Finicu sam pronašla ispred
kućnog praga 19.08.2005.
Mamu ježicu nismo mogli pronaći .
Kasnije smo saznali da je više nema .
Finica je bila jako mala.
Nismo je mogli vratiti u prirodu
jer ne bi preživjela
Kako je bilo dalje..
Ovo je priča o mojem ljubimcu ježu.
Ja svoju ježicu ne mogu zagrliti.
ali ona zna kako da zagrli mene
spusti svoje bodlje i strpljivo čeka
pušući fufufufu
Da povečala se naša ježeva obitelj.
Prije nepunih dva mjeseca vraćala sam se kući
i uz sam rub ceste primjetila smotuljak , već je bio ukočen
od hladnoće , podigla sam ga i ponjela kući ,
željela sam ipak pokušati pomoći
tom malom stvorenju .
Dugo mi je trebalo da ga povratim u život , ali uspjela sam ,
Dobio je i ime ..
našli smo ga vani i tako je dobio ime Vani.
Nestašan je i šta reć trčkara za mnom , misli da sam mu mama
ma neka tako i ostane .
Vani se dobro snašao , zabavan je i druži se sa svima
a najviše s mojom čarapom to mu ga dođe ka najveći guš.
Lipi vam pozdravić iz ježeve vesele kućice