jednom

nedjelja, 20.09.2020.

Škrinja

Kada se čovijek osvrne na prošlost naiđe na puno uspomena. Ružnih, lijepih, prosječnih koji se jedva sjećamo. Ali postoje neke uspomene, koje premda sada svi to drže na memorijskoj kartici, one koje ne blijede i one bitne koje stavljamo na posebno mjesto - u kutijicu za uspomene. Ona se nalazi na posebnom mjestu i otva

ramo je kad smo sami, tužni i kad nam treba neka energija za dajljnji život. Kad je otvorimo pregledamo sve stvari i pogledamo u kakvom su stanju i zatim odlutamo daleko, daleko, daleko u prošlost.....

i kad me sačekala
dala prvi poljubac
iako me prvi put vidjela

malo sam se preplašio
nisam navikao da netko brine
o meni

i kad je izvadila kolač
u njezinoj kući
iako nisam ljubitelj slatkog
nisam odbio...
- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • za one koje volim

Linkovi

AKO

  • Rudyard Kipling 1865-1936
    Nobelova nagrada 1907.


    Ako možeš sačuvati svoju glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to.
    Ako možeš da vjeruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju i čak pridodaješ njihovim sumnjama.
    Ako možeš čekati, a da ti ne dosadi čekanje, ili ako si prevaren da ne lažeš, ili ako si omrznut da ne mrziš, a pored toga da ne izgledaš predobar ili premudar.
    Ako možeš sanjariti, a da snovi ne ovladaju tobom.
    Ako možeš razmišljati, a da ti maštanje ne bude cilj.
    Ako možeš se suočiti sa uspjehom ili neuspjehom i smatrati te dvije varalice kao da su potpuno iste.
    Ako možeš podnijeti kada čuješ da su istinu, koju si rekao izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale, ili gledati propast onoga čemu si posvetio čitav svoj život, i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovno stvaraš.
    Ako možeš staviti na gomilu sve što imaš i baciti to na kocku, izgubiti i početi ispočetka i nikad ne izustiti ni riječ o tom svom gubitku.
    Ako možeš prisiliti svoje srce i živce i tetive, da te služe dugo iako ih više nemaš, i tako izdržati kada nema ničeg u tebi - samo volja koja ti dovikuje: "ustraj".
    Ako možeš razgovarati sa najnižim i sačuvati svoje dostojanstvo, ili šetati sa kraljevima, a da ne izgubiš razumijevanje za obične ljude.
    Ako te ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu uvrijediti, ako te svi cijene, ali ne suviše.
    Ako možeš ispuniti jedan nezaboravan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi, TVOJA JE ZEMLJA I SVE ŠTO JE NA NJOJ, I IZNAD SVEGA BIĆEŠ ČOVJEK, SINE MOJ!