Triba san danas ić u poštu da konačno sredin stvari oko max adsla...ali opet je propalo...baba sumnja da ću ja to moć plaćat...a jebemu više sve...baš me to nekako ukomiralo...vako se loše osjećan zadnjih dana...još neman ni jebeni dnevnik prakse, još uvik radin, ne znan kad su upisi, ne znan koja san smjena, neman veze o ničemu!!! Jebote, ja uvik samo seren o nećemu...uvik me nešto tira da se sa nekin porječkan, svadin, da srušin nešto šta san se stvarno trudija sagradit...ja san jedna jako komplicirana osoba..trudin se bit dobar sa dosta ljudi, al onda to useren, i to useren zbog svog glupog jezika...nešto in rečen, uvridin ih, i jebiga onda...sav trud uzalud..ponekad se osjećan jadno...jer mislin, tj. kao da se nastojin ulizat nekome da bude dobar sa menon..kad pogledan sa druge strane, možda i nije tako, možda ja samo umišljan...a ne znan...prolazin kroz neku glupu fazu, pubertet, i nije nikome lako...iako ja ponekad mislin da nosin teret cilog svita...znate onaj osjećaj kad nastojite nešto prominit, a to nikako ne možete...e pa to mene često muči...a znan da nisan jedini...neko mi je jednon reka da svak postoji kako bi iz dana u dan živija i nosija svoj križ...i to je dobro reka...u ovom svitu teško moš opstat ako nisi pokvareni gad, ako nisi jebena ulizica, ako nisi sposoban bit prilagodljiv...i ja sad dok ovo pišen, mislima lutan negdi, ni sam ne znan di...nadan se da mi je plaća sila, da mogu bar na kavu otić, da se malo smirin, inače će mi glava puknit ka čentrun...
(btw. slobodan san jutros..evo mene je ponovo uvatila faza pisanja...šta ću...jedini ja držin blog kolko tolko friškin...e i...mislin da ću prominit predložak...nije mi baš nešto...a ono šta ja oću ne mogu nigdi nać)
P.s. Sad mi je bolje (13:36 p.m.)