JJA

tematskih postova. Prvo moram reci da mi je ovaj sluzbeni put bio najdulje odvajanje od maca i da mi je tesko pao. Jamrala sam svaku vecer frendu koji se brinuo za mace, mace ga znaju i on ih jako voli, naizmjenicno sam mu se zahvaljivala i molila ga da ih mazi, ali je rekao da ne moze jer da svo vrijeme cuce ispod kreveta gdje su odvukli moje pink papucice i leze na njima. Nakon takvih izjava sam se stoicki i odraslo rasplakala , i bila dvaput u iskusenju da se spakiram doma, konferencija sim tam. Muzic je primjetio da za njim ne placem.
Kad sam dosla doma, uh veselja, kofer ostavila pred ulazom (drugo jutro mi ga je susjed dao uz zvonjavu) i krenula sa mazenjem, tako su bili sretni da su trcali po cijelom stanu, sto se i vidi dok me nije bilo su samo mirovali, jer sve deke i jastuci stoje na mjestu, sto je cudo.
E da, za pozdrav mi se Lucky posrao u novu cipelu, cisto da izravnamo racune sto me nije bilo, poslije toga smo si bili dobri.

No zapravo sam htjela veceras o necemu drugome.

O ljudima koji u diskusiji brisu svoje komentare, kojima vas i jesu isprovocirali i onda vi odgovarajuci na iste, ispadate sa oblaka, a oni fini i uljudni. Peh samo sto ste ipak vidjeli svu tu mentalnu dijareju.
Sto mislite o takvom ponasanju? Sluzite li se i sami time? Ako da, zasto da, ako ne, zasto ne?

Saljete li ljude koji se sa vama ne slazu na studij koji ni sami niste zavrsili, kako bi oni jel bolje razumjeli problematiku. Kad se tako ponasa osoba koja tvrdi da su ju svi prijatelji u reali iznevjerli, ne treba biti Einstein za vidjeti neke socijalne deficite i nedostatak samorefleksije i da ne voze bas svi u krivom smjeru, nego uglavnom samo Mujo.
Stojim iza svakog svog komentara i teksta. Nikad ne brisem. I ne mislim da nije najgore napisati ruzan komentar, nego se onda popisati sam na sebe i izbrisati ga. No takvima i virtualni prijatelji polako mijenjaju radijus kretanja.
Ima ljudi koji ce vam spocitnuti obrazovanje tek onda kada se ne slazete s njima, prije ih isto nije smetalo niti im je vas deficit upadao u oci. A vi im nemate volje reci da ste i formalno obrazovaniji od njih i da je znak nesigurnosti takve argumente povlaciti po blogosferi. Ne volim se skrivati iza svojih diploma, one imaju znacaj u reali, ovdje sam blogerica i to je dosta.
Od svih prestala sam citati tri bloga u cetiri godine. Nisam ih nikad nakon toga spominjala, a autori i dalje nisu preboljeli Kontanktsperre pa svako malo ne mogu, a da me ne spomenu. I to je svojevrstan kompliment.
I potvrda da je prekid komunikacije bila dobra odluka.
I jos, najvise ce vas na blogu i zajebati oni koji najvece andjele glume.

Dakle brisanje napisanog i procitanog a ruznog, NIJE nacin na koji se u blogosferi treba komunicirati.

Ili ocekivanje da svoje misljenje promijenite nakon jednog neodgojenog blogerskog komentara. Potpuno je iluzorno ocekivati da netko tko je to isto misljenje gradio godinama uz pomoc strucne literature, konteksta u kojem zivi te razmjene misljenja sa kolegama, to isto misljenje promijeni na osnovu jednog komentara.
Uostalom kakvo bi to jadno misljenje bilo, kad bi se tako lako i tako neargumentirano dalo opovrgnuti ili napustiti od njegovog vlasnika.
I inace se ne okrecem kako vjetar puse ni politicki, ni strucno ni privatno, dajem prednost radu, kontinuitetu i kvalitetnoj literaturi. Nakon nekoliko godina strucnih i znanstvenih konferencija (ima ljudi koji potenciraju da su strucnjaci, a ne razumiju ni razliku ta dva osnovna pojma), workshopova i slicno, znam sto mogu, ali lamentiranje sa diplomama u rukama ostavljam onima sa velikim egom i malim samopouzdajem.
I takav nacin argumentiranja na blogu smatram neukusnim. Zna se gdje takve diskusije spadaju. Pogotovo smatram neukusnim kad takvo lamentiranje dolazi od nekoga od koga evidentno imate i formalno visi stupanj obrazovanja. Sto vama ne igra nikakvu ulogu u diskusiji. Ovo je neki zbir blogosferskih iskustava i ne odnosi se samo na jednu osobu (Iako da i bas na tu), nego…ma prepoznati cete se u tekstu onih kojih se tice.
Ili ljudi koji su dosli u stranu zemlju, doprije pola godine nisu znali sastaviti jednostavno slozenu njemacku recenicu, a sad i pred vama tvrde, bez da trepnu da pricaju super jezik i da su strucnjaci u toj stranoj zemlji u tom i tom podrucju. Zato sto su obavili dva workshopa i napisali jedan sastavak. Gdje sam ja bila prije vise godina, i ni u snu ne bih tad tvrdila da sam strucnjak za ista.
Shodno tome neki vjeruju da su dobivanjem diplome postali strucnjaci?! Kad ti padnu, ne bih bila u blizini. Strucnost se stjece radom, diploma je samo teoretska baza, doduse cesto nezaobilazna, ali nikako certifikat o strucnosti. Tek tad pravi rad i ucenje pocinje.

Toliko o mojoj refleksiji zadnje blogerske komunikacije, uskoro ljepsa tema u poznatom revijalnom tonu.

Srecom sam od ujutro opet na dobroj kavi, jedna od najgorih stvari boravka na strucnim skupovima mi je i filter kava, stetocina za zeludac i nepce. Veselim se svom jutarnjem espressu sa par kapi toplog mlijeka i bez secera (nije da na kalorijama bas stedim, ali secer mi ovdje kvari okus prefine kave).