JJA

Dok vi ovo citate ja sam opet na putu, o Rusiji ce izaci dva teksta, polovica danas a polovica sljedeci tjedan. Uglavnom, jos nisam ni otvorila kofer ni ubacila prvu turu vesa u masinu, zatekao me poziv o smrtnom slucaju u Hrvatskoj i isti dan sam ponovo bila u avionu. Na aerodromu smo unajmili auto i stigli na vrijeme na sprovod. Sva sreca da imamo susilicu, tako sam ipak do tog neplaniranog leta uspjela oprati i osusiti jednu masinu i ponovo se spakirati. Imam dosta slika pa ce veci dio njih biti linkan, da se tekst ne otvara predugo.
Uglavnom Zagreb mi nedostaje jako jako, kupila sam si najvece licitarsko srce sa zagrebom i objesila ga kod sebe u ured, svima se svidja (da, da u medjuvremenu sam i radila citava 2 dana "za stolom"), frendovima sam isto donesla takva licitarska srca i profacima isto a moj mentor je upravo na odmoru u Hrvatskoj, javio se razglednicom i zahvalio za preporuku destinacije. Za sljedeci put sam si obecala sliku po narudzbi meni najdrazeg motiva Zagreba, donjela sam pozamasnu kolicinu Cokolina , dobila slatkisa i uspjela u novom Avenu Mall-u kupiti cipele i nesto finog donjeg vesa.
Svi hoteli su taj dan u Zagrebu bili puni, jedino smo nasli mjesta u Centralu, a zvali smo 10-ak hotela prije ovog, no ugodno sam se iznenadila, hotel je renoviran, o.k. je (vidi slike) i nije daleko od centra tako da smo pjesice sve mogli obaviti, otici na rucak kod Ivice i Marice, kupiti uz put domace kupinovo vino i u bakinom ducanu na Zrinjevcu razne zgodne sitnice za frendove.

Dakle – Rusija 2007



Ovaj put smo isli za Kaliningrad, dio istocne Prusije do 2. svjetskog rata, od tad zatvorena vojna zona. Daleko od Kernland Rusije, zasebna eksklava cesto smatrana opasnom. Na moje putopise ste vec navikli, oni nisu ni turisticki ni nuzno 100% objektivni (iako se trudim), ali su moji, pisani s puno paznje za detalje i bas onakvi kako sam ja pojedina mjesta dozivjela.

Prijedlog za knjigu je Königsberg hörst Du mich, divne ilustracije ...no, mozda prvo osnovni podaci o Rusiji. Po drzavnom uredjenju semipredsjednicka republika, vjerojatno i jedini aktualni drzavni poglavar koji ima i svoju vrstu votke. Preko 142 miliona stanovnika, valuta rubeln i kopejke (lipe). Razlika u zapadnoeuropskom vremenu,1 sat. Sama Moskva ima preko 10 miliona stanovnika, pojedu nas za veceru! Na spomen Rusije vjerojatno pomislite na ovo.
ili na Kremelj link.

Rusija nije vise siromasna, zaostala zemlja, i Hrvatima nazalost polako ostaje sve manje jadnih drzava s kojima bi se usporedili i iz te usporedbe izasli superiorni. Razmislite kad se sljedeci put narugate na racun zaostalih Rusa. Isti zaradjuju bolje od vas, skuplje su obuceni i veca je snasa da oni voze Audi nego vi.

U rusku metropolu idu svi koji se odluce posjetiti tu zemlju, metropola im je totalno zapadna, kapitalisticka i gotovo ruski neautenticna. Mi smo isli u rusku provinciju (...rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija. )
Dakle umjesto potrosacke, izblijedjele verzije, imali smo sjaj i bijedu Rusije – ne uljepsan, ne prilagodjen, nego onaj melakonicni svevremenski ruski duh. Kojeg – ili volite ili dobijete depresivne epizode. Treceg nema.
A ako ga volite, znate i tocno ZASTO. Ovo je definitvno strani grad za kojim najvise Nijemaca pati, nakon 2. svjetskog rata su namjerno sruseni svi ostaci pruske kulture (osim katedrale), stari dvorac je zamijenjeni masivnim betonskim blokovima. Gotovo silovani izgled.
Link na dvorac.

Prije nego su ga srusili, bio je uz katedralu, zastitni znak grada. U blizini rijeke Pregel, dvorac Tuwangste. Bas na istom mjestu (da sprijece svaki pokusaj povratka povijesti) su sagradili ovo?!?, sto danas slovi za jednu od najruznijih zgrada u gradu i za proslogodisnju obljetnicu 750 godina grada su ga obojali u svijetlo plavo da umanje uzas. Da, dobro ste procitali, 750-godisnjica grada ;-)) iako je Kalinigrad sluzbeno osnovan tek nakon 2. svjetskog rata, nakon sto su protjerali sve Nijemce iz te oblasti.

Napomena: ovo nije bilo ni privatno ni turisticko putovanje, pa samim time nije ni program bio fakultativan. Ali sam ovako posjetila ministarstva, vladu i ostale stvari koje nikad kao obican turist ne bih mogla. Sve skupa sam bila dva tjedna.

Letjela sam iz Berlina - pred put smo tamo imali breefing, i pripremu, ja jako jako volim Berlin, u medjuvremenu volim reci da ga i poznajem i uvijek mi bude toplo oko srca na tu lezernost u gradu, svojstvenu samo Berlinu, na tu opustenost i stotine dobrih kafica i ljudi s posebno cool rasplozenjem. U medjuvremnu imam i nekoliko prijatelja tamo sto gradu daje samo jos vise bodova.
Trazite li hotel u centru, a da je povoljan i solidan, i sa odlicnom klopom (bio) te IZRAZITO cist, preporucam Dietrich-Bonhoeffer-Haus. Sobe su velike, namjestaj je nov i kod parlamenta ste pjesice za 15 minuta s noge na nogu.

http://www.dietrich-bonhoeffer-hotel.de/

Iako je to crkveni hotel (protestantski) to cete znati jedino po bibliji u ladici nocnog ormarica i ne, ne morate biti nikakve vjeroispovjesti za odsjesti tamo. Dapace, to je jedini znak da se radi o malo drugacijem vlasniku.Taksi je u Berlinu u odnosu na druge njemacke gradove vrlo povoljan, uostalom kao i stanovi i dosta toga jos. Za razliku od toga "berlinska drustvena scena" je iznad njemackog prosjeka. Tesko da ce vam u ovom gradu biti dosadno. Ako i bude, to nije krivica manjkave ponude nego vase internosti.
U hotelu kava iz fair trade-a.

Berlin – Oranienburger Str. vam nije daleko od hotela i Tacheles, tamo morate popiti kavicu, preporucam Kadimu.

Hotel drzi na recepciji prefine zelene jabuke za goste. Besramno sam ih uzimala barem tri put dnevno. Dorucak je odlican, mnogo svjezeg voca i povrca, puno vrsti kruha, sireva barem 6 vrsti, jaja na sto nacina, bio marmelade, kolaci friski, 6 vrsta müslija. Tri veceri za redom sam jela lososa.

Gl. proizvod kaliningradske oblasti je jantar. Profesor zaradjuje oko 500 eura na mjesec i iako se na prvi pogled cini strasno, vecina stanovnika je nakon rata dobila stanove od drzave, kako bi potaknuli razvoj ove oblasti i privukli ljude ovdje (iz Ukrajine, Poljske itd.) pa ne moraju placati skupu stanarinu na koju meni ode pola place. Ispod crte, ostane im na kraju mjeseca jednako kao i meni jer su rezije gotovo besplatne.

Ekonomski cilj: trgovina, spedicija, kontakt zona za EU, neki spekuliraju na nezavisnu NATO regiju, gradjani Kaliningrada zele ipak biti dio Rusije (iako je vecina njih posjetila zapadnu Europu ali NIKAD Moskvu, jer mi je ova prva duplo blize). Ali su ponosni i na svoju prusku proslost. Vole se smatrati "malo drugacijim" Rusima.
Za filozofa Kanta ste svi culi, sto mozda niste culi, je da je on bas u Kaliningradu radio i bivao i bio prilicno "kucni" tip, nesklon putovanjima. Usput, nemojte podcijeniti hrvatsko obrazovanje, od nas 10 -ak visoko obrazovanih mladih ljudi sa podrucja BRD-a, NITKO nije citao Kanta. Osim mene (ne zahvaljujem tu cinjenicu svojoj posebnoj produhovljenosti nego jednostavno programu fakulteta). A barem polovica ih je bila drustvenog smjera obrazovanja. I kad uzmete u obzir cinjenicu koliko su Nijemci ponosni na Kanta, eto mene je zacudila ta cinjenica.
Putinova zena je rodjena Kaliningradjanka sto je vjerojatno zasluzno da je predsjednik posjetio oblast nekoliko puta dok Jelcin za cijelog svog mandata nije ni jednom. Ima Rusija jos preko 40 oblasti, tko bi ih posjetio sve, ne ;-)?

Oblast bi bila nesto kao federalno podrucje, kod Rusije to izgleda ovako - 21 republika, 1 autonomno podrucje, 6 okruga, 8 regija, 47 oblasti i dva grada federalnog ranga, a sljedece godine ce se neke oblasti spojiti, neke preimenovati i slicno da nikome ne bi bilo dosadno.

Chrabrowo aerodrom, jos uvijek pun vojnih lica i turisti su jednako rijetka roba kao i prave Levisice za vrijeme komunizma.

Karta Kaliningrada link.

Ovako izgleda viza.

Rusija – odmah se misli na klasicnu knjizevnost, u koju knjizevnu figuru ste se vi najvise zaljubili? Vladimir Lenskij. Sto je to ruska dusa? I sto je ona danas?

Kurische Nehrung:



Katedrala uz Pregel


Za jedan, do nedavno zatvoreni, vojni grad je itekako cist.

Kaliningradske ulice







Burza:



Elitni kafic



Hotel:



Ruska ambasada u Berlinu, na ovim vratima nas je pokupilo troje cuvara, jer kroz ista se jako tesko ulazi.

Dvorana u ambasadi



10 metarska slika, a slika te katedrale se vidi samo pod jednim odredjenim kutem.

Jos ambasade., i jos.
Svilene tapete po cijeni od nekoliko tisuca eura to je bio kineski poklon.

Mnogo kristalnih lustera.

Ovdje su Putin i Merkel saptali nijezne rijeci

, a
ovo je kutak za posebne, povjerljive diplomatske razgovore, iskljucivo udvoje link.

he,he nostalgijo...



Ruska ambasada – nekad na rubu grada a danas kad je Berlin opet jedno, u centru. Raskosna gradjevina, konzul je nazalost sve sto nam je zelio reci citao s komada papira na njemackom za koji se odmah vidjelo da istime ne vlada ni u pola, u kasnijoj rundi diskusije se pokazao opustenijim i dapace vrlo zanimljivim sugovornikom. Ono sto nas je posebno zanimalo je da svi telefoni u ambasadi izgledaju ovako i funkcioniraju vec desetljecima a i funkcionirati ce po svoj prilici duze nego moj super duper bezicnjak.

Pogled sa krova dresdenske banke ( jos Berlin dakle) link, ima naravno i boljih pogleda ali ovaj je poseban po tome da cete privatno nikad pa ni tad dobiti priliku slikati odavde.
Ukoliko imate priliku (poslovno, privatno ne ide) svakako posjetite ovu banku samo 100-njak metara od zida. Osim sto je arhitektonski zanimljiva, do nje je i francuska ambasada, Kennedy muzej i naravno starbucks.

Link 1,

link 2, te link 3.

Dio Berlinske ulice.

Zasto sam uopce isla u Rusiju? Zato jer me moja zaklada poslala tamo. Nas nekoliko iz cijele Njemacke, malo akademsko poslanstvo.

Letjeli smo sa KD Aviom, privatna avio kompanija sa sjedistem u Kaliningradu http://de.wikipedia.org/wiki/KD_Avia.

U nasoj grupi su bila i dva friska doktora. Frisko ispod cekica ;-)). S jednim od njih sam se predstavila kao par kako bi moj preteski kofer prosao bez nadoplate. On voli Hrvate. A ja volim ljude koji vole Hrvate. A ovog bas i nije bilo tesko simpatizirati. Morali smo ispuniti hrpu papirologije za ulaz u zemlju.Ja u sredini, doktor desno, a lijevo od mene netko s fobijom od leta. I to itekakvom. Oko nas se sirio miris znoja (tog koji se bojao), pitao me jel smije drzati moju ruku i prije nego sam stigla odgovoriti zgrabio istu. Onda sam mu ispunila papire za ulazak u zemlju, odvela ga na WC (covjek ima 22 godine) i pokrila ga svojom jaknom jer mu je bilo zima. Svo to vrijeme je on ponavljao "necemo se srusiti, dobro sam, mi smo dobro, ovo je tehnicki potpuno ispravan avion". I tako svo vrijeme leta . Doktor se smjeskao i rekao da mi skroz dobro ide, te da ce me doticni do kraja leta i za posvojenje zamoliti. Zapravo volim letjeti. Recimo u zadnja 2 mjeseca 6 letova. Svi medjunarodni. I bas mi je gust. Ali ne volim letjeti kad cijelo vrijeme netko sa svojom znojnom rukom drzi moju. Nisam mogla citati, nisam mogla slusati muziku i iskreno receno na kraju leta sam i sama bila blago nervozna.Tko ne bi bio, kad covjek do vas preko 100 puta ponovi: necemo se srusiti.

Prdnuo je dvaput, znate one podmukle tihe vrste.Ti posebno smrde. Okrenuo se nervozno i rekao – he,he netko je prdnuo.

Prvi obrok u rusiji, prije obroka ruski kruh u kvasini umocen.

Fina topla peciva jos bolja kad ih jedete oko ponoci kao prvi suvisli obrok tog dana.

Nas bus ( unajmili ga za vrijeme boravka, znacenje brojke 39: isti sistem je bio na snazi i u istocnoj Njemackoj - to je naime broj ove oblasti i jedina je oznaka koja igra ulogu i koja je konstatna na tablici).

Usput receno, onaj doktor iz gornje price je zavrsio na kraju storije mortus pijan (je, je ni oni nisu imuni na gluposti) i s tetovazom "Hrvatska" na podlaktici. Ostaje jos samo da to objasni svojoj djevojci, koja nema nikakve veze s Hrvatskom. Moje bodove je dobio kad nam je pustio na plesnjaku Mesecinu od Bregovica i jos znao sve rijeci. Navodno je pjevao i Crvenu jabuku, to nisam cula, dok je on pjevao pred vratima nase sobe, ja sam cagala u disku broj dva. Ali dobro je znati da jos nisam za staro zeljezo.

Nasu malu ali vrlu grupu su vodile dvije Ruskinje (isto na postdiplomskom ovdje) i naravno to daje cijelom putovanju jednu insider dimenziju, da ne spominjemo cinjenicu koliko su te zene u stanju popiti i jos uvijek plesati cijelu noc?! Otkrile su nam tajnu "pametnog" konzumiranja votke, gdje vam ni nakon jedne litre dobro rasporedjene kroz vecer nece biti zlo ali neke od slika nastale iz tog razdoblja ipak ostaju samo za privatnu arhivu.

Kalinjingradjanima je mnogo lakse doci do Berlina nego do Moskve, jer za ovo drugo moraju u duhu stare ekslave traziti tranzitnu vizu, koja kosta i nije je jednostavno dobiti. Tako da bi iz jednog domaceg grada dosli u drugi treba im viza jer vlak jedino kroz trecu zemlju vozi. I ceste su tako gradjene. Zato smo posjetili i litvanski konzulat da nam ispricaju sto poduzimaju po tom pitanju ;-).

I ovo je Kaliningrad



i jos.

Zene – Ruskinje su bombe. Velicina max. 36, ali maksimalno ( i to europska, a ne americka). U svo vrijeme boravka nisam vidjela zenu bez visokih peta ili bez sminke.
Ruskinje u svetom pohodu na muskarce. Neke upisu faks ne radi stjecanja znanja i kvalifikacija nego jer tako najbolje ulove perspektivne muzeve. Koncentriraju se na one u zavrsnim semestrima. I na sveucilistu smo bili dosta, nasim muskima su oci gotovo iskocile kolika koncentracija komada. Ako mislite da je recimo ekonomski faks u Zagrebu sminka, posjetite ruski ;-). Nazalost nekim zenama je to zaista jedina perspektiva u zivotu, naci dobrog muza.
I kad razmislite da svo svoje vrijeme i resurse ulazu u izgled onda rezultat zapravo i ne iznenadjuje.

Upad u bolji club je oko 15 eura u one ajmo reci tipa Kulusic je oko 5-6 eura. No dobro kad smo vidjeli parkirane Maybache na ulazu znali smo da cijena nece biti akcijska. Cuga u istim clubovima je oko 4-5 eura, i ako tamo ne nadjete nekog novopecenog poduzetnika, onda zna se – pravac upis na faks. U tu svrhu medicina i pravo kotiraju visoko.

Mnogi ducani rade 7 dana u tjednu. Puno je "Avenue Mall"-ova zapravo nekih 6-7 na tako mali grad. Ostali rade od ujutro do 22:00 navecer, ponuda u ducanima slicna onoj u Super Konzumu.

Moci cete promatrati i divan klasican nacin odlaska na sudar. Decko dotjeran, kosulja obavezno, cipele od cijeg sjaja oslijepite (ne bi vjerovali sto danasnji decki misle da je cool?! Ne decki dragi, nonsalantno i cool NE znaci zmazana zgelirana kosa ili prljave tenesice). Uglavnom, takav jedan ispoliran primjerak nosi uvijek ruzu na sudar. Tak je bilo i kad sam ja kretala na dejtove.

Ducani su puni zapadne robe. U usluznim djelatnostima zaposlenici su vecinom neljubazni i spori. Na ljubazan pozdrav odgovoriti ce rijetko. Zena na recepciji navodno najpoznatijeg hotela u gradu je uz raspanje noktiju (cemu se sa zapanjujucom koncentracijom posvetila dobre 2 minute prije nego je digla pogled na naseg voditelja) mi se obratila sa "djevuska" a moras me bas to pitati. Nakon pocetnog soka nekako smo se snasli. Nasa ruska voditeljica puta je od te na recepciji barem 6 -7 godina starija ali je bila u trapericama i mokasinkama i bez sminke i kao takvu ju bas i nisu dozivljavali. Kao takvu vas uopce nece dozivjeti u Rusiji. Barem ne kao zenu.
Isto tako u bolje diskace vas ionako nece pustiti u trapericama ili ne daj boze ravnim cipelema sa bilo kojom natruhom sportske komponente. Vec su i balerinke sumnjive.
Dakle za izlaske se fura potpisano i ekskluzivno. Isli smo i na go go plesacice na stangi. U prosjeku smo spavali 4 sata na noc i tako iz dana u dan, a po danu marsirali po terminima, znamenitostima i ducanima.

U sljedecem broju vise informacija o samom gradu, cijenama i znamenitostima.

Ovako izgleda moderna protestantska crkva.

Otprilike ovakve zene hodaju po gradu, stotine njih. Nije tajna da business sa posrednistvom pri
nalazenju ruske partnerice cvjeta.

Link na crkvu (Gedächtniskirche).

Cijene – primjer dvije litre vode, 2 cokolade, krema za lice (izgubila svoju jos u Berlinu), 10- ak kolaca za sve nas i zvake su kostale oko 9 eura.

Nedjelju smo proveli u sauni te u nacinalnom parku prije saune, ukljucena trekking eko ruta po sumi i kisi od 20 km. Onda kad smo konacno dosli do obale i bili ionako mokri, skinuli smo se ( i nase ruksake i goretex jakne i hi tech tenesice) i otisli okupati u Baltik, neobican osjecaj, pada kisa a vi se kupate. Priznajem kad sam s tako mokrim cipelama dosla natrag u hotel, to mi je bilo prvi put u zivotu da nisam mogla oprati pod vodom i sapunom smrad sa nogu. Ne ponovilo se LOL. I to sve nakon sto smo noc prije dzuskali u disku do cetiri ujutro

Vise slika s te avature sljedeci tjedan.

Kaliningrad – nakon 2. svjetskog rata to je bila zatvorena vojna zona. Niti se moglo unutra niti van, od 1991 se podrucje polako i sporo otvaralo i to samo za domace turiste. Nekoliko godina kasnije oni sa istocno pruskim korijenima smiju vidjeti domovinu svojim djedova i baka. Po velicini, druga luka u Rusiji a prva po tome sto je svih 12 mjeseci nezaledjena. Grad 1996 postaje slobodna trgovinska zona. Strana automobilska industrija proizvodi tamo neke modele automobila, bili smo u pogonu i promatrali kako se radja auto, fotke slijede.
Usprkos poreznim povlasticama broj investicija je trenutno malen. Zasto?
Politicki razlozi, korupcija, centralisticki sistem, opasnost separatizma. Spekuliralo se neko vrijeme da ce grad postati Hong Kong sjevera ili barem Monte Carlo. No, lokalnih banaka vise nema (nekima je pro forme ostalo ime) sve je u centralnim moskovskim rukama.

Zvijezda



Dio sveucilista.

Poseban zaposlenik tkz. plocobrisac – ah ta komunisticka zanimanja (u smisu svakome cemo izmisliti posao).

Sveuciliste Kant.

Nezaposlenost u gradu je mala, dapace nedostaje im kronicno strucnog kadra, konzul nam prica o svojim dvjema kcerima koje zive i rade u Moskvi i zaradjuju tri puta vise od njega. Primljeni smo u velikoj sluzbenoj dvorani, za stolom za kojim su donesene mnoge povijesne odluke, kad smo ga pitali zasto je tako komplicirano dobiti vizu za Rusiju, kao odgovor dobili smo protupitanje – a zasto je jednom Rusu tako tesko dobiti vizu za Njemacku.
Poslije u Rusiji smo se navikli na takve odgovore.
Istina, tesko je bilo dobiti vizu za Rusiju koju vam daju u sekundu ograniceno i ako vam slucajno kasni avion vi vec imate problem, jer vam je viza taj dan vezana zu redovan let voznje i to sto vama avion kasni 50 minuta znaci da ste 50 minuta ilegalno u zemlji i da morate ponovo za tih 50 minuta zatraziti (i platiti) vizu kako bi se smjeli ukrcati na avion kuci. Ali Rusima doci u EU je zaista teze. Nedavno sam pratila ovdje kolegicu junior researchera, koja nam je dosla na 3 mjeseca, ja sam joj prevodila i osjecala se doslovce izresetana pitanjima usred Njemacke. A sve kako bi ona ovdje smjela ostati ta 3 mjeseca.

Rusija ima novaca. Pitala sam konzula sto mu se svidja u Njemackoj (kasnije smo razgovarali i sa njemackim konzulom u Kaliningradu, taj dio drugi put) – toliko je tesko uzdahnuo da sam na tren pomislila da je to najteze pitanje koje je tog dana dobio LOL. Nakon krace pauze rekao je – piva i zene.

Ovakva putovanja su idealna za upoznati mlade zanimljive ljude s kojima vas vezu neki nezaboravni dogadjaji, pa onda saznate da je mladi crnokosi muskarac (inteligentan, povucen i smije se na pravim mjestima) medicinar koji vas je pozvao na vikend u Zenevi jer tamo pocinje raditi sljedeci mjesec i godi da je bas s vama razgovarao cijelu vecer ( i vise veceri) a mogao je birati 10-ak drugih slobodnih zena.

Zivotinja ima puno ( ne lutalica) psi na svakom koraku, njegovani i hranjeni, recimo i jedan sveucilisni pas.

Izlaz iz luke, bilo je tri popodne i nevrijeme.

te samo 10 minuta ranije.

Kod spedicijske firme Rosmoport.

Hotel Kaliningrad, mozda prepoznajete ovog striceka.

I tamo se zove bankomat



KD Avia nam je u avionu dala jedan tvrdi bombon i casu soka. Ne, karte nisu bile posebno povoljne, u usporedbi s ovim mi je i Lufthansin sendvic od prije nekoliko tjedana izgledao kao delicija.
U gradu (450 000 stanovnika) sa okolicom oko 900 000 ima vise automobila nego stanovnika pa ujutro i navecer gradom vladaju neopisive guzve, mnogo gore od onih zagrebackih. Grad ima prekrasna jezera i mnogo zelenila, siroke ulice, tipicnu socijalisticku arhitekturu, nitko se ne veze pojasem i svi puse. Ekspresno sam isla obnoviti znanje cirilice.
Prvu vecer smo isli na nummer sicher i otisli u neku in pizzeriju u gradu, po osobi smo platili oko 15 eura za zaista divovsku pizzu koji ni nasi najkrsniji momci nisu mogli pojesti do kraja – prosjecna velicina je pola metra. Restoran je na Lejinskom Prospektu desno prema centru grada, za nas je to bila o.k. cijena za domace je to skupo.

Na programu je izmedju ostalog bio i posjet popravnom domu za maloljetnike, odnijeli smo slatkise i majce, ovako kad vam oni pricaju sve to zvuci divno i krasno ali treba znati interpretirati odgovor koji dobijete (koji je zapravo vrlo rijetko odgovor na pitanje koje ste postavili) no najkasnije za 2-3 dana znate procitati izmedju redova.

Voda se pije samo flasirana. 10 dana marsa kroz rusku pampu bi umorilo i najizdrzljivije, ni sam kraj puta nije bio nimalo dosadan.

Zanimljivo je kako i svaka zracna luka ima svoja pravila, sto manja luka, to staromodnija oprema i vise terora za putnike. Na Plesu sam i cipele morala skinuti, prvi put u zivotu a letila sam zadnjih mjeseci dosta posvuda.

Zagrebacka medjupostaja i jos. Kupaona u granitu, izrazito cisto, cijeli hotel je renoviran.

Na kraju prikaz ulova, jednu ogrlicu od turmalina moram jos slikati, ovo su cipele iz Rusije.

Te jedne iz novog Avenue Mall-a, trebale su mi hitno jedne za sprovod.

A evo i par fotki najdrazeg grada na svijetu, slikano dok smo na trgu popili zadnju zagrebacku, prije odlaska na aerodrom.







Katedrala. Jos Dolca.





I moji profaci su dobili licitarska srca i stavili da im visi na faksu .

Kaj je najbolje, moj mentor sad i je u Hrvatskoj na odmoru tam sam ga ja poslala :)

Ivica i Marica i terasa.

Ovdje se dobro klopa a i ovdje



Ovim putem i javno pohvaljujem muzica. Nadmasio je ovaj put sam sebe. A nije on uvijek bio tako dobar ;-) no pametan kakav je, shvatio je da smo si dobri kad pazimo i mazimo jedno drugog.
Uglavnom, docekao me blistavo ociscen stan (sto je vjerojatno radio vecer pred moj dolazak, u petoj brzini, ali nema veza, cist i mirisan stan je cist i mirisan stan, ne?), buket ruza na stolu, na krevetu bas moja omiljena cokolada i uredno slozen slip za spavanje?! U pecnici kolac, ispekao je prije nego sam stigla, taman se lijepo ispuhala para dok me pokupio. Frisko presvucen krevet. I ne, ovaj put jastucnica nije bila svaka svoje fele! Kad sam ga izljubila i on mi ponovio koliko sam mu falila (lijepo je to jos uvijek cuti nakon svih tih bracnih godina) rekla sam u sali – ili sam ti fakat falila ili si sarao okolo he,he. Kako bilo da bilo, lijepo se vratiti doma, lijepo je da te netko doceka i to na ovakav nacin . Lijepo je do ceg smo zapravo dosli nadopunjavajuci se skupa, iako je priznajem bilo vjerojatno lakse odustati pred prvim bracnim sranjem. Ali lakse cesto nije ni pametnije ni bolje.

Arte – ovo je mjesec Almodovar-ovog filma, ljubitelji paznja!
Osim toga krajem mjeseca dolazi odlican film Die Frau vom Checkpoint Charlie. Preporucam!

http://www.mdr.de/boulevard/2892885.html

Sletili smo iz Zagreba, otkljucali stan, 15 minuta kasnije zvoni telefon, ja si mislim, wow koji tajming, zove susjed kat ispod i kaze – jel zna netko kod vas zavezati kravatu? Posaljem muza dolje, muz je naime na jednoj vaznoj manifestaciji bio jedini bez kravate i pogadjate nakon toga vjezbao dva dana dok ju nije i u snu znao zavezati...sto mi daje ideju za jednu novu temu....

Danas se udala jedna posebna osoba, draga Zeljka iskrene cestitke, sigurno si bila najljepsa , dobrodosla u klub udanih sto bi tebi bilo bolje he,he.



One fotke koje su za cenzuru cu staviti na forum jedan privatni, sluzbene ovdje, curke da znate da nisu samo one pijane fotke sve sto imam za pokazati s puta, navratite i ovdje.

Nazalost nisam stigla zadnja 3 tjedna citati vase zanimljive blogove, niti cu to stici sljedeca tri. No sve vas puno pozdravljam.
Dok vi ovo citate ja ceznem za jednim mirnim vikendom, jednim u kojem necu raditi bas nista. Dotad, ostajte pozdravljeni.

Spasiba za citanje i wsevo dobrovo!