Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

srijeda, 04.05.2005.

Scena 4.

U zraku.

Čudno da nemam wing seat, gle, čak nešto i vidim.

Ispod nas se prostire rijeka tamnosmeđe boje, obala joj je na mjestima jarko žuta, kao i otočići, donedavne plićine, sada osušene i pretvorene u pijesak.

'Vidiš, Filipe, to je rijeka Visla', govori baka na sjedalu iza mene svom unuku. Umjesto da pokuša izvući moment dragocjene edukacije, mali Filip glasno deklamira 'Eci, peci, pec, ti si mali zec, pec, pec', po stoti put u zadnjih sat vremena.

Postarija poljska stjuardesa nosi pladanj s bombonima, uzimam jedan i zahvalim.

'A jebemu!!', opsujem ozlojeđeno već sljedeću sekundu. U ruci mi je narančasti bombon, a jubavnajveća mi je bar šest puta rekao 'kada dođe stjuardesa s bombonima, ti uzmi crveni, taj je od marcipana i super je. Jesi zapamtila?'

Stvarno sam tuka, ne mogu zapamtiti ni najjednostavniju instrukciju, razmišljam dok žvačem. A možda samo imam problem s autoritetima.

Ova Glorija je tako glupa tiskovina, pa to je za ne vjerovati. Ma tko zbilja želi znati o alkoholičarskim dubiozama Ernsta od Hannovera?! Fascinantno kako netko uslika Igora Tudora s curom na trajektu, i odmah popuni četiri stranice.

I onda dođem ja i to kupim. Čestitala sam sama sebi...

Pojela sam oba sendviča, baš sam žderonja, a doma sam čak i ručala. Na slijedećem letu ću ih spremiti za kasnije, obećajem.

Taman da ću navaliti na zasigurno uzbudljivi ljubavni roman, kadli slijetanje.
- 15:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #