JJA

Alt sind nur die anderen...kaze knjiga i u njoj Elisabeth Niejahr.



Ostariti ce samo drugi...Jeste se pitali kako ce svijet izgledati kad cemo mi imati 65? Za smjernicu, ja sam sad 30.

Konkretno za Njemacku, sefica radi na studijama razvoja stanovnistva i kad mi budemo imale 65, pola stanovnistva ove drzave ce isto imati toliko ili vise.

Pa su razmisljali (malo panicno priznajem, ali na van sve onako cool) da olaksaju strancima ulazak u zemlju. Je ali ovi obrazovaniji stranci (a neobrazovaniji kostaju ovu umirucu socijalnu drzavu) se dolaskom u zapadnoeuropske zemlje prilagodjavaju nacinu zivota ovdje i isto spadnu na 1-2 djece.
Kazu studije provodjene zadnjih 5 godina. Utrosilo se puno miliona eura na istrazivanje. Rezultati deprimirajuci.

Da ce se vrtici polako sanirati u staracke domove sa rampama koje omogucuju invalidskim kolicima ulazak u iste. Da ce sve vise biti single domacinstava i da ce klasicna obitelj postati nesto egzoticno. Endemska vrsta.

Hoce li se proizvodjaci djecjih kolica specijalizirati za bypass uredjaje? Kako ce se obiteljska politika postaviti u svemu tome?

Ovdje je uobicajno za vrijeme studija otperjati iz roditeljskog gnijezda (pohvalno !) sam raznim poslicima financirati svoj studij i zivjeti u tkz. WG-ima, Wohngemeinschaft. Tak njih 3-4-5 zakupe skupi stan u centru i kad razbiju stanarinu na nekoliko dijelova kosta ih mrvicu vise nego neka studentska soba Ali imaju sav luksuz vlastitog stana i prije svega sve slobode. Cesto prijateljstva nastala u takvim formama stanovanja nista vise nece rastaviti. Ljudi na koje mozete uvijek racunati.
Jer ste skupa prosli onu fazu kad dijete postaje odrastao covjek. Citave agencije ne rade nista drugo nego posreduju kod pronalazenja WG-partnera. A kako to obicno u zivotu biva, najbolje ipak nadjete nenadano, izvan birokratskih kanala i izvan svih must check kriterija koje ste zapisali na listu.

Novi trend je da dosad samo za studente rezervirane WG-forme polako pocinju koristiti i umirovljenici. Djeca odrasla i odselila. Nije zabavno stanovati sam. Cesto nije ni nesto sto si vecina moze priustiti, tako umjesto da placaju neku prcvranicu 300 eura, oni udju u neku finu gradsku vilu, fini drveni podovi, visoki stropovi i plati njih 4-5 po 300 eura i imaju luksuzan stan. Ne moraju vise jesti sami. Cesto sami za sebe ne bi ni kuhali ali za ekipu, to da. Kad hoce svog mira povuku su se u svoje velike i lijepo namjestene sobe. Ne cuje se bas svaki prdac, ipak se radi o solidnim gradskim vilama.

Djeca ne mogu uvijek zivjeti u istom gradu. Ide se za poslom. Posla sve manje. Dakle ide se u gradove u koje me posao odvede. Jer nezaposlena i bez kinte u dzepu ni djeca ne mogu puno pomoci starcima.



Kako vi vidite svoju starost? Ja zelim djecu. Ali ne da im danas sutra budem na teret (dobro moja djeca ce biti mila i ja im i ne bi bila na teret, ali znate sto hocu reci). Ne zelim djeci kao osiguranje za starost. Ne mislim da je to fer prema njima.

Zamisljam se negdje gdje je toplo. U Njemackoj svakako ne. Moja 4 zida, moje knjige, moj pas (njega cu tek nabaviti) i daj boze da cim duze mogu sama. Volontirala sam svojedobno u starackom domu. Svaku vecer bi se vracala doma u suzama. Tu usamljenost, tu tugu... meni je to bilo pretesko. Jer nisam znala zauzeti distancu. Onu emotivnu. Nuznu za ne izgorijeti prerano u takvim poslovima.

Osoblje za njegu ide iz istocnih zemalja u zapadne, za bolju lovu. Razumljivo. Tko ce onda njegovati starce po istocnoj Europi? Kinezi? Tko ce Kineze?

Sto to znaci, kad ce vise od pola stanovnistva neke zemlje biti sijedo? To znaci da cemo raditi duze, da cemo tijekom poslovnog staza izmjeniti nekoliko zanimanja i nekoliko gradova ili drzava, vec ovisno o vlastitim ambicijama i fleksibilnosti. To znaci da zivot ne staje sa 65. Da ce se i zdrastvena osiguranja okrenuti sve vise na ocuvanje zdravlja u poznoj dobi, iako vec i sad vidim neke 65 godisnjake na Kieser-u koji su vitalniji od pola 30-godisnjakinja. Trziste je prilagodljiva zvjerka. Zacas ce se okrenuti novonastalim potrebama i klijenteli.

Biti ce normalno dobiti djecu sa 20, ici studirati sa 30 i nesto i jos 30 i nesto godina uspjesno graditi karijeru. A biti ce normalno i imati prvo dijete u kasnim tridesetima ili pocetkom 40-ih.

Moci cete bas onoliko koliko se potrudite sami.

S nekim drzavama se necete razumijeti. Evo vam prmjera – Vijetnam ce za 30 godina imati 2/3 stanovnistva ispod 30, kako da se on razumije s penzickom Njemackom? Hej to ce biti sraz generacija na globalnoj razini. Politicari se naveliko razbacuju pojmovima kao "stanovnistvo kao oruzje".
Kao Vijetnamci ce biti opasna prijetnja ostarijelim kapitalistickim drzavama. Oni ce ono, golim rukama na nas. Ili cemo mi na njih, onako stari i pola coravi ali ipak nisaneci sa mnogo boljih oruzja jer imamo i lovu i iskustvo za proizvesti iste.
A daj nam Boze mudrosti da se okanimo i jednog i drugog.

Dolazi mi u cetvrtak neki tip, strucnjak za razno razna osiguranja, uzeti ce si vecer za nas, poblize razmotriti koliko imamo ili nemamo para i reci kako bi ovo sto imamo bolje investirali u buducnost – zakljuciti mislimo zivotno, onda ono kad slucajno niste radno sposobni a da ne izvisite na socijalu, pa razmisljamo o dodatnoj penziji.
Naravno nece se nikome nista dogoditi pa cemo za 25 godina zgibati lovu i kupiti neko carstvo negdje gdje je toplo...



Bojite li se svoje starosti ili joj veselo koracate u susret? Ocekujte li da vas djeca zbrinu ili se grozite bas toga?

Isla sam na amazonu jutros po jednu strucnu knjigu, zadnje kaj se sjecam je odlogiravanja nakon kupljenih sest. Ak tako nastavim ne da ne bum usparala za suncanu Floridu ne bum bome ni za kolica imala.

Al sad imam nekaj i za sive celije, koje, poznato je, ak se ne koriste zahrdaju, Kunstspiel - igra memorije, opce kulture i smijeha jer ruku na srce malo ih je umjetnicki potkovanih. Igru sam prvo kupila kumcetu ali mi se tak dopala da sam ju sad kupila i nama. Jer vec znate, po zimi nema boljeg od skupiti ekipu, napraviti svima nesto toplo za piti i igrati se cijelu vecer...vjezbati oko, memoriju i znati se nasmijati kad i jedno i drugo zakaze i na svoj i na tudji racun.


i tko zna njemacki vise o tome
http://www.reich-der-spiele.de/kritiken/KinderKunstspiel.php

A evo sam slikala moju najdrazu frendicu, samo sam lose smanjila sliku...

,