Ježev blog
četvrtak, 10.04.2008.
Tužna priča o Chesteru
Ovo je priča o dikobrazu po imenu Chester. Prošle godine moja prijateljica je otputovala u Ameriku sa svojim dečkom zbog posla. Smjestili su se u jednom mjestu -Brunswick Maine- koje se nalazi ( kada bi gledali kordinate 43stupanj 54' 39'' N 69stupanj 57' 47 ''W) 25 milja sjeveroistočno od Portlanda. Dani su joj bili ispunjeni . Kako je bila na periferiji grada u jednom prekrasnom okruženju, svako jutro imala je prekrasan prizor koji joj je priroda pružala. Normalno, svatko tko ode iz rodnog kraja osjeti i onu nostalgiju za domom, tako je i ona često ostajala u jednom sjetnom raspoloženju. Ona i njezin dragi zajednički su provodili dane ,što na poslu, a što u slobodno vrijeme... u dugim šetnjama … Jednog jutra došao je ....dikobraz- razigran i veseo. Primijetila ga je istog trena. Nazvala ga je Chester. Prijateljstvo je započelo. Svako jutro Chester bi doskakutao do nje. Znala mu je ostaviti  hranu. Tako je to postala jedna lijepa i vesela navika.No, primijetila je da s Chesterom nije nešto u redu ...Skakutao je na zadnje dvije nožice, a ne sa sve četiri. Kasnije je čula kako je, godinu dana prije, Chester imao problema sa prednjim nožicama jer je naglo zahladilo, a on se nije spremio na vrijeme za zimski san. Priroda je nažalost pokazala svoje zube … nepredvidiva ..kao uvijek. Pokazala mi je sliku svog ljubimca Chestera slikanog 15.10.2007. da se i sama uvjerim. Vrijeme za to doba godine bilo je suviše toplo od uobičajenog za Brunswick Maine koji se nalazi u blizini Kanadske granice, pa je za pretpostaviti da tamo zima dolazi puno ranije. Prijateljstvo je trajalo dva mjeseca. Chester je dolazio redovito i motao se, istraživao i potom bi od skakutao, ali nije se previše udaljavao od kuće. Chester joj je bio drag i uz njega se mogla nasmijati, ali nije mu se mogla i suviše približiti. Na udaljenosti od svega pola metra Chester se toliko pripitomio i postao svakodnevni gost i uveseljavao ovo dvoje.  Skakutao je uvijek na dvije nožice i uveseljavao ih dok su ga promatrali. Početkom decembra morali su otići u jednu posjetu, tako da se nisu vidjeli s Chesterom. Kada su se vratili, Chester nije došao i to im je bilo sumnjivo. Susreli su jednog susjeda koji im je rekao da je Chester dolazio i da tamo malo dalje stoji već dva dana... i da se ne miče. Naš Chester bio je gladan i najeo se dva dana prije fermentiranih jabuka i …na žalost napio. Zima ga je iznenadila..pao je prvi snijeg i Chester je tako ostao ispod jednog drveta. Bio je smrznut i ukočen od hladnoće. Pokušali su ga spasiti te su ga odveli kod veterinara ...međutim nije mu bilo spasa . Chestera su uspavali zauvijek da se ne muči .…tugovali su i plakali. Nedugo poslije toga prijateljica se vratila iz Amerike ... kući s dečkom. Susreli smo se i ispričali su mi priču i dali slike. Nisam dugo razmišljala. Odlučila sam Chesteru posvetiti svoj post …dirnula me je njihova priča i njegov tužan kraj . Mislim da bi se čovjek trebao konačno zamisliti što to radi prirodi. Mnoge životinjice doživljavaju istu sudbinu, jer su godišnja doba postala varljiva …ne započinju kada bi u pravilu trebala. Životinjice su zbunjene …ne stignu se na vrijeme spremiti na spavanje ...zimski san. Priroda se poigrala s nama …ili mi s njom ??? Priroda ne prašta ..Globalno zatopljenje daje nam dovoljno upozorenja da se opametimo dok još ima vremena, ali što je u ljudskoj prirodi….znate i sami …za to vrijeme mnoge životinjice prolaze jednu strašnu agoniju .  Chester je bio jako gladan. Pojeo je fermentirane jabuke koje je pronašao opio se i zaspao. Snijeg je u međuvremenu napadao.  05.12.2007. Chesteru su otekle nožice od hladnoće.  Chester je otišao zauvijek..................
|
