Ježev blog
ponedjeljak, 11.08.2008.
Žerna - zadruga žena iz Malog Lošinja
Do kuda seže «Žerna» je naziv za stari mlin kojim su uglavnom žene i none mljele žito i kukuruz u kasne večernje sate da bi drugi dan bilo za palentu i kruh. Ovo ime simbolizira naš kreativni rad koji se, uglavnom odvija nakon što svi poslovi u kući budu obavljeni a djeca zbrinuta. Tada u tišini ili uz neku smirujuću muziku nastaju naši radovi. Ima tu svega . Od 10 žena koliko trenutačno zadruga broji , devet izrađuje ukrase i uporabne predmete u raznim tehnikama. Snježana voli slikati pa taj svoj dar primjenjuje slikanjem po torbama od žutice, jastučićima , kutijama. Vesna se voli igrati sa svilenim heaminama, pa u njenim rukama nastaju svileni cvjetići koje kombinira sa suhim biljem našeg kraja, vjenčići od školjaka . Danijela voli vunu i mukotrpnim trljanjem izrađuje filcane torbe, jastuke, papuče. Petrica je zaljubljena u narodne nošnje otoka Suska, Cresa i Lošinja. Iz sata u sat strpljivo prišiva čipku, perlice, trakice i stvara čaroliju boja na nošnjama otoka Suska. Mirjana voli salvetnu tehniku te njome obrađuje razne podloge-pločice, gips, kamen, ili pak kreira male prozorčiće sa teglicama cvijeća. Anku su zarobili gruba špaga i razni prirodni materijali koje povezuje u pravu «morsku čaroliju». Tako nastaju ogrlice, broševi, privjesci, košarice, torbe. Nena je već godinama opsjednuta naplavinama od kojih nastaju jedrilice, barke, brodići, pa čak i cijeli Titanik. Prava mornarica. (Nenine radove nemamo u našem prodajnom prostoru Priko 28 u Malom Lošinju, već se nalaze u njenoj galeriji u Velom Lošinju) Drita je odlučila nizati vrijedne kamenčiće sa detaljima od srebra i stvarati nakite jednostavan i izuzetno lijep. Tako je kreirala ogrlicu «Čikat» (Čikat je predio u Lošinju obrastao borovom šumom koju je zasadio Ambroz Haračić prije više od 100 godina, evo upravo u toj uvali Čikat žene su čekale svoje muževe pomorce da se vrate s dugih putovanja…čekati… očekivati nastao je izraz koji je ostao do danas Čikat )naušnice, sansigotice ili sušćanke te Veli i Mali Lošinj, a ima i naušnice » hobotnice «. I na kraju su radovi Mirjane Š Vi je znate kao Glinkova mama . Prvo tu su njeni macaklini u neobičnim bojama oslikani stotinama točkica, zatim minijature od školjkica sakupljenih po našim plažama ili sitnim biljčicama donesenim Iz višesatnih šetnji. Tu su i male košarice ukrašene pužićima , školjkama i biljem, drvene daščice oslikane salvetnom tehnikom, svječnjaci od kamena i školjaka, slike nošnji otoka Suska….. Zajedničko svima nama je da volimo prirodne stvari, sakupljamo naplavine i mnogo toga što drugi bacaju (stari namještaj, platno, predmete iz svakodnevne upotrebe) te tim stvarima nastojimo dati novi oblik, smisao i vrijednost oslikavajući ili, spajajući ih sa drugim predmetima u neobične i maštovite kombinacije. I tako nastaju «obične stvari na neobičan način « , malo djela koja će razveseliti svakoga kao poklon. Uvijek smo spremne na nove izazove, na nove kombinacije . Mašta radi punom parom i smišlja nove i nove tvorevine. I kad padne veće, u smiraj dana, vrijedne ruke prebiru po sakupljenom materijalu stvarajući novu tvorevinu koja će plijeniti pažnjom.    Otkrit ću vam ..ovo je žerna  Macaklini na kamenom žrvnju  Macaklin Kućni macaklin (Hemidactylus turcicus), kod nas poznat pod imenom «tarantela»   Sansegotica crtež i ručni rad . Za izradu nošnje potrebno je 300 sati rada        Ogrlica izrađena od poludragog kamena izložena je na naplavini koju je izbacilo more ...a maštovita ruka učinila je svoje ......udahnula je svoje snove     evo malo i moje nogice ..      Nošnja iz Orleca i Nerezina (Orlec je jedno malo mjesto na otoku Cresu)  Nošnja iz Nerezina (Nerezine se nalaze na otoku Lošinju)  Košarica ...izrađena od konopa  Buketić od smilja i ostalog cvijeća iz prirode  Sansegotica  Prije otvaranja ,Glinkova velika mama pomno sve još jednom pregledava . |