Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

srijeda, 04.05.2005.

Scena 7.

Stockholm, oblačno, stupnjeva desetak. Frizura je očajna.

Ovi Švedi su toliko bezobrazni da nas nisu čak ni busićem prevezli do zgrade, nego smo bauljali po pisti kao neka aerodromska domaća živad.

A unutar zgrade... Alica u bespućima neoznačene ničije zemlje! Gdje im je neki baggage claim, neki exit ili nešto, samo gomila pustih gateova koji vode nekamo kamo ne želim ići!

Nakon kilometra, dokopam se izlaza. Svi idu na EU nations vratašca, samo ja sa svojim bisagama na All nations. E, Sanaderu, Sanaderu.

Frajer koji me škicao cijelim putem prezirno je odfrknuo nosom kada je shvatio da me murjak na All nations detaljno ispituje o imovnom i rodoslovnom stanju.

Kao da si ti nešto posebno, imaš pedigre od majke princeze Zizibelle Sedamnaeste od plemenitih Ericssona, odvratim mu ništa manje bahatim pokretom brade, možda si Šved, ali hlače su ti živi očaj, a i imaš škembu!

Da, officer, turist sam, da, imam tu jubavnajveću, on je gastić i tu vam šljaka za vaše smrdljive novce, ne, ne želim ostati u vašoj divnoj zemlji, ne, nisam siromašna, iako sam obučena ko prljavi student švedologije, imam tri puta po ett tusen kronor, što je dvije i po tisuće kuna, plus 175 eura i još sto kuna, to mi je ostalo od Jutarnjeg i (sramim se reć) Glorije, pedeset mi je kila i stošezdesetosam u visinu. Ok, lažem, stošezdesetsedam, ali nadoknađujem glasnoćom.
Grabim kofer. Na izlazu stoji deset tipova u odijelima, drže papire sa imenima.

A pored njih jubavnajveća, s papirom na kojem piše – MIŠ MALI.
- 13:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #