Ježev blog
petak, 12.06.2009.
Kad cvjetići osjećaju
 Matičnjak i koromač           Rano sam se probudila i krenula u svoju jutarnju šetnju. Ptičice mi pjevaju, ali kada dođe onaj kos sakrijem se u jegodice on tako glasno pjeva i svaki put mi ukrade jabučicu koju mi Bodljica ostavi ako ožednim .Hortenzija je narasla velikaaa i po sebi ima velikee balonee , menta i lavanda i pored njih raste loza i ona se raširila ,sve mi miriše. Bodljica jako voli cvijeće i svako jutro ju željno čekaju da im da vodiceee- ponekad i mene malo pošprica , a ja joj kažem ..nemoj .nisam ja cvjetić Ma ti si meni najljepši cvitak Ali ja nisam cvikat neman latice ni cvitić ..samo bodljice Tako se mi šalimo rano ujutro dok nema nikoga..samo ptice i onaj dosadni kos , ali puhnem i ja njemu svoju pjesmicu pa neka si misli. Kornjju ostavi doručak i onda on brzo dođe , inače je usporen...pa..... kao sve kornjače Baš volim jutro i Bodljicu dok preljeva vodu iz jedne kante u drugu pa u treću i tako redom..hoda gore dolje i priča sa cvjetićima . Kažem ja Bodljici , cvijeće ne zna govoriti , a ne zna ni hodati Čuju i osjećaju Finice i zahvalni su na svakoj kapljici vode cvijeće ne zna hodati i ne može doći samo i napiti se.. k 'njima treba doći , a oni će se zahvaliti svojom ljepotom i cvatom Ljepota vrta govori o osobi koja ga uređuje , da li je pažljiva , da li osjeća i voli , zato ja pričam sa cvijećem, tepam nježno , hvalim ih … pa se prave važni , pomirišem ih nosićem i uzdahnem duboko ..nasmijem se od sreće . Kad cvjetići osjećaju mene …osjećam i ja njih . Bodljice nama ne treba puno da bismo bile sretne… Finice mi smo uvijek sretne jer imamo jedna drugu u dobru i zlu a volimo i one koji nas ne vole  Menta .. u kamenu Kada Bodljica u kamenu naspe malo zemlje i utisne mali cvitić ..sve joj naraste i u ovako malenom kamenu  Čuvarkuća.... Kako smo uređivali vrt , imala sam pomoć Dimija i Finice , sada je naš vrt u cvatu , a uspomena na Dimija živi još uvijek u mojoj duši. I na kraju sve Vas lijepo pozdravljamo , Ježev blog ide na duži odmor |
, a onda joj ne dam više bojim se da ne pretjera