Najljepša priča Željke Krmpotić
Ona je kraljica mog srca,
iako se moje srce u međuvremenu
malkice i proširilo
vjerujte nikome u njemu nije tjesno.
Zahvaljujem se novinarki
Željki Krmpotić
koja je objavila priču iz ježeve kućice.
Zahvaljujući njoj moj ZiBoš bi tia studirat žurnalistiku
i pisat svoje dogodovštine , ali kažem mu ja studiranje
ni lako morat češ zagrijat stolicu,
a on meni
Pa kako mi mozes reci da zagjijem stojicu
sta je mojam nalozit ..
izgojit ce i kako cu onda ucit ...zuuujnajjjistikuuu
Evo to je moj ZiBoš frajer , zafrkant
Hvala Željka, nekako ću izać na kraj sa Zibošem :-)))
Članak objavljen u 24 sata Najljepše priče , novinarke Željke Krpmotić
ZiBo i Vanko ..kada je klopa u pitanju djele svoj obrok ne razdvaajajući se
a tili bi ugostit i tetu novinajku Zeeeejku
Ma ZiBoš pa neče ona tit jest Kite Kate
Ma zasto ..reci ti meni ..zasto ..pa Kite Kate je njam njam finiiii
mozda joj mogu dati kjoketice ...
Ne Ziboš
Bas ste vi vejki kompjicijani ..Vanko doneci jos jedan tanjujic i
napjavit cemo mi festu za tetu Zejku i se ce ona poppapat .
Evo moram šutit
Zibo je livo i uskoro će navršit godinu dana .
.e da rođendan mu je 31.01.2012.
napravit feštu ..to se podrazumjeva.
Vanko je pronađen na cesti , slučajno sam naišla i .....
postao je član naše obitelji ..
Da nisam prošla tim putem do jutra
završio bi pod kotačima automobila.
Piko je mazonja i to veliki
Njemu nije potrebna klopica
kada se probudi skreče pozornost na sebe ispuštajući svoje signale
ka ono ..
daj me pogledaj i podigni u kjilooo
baššš sam važan kada sam tako viskoko u kjiluuuu-
Dobjo pjiznajem ja sam muškajac koji se voli jakooo maziti
a šta da adim takav sam ..mazonja..a dali su mi ime Piko
vjejujte ja vam uopce ne pikam .
Ove godine cu biti punjojetan i idem dijekt
ko maticaja pjomenit ime .
Ja sam ZiBo zovu me jos ZiBoššššš
nisam nista znao dok se nicam odio ,
a kada sam se vec odio
pjvo sto sam naucio
sta je to fjaka
i mogu vam reci da ponekad bas volim fjakitis
ecept za fjakitis .
.samo spustis tjbusic ..nogice i ukice to misjim za vas judeee
onda njuskica moja biti doli kao i tjepavice i okice i to je to ..fjakitis ..
ni tesko ..mozete pjobat
ja sam se ispjobao i bas funkcijonija se ko sat na zidicu visokome fufufuufu
Kada se pjobudim obaveznjo dozem na stol
onaj najveci i od mene
i onda tjazim MikiiiMaucicu
tjazim je tjazim a nje nikad nema u sajici ..
mozda je pjonazem nekom djugom pjilikom ..
sta ces upojan sam ko magajac sa bodjicama ..
takav sam tvjdojogjavi magadac fufuuf
Tu i tamo sam majo maaaaa
samo majo nestasan
bas mi se opjastaju jej sam bio maji
ali sada sam vejki fjajej i vojim jos uvik papuce
sto znaci da sam u dusi jedno vejko dite ..
nemojte nikom rec ..sutite ko zajiveni
Bio sam dobaj ko kjuhiććć i dbio sam nagjadu
ma dobjo dacu i vaaaaaama sima kojiko god vas ima
i teti Zejki novijajkiiiii
I tako ZiBoš se raspričao kao veliki , ah ponkead je velikiććć
ponekad maleniććć gotovo beba
on to čini kako njemu odgovara ..pametan jež :-)))
18.01.2012. u 24sata izašao je članak
Željke Krmpotić
Njljepše priče
Nježni ljubimci ježevi
Ježica Bodljica nadimak je žene
iz Hrvatske koja tako štiti svoju
anonimnost, no ustrajno i predano
otkriva zanimljiv svijet ježeva.
Prvog je našla dok je bio
beba i spasila ga od sigurne
smrti.Iz njena internetskog
dnevnika, koji piše iz perspektive
ježa kao kućnog ljubimca,
doznajemo da oni vole jagode, a
kad čuju swing, veselo trće....
Pred kućnim pragom sam 19.08. 2005. godine pronašla malenog ježa.
Bio je još beba, jako sićušan i nevjerojatno simpatičan.
Mame ježice nigdje ni blizu, a to dražesno biće samo u prirodi ne bi moglo preživjeti.
Uzela sam ježića na ruke, i od tog trenutka ona - jer kasnije smo
doznali da je ženka - postala je moje blago, cijeli moj svemir.
Nisam mogla podnijeti da moram na posao, a nju sam trebala ostaviti samu kod
kuće, pa sam je uzela sa sobom.
Dali smo joj ime Finica ,
priča anonimna žena iz Hrvatske znakovita nadimka Ježica Bodljica.
Ispod svih tih ježevskih bodlji ipak se krije veliko i toplo srce, no
plaha poput svojih ljubimaca, bila je ustrajna u nakani da nam ne
otkrije svoje ime ni grad u kojem živi. ,
Ne voli medijsku pažnju ni radoznale poglede, veli,
a stvarni život joj je pod internetskim
nadimnom puno jednostavniji.
Kaže da o ježevima nije znala baš ništa kad je pronašla svoju Finicu,
no uporno je istraživala i trudila se učiti nove stvari kako bi tom
malenom biću osigurala topli dom.
Iz dana u dan raslo je uzajamno
povjerenje i ljubav.
Malena ježica uskoro je postala prava miljenica,
a Ježicu Bodljicu posve je očarala.
- Ja svoju ježicu ne mogu zagrliti, ali ona zna kako zagrliti mene,
spustiti svoje bodlje i strpljivio čekati pušući fufufufu ,
opisuje Bodljica svoju ljubimicu i njihov suživot.
Iz neobičnog prijateljstva nastao je internetski dnevnik - Ježev blog.
Ježica Bodljica ondje je napisala sva svoja iskustva u druženju s
Finicom i otkrila posve novi i nevjerojatni svijet na koji ranije
uopće nije obraćala pažnju.
Pisala je jezikom ježa, iz njihove perspektive kao kućnog ljubimca,
iako svi njezini ljubimci zapravo uživaju u velikoj slobodi.
Kreću se gdje, kada i kako žele - u kući ili u vrtu.
Vesela jurnjava ili pospano drijemanje njima su
svakodnevica i ne moraju razmišljati hoće li ih u tome ograničiti
prostor ili neka druga prepreka.
U domu Ježice Bodljice oni uživaju
punim plućima i žive bogate, ispunjene živote koji su čak i sigurniji
od života drugih ježeva u prirodi.
Nerijetko završe pod kotačima automobila na prometnicama.
Njegovi prirodni neprijatelji su lisice u
šumi, ali i psi koji ih pronađu u dvorištu tijekom noćne šetnje.
- Danas nema smijeha i ljudi rijetko vide neke dobre i pozitivne
vijesti. Zato sam počela pisati naš blog, iako prije toga nikad nisam
pisala nešto slično.
Zapravo, i sama sam se začudila kako sam došla na
tu ideju.
Htjela sam da posjetitelji s mojeg bloga ponesu radost i
zadovoljstvo, a tko vas može više razveseliti od kućnog ljubimca?
Mislim da to dobro zna i razumije svatko tko je ikada imao neko nježno
biće s kojim je živio, priča Bodljica koju već od milja mnogi zovu
mama Ježica. Naime, vidjevši njezin blog, javili su joj se ljudi iz
drugog dijea Hrvatske koji su pronašli još jednog malog ježića, a nisu
se znali brinuti o njemu. Željeli su da preživi, a znali su da Ježica
Bodljica itekako ima iskustva s bebama ježićima.
Stoga su ga dali njoj.
Nježna i strpljiva kakva jest, omogućila je malenom bodljikavcu
da postane novim članom njezine obitelji.
Vrlo brzo se udomaćio i zavolio je sve članove kućanstva.
Nije prošlo mnogo vremena, i velika ježevska obitelj sada ukupno broji četiri člana,
a najmlađi ježić Zibo ima svega godinu dana.
On je na svijet došao u kući, pa je to bio
velik doživljaj za Bodljicu koja je prvi put u životu nazočila takvom
posebnom i neponovljivom trenutku.
Ostali veseljaci, Piko i Mljackica,
pomažu ZiBu raditi nered po kući i zabavljati se trčanjem i igrama.
- ZiBo se jako voli kupati, maziti i češljati. U stanju je provesti na
leđima više od tri sata, uz uvjet da ga netko gladi po trbuhu.
Inače,muški ježevi su za razliku od ženki jako emocionalni.
Oni pokazuju osjećaje i vole da ih se mazi, dok su ženke ipak malo više suzdržane.,
smije se autorica bloga.
Uz priče o svim detaljima ježevskog života, Ježev blog uskoro je
postao pravi hit na internetu, a dogodovštine ježevske obitelji počele
su svakodnevno pratiti stotine čitatelja.
- Uvijek su mi najdraži oni najmlađi koji prate priče o mojim ježićima
i oni su mi poticaj da pišem i dalje.
Potaknuti mojim tekstovima na blogu, čitatelji su mi dali ideju
da u što skorije vrijeme napišem slikovnicu ili knjigu za one malene,
ali i one velike kojima treba iz zaborava vratiti najljepše osjećaje.
Planiram napisati i kratak vodič
za ljude koji su pronašli ježa u prirodi.
U tim trenucima vrlo je
važno znati kako s njim postupati da bi mogao preživjeti.
Vrlo su osjetljivi, i najveća greška je što im ljudi daju mlijeko.
Čula sam čak da na nekim mjestima to savjetuju, no za malene ježiće mlijeko je
kraj - konzumacija vodi do teškog i opasnog proljeva i ježići ugibaju
vrlo brzo, odnosno ne prežive više od dva ili tri dana. To je zaista
tužno, objasnila je Bodljica dodajući kako je to prava šteta jer
maleni bi imali šansu za život uz normalnu prehranu.Uz dobru skrb,
ježevi mogu doživjeti duboku starost od devet godina.
Vrlo su korisne životinje, a nekad su ih ljudi na selu držali kao ljubimce u svojim
kuhinjama. Naime, ježevi se hrane kukcima, pa su tako uklanjali
štetočine iz domova ljudi. No kako je štetočina sve manje zbog
pesticida, i njihov boravak u kućama postao je pravi izuzetak.
- Ježevi su prekrasni.
Nježni su i divni ljubimci, a malo ljudi zna da
ih se može istrenirati da nuždu obavljaju na točno određenom mjestu.
Isto tako, na njih u zadnje vrijeme dosta utječe promjena klime.
Primijetila sam da moji ježići više ne spavaju zimski san.
Ne znam ima li to više veze s činjenicom da nisu više u divljini i ne moraju
spavati, ili im je pretoplo.
Vjerujem da je u pitanju ipak vrijeme,
objašnjava Bodljica.
Dogodovštine vesele ježevske obitelji, uz obilje fotografija i
filmova, čitatelji mogu pratiti na blogu http://jezevblog.blog.hr/.
Priču napisala novinarkaŽeljka Krmpotić
|
