Vidim sjaj i bijedu velegrada

Jedne me večeri uhvatila želja za šetnjom gradskim ulicama. Iako je bilo kasno, odlučila sam prošetati svojim gradom.Na tisuće upaljenih uličnih svjetiljki i reklama paralo je tamnu noć. Brojne ulice su se ispreplitale tako da im se ne vidi ni početak ni kraj. Između njih nabacane su skupine veličanstvenih zgrada što ponosno dotiču zvijezde svojim nosevima ili pak otoci kuća s bogatim okućnicama.
Prolazim glavnom ulicom, a buka brojnih automobila narušava noćnu tišinu. Čuje se glazba iz blještavih klubova u kojoj noćni život vodi bogata rulja. Provirih na trenutak. Nasmijana mlada lica zabavljaju se pod reflektorima, pijuckaju skupa pića. Izgledaju potpuno bezbrižno, kao da su sve brige ostavili kod kuće na počinku ili su ih utopili u alkoholu.
Htjedoh se maknuti od buke.

Pred sobom sam ugledala veliki park pun uspavanih tulipana. Baš mi se jedna klupa učinila privlačnom, pa sam odlučila sjesti i uživati na zraku.Bila je malko zakrivena zelenim grmom.
Kad sam se smjestila, pogled mi je pao na prozor stare vile na kojem su se veselo igrale sjene. Bio je to dom jedne gradske četveročlane obitelji i, iako je bilo kasno, svi su bili budni. Kroz otškrinut je prozor dopirao dječji veseo smijeh. Činilo se kao da slave nešto, jer je zaorila vesela pjesma.

„Lijepo je znati da su ljudi sretni“, prošlo mi je glavom.
Razvukao mi se osmijeh na licu, no tada mi je pogled pao na maloga dječaka čija se pojava približavala mojoj klupi. Oči su mu sjajile, ali ne od radosti. Bio je to tužan pogled. Svjetlost ulične svjetiljke pala je na njegovo lice. Bio je tamnije puti, a u ruci je držao malu harmoniku.
Bilo mi je jasno.
To je samo jedan od tisuće djece koja su prisiljena moliti i prositi za novac. Samo jedan od onih koji svoj život provode na trgovima, ulicama velegrada. Njihov je život borba za opstanak, potraga za osmjehom.
Sretna obitelj i raskošan život njima je samo iluzija… I dalje me je promatrao tužnim, velikim očim. Uputih mu onaj osmijeh koji je bio išćeznuo u trenutku spoznaje njegove teške sudbine.

Duboko u njegovom oku zaiskrila je mala radost, a onda je otrčao niz ulicu i nestao u mračnom dijelu velegrada čiji sjaj skriva svoju bijedu.

06.10.2006. u 20:32 ~ 8 ~ P ~ #

<< Arhiva >>

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Vidim sjaj i bijedu velegrada

O meni:

Svakakve misli...

Pjesme...