11:32 - nedjelja -
17.06.2007.
Bliži se, skoro je sve gotovo, ali barem mene čeka velik posa ovih dana...moran nekako uspit izborit 4,5..šta san ja napravija od sebe...lani san ima 4,8...a sad...a jbg....sinoć nisan iša u grad...razlozi?..Pa recimo u gradu je već duže vrime užasno dosadno...i izać u grad je na neki način gubitak vrimena, ali ponekad bude i zanimljivo, ali to se događa ritko kad...još jedan od razloga je taj šta san do prije misec dva izlazija sa kompletnon ekipon (Omax, Juky, Rupex, Aligator, Valezka, Toni), a sad izađemo ja i Aligator...ne mogu reć da je on loše društvo...baren ne govori cilu večer (ka neki :p)...i šta je najgore meni, ja kasnije vidin ostatak ekipe kako dolazi s druge strane...i onda kad ja pitan zašto nas ne zovu sobon...onda smo mi krivi jer mi njih ne zovemo...ma...nije to toliko sad ni bitno...mislin, ja ne želin nikoga optuživat ili takvo šta, ono, ako nekome smetan, reci mi to da lipo znan i amen. (Omašiću, nemoj ti sad zamirit na iskrenosti). Imaju li za vas izlasci suboton neki posebni značaj (možete odgovorit u komentarima)? Možda imaju, možda nemaju, kako kad, evo recimo iduću subotu je otvorenje festivala, ljudi će bit mali miljun ka i lani, i valjda će napokon doć jedna poštena i dobra subota. Isto tako ja jedva čekan četvrtak da se konačno, ali ono konačno rješin škole više, još da rješin ovaj svoj problemčić sa ocjenama i idemo slavit...još su rekli na tv-u da će u četvrtak temperature ić do 35°, a možda i više, heh, šta će to bit, ne želin unaprid mislit o tome. E, iman još jedno pitanje...recimo vama se ima nešto lipo dogodit, i vi rečete nekome i to se ne dogodi... to se meni događalo toliko puta da ja to jednostavno ne mogu pojmit, zašto ja moran ostat bez nečeg samo zato šta san sa nekin podilija svoj neki plan...nemoš nikad u potpunosti uživat...nego moraš mučat dok se to ne ostvari...a štaš...ja san nako ka uklet...ili vučen nevolje za sobon, ili stalno seren drugima, nema teorije da ja dođen jedan dan u školu da se na nekoga ne izderen ili da ga osujen – a to mi virujte, ide previše na ku*ac, a da ne spominjen svoje ponašanje dikod po školi...ona mavanja i tako to (to nije ništa drugo nego jedna ružna navika, i ponekad afektiranje zbog kojeg iden na nerve mnogima oko sebe, pogotovo onima iz razreda)... Ja znan da san nekima bija obeće da ću za kraj godine napisat nešto o svom razredu, možda koji slajd, ali ne znan oću li pisat poseban post o tome, jer opet je došlo samo 100 kn interneta, i onda su mi u petak mater, baba i teta u zboru srali o tome, da šta ja radin i te priče, umisto da mi uvedu max, ja stvarno ne znan kako njima utuvit u glavu da mi to triba...ma...inače u petak je bija i roditeljski...al u petak san se upita (tj. ja i Dragana) ko nas odgaja u školi...jer je Suza nama uletila sa roditeljskog na informatiku i počela se histerično derat na nas, vriđat nas i srat po nama ki po najvećin govnima...ta žena stvarno nije normalna...ja san nju prije volija, bila mi je draga, ali sad mi ide na nerve, jednostavno, ne znan, nemoš nas vriđat ko zadnje krpe tamo prid nastavnicima, ma ona očito ima problema sa štitnjačom (kad je nako hiperaktivna)...e još je na roditeljskom spomenila nešto kod Gospe van grada šta se događala i alkohol (valjda je mislila na subote, a šta ona misli, da smo mi sveci i svetice, pa da se nesmimo zabavit niti taj jedan jebeni dan u tjednu, nego da i onda visimo nad knjigon ko časna nad krunicon, e živote šta se neće sve ćut i doživit)...a ovo za gospu vanka grada...ne znan...glavno da je mene mater pitala jesan li ja u toj ekipi šta je tamo bila...ma...jednostavno san preumoran od tih „roditeljskih“ pitanja i tog nepovjerenja koje osjećan svaki put kad pričan sa materon...pa je i Suza spomenila i ponašanje isprid škole i pušenje, i naravno i mene mater pitala koliko ima onih šta puše u razredu, a mislin ono, i nebi se čovik sad na sve ovo nasmija, šta ne? A šta da van kažen, nije nama tinejđerima lako, niti malo, ovo šta mi prolazimo i šta radimo, najlakše se osuđivat (kad kažen osuđivat onda mislin na ono šta nan govore ćaća i mater i na ono šta govorimo jedni o drugima), a provat se stavit u našu kožu na samo uru, nebi in više palo na pamet govorit tako, jer oni ne znaju kako je nama, nemaju pojma...vi ste sigurno primjetili kako san (začudo) zapustija ovaj blog...a šta ja znan..nekako...štufa san se malo...jer glupo mi je ić moljakat okolo...aj pročitaj post...jer većina nas sad provodi puno vrimena mučeći se kako dignit ocjene, pa mi je tako ovo tek treći post u misecu...ma bit će to sve opet staro kad ja buden od volje (ko zna kad lol)....a kad san reka ovo za dignit ocjene, sitija san se uredskog, samo ću reć, zasra san test i nije me tija pitat za 5, nego mi je zašija 4, a ja san radi uredskog iša leći u 4 ure ujutro, u 4 ujutro!!! Ma boli me čisto za uredsko, fala bogu, nećemo sad imat 3 miseca mučenje petkon! Bar nešto...ajme šta san se ja raspisa...ma nećete vi zamirit, samo šta ćete umrit dok pročitate (a oprostite, tako je to kad ja pišen post)...e sigurno ste primjetili da san malo prominija dizajn, i skresa boxeve (2. Box je tamo di piše klikni dvaput :P), možda je pretaman, i nema sliku, ali uskoro, ajd, to ću učinit radi vas, dragi moji blogeri, šta bi ja bez vas (ne znan), a vi bi bez mene živili 2 ure duže (koliko van triba da pročitate ovo šta ja pišen) lol!!! Mislin se da li da iden i danas sa teton (na motoru) u Solaris. Iša san jučer, bila je i rodica došla, pa smo se zajebavali i mlatili tamo po plaži :p (a još san ja dite u duši, i moran nadoknadit ono šta san izgubija u djetinjstvu no), ali san doša kuć umoran i gladan ka vuk...i to je jedan od razloga zašto nisan iša van, nisan ima snage, iscrpljujuće je ić na more...a ako ostaneš u kući, onda ćeš crknit od vrućine....e dobija san i informacije iz pouzdanih izvora da u Solarisu nikad nije bilo manje gostiju, tako da mi se čini da će bit lako radit (zamislite recimo da imate prat čaše za 1400 gostiju, a da recimo svaki od njih triba 2 čaše tokon večeri...)...a ja sad mislin da bi bija red da ja konačno završin sa ovin poston, jer ja nisan normalan, boga mi, pišen post u wordu, i već san priša list ipo...nemojte me ubit, lol, i za kraj svima vama jedan veliki pozdrav, post možda uskoro, fala van na svemu kroz ovu školsku godinu, bili ste svi dobri prijatelji, one male svađe ćemo zaboravit, sve u svemu – ovu ste mi godinu ulipšali svako na svoj način, i fala svima ;)...toliko od vašeg vraga (heh) zasad..za kraj jedna pisma, tj. cajka koju neprestalno slušan u zadnje vrime..zove se Moja malena, piva Bane Bojanić....ajte uživajte...
Ref:
Sad me boli moja malena
to sto nisi bila iskrena
srce se od lazi slomilo
jednom bilo pa se ne ponovilo
Mogao sam da se zakunem
u tebe kao u zivot svoj
a ti si bila prevara teska
moja rana i nespokoj
Ref.
Bila si mi sve na svetu
pitam se cemu zivot bez tebe
nije mi lako sve sam ti dao
a ti si samo volela sebe
...:el_diablo:...
Web layout by Jinxie©. Fonts by dafont.com and 1001freefonts.com. Stock image by Maria Li @ stock.xchng. Snow script by Rainbow Arch Scripts. No redistribution allowed. Copyright © 2009 by Jinxie's Layouts. All rights reserved.