Finicu sam pronašla ispred
kućnog praga 19.08.2005.
Mamu ježicu nismo mogli pronaći .
Kasnije smo saznali da je više nema .
Finica je bila jako mala.
Nismo je mogli vratiti u prirodu
jer ne bi preživjela
Kako je bilo dalje..
Ovo je priča o mojem ljubimcu ježu.
Ja svoju ježicu ne mogu zagrliti.
ali ona zna kako da zagrli mene
spusti svoje bodlje i strpljivo čeka
pušući fufufufu
Želimo vam svako dobro u godinici koja dolazi
zdravlja, puno ljubavi i smješka to ne košta ništa
a licu je pravi ukras .
Nisu svi dani isti , ali naši su sretni
jer mi to želimo ne samo sebi već i vama svima.
Za kraj godine zahvaljujem uredništvu Bloga.hr
kao i Dnevnik.hr bez kojih se za nas ne bi znalo.
Ssmokić svemirski uredništvu od svih iz ježeve kućice.
Dragim blogerima koji nam ostavljaju svoj trag lijepim ričima
želimo puno lipih postića i sssssssmokić leti gdje god bili.