Jesus saves

Gospina poruka, 25. listopada 2006.

“Draga djeco! Danas mi je Gospodin dopustio da vam ponovno kažem da živite u milosnom vremenu. Niste svjesni, dječice, da vam Bog daje veliku šansu da se obraćate i živite u miru i ljubavi. Vi ste toliko slijepi i navezani na zemaljske stvari, i mislite na zemaljski život. Bog me je poslao da vas vodim prema vječnom životu. Ja, dječice, nisam umorna iako vidim vaša srca teška i umorna za sve ono što je milost i dar. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Dvije vojske

Bože, hvala Ti što si posložio kockice u mojoj glavi kako treba.
Stvoritelju moj i Otkupitelju, bez Tebe sam toliko mala i neznatna, samo Ti mi daješ snagu i proslavljaš se kroz moj život. Velik si Isuse, Kralju moga srca!
Svaka Ti slava, čast i hvala za Tvoju presvetu Muku i smrt na Križu kojima si me oteo zlome da ne trunem vjekovima u sumpornom jezeru.
Hvala Ti za svaki novi dan, za svako jutro ovijeno ljubavlju onih koji se samnom tim istim jutrom bude.
Slava Isusu za mnoga čuda kojima me ostavio bez daha i riječi. Mene, tako nedostojnu.
Slava Ti Kriste što me svakog dana barem jednom podigneš kad padnem.
Hvala Ti, predobri Bože što si se udostojao obasuti blagostanjem mene i moju obitelj.
Hvala Ti, mili Prijatelju što imam roditelje po uzoru na Tvoje ovozemaljske roditelje, Slava ti Isuse!
Veži me Isuse još jače uza se i pošalji me tamo gdje Ti smatraš da je potrebno.

Koliki ljudi danas ne žele uživati u ponuđenim milostima. Dozvolili su sebi luksuz zanijekati Onoga koji im daje sve, osudivši se na propast. Krenuli su linijom lakšeg otpora jer Bog traži od njih "nemoguće". Nemoguće je tražiti nekoliko minuta ujutro i nekoliko minuta uvečer samo za Njega ako možemo gledati televiziju i visiti na netu ili u kafiću. Potpuno je suludo tražiti od nas da budemo suosjećajni prema bližnjima, da ne ukrademo, da ne lažemo. Ionako to svi rade. Najluđe od svega je to što On želi da poštujemo roditelje. A tek tuđi život... Tko je On da nam određuje hoćemo li ići na abortus, sjekirom zatući susjeda ili upucati suprugu? Nije nam valjda On dao taj život?! Vrlo brzo, "što si skuhao to ćeš i pojesti", se počinje odražavati na naš svakodnevni život, pa se onda čudimo gdje ide ovaj svijet. Oni koji se još uopće čude. Čemu se čudimo, dragi moji? Onaj koji ne upali u srcu vatru vječnoga Života, onaj koji ne pusti da ga obasja mlado Sunce s Visina i dalje će čamiti u tami smrtnoj. Ne počnemo li raditi svakodnevno i mukotrpno na svom duhovnom rastu, ubrzo ćemo se uljuljkati u pogubnu ravnodušnost, koja će nas odvesti ravno zlome. Zna taj čekati, čekati i skupljati ekipu. Lakovjerni, popustljivi, lijeni, povodljivi, ranjeni samo su neke od osobina koje on cijeni kod osoba za regrutaciju. Laki plijen.

Kako postupci odražavaju našu osobnost, tako se i postupci "regrutiranih" dobrom oku ne mogu skriti. Često se zli ne materijalizira u svom izvornom obliku da nas ne uplaši svojom rugobom. Ne bi bilo "zgodno". Češće uđe na jasno vidljiv i prepoznatljiv način u pogodnu osobu, u jednoga od nas. Tu nema dvojbe jer je i najneupućenijima očito duhovno i tjelesno posjednuće. Drugi, još veći problem su duhovna posjednuća, vrlo često neprepoznatljiva mnogim ljudima. Stapamo se polako (čovječanstvo, generalno) s fensi-šmensi-lenguza-sebičnjak masom. Zapravo, postale su normalne one stvari koje to nikada ne bi smjele biti. Na zlo više nitko "ne trza". Tu leži njegova prividna pobjeda. Uvjeriti nas da ne postoji zlo, a time ni Dobro. Znamo da će pali doći kao simpa striček kojeg moraš voljeti, a ne kao osoba koja straši ljude. Vrag nosi Pradu, zar ne? On je zavodnik i otac laži. Doći će u lažnom sjaju, jedino tako i može, a otići podvita repa. Janje će ga baciti na njegovo mjesto. Nameće se pitanje na čiju ćemo stranu, pod čiji ćemo barjak stati. Na kraju će ostati samo dvije vojske. Kome vjerujemo, prijatelji moji?

ĐAVOLJA BLAŽENSTVA

(Iz jednog starog časopisa Vitezova sv. Kolumbina)

Osam Blaženstava nude nam putokaz o tome što znači živjeti onako kako Isus hoće da živimo. Kad bi đavao, o kojem se danas vrlo malo čuje, napisao svoja blaženstva, ona bi izgledala otprilike ovako:

Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni da provedu jedan sat tjedno u crkvi sa svojom braćom i sestrama kršćanima –
oni su moji najbolji radnici.
Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost –
oni su mi korisni.
Blagoslovljeni oni koji su osjetljivi, jer, uz malo sreće, oni će prestati pohađati misu –
oni su moji misionari.
Blagoslovljeni oni koji su vrlo religiozni, ali svima idu na živce –
oni zauvijek pripadaju meni.
Blagoslovljeni oni koji izazivaju nevolje –
oni će se zvati mojom djecom.
Blagoslovljeni oni koji nemaju vremena za molitvu –
oni su mi lak plijen.
Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale –
ja ih uvijek slušam.
Blagoslovljeni vi kad, čitajući ovo, mislite da se to tiče nekog drugog a ne vas –
IMAM VAS!!!

Tourniquet

...i'm dying, praying, bleeding and screaming
am i too lost to be saved
am i too lost?

my God my tourniquet
return to me salvation
my God my tourniquet
return to me salvation...



TOURNIQUET - vrpca čvrsto vezana uz ud (najčešće nogu ili ruku) kako bi spriječila krvarenje sa smrtnim ishodom. Upotrebljava se i u medicinskim zahvatima. Svaki gubitak krvi veći od 1000 ml smatra se ozbiljnim krvarenjem. Tourniquet je last resort (zadnja nada) metode zaustavljanja krvarenja. (Wikipedia)

TOURNIQUET - zadnji vapaj posrnule duše Bogu da zaustavi krvarenje iste te duše, radi vlastitog spasenja. Način na koji će On to učiniti nije važan, bitno je da se sačuva goli život (onaj koji se svakog jutra odbacuje i prezire). Metoda može biti po izboru, ipak je to zadnja nada. Ali je nada... (Barbarella)

Draga Bloody, Bog nam svako jutro pruža tourniquet novog dana, nove nade. Čak i onda kada se čini da je krvarenje najteže i donosi neizbježnu smrt, Njegov tourniquet zaustavit će ga istog trena. Dovoljno je već danas pružiti ruku, posegnuti i dohvatiti tourniquet da sutra ne bi bilo prekasno.

Few good men...

Novogradišćanin

Pomozite mi sastaviti molitvu!

Mislila sam vas nešto zamoliti... Pred nama je vikend, malo ćemo odmarati, družiti se s najdražima, malo ćemo "fižitarit" po friendly blogovima - tek toliko da budemo u tijeku i u ponedjeljak znamo što je tko radio, nedjeljom ćemo otići na Misu, nešto fino popapati, uglavnom uživati u odmoru... Sad bih tu uskočila s jednom molbicom. Kad vam bude najljepše, da, onda kad se zavalite u svoje foteljice i zažmirite - pomislite na Isusa. Ne bih vam poželjela, ali ako vam bude teško i budete tužni, opet pomislite na Isusa. Prvu riječ ili više njih, koje vam pri tome bljesnu u srcu, a opisuje Njega u tom trenutku (npr. Spasitelj, Prijatelj, Nada) zapamtite i napišite na papir, a kasnije mi je pošaljite u komentar.



Isuse dobri, Ti si: moje sve...

Moj Bog, On je silan Bog i Kralj!!!

Prijatelji na dar

Mojim obraćenjem izvršena je selekcija prijatelja. Ne mojom voljom. Otišli su oni koji samnom više nisu imali o čemu razgovarati. Tako su oni mislili. Ja i dalje mislim da mogu razgovarati o bilo čemu, bilo s kime. Do imendana, ako treba.

Ispočetka su počeli čudni pogledi i podsmijeh. Svatko tko me imalo poznaje mislio je da će me "Isus" faza brzo proći, isto kao i faza s plavom kosom. Oni koji me poznaju malo bolje suzdržano su čekali znajući da sam tvrdoglava do besvijesti i da će njihovo eventualno gunđanje imati kontra-efekt. Na kraju su ostali samo oni koji me prihvaćaju onakvu kakva jesam. To je dobro. Kao što se srebro taljenjem čisti, očistio se važan dio moga života.

Pitanje je sada kako nadopuniti prazninu koja je nastupila? Nema više noćnih izleta, zamijenila ih je molitva. Prepustila sam se vodstvu Duha Svetoga koji neka me i dalje sigurno vodi kroz dane što mi ih je darovao Dobri. Dao mi je On i mnogo drugih darova za koje ovdje nikada ne može biti dovoljno mjesta za nabrajanje. Ipak, dao mi je...

Vas, za prijatelje. Vas, da mi popunite prazninu. Vas, da se s vama radujem i tugujem, da se smijemo i ispraćamo na posljednji počinak najdraže... Vas, takvi kakvi jeste, baš onakvi kakve vas je On sebi stvorio. Ujutro, uz kavicu prelistavam vaše blogove, ponekad komentiram, ponekad nemam što za dodati. Prije večernjeg razgovora s Prijateljem, još vas malo škicnem da mogu mirno spavati. Poželite mi i poželim vam laku noć.

Dragi moji, mijenjate me iz dana u dan. Osjećam da sam uz vašu pomoć postala bolja osoba. Sve na slavu Božju, jer ono što je dobro od Njega je, samo greške su moje. Ima još posla, ali u hodu ćemo rješavati tekućice. Kako sam "odrastala" ja, tako je moj blog polako počeo izlaziti iz pelena. Ni tu ne bih mogla ništa bez prijatelja.

Proudly present Meditatio.

Bez njega ne bi bilo ovog lijepog, novog looka. Meti, care, hvala ti još jednom!

Faza "Isus" još me ne popušta. Naprotiv, svaki je dan sve jača. Isuse, najdraži Isuse, boravi i dalje u mome životu kao Kralj moga srca. Ne ostavljaj me nikad. Molim Te, daj mi još ovakvih prijatelja. One koje sam dosada stekla, molim Te, zadrži mi zauvijek.

Ovakvu vrstu predloška je "smislila" Azzul S'phyre
Možda sam u krivu ali nisam vidio ovakav kod nigdje nego kod nje i onih kojima je ona radila. Bogu hvala na njenoj nadarenosti, cura je za pet. Tako sam se i ja poslužio tim kodom. Bogu hvala.

Kako se često zaboravljamo...

Suvišno bi bilo direktno se obratiti jednoj osobi. Osobi do čijeg sam mišljenja i duhovnog stava držala više nego što sam trebala. Onoj osobi koja se pretvorila u nešto meni potpuno nerazumljivo. Iznenadih se po stoti put u ljude. Suvišno bi bilo jer bi me opet i opet ista ta osoba uvjeravala da je strvar u nečem drugom... Suvišno bi bilo nešto drugo reći, i zato podsjećam spomenutu osobu na duhovna djela milosrđa:

1. Dvoumna savjetovati.
2. Neuka poučiti.
3. Grješnika pokarati.
4. Žalosna i nevoljna utješiti.
5. Uvredu oprostiti.
6. Nepravdu strpljivo podnositi.
7. Za žive i mrtve Boga moliti.

H R V A T S K A 2 : 0 E N G L E S K A

Dođi Duše Presveti,
Sa neba nas posjeti,
Zrakom Svoje milosti...

... Nečiste nas umivaj,
Suha srca zalivaj,
Vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene,
Zagrij grudi ledene,
Ne daj nama putem zlim...

Prije svega – Mir Kristov vama, dragi moji!

Kaj ima kod mene? Uf, opet sam bolesna. Nos mi je zaštopan, uho isto tako. Cijela desna strana glave kao da nije moja. Lagana temperaturica i doživljaj je kompletan. Nije bad. Imam Sumameda za četu đaka.
Inače? Nitko me ne razumije, po običaju. Imam osjećaj da moram elaborirati svaku rečenicu. Svi samo hračkaju. Samo naprijed, imam još jedan obraz za okrenuti. Kao što kaže McMet, moja jama za otpad je jako duboka.
Znači, sami crnjak? Ma ne. Preuredit ću malo blog, staviti novu pozadinu i neke nove sadržaje. Otvorena je knjiga (žalbi) prijedloga u komentarima.

Mir vam ostavljam, mir vam Svoj dajem – reče jednom moj Prijatelj...

Gospa od Ružarija

Gospe od Ružarija, moli se za nas,
mi smo tvoja dječica, blagoslovi nas!
Očuvaj našu vjeru, učvrsti ufanje,
obrati mila Majčice izgubljene sve...