Tajno utociste
Dosta mi je svega i trebam pomoc
Ponovo JA
Eto i nakon par dana ponavlja se ista situacija: mama vikne na mene, «kreten» zajebava zbog toga i meni je pun k... celo vece. Ona mi je jutros pokvarila citav dan zato sto me je terala da idem raditi s «kretenom» u bastu tj. Da kad su umijem i doruckujem da odem raditi tamo. Sve je to uredu ali ja necu snjim nigde da idem. Mrzim ga iz dna duse. Nista sto je njegovo ne koristim ali me opet smara i dosadan je. I tako mene mama tera citavo vreme i kad je visela da vise nema truda je odustala. Ali tu se javi mladja sestra i zagorca situaciju da nisam hteo da dodjem snjim radit. Ma boli me vise uvo za sve oko mene koji su glupavi, dosadni i bezobrazni. Jednosatvno receno nije mi vise do takvih glupana. Od njega sam odustao pre mesec dana i to ce ostati tako zauvek. Moja odluka nikad nece pasti u vezi njega. Konacno sam i svom prijatelju priznao zasto mi je tako lose. Objasnio sam mu kako se sve dogadjalo a on me samo promatrao i stalno pitao «Kako ti mama reaguje na to». Sta da mu odgovorim kad vise nemam snage da se odupirem, ali znam da me nikad nece slomiti.
Nerazumem kako neko moze da bude doasadan u vezi neke stavri.
Recimo kompjutrer. Mama stalno vice kako mogu visiti na njemu citavo vreme, sto nije istina. Pred kompjuterom sam samo onda kad mi je jako dosadno ili kad nama sta raditi. Opet sdruge strane, istina je da nisam pred njim sto se ocituje da sam skoro citav dan u skoli i nemam vremena za to, ali zato kad dojem onako smoren sta mi drugo preostaje nego da ovde provodim to vreme. Obicno kuci dolazimn oko 8 uvece a odem oko12 a ponekad i 8 ujutro tako a bas nemam puno vremena za to.
Na osnovu toga mama bas nepreferira da satlno budem «tu» nego da idem i nesto pomoci. Posebno zahteva da idem raditi s «kretenom» sto meni nije nimalo drago. Od njega sam se odstranio kao da ne postoji iako zivimo zajedno u istoj kuci. Nevolim ga ni pozdraviti, nit ga ista pitati nego samo prodjem pored njega kao da ga ni nepoznajem. Mozda je to zbog toga st me u svakom razgovoru koji ja ipak nemogu pretrpiti uvredi pogrdnim recima. Neke od njih su: majmune, konju, jebem ti mater usranu, smradu, bolje da ti je mama rodila kamen a ne tebe,...
Trpim to iz dana u dan, neznam kako cu jos izdrzati ovo vreme. Nekako mi je najlakse kad odem u skolu i uopste nemislim na kucu. Tamo nekako zaboravim na sve probleme, ali ni to netraje vecno; ipak se moras vratiti na mesto na kome se prouzrokuju nevolje, a to je kuci.
Mozda je i to razlog sto am omrsavio 5kg. Nervozan sam ajko i to se ocituje u tome sto vise nipremakome nemam toplu rec ili nesto slicno. Cak ni osmeh koji sam nekad posedovao se izgubio pa se nekad kad je neka sala nasmijem na silu. Meni treba neka jaka doza slobode i veselja. Nadam se da ce ubrzo neko mi je dati i da ce sve proci u najboljem redu, da cu se probuditi iz ove nocne more i nastaviti ziveti normalno.
30.10.2004.
