JJA

Eto, sacekala sam s temom da se oporavite od eventualnog pretjeranog blagdanskog trosenja i da financijski dodjete k sebi.



Kupujem samo kad imam novaca. U prijevodu: samo kad svotu xy koju upravo namjeravam potrositi zaista i imam na racunu, a bez da idem u minus.
Jest da, to nije najugodniji nacin zivota ali se s ovime najbolje spava.

Zajebi reklame – zato jer ti to zasluzujes, pa sada i odmah na 57 rata, ta reklama nece otplacivati 5 godina vas brzopleti kredit niti ce imati dugove kad vec davno zaboravite da ste ista i kupili. Osim stana, ne zelim nista kupiti na kredit. Nemam novaca? O.k. znaci da si tu stvar ne mogu priustiti.
Konstanto u minusu jer se ne moze drugacije? Hej pa vi cijelo vrijeme zivite od KONSTANTNE svote, jer nemate ulaskom u minus vise love svaki mjesec nego kad placa sjeda, onda ste na nuli pa do kraja mjeseca opet u minusu do daske. Znaci vi i zivite od svoje place i uz to placate debele kamate banci. Najgore je jednom uci u minus jer iz tog se onda tesko iscupati.
Jer sto? Trebali bi mjesec dana ne jesti i ne disati da bi dosli na kraju mjeseca u plus. Tko to moze?
Taj zivot u iluziji ne volim, volio je zakoniti. Valjda se takvi obrasci postupanja s novcem nauce jos u djetinjstvu. Posebno negativan ucinak ima ako se i krecete u sredini gdje je svima normalno biti u dugu. Moji roditelji koji su zaradjivali 1/10 zapadnih prosjecnih prihoda su bili uvijek u plusu i napravili kucu tim 90% manjim placama. A mnogi zapadnjaci kukaju ovdje kako ne mogu zivjeti od svoje place. Da ne bi pomislili kako je ovo samo hrvatski sindrom.

Ako bas nesto jako zelim, onda cu se potruditi vise zaraditi, dobiti povisicu, naci posao broj dva i slicno.

Stroga sam sa financijama i ne dam banci tih 200-300 eura godisnje. jer ih ja mnogo ljepse znam potrositi. Imam tablice potrosnje i znam koliko ide na hranu, koliko na osiguranja, koliko na izlaske. Recimo zelim si aparat za kavu, nudili mi kredit na 12 rata.
Zvuci super?! Jer hej, vise od toga me kosta kava ako ju pijem vani. Dakle malo eurica mjesecno, pa na minimalno 12 rata (ne daju na manje?!) pa platim i 20% kamate. Jok. Kupiti cu za kesh. Nije pitanja zivota i smrti da se ne mogu strpiti a nisam od onih koji padaju na propagandu: jer ti to zasluzujes.

Jer reklama ne zna kad si ja nesto mogu priustiti ali ja znam, u tome je razlika.
Kupila sam jednom davno lap na 12 rata. Nikad vise. Bio je pravi gust usetati u ducan, platiti zadnji PC i znati da sam tog trena zaista i vlasnik te kutije. Ako uzmete na rate, niste vlasnik do zadnjeg otplacenog centa. Sto je najgori dio price, lap sam otplacivala davno nakon sto sam se i sjetila da sam nesto kupila.
I stan smo namjestali iskljucivo za kesh. Je trajalo je. Imali smo svoj tempo i plus na racunu i nula kamata kroz prozor.

Ako imam love i svidjaju mi se kupiti cu traperice za 100 eura ALI ako nemam love, a trebam traperice necu kupiti te za 100 eura na 3 rate, nego za kes neke za 40 eura.
Potrosacki krediti su najskuplji krediti na svijetu, bas kao i minus sam. Ne nude vam ga banke jer su dobre nego jer znaju racunicu ;-).

Onda dolazi ultimativan besmisleni argument (kao da nitko izvan granica RH nije u minusu recimo) - je ali ti si vani. Da i?

I ovdje desetine tisuca ljudi odu u bankrot i to cime? Listate reklamni letak i gotovo je nemoguce vidjeti koliko kosta laptop. Samo veliko 15 eura, a sitno na 60 rata, tko normalan kupuje jednu tako potrosnu robu (sto stari brze od tehnike, cak ni kruh) i tako je nemali broj ljudi uzeo po 10-ak kredita, a sve samo 15 eura mjesecno plus kamate. Robu otplacuju davno nakon sto je istekla garancija i davno nakon sto ista isplati popraviti, a pola ih je u medjuvremenu bez posla i nemaju cime ni placati rate. Neki od njih su moji dobri prijatelji. Vani zive.
No tako dugo dok trosite vise nego zaradjujete, biti cete u dugu bez obzira gdje geografski zivjeli.

Zelim si jednu relativno skupu stvar vec duze i frendica me cima da kaj ne uzmem na 24 rate, ali necu, platiti cu u kesu. I to ne sad, nego moram jos malo skupljati. Ja se mogu strpiti i ne moram sve imati odmah, pogotovo ako to znaci ostaviti banci 200-300-400 mojih eurica za kamate.

Drugi ultimativni element: ti si vani, vani su place super. Je, osim sto na tom skupom zapadu u jako skupom gradu stan placam ( i to je vrlo povoljno!) preko 10 000 kuna mjesecno i netko tko ima (zivi s roditeljiam u Hr) krov nad glavom i ne placa tu svotu, realno zaraduje vise od mene, jer mu vise ostane kad poplati rezije ;-). Zato je pametnije pomesti u svom dvoristu nego traziti izgovore. Moj pokaz je mjesecno 500 kuna. Jos uvijek mislite da su place vani velike? Mozda su tome krivi gastarbajteri koji lazu. Primjer naseg hausmajstora na institutu, dodje kod mene u radnu sobu i kuka po protokolu svaki dan. Jer nije mu bajno. Ali - za odlazak u Hrvatsku najnoviji auto, najnovija garderoba. U usporedbi sa takvima, svatko normalan ispadne luzer. A luzeri su upravo oni koji sami ne mogu zivjeti sa svojom realnoscu. To su oni koji ovdje cesto godinama zive od socijalne pomoci ali vam to nece reci.



Dakle ne nije lako vani stedjeti, svega ima, izobilje ponude, stalno neke akcije (lako je bilo stediti u komunizmu kad ionako nicega nije bilo) pa je mnogo teze stedjeti kad na svakom cosku ima svih svjetskih restorana, svih svjetskih marki, kad svaku uslugu morate platiti nema ni free babysittinga niti vesa koje mama popegla dok ste na poslu, niti skuhanog rucka, a da niste skuhali vi ili vas partner. A te usluge kostaju, mnogi zaboravljaju koliko.
Nadam se da ste kod bozicnih poklona mislili na tu sivu ekonomiju koja vam olaksava zivot i ako ne vec prije a onda barem sad se prikladno zahvalili – preracunajte koliko kosta teta peglacica i koliko je to novceka vise u novcaniku i kupite pa makar i svekrvi, nesto lijepog.



Dalje, kako placate? Nema generalno idealnog nacina nego samo vama idealnog. Meni je bolje ne koristiti kesh, jer ga rasprckam. A kad idem provlaciti karticu ipak dvaput razmislim i sto je jos bolje, na kraju mjeseca dobijem sve izlistano na sto sam potrosila pa i to zna biti otreznjivanje.
Kesh izvadim potrosim i ne sjetim se na sto.
Sva sreca da ovdje mozete zaista svaki iznos pa i 5 eura platiti na karticu i ne okrecu ocima, barem ne pred vama.

Poznato je da sam na flylady principu a to znaci i tjedni jelovnik. Nema bacanja hrane. Tako sam odgojena.

Kupuje se iskljucivo sa popisa i iskljucivo ono sto nam zaista i treba. Kupujem uglavnom organsko i pri toj cijeni nema sanse da bacam namirnice.
Mimo liste pokoji gust, ali ne bacam u kolica neku stvar samo zato jel mi se svidja. Pitam se – jel meni to treba? Ili cu se vec na putu do doma pitati u kojem sam filmu bila kad sam to stavila u kolica?
Pisem troskove u biljeznicu, neki koriste excel tablice - kod mene to ne funkcionira. Naime radim za pc-om i tlaka mi cesto, u moje slobodno vrijeme odmah hop za njega. Onda bi se neunesene stavke gomilale na radnom stolu dok mi ne bi dojadilo pa bih sve bacila u smece. Ovako imam svoju malu crvenu biljeznicu sa tvrdim koricama gdje stoje na lijevoj stranici fiksne stavke a na desnoj: izvanredno i tu upisem, sekunda posla.
Koristimo kartice s koje nam odmah skidaju sa racuna, nikakve odgode placanja, to je smrt za budzet.

Masa ljudi zavrsi u dugovima jer su morali kupiti jaknu za 2500 umjesto za 1000 kuna, a nadali su se da ce za par mjeseci naci bolji posao i izjednaciti minus ili ce zena naci posao ili...ili ili
Izuzetak su bolesti i teze krize. No 90% ljudi ne zavrsi zbog takvih stvari u minusu nego zbog trivijalnosti. Njima naravno nisu trivijalnosti, inace ne bi zbog njih isli u dugove.

Nemojte se tjesiti da cete jednog dana sparati jer necete, trositi ceti vise jer cete vise imati. I jer ste se tako naucili. Tocnije, onaj tko ne zna stedjeti sa 5000 kuna nece znati ni sa 10 000. Odvojite danas 10 kuna. I sutra. Mozda prekosutra ne. Ali sljedeci tjedan opet tako dva tri puta. I zapitajte se jeste li zbog tog novca bili gladni zedni, goli ili bosi?
Recimo nikad ali nikad ne dizem na stranim bankomatima novac, a vidim da moji poznanici to redovito rade. Za to dizanje mim uzmu 5 eura. Pa neka su i tri dizanja mjesecno, to su moji novci.

Vazno je pratiti izdatke, novac uvijek negdje curi, kad znate gdje, obavili ste pola posla. 3 pretplate na mobitel. Cemu? I ova jedna mi je ponekad na vrh glave.

Masa ljudi ne zna koje im je stanje na racunu. Ja znam svaki dan do u cent. Mozda cu jednom toliko zaradjivati da mi nece biti potrebno tako detaljno znati, ali sada volim znati sto mogu a sto ne mogu.
Nisam za mizeran nacin zivota jer se stedi na svakom cosku, ali jesam za racionalno trosenje novaca, cemu pretplata na dvoje novine ako ih realno uopce ne citamo? Cemu kosulja za 90 eura ako radis za to tjedan dana? Cemu odlazak do pekare autom ako mozes pjesice?
Naucena sam da se novac ne trosi na gluposti kako bi se imalo za prave stvari. Ne trosi se na kremu za 800 kuna (zacudili bi se koliko malo trosim na kozmetiku, pogotovo otkad se malo vise bavim istom) nego je i ona za 150 dobra.
Za mene stednja na pogresnim stvarima je: stednja na zdravlju, kvalitetnoj hrani i sigurnosti. Sve ostalo ima potencijal za stednju.



Mnogi moraju svaki dan nakon posla na kavu dvije, uz to novine i cigarete i onda nikad love i stalno feeling da sparaju na sebi, da zive na minimumu da si – nista ne priuste, a ne osvjeste da potrose jedno lijepo putovanje, tak usput i ne primjetivsi.
Gablec nosimo oboje od doma, vecinu vremena. Skuhamo vecer prije duplu porciju, pola veceramo, pola ide za gablec drugi dan.

Mozda to nije opcija za svakoga, ali ako zelite, sigurna sam da imate prostora za neke ustede u svom zivotu.

Cak i kupnja preskupe markirane djecje odjece koju klinci za nekoliko mjeseci prerastu - dakle prije nego su ju stigli iznositi i testirati navodnu kvalitetu - kupnja istog je roditeljski hir. Znaci lijepo je za to odvojiti ali nemojte se opravdavati time da djeca bas trebaju jaknu za 1400 kuna i majcu za 400. Ne trebaju. Ona trebaju vasu ljubav i vase vrijeme. Sasvim mala djeca nemaju ni svijest o markama osim ako im to niste sami prenijeli.
Dakle trebaju vase vrijeme, kojeg cete imati manje budete li trosili previse novaca na nevazne stvari. i zivaca cete onda imati manje.

Malo trosim na garderobu, kupujem relativno rijetko, nastojim kupiti kvalitetno, smije biti i skuplje ali patim vise na poluprazne ormare, pregled i nezatrpanost.
Ne moram imati 20 pari cipela po sezoni, dosta su i 2-3 para od kojih je jedan za usminkane zgode. Ne moram na fitnesu imati najskuplji outfit, dosta mi je da je cisto i uredno.
Trosimo puno na putovanja i knjige. Ali i tu usporedjujem cijene i uvijek nadjem posebne ponude.

Dalje, potrosna roba smije biti jeftina tipa case u Ikei i slicno, ali kreveti, ormari i ostalo mora biti kvalitetno. Rucnici moraju biti kvalitetni jer ocekujem da godinama ostaju isti, vrecice za smece ne moraju biti marka, hej za smece su i bacaju se skupa sa smecem isti dan. Alufolija moze biti kucna marka ali meso mora biti bez dodatka hormona. Naravno, svatko sam za sebe pise tu listu, evo linka na slicnu temu od prije godinu dana http://jja.blog.hr/2006/06/index.html#dan28

Mnogih impulsivnih kupovina ne bi ni bilo, da prespavamo odluku o kupnji istih. Uz to su ove kupovine najcesce obiljezene time da zaista rijetko koristimo tako kupljene stvari.

Jelovnik je isto okviran, ako mi pise u ponedjeljak lasagne a ne jedu mi se taj dan, pa uzeti cu nesto drugo sa jelovnika, zamijeniti dane i sve pet.
A glede jelovnika, nemam vremena ici svaki dan u ducan. Radije za to vrijeme procitam zavaljena na sofu par stranica neke fine knjige. Redukcija stresa, sjecate se nedavne teme?

Stednja je i ne kupovati aparate C energetske klase nego iz zaobilaziti u sirokom luku. I kupovati stedne zarulje.



Ili kupiti poklone kad iskrsne prilika, imam doma jednu veliku ladicu u koju stavljam stvari nadjene u trenutku inspiracije i ne trcim sumanuto kroz ducane cekajuci da me inspiracija srusi iza ugla, dan prije rodjendana. Kad nesto vidim a i cijena stima, super, kupim pa nek je i 4-5 mjeseci pred dogadjaj, upakiram i stavim u ladicu. U ladici je uvijek i neko fino vino i fina kutija pralina za one iznenadne pozive da ne bi trcala na benzinsku po to i placala duplu cijenu za duplo losiji proizvod.



Nema sanse da nam je grijanje na najjace a mi idemo po stanu u majci kratkih rukava, niti je ekoloski niti je ekonomicno. Niti je dobro za kozu.
Nema vise gomilanja 8 gelova za tusiranje na policama i svaki otvoren, samo gomilam paste za zube, toga ne smije usfaliti.

Mozda da izracunate i koliko GODISNJE date banci novce za kamate na tekucem u minusu?

I snizenja su prica za sebe.
Mozda je kosulja snizena sa 500 na 220 kuna pravi ulov ali ako vam ne treba? Kupiti nesto SAMO zato jer je snizeno?
Imam pitanje na kojem se lome sve nepotrebne kupovine.
A sto mi se ne svidja, to ne nosim.

Za kraj recept isproban prosli vikend:

Kuglice friskog sira.



Treba vam: 100 grama feta sira, 200 grama svjezeg sira (quark) znaci ne premokar, 2 zlice sjeckanog persina, papar, sol, curry, paprika u prahu, malo vlasca, 50 grama oraha, 15 krekera i 15 kriski Pumpernickela. Ova vrsta kruha je zahvalna za sloziti svasta jer je kompaktan, kad je friski ne mrvi se i izgleda efektno.
Jedan od najdravijih kruhova ever, i cesto se kupuje u limenci, bas kako bi zadrzao svoju socnost.

Dakle fetu u zdjeli razmrviti vilicom. Umijesati quark a moze i neki sirni namaz kao alternativa, dobro izmijesati, idealno ako imate one masine za preradu smjese tipa Moulinex. Dodati persin. Zlicom od smjese oduzimati male komadice i rolati u lopticu, neke od loptica uvaljati u curry ili papriku, druge opet uvaljati u nasjeckani vlasac, trece u smjesu nasjeckanih oraha i mozda pistacije (ja orahe preskoim jer ih ne volim). A neke mozete ostaviti pur. Odmah s njima u frizider do serviranja. Servirati uz pumpernickel i krekere.