Rijetki su ljudi koji mogu već prema vašem pogledu osjetiti da nešto nije u redu, da vas nešto muči.
Možda vi samo želite par minuta odmora, predah - radi sebe samih, ali takve osobe će i tad prići vama i upitati vas: "Što ti je?"
Po tome možete i sami zaključiti koliko ta osoba vrijedi, kakva je njezina osobnost, i automatski odbaciti iz glave sve one glasine koje ste slučajno, ili namjerno čuli o njoj, bez obriza od koga ste ih čuli.
Brojni su ljudi na ovome planetu zavidni, zavide jedni drugima na bilo čemu, na običnim glupostima, i onda iz toga proizlaze brojne smicalice, tračevi.
No, postoje i slučajevi kada mi, kao pojedinci, budemo ljuti na nekog, i onda o njemu izgovorimo neke stvari koje u stvari ne mislimo tako.
Tu nastaje zajeb. Najbolji lijek je (barem za nesporazume) bio razgovor, jer jedino je tako moguće rješiti probleme.
Toliko od mene za sad.
I pošto davno nije bio niti jedan video, evo vam moja najdraža pisma - WISH I HAD AN ANGEL -
Pozdrav.
Zar je tako teško razlikovati realnost od imaginacije? Ili je možda problem u samima nama, običnim smrtnicima, koji često vidimo nešto baš onako kako bi mi to htjeli, a ne onako kakvim se stvari zapravo čine. Nažalost, problem je u nama. Bježeći od surove realnosti, u svojoj glavi stvaramo sliku imaginarnog svijeta, stvaramo sliku onoga što bi smo mi htjeli vidjeti, što bismo mi željeli – stvaramo sliku nekog zamišljenog svijeta, nečeg što je daleko od realnosti. Ali problem nastaje u trenutku kad čovjek sebe dovede u situaciju da ova dva pojma jednostavno stopi u jedan – i realnost mu postane stvar prošlosti, u potpunosti se prepustivši svome zamišljenom svijetu. Ista stvar je sa osobama koje pate od patološkog laganja. Više ni sami nisu u mogućnosti razlikovati istinu i laž, ali najveći udes ima okolina tih ljudi, bilo da su oni lažljivci, ili poput Don Quijota, žive za neke neostvarive ideale, želeći nešto što je nemoguće postići.
Odabrao sam baš ovu temu (razlikovanje realnosti od želja) budući da često imam doticaja sa slučajevima gdje je sve naizgled savršeno, bez problema, ali nažalost, kako kaže jedna osoba, svaka medalja ima dvije strane, pa tako i ovo „savršenstvo“. Mnogi bi od nas htjeli biti nesputavani po pitanju izlazaka i provoda, ali mi ne možemo uvijek živjeti baš onako kako bi mi to htjeli. Možda je njihov strah tu sa razlogom, briga za nas, iako je toga nama pun kofer, i čini nam se uzaludnim, nepotrebnim – ali kako kaže pjesma – sve prolazi i to proći će. Slobodno u komentarima napišite svoje perspektive. Do idućeg puta, pozdrav. (P.S. Tema je još uvijek nedovršena!)
Njoka - prijateljstvo s njom mi je jednako jednoj svetinji. Iz dana u dan živim, trudim se održati to prijateljstvo na istoj razini, ne dopuštajući da mi išta pokvari odnos s njom, jer bi kraj prijateljstva s njom za mene predstavljao i gubitak neviđenih razmjera, moje srce bi izgubilo jedan veliki dio, moja duša bi zamrla, plamen mog života bi se utišao i više nikada ne bi gorio istom žestinom. Znamo se već nekoliko godina, a u zadnjih pola godine smo postali najbolji prijatelji. Svaki događaj koji se dogodi jednom od nas, ovaj drugi zna za njega - skupa djelimo osmjeh, suze, tugu, bol i radost; zajedno se opijamo, zajedno ludujemo i razbijamo. Njoka, dok budeš ovo čitala, znaj da ću uvik biti tu, makar se i oko nečeg zakačili, slobodno me i onda nazovi, jer te ne želim izgubiti prijateljice moja najdraža. Hvala ti seko!
Anić - poznajem ga nekoliko mjeseci tek, a vrlo brzo smo izgradili neki odnos, postali smo bliski, i jednostavno, ono što sam dugo tražio, takvo prijateljstvo, našao sam u našem odnosu. I on je, baš kao i Njoka uvik bija tu, uz mene, kad mi je bilo teško zadnjih miseci, pogotovo kroz prosinac. Uvik, al ama baš uvik će vas taj lik pitati šta van je ako ste potištene glave, ako vam osmjeh izostane s lica, i to jako cjenim kod ljudi. Dok ga nisam upoznao, tu je bija Omax, iako ne bi tija sad između njih dva vagati ko mi je bolji, jer to je naprosto nemoguće. Isto šta san reka za Njoku, vridi i za Anića. Brate, ako ovo budeš ikad čita, znaj da ću uvik biti tu, uz tebe, i znaj da tvoje prijateljstvo meni stvarno puno znači. Hvala ti braco!
OmaX - a šta da rečem...svi koji me iti malo znate, znate kakav je moj odnos s Omaxon...koliko puta mi je diga tlak, koliko puta mi je došlo da ga odjeben, sastavim sa podom, to nisu istine. I opet, povrh toga, duša me boli kad mu šta rečen, makar me ispizdija do kraja. Bija je uz mene uvik zadnjih godinu dana, distancirali smo se prošlo lito, ali proša san svima priko toga, jer ne želim svađe sa nikim iz ekipe. Nikad neću zaboravit njegovu ruku koju mi je pružija (mislim na ruku prijateljstva), neću zaboravit riči utjehe, neću zaboravit zajedna slavlja, odbrojavanja, pijanstva i tuge. Sve u svemu, jedna od najboljih osoba koje poznajem, samo mi diže tlak priseravanjima ponekad, no sve to ok. Hvala ti brate!