Priprema, pozor...SAD!

Dobih i ja zadatak, pa evo...
Radi se o štafeti, a to znači da moram napisati nešto o sebi (5 stvari) i štafetu treba proslijediti petorici blogera koji će je proslijediti dalje...
1. Kad sam imala 3 godine, glavna zanimacija za vrijeme šetnji mi je bila skupljanje opušaka po cesti.
Možda su mi se zato zgadile cigarete...
2. Ples - prva koreografija koje se sjećam je bila ona od Tajči na pjesmu Hajde da ludujemo ove noći!
Od kad pamtim, ples je dio mene, kakav god bio. Završila sam osnovnu školu za balet i ritmiku, sad plešem u ZKM-u i kao da mi nije dosta - glavna atrakcija mi je tečaj latinoameričkih i klasičnih plesova.
"Dance is a song of the body. Either of joy or pain."
"Dance is the hidden language of the soul". - Martha Graham
I zaista je tako! 
3. Jedna strana mog ormara obljepljena je fotkama - volim biti okružena licima dragih ljudi. Nasmijana, grimase, zagrjaji...i onda kad ih pogledam vrate me na to mjesto i to vrijeme i sretna sam što postoje, što ih imam. Obitelj (posebno SEKA) i Prijatelji znače mi sve na svijetu. Jer oni su uvijek tu, malo jedni, malo drugi...ali i ja za njih! 
4. Pisma - Ima nešto posebno u njima...i u osjećaju kad vidim da je na omotnici moje ime. I onda jedva čekam da se popnem do svoje sobe, uvalim se u fotelju...i čitam. Nema sms-a koji će zamijeniti pismo napisano nečijom rukom. I naprosto uživam, nije bitno o čemu piše, mene veseli! 
5. More - duboko, tamno, mirno kao ulje, a onda valovito i snažno tako da tjera strah u kosti...
Svako ljeto provedem 2 mjeseca bućkajući se u velikom plavetnilu...plivanje, ronjenje, picigin...uživancija za sva osjetila, a mozak na paši. I onda malo sunca i izležavanja na plaži...
Štafetu predajem:
Teici
Bubamari
Majstoru
Ariel
Exoticafizz
13.01.2007. u 16:40 ~
8 ~
P ~
#
| < |
siječanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Da ili Ne?

Srce ima svoje razloge: „svoje“,
o kojima razum ništa ne zna i
nikada ne može nešto znati!

GNOTHI SEAUTON!
(Spoznaj sama sebe)
Tako je po predaji glasio natpis na Apolonovu hramu u Delfima.
"Dijete je maleno, ali nosi u sebi čovjeka;
Mozak je malen, ali skriva misao;
Oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj."
(Alexandre Dumas, Dama s kamelijama)
"Budi kao izvor što se prelijeva,
a ne kao bunar u kojem stoji uvijek ista voda."
(Paulo Coelho, Veronika je odlučila umrijeti)

"U jednom svijetu punom dvomislenosti ovakva se izvjesnost događa samo jedanput i nikada više, ma koliko života čovjek proživio."
(Robert James Wahler, "Mostovi okruga Madison")
"Ako si kamen, budi mramor,
ako si cvijet, budi mimoza,
ako si čovjek, budi ljubav..."

O meni:
-vesela
-romantičarka
-voli čitati knjige
-voli se glupirati
-voli svoju obitelj i prijatelje
-voli gledati zvjezdano nebo
-voli otići na selo
-voli umjetnost
-voli šetnje
-voli promatrati ljude
-voli pjevati
-voli trabunjati po klavijaturama
-voli se duuuugo bučkati u moru
-voli plivati
-voli dugu kosu
-voli ljude onakvi kakvi jesu
-voli vidjeti druge kako se smiju
-voli spavati na trbuhu
-voli čokoladu
-voli imati urednu sobu
-voli sjediti na podu
-voli biti zaljubljena

"Ali Ljubav...daruje oku
dragocjeni vid;
Oči zaljubljenoga
zaslijepit će i orla;
A njegove uši čut
će i najtiši zvuk,
Dok je duša lopova
sumnjičava i gluha:
Osjećaj Ljubavi mnogo je
krhkiji i osjetljiviji
Od nježnih ticala
puža u kućici."
(William Shakespeare)

Svakakve misli...

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Teica
Lina
Sekica
Smilić ;-)
Skladateljica snova
Kikiriki
Ayrani
Zvonjava
Jode
Njofra
DJ Da Force

Pjesme...

Na kori na stablu
djevojka je jedna
urezala svoje ime.
A stablo, dirnuto duboko,
na djevojku spustilo cvijet.
Stablo sam ja,
dirnut i tužan,
a Ti si djevojka
koja mi deblo ranila.
Tvoje milo ime
vječno ću pamtiti,
ali reci što si učinila
s mojim jadnim cvijetom.
(Ibrahim Ferrer, Buena Vista)

UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(Antun Gustav Matoš)

PRATNJA
Njene mi oči nisu dale
zaboraviti posve na nju.
one su samo meni sjale
na mojem dugom putovanju.
Kao da hoće da me brane
sve moje pratile su pute.
a u tegoba pune dale
pogledahu me zabrinute.
(Dobriša Cesarić)

Pitam Te
Hoćeš li se na me sjetiti kad odem,
Ti, što me i sad držiš za odsutna?
Tko će znati je li ta ledena ruka
već svemu kraj ili tek početak?
I znati da li s tjeskobom ili obećanjem
šapućeš moje ime u kasni noćni sat?
I znati da li se u svojim snovima
bojiš mene ili se za sebe bojiš?
( Josep Carner )

ČEKAJ ME
Čekaj me i bit ću tu,
Samo čekaj mene…
I u dobru i u zlu,
Kad oluja krene.
Čekaj me kad padne noć,
Čekaj svako veče,
I kad drugi neće moć,
I kad drugi neće.
Čekaj kada neće bit
Pisma izdaleka,
Čekanja kad bude sit,
Drugi koji čeka.
Čekaj me i bit ću tu
I ne praštaj sada
Tima što u svakom zlu
Pamte riječi jada.
Neka mati, neka sin
Misli da me nije.
Tužan drug uz vatre dim
Suze neka lije,
Neka dignu čaše svi
U čast zadnjoj uri,
Ali s njima nemoj ti,
Čekaj, i ne žuri.
Čekaj me i bit ću već
I od smrti jači.
Neka kažu tužnu riječ:
„Nema ga i plači!“
Kako shvatit može taj
Vjerno srce žene?
Svojom nadom ti si, znaj,
Sačuvala mene.
Zašto ja sam opet tu
Tek mi ćemo znati –
Čekala si i u zlu
Da se tebi vratim.
(Konstantin Simonov)

Stopala u nizozemskom pijesku...
Dragi ljudi iz zkm-a!
