Čekali smo sat vremena...ljudi su se skupljali polako, ali sigurno.
Ovaj put mi je pošlo za rukom i uspjela sam kupit karte i napokon otići na njegov koncert!!
Moram li posebno naglasiti da je bilo PREDIVNO...?!
Odličan bend, savršeno sviraju, a on kako pjeva...Obožavam ga slušati.
Te pjesme...tako posebne, tako lijepe, za moju dušu...
Uživala sam svakim dijelom tijela tih 2 i pol sata.
Dva puta smo ga dozvali na bis i bio je toliko dobar da je otpjevao još 5 pjesama... ;-))
Ima jedna njegova stvar od koje mi prolaze trnci.
Čula sam ju na Dori prije nekoliko godina i to je bilo to.
Ta je pjesma jedna od onih zbog koje zastaneš što god radio kad ju čuješ, ona koju možeš poslušati bezbroj puta i uvijek iznova probudi poseban osjećaj u tebi.
Tako je čudesno što se tako netko može pojaviti u tvom životu i promijeniti sve.
Pojaviti se odjednom... onda kada misliš da nema nikoga...
Da nema nikoga tko bi mogao biti sve ono što trebaš,
kad govori, kao da slušaš svoje misli...
I onda dođe, odjednom...
...tiho, ne znaš od kuda.
Samo znaš da je tu i da promijenilo se sve.
(nisam našla niš' bolje. :-(
Mogu reći šutnjom, mogu prstima,
I u pijesku stopama, i u mraku usnama,
Mogu čuti srcem, mogu očima,
Nekim novim mirisom, nekim novim okusom
Zauvijek, promijenilo se sve
Odjednom Ti,
U jutru što kraj mene drijema,
Ti,
a činilo se nikog nema,
Ti,
odjednom Ti u kapi kiše,
Ti,
a činilo se nikad više
Mogu vidjet kožom, mogu mislima,
To se samo dogodi, i bez riječi pogodi,
Zauvijek, promijenilo se sve
Odjednom Ti,
U jutru što kraj mene drijema
Ti,
a činilo se nikog nema,
Ti,
odjednom Ti u kapi kiše,
Ti,
a činilo se nikad više
Stopilo se vrijeme,
U jedan dan
Dan u kom' se budim i osjećam,
Odjednom Ti,
U jutru što kraj mene drijema
Ti,
a činilo se nikog nema,
Ti,
odjednom Ti u kapi kiše,
Ti,
a činilo se nikad više.
Srce ima svoje razloge: „svoje“,
o kojima razum ništa ne zna i
nikada ne može nešto znati!
GNOTHI SEAUTON!
(Spoznaj sama sebe)
Tako je po predaji glasio natpis na Apolonovu hramu u Delfima.
"Dijete je maleno, ali nosi u sebi čovjeka;
Mozak je malen, ali skriva misao;
Oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj." (Alexandre Dumas, Dama s kamelijama)
"Budi kao izvor što se prelijeva,
a ne kao bunar u kojem stoji uvijek ista voda." (Paulo Coelho, Veronika je odlučila umrijeti)
"U jednom svijetu punom dvomislenosti ovakva se izvjesnost događa samo jedanput i nikada više, ma koliko života čovjek proživio."
(Robert James Wahler, "Mostovi okruga Madison")
"Ako si kamen, budi mramor,
ako si cvijet, budi mimoza,
ako si čovjek, budi ljubav..."
O meni:
-vesela
-romantičarka
-voli čitati knjige
-voli se glupirati
-voli svoju obitelj i prijatelje
-voli gledati zvjezdano nebo
-voli otići na selo
-voli umjetnost
-voli šetnje
-voli promatrati ljude
-voli pjevati
-voli trabunjati po klavijaturama
-voli se duuuugo bučkati u moru
-voli plivati
-voli dugu kosu
-voli ljude onakvi kakvi jesu
-voli vidjeti druge kako se smiju
-voli spavati na trbuhu
-voli čokoladu
-voli imati urednu sobu
-voli sjediti na podu
-voli biti zaljubljena
"Ali Ljubav...daruje oku
dragocjeni vid;
Oči zaljubljenoga
zaslijepit će i orla;
A njegove uši čut
će i najtiši zvuk,
Dok je duša lopova
sumnjičava i gluha:
Osjećaj Ljubavi mnogo je
krhkiji i osjetljiviji
Od nježnih ticala
puža u kućici." (William Shakespeare)
Na kori na stablu
djevojka je jedna
urezala svoje ime.
A stablo, dirnuto duboko,
na djevojku spustilo cvijet.
Stablo sam ja,
dirnut i tužan,
a Ti si djevojka
koja mi deblo ranila.
Tvoje milo ime
vječno ću pamtiti,
ali reci što si učinila
s mojim jadnim cvijetom.
(Ibrahim Ferrer, Buena Vista)
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. (Antun Gustav Matoš)
PRATNJA
Njene mi oči nisu dale
zaboraviti posve na nju.
one su samo meni sjale
na mojem dugom putovanju.
Kao da hoće da me brane
sve moje pratile su pute.
a u tegoba pune dale
pogledahu me zabrinute. (Dobriša Cesarić)
Pitam Te
Hoćeš li se na me sjetiti kad odem,
Ti, što me i sad držiš za odsutna?
Tko će znati je li ta ledena ruka
već svemu kraj ili tek početak?
I znati da li s tjeskobom ili obećanjem
šapućeš moje ime u kasni noćni sat?
I znati da li se u svojim snovima
bojiš mene ili se za sebe bojiš? ( Josep Carner )
ČEKAJ ME
Čekaj me i bit ću tu,
Samo čekaj mene…
I u dobru i u zlu,
Kad oluja krene.
Čekaj me kad padne noć,
Čekaj svako veče,
I kad drugi neće moć,
I kad drugi neće.
Čekaj kada neće bit
Pisma izdaleka,
Čekanja kad bude sit,
Drugi koji čeka.
Čekaj me i bit ću tu
I ne praštaj sada
Tima što u svakom zlu
Pamte riječi jada.
Neka mati, neka sin
Misli da me nije.
Tužan drug uz vatre dim
Suze neka lije,
Neka dignu čaše svi
U čast zadnjoj uri,
Ali s njima nemoj ti,
Čekaj, i ne žuri.
Čekaj me i bit ću već
I od smrti jači.
Neka kažu tužnu riječ:
„Nema ga i plači!“
Kako shvatit može taj
Vjerno srce žene?
Svojom nadom ti si, znaj,
Sačuvala mene.
Zašto ja sam opet tu
Tek mi ćemo znati –
Čekala si i u zlu
Da se tebi vratim. (Konstantin Simonov)
Stopala u nizozemskom pijesku...
Dragi ljudi iz zkm-a!
