|
19.poglavlje
subota, 16.01.2010.
Ni sama nisam znala gdje da idem pošto sam bila izgubljena. Sjedila sam u automobilu kraj plaže i gledala u valovito more. Na svu sreću, upalila sam grijanje pošto je bilo užasno hladno, a jaknu nisam imala jer sam samo istrčala iz kuće. Na svu sreću, mobitel sam ostavila doma, pa nisam morala slušati melodiju zvona kad bi me Paxton zvao.
Duboko sam uzdahnula i prislonila glavu na volan, te sam zajecala. Kako me mogao varati?! Kako se mogao ponašati tako prema meni?! Iako... znala sam da je nemoguće da se ponaša prema meni kao što se ponašao prije. Sada sam bila debela, tj. ogromna, a Bianca je... Bianca je bila predivna, jako zgodna cura za kojom su se svi okretali, pa... Zašto se on ne bi isto okretao za njom?!
Duboko sam uzdahnula i obrisala rukom suze, pa sam se sjetila kako sam u pretincu imala maramice koje sam za svaki slučaj nosila sa sobom. Iskoristila sam cijeli paket pošto suze jednostavno nisam mogla zaustaviti ma koliko god se ja trudila. Nagnula sam se na sjedalo i pogledala iznad sebe ne znajući što napraviti sada kad sam bila dovoljno daleko od kuće. Nisam znala koliko već stojim ondje pošto sam se dosta dugo vozila po gradu, ali moralo je biti jako kasno.
Nisam znala što da učinim: da li da se vratim doma ili da još neko vrijeme ostanem ovdje. Iznenada sam osjetila bol u trbuhu, pa sam prislonila ruku na njega i uzdahnula. Nikad prije nisam osjetila onakvu bol, ali nadala sam se da ju nikada više neću ostatiti jer je bila nepodnošljiva. Imala sam osjećaj kao da je jedna velika, dugačka i debela igla prošla kroz moj trbuh i izašla kroz leđa. Tada sam znala da je vrijeme da se vratim doma, unatoč tome što nisam htjela, a onda sam se sjetila kako bi mogla otići kod osobe koja bi mi jako pomogla: Caleb.
***
Jedva sam izdržala voziti do njegove vile pošto me trbuh užasno počeo boliti, ali morala sam izdržati. Znala sam da bi Paxton mogao poludjeti da se vratim kod kuće i da bi se preplašio kad bi vidio da nešto sa mnom nije u redu, a trenutno je on bila zadnja osoba koju sam htjela vidjeti u onom trenutku.
Redari su otvorili vrata čim su me vidjeli pošto su me već poznavali. Jedva sam čekala da izađem iz automobila i da se smjestim na fotelju pošto više nisam mogla sjediti na sjedalu. Parkirala sam se nedaleko od ulaza, zaključala sam vrata kad sam izašla iz njega i požurila prema ulazu kuće jer više nisam mogla izdržati. Pozvonila sam nekoliko puta nadajući se da će mi netko što prije otvoriti. Hladnoća i bol u trbuhu su bile nepodnošljive. Odahnula sam kad sam čula korake i vidjela da se vrata otvaraju.
„Gia?!“ –Caleb je šokirano pogledao u mene.
„Hej!“ –pozdravila sam ga.
„Hvala Bogu, dobro si!“ –uzdahnuo je i povukao me u kuću. „Jesi li dobro?! Sleđena si!“
„Samo mi je hladno.“
„Uđi u dnevni boravak. Kamin je upaljen, a ja idem napraviti čaj!“
„Hvala.“ –rekla sam mu i uputila se u dnevni boravak nakon što je on ušao u kuhinju.
Otišla sam sjesti ispred kamina pošto sam trebala osjetiti malo topline jer sam počela drhtati od hladnoće. Bila sam glupa što sam izašla iz kuće bez kaputa jer sam znala kakve su večeri i noći u gradu po jeseni i zimi. Na svu sreću, nije mi trebalo previše da se ugrijem, pa sam se dignula sa poda i sjela na mekani trosjed gledajući u televiziji.
„Evo me!“ –čula sam Calebov glas, nedugo zatim.
Nasmiješila sam mu se, a on je stavio tacnu sa šalicom mirišljavog čaja na staklenom stolu.
„Hvala ti!“ –nasmiješila sam mu se ponovno.
„Pax je nazvao već pedeset puta!“ –rekao mi je iznenada.
„Dobro.“ –slegnula sam ramenima i popila malo čaja.
„Posvađali ste se?“
Na njegovo sam pitanje samo klimnula glavom. Nije mi se baš dalo pričati ni s kim o tome, ali znala sam da će on htjeti znati što se među nama dogodilo. Vjerojatno bi svatko to htio znati, a pogotovo Summer da je bila ovdje. Uzdahnula sam kad sam se sjetila na Summer. Ona bi mi sigurno znala reći što trebam napraviti i kako se ponašati, a bez nje sam jednostavno bila... izgubljena.
„Želiš popričati o tome?“ –upitao me, a ja sam slegnula ramenima. „Daj, Gia, nekada si rado pričala sa mnom o bilo kakvim problemima! Volio bih da mi i sada kažeš što se između moga brata i tebe dogodilo.“
„Išla sam na kavu s Juliom preko puta postaje i...“ –uzdahnula sam. „Vidjela sam Paxtona s Biancom! Dirala ga je po ruci i licu.“
„I misliš da te prvario?!“
„Da i ne!“
„Zar stvarno misliš da je Paxton budala?! Namučio se prije šest godina da te dobije i sada misliš da ga boli briga za tebe pogotovo dok nosiš njegovo dijete?!“
„Ne znam što da mislim, Caleb!!!“ –zajecala sam.
„Joj, ljubavi moja!“ –Caleb mi se približio i snažno me zagrlio. „Paxon nije budala, znaš, Gia! Sigurno postoji objašnjenje za ono što si vidjela, ali poznavajući tebe i tvoju tvrdoglavost – vjerojatno ga nisi željela poslušati!“
Podignula sam pogled prema njemu i duboko uzdahnula. Bila sam totalno zbunjena jer doista nisam više znala što misliti. Znala sam da me Paxton voli, ali nisam znala da li me toliko jako voli da me ne bi prevario.
„Mogu spavati danas kod tebe?“ –upitala sam ga.
„Naravno da možeš, ali Paxtonu moram javiti da si ovdje i da si dobro!“ –odgovorio mi je.
„Dobro. Idem ja onda spavati!“ –dignula sam se sa trosjeda. „I hvala!“
„Nema na čemu! znaš i sama da uvijek možeš računati na mene!“ –nasmiješio mi se.
Uzvratila sam mu osmijeh, a onda izašla iz dnebnog boravka. Penjajući se stepenicama, osjetila sam ponovno onu istu bol samo što je bila puno jača i nekoliko puta za redom su te igle prošle mojim tijelom.
„Caleb!“ –viknula sam. „Caleb!!!“
„Što je?!“ –istrčao je iz dnevnog boravka.
„Mislim da dobivam trudove!“ –rekla sam mu.
„Molim?! Molim?!“ –viknuo je.
„Trebam te pribranog, Caleb!“ –sjela sam na stepenicu i duboko uzdahnula. „Moramo što prije u bolnicu! Ne znam koliko ću još moći izdržati!“
„Idemo, idemo!“ –potrčao je prema meni i pomogao mi da se dignem sa stepenice.
Polako me vodio prema vratima, a onda je uzeo dvije jakne sa vješalice. S jednom me obgrlio i otvorio vrata, a zatim smo se spustili niz stepenice. Pošto je moj auto bio bliži, odlučili smo otići njegovim. Stavio me na stražnje sjedalo, a onda je sjeo na vozačevo sjedalo. Utipkao je nečiji broj telefona i stavio slušalicu na uho izlazivši iz dvorišta svoje kućerine.
„Što radiš?!“ –upitala sam ga živčano.
„Moram Paxtonu javiti da rađaš!“ –odgovorio mi je. „Hej, Pax!“
„Hej, je li se Gia pojavila?!“ –čula sam Paxtonov glas s druge strane slušalice.
„Da, kod mene je, ali imamo jedan problem!“
„Koji?!“
„Tvoja žena ima trudove i odlazimo prema bolnici!“
„Dolazim odmah!“
Caleb je pustio slušalicu i nastavio je voziti prema bolnici. Trudovi su postajali sve jači i jači. Nadala sam se da ću stići do bolnice, ali sve mi se činilo da sam se mogla poroditi svakog trena.
***
Caleb me pustio samu u auto kad smo stigli ispred bolnice, a zatim je istrčao iz automobila. Preptostavila sam da će uskoro pomoć doći. Nadala sam se da će požuriti jer ja ovo više nisam mogla trpiti. Vrata su se iznenada otvorila.
„Držite se, gđo!“ –rekao mi je jedan dečko.
Stavio me na krevet uz pomoć drugog mladića, te me progurao prema ulazu, a vrata su se otvorila automatski. Proderala sam se koliko je bol bila jaka i nepodnošljiva. Nadala sam se da će što prije prestati jer nisam znala koliko ću pretrpjeti, a da ne padnem u nesvijest.
„Gia!“ –iznenada se kraj mene pojavio Paxton.
„Hej, Pax...“ –pogledala sam u njega.
„Sve će biti u redu, ok?“ –uhvatio me za ruku.
Klimnula sam glavom, a onda sam mu morala pustiti ruku jer sam ušla u porođajnu salu. Bilo je nekoliko medicinskih sestara oko mene i doktor kod kojeg sam inače odlazila na preglede.
„Gđo Emett, brzo će to proći!“ –rekao mi je stavljajući gumene rukavice.
„Nadam se!“ –proderala sam se.
Duboko sam uzdahivala svakih nekoliko sekundi jer mi je tako doktor govorio, ali lako je njemu govoriti da se smirim i da ga slušam kad nije on bio na mojem mjestu.
„Prokleti Paxton!“ –viknula sam.
„Uvijek to govore!“ –začula sam jednu medicinsku sestru.
„Još malo, Gia, još malo!“ –uzvratio je doktor.
Stiskala sam koliko sam mogla, a onda sam iznenada čula dječji plač. Duboko sam uzdahnula i nagnula glavu na jastuk, a nekoliko sekundi nakon mi je doktor pružio benicu.
„Curica je!“ –nasmiješio mi se.
Nasmiješila sam se, pa sam maknula ručnik, u kojem je bila zamotana, s njenog lica. Bila je prestlatka curica mekanih i nježnih obraščića.
***
Polako sam otvarala oči. Osjećala sam se odmorno, kao nikad prije. Ugledala sam Paxtona na stolicu kako drži našu kćerkicu u ruci i nježnim pogledom ju promatra. Nasmiješila sam se. Nikad prije nisam vidjela slađi prizor i bila sam presretna što me to dočekalo kad sam se probudila. Podignuo je pogled prema meni i nasmiješio mi se.
„Dobro jutro, ljubavi!“ –podignuo se sa stolice, približio i poljubio u čelo.
„Hej...“ –nasmiješila sam mu se. „Mogu je malo dobiti?“
„Naravno!“ –nježno mi ju je pružio.
Primila sam je u ruke i nježno ju podragala po obrazima. Promatrala me svojim svijetlim očima i poklonila mi prvi osmijeh. Nježno sam je podignula prema sebi i utisnula jedan poljubac u čelo.
„Predivna je!“ –rekao mi je iznenada.
Klimnula sam glavom ni ne pogledajući ga. Jednostavno nisam mogla maknuti pogled s moje malene. Zaljubila sam se u nju na prvi pogled.
„Žao mi je zbog onoga što se dogodilo kod kuće, Gia!“ –rekao mi je duboko uzdahnuvši, a ja sam ga tada pogledala slušajući što mi treba reći. „Ne znam zbog čega me ti ne slušaš kad ti ja želim objasniti neke stvari.“
„Sada slušam!“ –uzvratila sam.
„Bianca je htjela nešto od mene, ali ja sam je odbio. Čim sam završio s poslom, otišao sam kod Carla i zatražio da mi promjene partnera!“ –ispričao mi je. „Naravno, zatražio sam muškog, a ne žensku pošto ne želim imati probleme s tobom!“
„Volim te...“ –poljubila sam ga. „Pretjerala sam!“
„Nisi.“ –nasmiješio mi se. „Bilo je normalno što si se tako ponijela!“
Odmahnula sam glavom i još ga jednom poljubila. Čula sam kucanje na vratima, pa ih je Paxton otišao otvoriti, a u sobu su potrčale Jilly i Amber koje su me izljubile, a onda nježno podragale moju curicu.
„Hej, Gia!“ –nasmiješeno me pogledao Caleb. „Kako si? Bolje?“
„Aha. Hvala na pitanju!“ –klimnula sam glavom.
„I kako ste odlučili nazvati bebicu?“
„Summer!“ –odgovorili smo osmijehom Paxton i ja.
Caleb je klimnuo zadovoljno glavom, a onda podragao malenu Summer koja je lagano tonula u san u mome zagrljaju. Nasmiješeno sam pogledala u Paxtona koji me poljubio, a onda ponovno u Summer. Malena će znati po kome je dobila ime i savršeno joj je pristajalo. Bila sam presretna što sam sada imala novog člana obitelj u koju sam se zaljubila na prvi pogled.
The end.
Oni koji me čitaju - znaju gdje me mogu naći.
B.
| 19:49 |
Komentari (11) |
On/Off |
Print |
# |
18.poglavlje
petak, 08.01.2010.
Dva mjeseca kasnije...
Nisam znala što raditi kod kuće jer mi je bilo užasno dosadno. Amber je bila u školi. Nastava joj je trajala već dva i pol mjeseca, pa sam se morala dosađivati sama kod kuće kad Paxtona i nje ne bi bilo. Vrtila sam televizijske programe, ali i to mi je dosadilo. Nisam mogla čistiti previše pošto mi je sve postajalo naporno. Leđa su me užasno boljela, pa sam večinom sjedila ili ležala, a vani sam se ponekad i znala prošetati sama kako bi mi vrijeme brže prolazilo. U trgovinu sam odlazila sa suprugom pošto su meni pune vrečice hrane i stvari za kuću bile preteške, pa mi je trebala njegova pomoć. Ljutila sam se na samu sebe što sam bila toliko usporena, ali nisam se mogla kriviti. Nisam ni prva, a ni zadnja trudnica koja usporeno radi stvari koje je prije radila bez problema.
Pogledala sam u zidni sat nakon što sam duboko uzdahnula. Bilo je tek deset sati ujutro, a do dva ili tri popodne sam ja trebala biti sama kod kuće i nisam namjeravala još neko vrijeme ne raditi ništa. Dignula sam se sa trosjeda i izašla iz dnevnog boravka, te se polako popela stepenicama do sobe. Čim sam ušla u Paxtonovu i moju spavaću sobu otvorila sam ormar kako bi pronašla nešto prikladno za izlazak. Vani je bilo podosta hladnije nego inače jer je puhala bura, pa sam se trebala dobro obući kako se ne bi prehladila. U ovom stanju mi sigurno to nije trebalo. Svu potrebnu odjeću sam bacila na krevet i onda se počela presvlačiti.
***
Bila sam već dovoljno daleko od kuće i nisam se još namjeravala vratiti pošto sam htjela da mi više vremena prođe i da se nečim zabavim. Također sam se dosta udebljala, pa sam morala malo uživati u ugodnom zraku i šetnjici samo kako ne bih stalno bila kod kuće. Atmosfera je bila odlična. Suho lišće smečkastih, crvenkastih i žućkastih bojo je sa stabla, a ja sam lagano koračala trotoarima uz slušakice u ušima. Kad sam izlazila vani sama nikada nisam voljela biti bez muzike pošto mi je barem pravila ugođaj umjesto živčanih ljudi koji su prolazili kraj mene ili živčanih vozača koji su trubili i derali se preko otvorenog prozora na druge vozače. Meni sve to nije smetalo jer ih nisam uopće slušala. Vidjela sam što rade, ali nisam ih doživljavala jer sam rađe voljela slušati dobre pjesme na najjačoj glasnoći nego ljude kako se deru i svađaju. Bilo mi je pomalo žao što sam sama morala šetati jer sam rado htjela imati malo društva, ali jedva sam čekala popodne da nagovorim Paxtona da se malo on i ja prošetamo s Amber kao nekada. U zadnje vrijeme je često umoran dolazio s posla i to kasnije nego inače pošto bi se zadržavao s kolegama na piću dok bi ja morala čekati da netko napokon dođe doma kako bi imala zanimaciju pošto mi je vrijeme dosta sporo prolazilo.
Kako nisam znala što raditi, a nisam se namjeravala vratiti doma, odlučila sam prošetati do postaje kako bi iznenadila prijatelje s posla s kojima se nekoliko dana nisam vidjela. Nedostajalo mi je pričanje s njima pogotovo jer kod kuće nisam imala što raditi.
***
Kad sam ušla u postaju, odlučila sam otići na treći kat stepenicama. Znala sam da će mi trebati neko vrijeme da stignem do gore, ali nije me bilo briga pošto bi se morala gurati u liftu s drugim ljudima, a meni je trebalo malo više prostora nego inače. Otvorila sam vrata ureda. Kad bi vani zahladilo, zatvarali bismo uvijek vrata jer smo palili klimu koja je grijala cijeli prostor, a kad bi netko otvorio vrata toplina bi izašla iz prostorije i trebalo je neko vrijeme kako bi se ponovno sve zagrijalo pošto je ono bila prilično velika soba.
Pogledom sam tražila Paxtona, ali njega nigdje nije bilo, pa sam pogledala prema Julii koja je pregledavala papire i mrmljala nešto sebi u bradi. Zahihotala sam se pošto sam znala da je živčana. Nikada nije voljela onaj posao, ali nikada o tome nije pričala s Carlom. Krenula sam prema njoj nadajući se da mi neće baciti nešto u glavi kad me vidi.
„Hej, Julia. Smetam?“ –upitala sam je.
„Gia?!“ –šokirano me pogledala, a onda mi se nasmiješila. „Ma kad bi mi ti smetala?! Nemaš pojma koliko sam sretna što si došla ovdje!“
„Drago mi je što jesi. Bojala sam se da bi mi nešto mogla napraviti kad me vidiš kraj sebe!“
„Ne bih ti to napravila! to radim samo kad mi netko ide na živce dok riješavam glupe papire, a sada nemam nikakve volje za to, pa... idemo na piće?“
„Može.“ –klimnula sam glavom. „Gdje je Lena?“
„Carlo je poslao Ethana i nju u patrolu iako nema previše posla. Rekla je da će se vratiti čim pregledaju nekoliko put grad!“ –odgovorila mi je i dignula se sa stolice. „Idemo?“
„Nećeš se prvo javiti Carlu?“
„Nema ga. Reći ću nekome da mu kaže kako ću se brzo vratiti!“
Klimnula sam glavom i zajedno s njom izašla iz ureda. Ušle smo odmah u lift unatoč tome što smo sigurno mogle prije stići da smo išle stepenicama, ali pošto smo imale vremena za baciti, odlučile smo uzeti dužu stazu.
„Znaš li gdje je možda Pax?“ –upitala sam je izlazivši iz lifta.
„Ne znam.“ –slegnula je ramenima. „Vjerojatno su Bianca i on otišli na piće nakon patrole!“
Klimnula sam glavom i nastavila hodati dalje. Izašle smo iz policijske uprave i prošli cestu gdje se nalazio kafić u kojem smo često odlazili kad bismo imali slobodno vrijeme ili marendu. Zastala sam u trenutnu kad sam htjela otvoriti vrata pošto sam ugledala Paxtona i Biancu unutra. Pričali su i smiješkali se jedan drugome, a ona je odjednom prislonila ruku na njegovu, a drugu na njegov obraz.
„Što je bilo?“ –upitala me Julia.
„Ja moram ići.“ –okrenula sam se i udaljila velikom brzinom.
„Gia!“ –viknula je.
Čula sam korake iza sebe, a ja sam suzdržavala suze kako se ne bi slomila pred njom.
„Gia, čekaj!“ –stala je preda mnom. „Što se, k vragu, dogodilo?!“
„Vidjela sam Paxtona i Biancu unutra.“ –odmahnula sam glavom.
„I zbog toga odlaziš?!“
„Dirali su se, Julia! Znam da nisam luda. Znam da njih dvoje već neko vrijeme imaju nešto!“
„Ne pričaj gluposti! Smiri se, molim te!“
„Neću! Dobro sam vidjela što su radili! Idem doma!“
„Ne možeš voziti u ovom stanju!“ –zaustavila me.
„Nisam došla autom. Idem pješke!“ –rekla sam i prošla kraj nje.
„Gia!“ –proderala se.
Nisam se htjela zaustaviti nego sam samo požurila korak. Morala sam se što prije udaljiti odandje jer sam mogla puknuti, a tada nisam znala što bi mogla učiniti.
***
Dosta dugo sam lutala gradom i nisam se imala namjeru vratiti kod kuće sve dok nisam upalila mobitel i vidjela da je pet popodne. Nisam ni znala da je vrijeme tako brzo prolazilo pošto sam se šetala parkovima, odlazila sama na piće i ručak jer sam bila užasno gladna. Odjednom sam dobila nekoliko poruka koje su mi najavljivale da me Paxton nazvao, a tada sam se razbijesnila. Kako se samo usudio nazvati me toliko puta nakon što mi je ono napravio?! Kako je mogao biti takav?! Kako je mogao imati nešto s njom?! Obećao mi je da će se kloniti nje i da joj neće dopuštati da mu se približi, ali učinio je upravo suprotno.
„Paxton Emett, ne znaš što te čeka kad se vratim doma!“ –rekla sam bijesno na glas.
Primjetila sam kako me ljudi zbunjeno gledaju, ali mene to nije bilo briga. Samo sam ih prostrijelila pogledom i nastavila hodati prema kući. Srce mi je ubrzano zakucalo dok sam se penjala stepenicama kuće, a onda sam duboko uzdahnula prije nego sam otvorila vrata.
„Gia?!“ –iznenada se u hodniku pojavio Paxton.
Pogledao me šokirano, a onda je duboko uzdahnuo. U trenutku kad je želio nešto reći, Amber je izašla iz dnevnog boravka i potrčala je prema meni snažno me zagrlivši.
„Amber, idi u sobu. Moram pričati s Paxtonom!“ –rekla sam joj ozbiljno.
Klimnula je glavom, pustila me i potrčala prema stepenicama. Pogledala sam onda u Paxtona koji je zbunjeno gledalo u mene, a onda sam skinula kaput.
„Gdje si bila do sada?!“ –upitao me napokon. „Znaš li ti kroz što sam ja prošao, ha?! Julia mi je rekla da si se udaljila od postaje oko dvanaest, a prošlo je pet sati!“
„Želiš razvod, Paxton?“ –okrenula sam se prema njemu.
„Molim?!“ –šokirano me pogledao. „Zašto sada razvod spominješ?!“
„Vidjela sam te danas sa Biancom!“ –odgovorila sam.
Duboko sam uzdahnula i pogledala u pod. Pregrizla sam doljnju usnicu samo kako bi se smirila i ne bih rasplakala.
„Vidjela sam kako te dira!“ –podignula sam pogled prema njemu.
„Dopusti da ti objasnim!“ –približio mi se.
„Ne!“ –viknula sam, a tada su me suze izdale. „Kako to možeš raditi, ha?! Čekam tvoje dijete, Paxton, k vragu!!! Kako me možeš varati?!“
„Gia, kunem ti se da te ne varam!“ –približio mi se.
„Ne laži!“ –odgurnula sam ga. „Dobro sam vidjela svojim očima, znaš?!“
„Čovječe, zašto mi ne nikada ne dopuštaš da ti objasnim?!“ –proderao se i on na mene, a kako je zamahnuo rukom, vaza je pala na pod.
Poskočila sam od straha i pogledala u njega, a on je promatrao vazu na podu. Duboko je uzdahnuo i pogledao me.
„Idi k vragu!“ –zajecala sam i uzela ključeve sa stolića koji je stajao na u hodniku.
„Kamo ideš?!“ –upitao me dok sam otvarala vrata. „Gia?!“
Potrčala sam niz stepenice i otišla prema automobilu.
„Gia, vraćaj se!“ –izašao je za mnom.
Otključala sam vrata, sjela na vozačevo sjedalo i upalila auto. Motor je zabrujao i izašla sam iz dvorišta. Vidjela sam preko retrovizora kako trči za automobilom, ali nije me bilo briga pošto se nisam namjeravala zaustaviti.
OBAVIJEST: ja sam trenutno na tečaju. Komp bi mi trebao biti popravljen uskoro, možda ga dobijem već pri kraju tjedna, pa ću vas tada pročitati!
:*
| 19:00 |
Komentari (16) |
On/Off |
Print |
# |
|
