ''hu d fak iz to''.Zabrinula me činjenica da sam počeo razmišljati na engleskom pa sam prešao na njemački a tad mi je mozak bio na nivou mrtvog osmomesečnog deteta.Otvorio sam vrata i shvatio da je to Bullseye.Izustio sam sledeće reči:''Mami i tati kucaj na vrata kad legnem da ručam''.Zatvorio sam mu nos pred vratima i ošo u kujnu.Na astalu je bio zamrznuti špinat.Kroz glavu mi je proletio začuđujuć karburator,poput Lady Dajaninog i setio sam se da nemam testeru da promešam špinat.Pokucao sam na vrata i otvorio poštara.On je doneo mog faširanog kera od 2 kile bez kostiju.Ja sam ga pitao da li je doneo penziju a on je rekao da će razmisliti o tome,ali da sumnja pošto Evropska unija nema noge.Tada sam otkrio da ker kojeg mi je doneo nije moj Bullseye već da je to poklon japanskih jakuza.Seo sam na crnca i počeo plakat od sreće što Bullseye nije mrtav.Sreća nije dugo trajala jer sam osetio neopisiv bol u predelu rektuma koji se popeo do grkljana.Usprkos tome ja nisam rasista,ja sam penzioner i došao sam u godine kad moje tijelo trijeba poticaj.
Tad me nazvala Bullseyova devojka Kitty,na koju je Rimtutituki bio seksualno napaljen.Dok sam telefonirao,ugledah poster zgodnog Vuleta na plafonu i inspiracija je naglo porasla.Kitty me pitala šta je sa Bullseyem,jer se ne javlja danima.Ja sam rekao da je problem u ozonskim rupama koje nam nemilosrdno jebu kevu na svakom deliću planete a ona je rekla da će ići ali ne zna pošto.Tad mi je poslala pusu u obraz i kurac u usta i prekinula vezu.
Pošto sam navukao neku boleštinu,skuvao sam si čaj od Šiptara.Šiptar je bio veoma ukusan i na optimalnoj temperaturi.Gorčina je bila savršena.Mislim da je bio u cvetu mladosti,između 75 i 100 godina.Setio sam se stare Konfuzijeve izreke:''Stari Šiptar dobar čaj,stari Kinez kao zmaj''.Prijeo mi se Kinez na ulju pa sam otišao do obližnje pijace i kupio 3 kile starog kineza ali si mi uvalili Japanca,na šta sam alergičan.Tad su počeli problemi sa šuljevima.Primetio sam da mi kasni (dečji doplatak,naravno) ali maybe baby mi je odagnao sve strahove.
Tad je pored mene proletio komad slanine a slon koji je štrikao na grani se prekrsti i reče:''Ah,Bože sačuvaj i sakloni'' i još je rekao 20 ZdravoMarija da bi mu se otpisali gresi.Na TV-u je bio boks meč papa Benedikt XVI protiv Betmena i Robina.Znao sam da će Betmen i Robin pobediti jer papa ne postoji.Kad sam se vraćao kući iz rata u kojem nisam učestvovao,primetio sam plakat na kome je pisalo da u naš grad dolazi grupa LET 3.To je predstavljalo veliku opasnost za ovce i ostale vunjene živuljke,te sam zato te noći nemirno spavao.

- 17:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 23.12.2006.

Bambus,mortadela and rock'n'roll...

E da ljudi sinoć je bila svirka u mirovnoj.Ono kao rock veče.Bila su tri benda:

1)Nemiri-Tefijeva klapa
Na početku bio sam malo skeptičan oko ovog benda.Ono nisam znao koliko su uvežbani,kako sviraju i sve to.Moram reći da su me ugodno iznenadili.Momci su to dobro odradili.Publiku su baš dobro zagrejali sa domaćim rokom.Šećer na kraju je bio paranoid od sabbata.Onako baš uvod za ono što sledi.E ovako otprilike sve to izgleda:
Tefi se ponovo ofarbo i svirao je gitaru...
Moj imenjak,Nikola bas gitara...
Radeka pičio po bubnjevima
A Bajakić i Baga se se izmenjivali/nadopunjavali kao vokali...

Od srca im želim da dobo sviraju i nezabušavaju...Nemiri,nemiri veeeeeeeee...nemiri moj dobar drugar!


2)Drugi bend je bio bend iz našica,Portman
To su trojica likova koji super sviraju ali im fali vokal.Gitarista ima fora efekte na onim papučicama,bilo je moćno čuti kako gitara zvuči drugačije.Svaka čast likovima i želim im nastavak uspešen karijere i nek nađu neki vokal.Sve najbolje...ne znam više jer slabo znam o članovima benda,imate neke snimke na youtube pa pogledajte ako hoćete.

3)Treći band su bili Bucek i momci.Svirali su žešći metal.Uuuuuuuu tu je bilo guranja,malo me iznerviro neki lik sa dredloksima,mislim previše je skako,skoro je prevrno bubnjeve.Bucek i ekipa su dobar bend samo je buceka malo zajebalo ono pojačalo,ništa se preko njega nije razumelo.Ali svi su bili poprilično "veseli" pa udri brigu na veselje...

Da zaključimo.Mislim da je sinoć svako mogao uživati.Svako je mogao pronaći nešto za sebe.Ja bar jesam.Pa nek mi sad neko kaže da u Vukovaru fali Rock događaja.Događaja ima samo su neki ljudi leni da dođu i vide.Lepše im je sedit u smrdljivoj fotelji i debljat se...

E da ja sam kasnije ždero sendviče koje sam poneo do kuće i pio bambus...zato ovakav naslov.

bubalo i ja smo pobedili sve u stolnom fudbalu...valjda su drugi bili pijaniji nego mi...hehe

- 14:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.12.2006.

End...

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end...

O da evo ga.Svi smo to čekali i ko zatvorenici brojali dan.Ah sloboda.Polugodište završilo,uspeh je takav kakav je,mogao je biti i bolji ali šta je tu je.Trudićemo se više u idućem polugodištu.Malo slobode.Sad polako od jednog do drugog prijatelja,šta ima,kako si nismo se videli 100 godina.Druženje mi i najviše fali kad je škola.Nemoš s kim popit kavu,svi se žure a ti bi na momenat hteo da staneš u svoj toj trci.Sad nam je prilika.Iskoristite ovaj raspust maksimalno.Nemojte ostati kod kuće i gledat sapunjare.Krećite se,tako će te imati osećaj da vreme duže traje.Idite do prijatelja koje niste dugo videli,posetite rodbinu,drage vam osobe.Uglavnom iskoristite raspust maksimalno.Pozdrav

- 10:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 12.12.2006.

Hladan kao led,ubilo me beznađe...

Ovaj zaladilo ljudi,-3 jutros bilo.Treba obuć onu dugačku zimsku jaknu,šal,rukavice,nema šta.

Ovih dana ne događa se ništa posebno.Učim,popravljam što se popravit da i čekam kraj polugodišta.Onda planiram otić negde da se to zapečati,onako kako samo gimnazijalci znaju-u Dablinu.

U subotu bio kod Bajakića na rođu.Bilo je ok.Ono,bilo je hrane i pića a meni je to najbitnije.He he.Najbolji deo večeri ,barem meni je bio kad smo sedili za kuhinjskim stolom.Marko,Peko,Baga,Dobrila,Marinković junior ,ja i još poneki.Pričali smo nebuloze i smijali se ko kreteni,dok je Veki u pozadini flerto sa Bajakićevim ćaletom.A čovek se baš napričo.Najbolji deo je bio kad smo se zabrinuli za sir.Tada je bajakićeva vredna mama donela još sira i još sira.Onda smo se uplašili da će doć kamionom pa vršit istovar sira,mislim dosta ga je donela.Hvala teta Julkice!(valjda se tako piše).Bubalo,Boki i ja smo mu zajedno kupili ašov,da da ašov.Planirali mi uzet neki radnički-seljački mantil ali nije bilo.Vreme bilo kratko pa uzmi šta se prvog setiš.I tako uzeli ašov.Zatim otišli u neku cvećaru preko puta da stavimo mašnicu.Izuzetno ljubazna gospođa nam napravila mašnu od nekih tamo ostataka,ali to nije bitno.Bitno je da je bila besplatna.Ovom prilikom zahvaljujem toj gospođi,HVALA.Još smo mu i napisali i posvetu:
"Sa ašovom u bolju budućnost žele ti Bubalo,Boki i Johnny,(alternativa fakultetu)"

Na rođendanu je bila solidna atmosfera.Mislim,za rođ je bilo ok.Standard:neko priča,neko pije(Biba),neko se žvali,neko prenosi sidu,neko povraća(Biba),neko jede(Ja),neko pokušava plesat...

Pitam ja vas:Jeste li jeli Julkicine baklave?Ja jesam.Mada su na prvi pogled delovale čudno dobre su.Iako nisu ko ordinary baklave, dobre su.Mekane su i vodenaste,slatke po mom ukusu.Mada sam pojeo samo dve(jer nisam imo više mesta u stomaku),mogu reći da su dobre.
Da zaključimo,Julkica Rulz.

Nedelja-dolazak sebi i učenje...SMOR

- 18:30 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 06.12.2006.

Božićno raspoloženje

Evo stižu praznici pa reko da promenim blog,barem izgled.A šta ćeš.Jeste li razmišljali gde ćete za novu...pa evo 2 ideje:

Samački,Borovo Naselje
Ovde zabava počinje u 3 poslepodne.Ponestite svoju protezu.Od 4 do 5 se intezivno igra šah.Pobednik dobija mrtvači kovčeg.Nakon toga sat vremena ratnih priča.Jedu se mekinje i mančmelov.Zatim se drema od 6 do pola 8.Gleda se dnevnik.U 8 lagana šetnja do wc.Posle toga počinje se slavit.Preživeli se takmiče u daljnjem preživljavanju.U 12 su svi već u krpama i prde ko konji.Sutradan počinje žaljenje na bolove u zglobovima.

Borina farma,Selo
Na Borinoj farmi(nadam se da postoji) se možete ludo zabaviti.Ali pazite,Bora ima pušku,zato se čuvajte.Prvo možete ganjati kokoši.Kad se umorite počinje igra godine.Nađi iglu u plastu sena.Ko nađe dobija plavi seljački mantil,korišten naravno,sve sa tradicijom.Oko 12 zapalite plast sena kao vatromet,zatim nastupa najbolji deo večeri.Bora izlazi sa ratnom opremom i vija vas.Vi naime imate veoma laku misiju-spasit živu glavu.

Do jebanja u zdrav mozak...

- 21:04 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.