|
17. poglavlje
četvrtak, 24.12.2009.
Lagano sam otvorila oči i pogledala na digitalni sat. Bilo je već devet i pol prošlo, pa sam se naglo dignula iz kreveta. Nisam mogla vjerovati da sam toliko dugo spavala pošto je sunce već osvijetljavalo veliki dio sobe. Paxtona više nije bilo pošto je otišao na posao unatoč tome što su mu doktori rekli da miruje dva tjedna, ali on je mogao izdržati samo tjedan dana iako su mu kolege s posla govorili da je budala pošto je mogao uživati kod kuće. Naravno, slagala sam se s njima pošto sam vrijeme željela provoditi s njim, ali moj je suprug bila jedna velika tvrdoglava osoba koja je uvijek voljela raditi što želi i rijetko je slušao druge. Takvi su svi ljudi; ili večina. Ja sam bila takva, ali samo u nekim trenucima.
Obukla sam odjeću za po kući i približila se prozoru. Nasmiješeno sam promatrala vrijeme. Bilo je predivno. Sunce je već bilo dovoljno visoko i osvijetljavalo je sve što je moglo oko sebe, a primjetila sam razne ptićice kako skakuči na granama stabla koje se nalazilo kraj mog prozora. Nasmiješeno sam se okrenula i izašla iz sobe, te se spustila niz stepenice. Začudila sam se kad sam čula zvukove iz dnevnog boravka, pa sam provirila i vidjela da Amber gleda televiziju.
„Već si budna?!“ –upitala sam je ulazivši u prostoriju.
„Da. Nisam više mogla spavati, pa sam došla gledati crtiće!“ –odgovorila je.
„Jesi li doručkovala?“
„Aha.“
„Ideš onda sa mnom?!“
„Gdje?“
„Do centra, pa posjetiti Juliu i Lenu?“
„Može!“ –klimnula je glavom.
„Dolazim za petanestak minuta. Idem se samo spremiti!“ –rekla sam joj.
Samo mi je klimnula glavom ni ne gledajući me pošto se zagledala u još jednu epizodu Mjesečeve ratnice. Začudila sam se kad sam vidjela da ju još emitiraju pošto sam ju ja gledala kad sam bila mala i čak sam i mislila da sam jedna od njih. Začudila sam se koliko sam stara postala. Odmahnula sam glavom i izašla iz dnevnog boravka pošto sam što prije htjela obaviti što sam trebala kako bi otišla na piće s prijateljicama koje nisam vidjela nekoliko dana pošto su imale dosta posla, a i htjela sam vidjeti Paxtona.
***
Veselo sam parkirala automobil na parkiralište policijske uprave pošto sam što prije htjela vidjeti kolegice s posla. Amber je izašla iz auta, a ja sam ga zaključala te se uputila zajedno s njom prema liftu. Nisam ni otišla doma kako bi ostavila nabavu na svoje mjesto pošto sam to ovako i onako namjeravala kasnije napraviti samo kako bi mi vrijeme prošlo. Ušla sam u lift i pričekala da se vrata zatvore, te pritisnula brojku 3.
Naravno, neko vrijeme nam je trebalo da napokon stignemo gdje sam i htjela. Da sam bila jača i da se nisam morala gegati zbog trbuha, vjerojatno bi otišla stepenicama jer bi stigla puno prije, ali trbuh me usporavao. Zbog tog razloga me Paxton nagovarao da ne činim teške stvari po kući, da će on to napraviti umjesto mene, ali nisam ga slušala, kao po običaju. Naravno, tvrdila sam da ja to mogu, ali dobro sam znala da svi znaju kako lažem samo kako se ne bi previše brinuli o meni.
Kad su se vrata otvorila, ljudi su izašli iz njega, a Amber i ja smo bile zadnje pošto su nas progurali u kut. Ugledala sam Biancu i Paxtona kako izlaze iz ureda i približavaju se liftu.
„Hej, što radiš ovdje?“ –upitao me nakon što me poljubio.
„Došla sam vidjeti Juliu, Lenu i tebe.“ –odgovorila sam nasmiješeno. „Gdje ti ideš?“
„Pax, trebamo ići!“ –Bianca je već stajala u liftu.
„Gdje ideš?“ –pogledala sam u njega.
„Sorry, objasnim ti kad dođem doma!“ –poljubio me i zatim je ušao u lift.
Pogledala sam iza sebe, a njih su dvoje pričali o nečemu. Primjetila sam kako se smješkaju jedan drugomu, čak i smiju na sav glas i osjetila sam nelagodu u trbuhu. Zagrizla sam usnicu, a vrata su se zatvorila. Duboko sam uzdahnula pošto nisam znala zbog čega sam se osjećala tako loše, ali počinjali mi je smetati to njihovo druženje. Znala sam da je to glupo pošto su partneri i partneri jedan drugome moraju vjerovati, moraju se družiti, ali smetalo mi je kad bi svako toliko izašli zajedno na piće nakon posla. Sigurno mi nešto slično ne bi smetalo da je umjesto cure dobio dečka kao partnera, ali stvari su se mjenjale kad se radilo o ženskom spolu. Uvijek su tu bila ona mala unutarnja živciranja koja ti jednostavno nisu davala mira.
Odmahnula sam glavom i duboko uzdahnula. Nagovarala sam samu sebe da se prestanem ponašati poput ljubomorne kretenke. Pogledala sam ga kraj sebe i primjetila kako nema Amber. Srce mi je zakocalo od straha, pa sam pogledala u ured i primjetila kako Julia nasmiješeno priča s njom. Odahnula sam i zakoračila u prostoriju u kojoj sam rijeđe dolazila. Ljudi su me nasmiješeno pozdravljali i gledala mi u trbuh, te namigivali. Bilo je lijepo imati prijatelje koji su sretni zbog tebe.
„Hej, Gia! Gdje si se ti toliko zadržala?“ –upitala me Julia podignuvši pogled prema meni.
„Zamislila sam se, pa sam malo zaostala.“ –odgovorila sam. „Gdje je Lena?“
„S Ethanom u patroli!“
„Onda... ideš ti na piće?“
„Naravno, ali samo moramo javiti Carlu.“
„Idem s tobom. Moram ga pozdraviti!“
Nasmiješila mi se, te se dignula sa stolice podignuvši torbicu sa stola. Stavila je naramenicu na rame i zatim požurila prema šefovom uredu, a ja sam ju pratila. Zanimalo me kako će reagirati kad me vidi. Julia je pokucala, te je otvorila vrata.
„Carlo, uzet ću stanku od pola sata, ok?“ –uzvratila je.
„S kim sada ideš?“ –čula sam njegovo pitanje.
„Sa mnom!“ –provirila sam i mahnula mu nasmiješeno.
„O, Gia, izgleda da ti stvarno ne možeš bez postaje, ha?“
„Zbog toga sam ti i rekla da ne moram ići na porođajni još dugo!“
„Ne pričaj gluposti! Kako beba?“
„Kaže doktor da je sve kako treba!“
„Odlično!“ –nasmiješio mi se.
„Onda, mogu ići?“ –uzvratila je Julia.
Klimnuo je glavom. Pozdravile smo ga i izašle iz ureda.
***
Sjedile smo u kafiću kraj postaje kako ona ne bi morala žuriti. Nisam previše pričala pošto sam gledala kroz prozor dok je ona pričala s Amber. Nisam mogla izbaciti iz glave scenu koju sam vidjela kad sam došla u posjet kolegama. Nikako mi se nije svidjelo kako su se Paxton i Bianca ponašali jedno prema drugome i iritiralo me koliko su se zbližili, ali nisam smjela to njemu pokazati. Vjerojatno bi mi rekao da nema potrebe da se zabrinjavam i da je glupo što sam ljubomorna nakon više od pet godina veze. Duboko sam uzdahnula i podignula čašu sa sokom od jabuke.
„Sad kad sam poslala Amber da ode kupiti nešto za gricnuti, zahtjevam da mi kažeš u čemu je problem!“ –rekla je iznenada Julia.
Pogledala sam u nju, a ona me ozbiljno promatrala. Znala sam da će kako tako izvući iz mene ono o čemu razmišljam, pa sam joj svejedno morala reći sada prije nego me počne nagovarati, a nisam bila raspoložena za nagovaranje.
„Samo sam se malo naživcirala kad sam vidjela Paxtona i Biancu zajedno.“ –započela sam.
„Zašto?“ –upitala me.
„Ne znam.“ –slegnula sam ramenima. „Malo mi je zasmetalo kad sam vidjela koliko se... slažu!“
„Gia, nema potrebe da se živciraš kad Pax ne misli imati ništa s njom. I sama to znaš!“
„Znam, ali... jednostavno me živcira što se druže! Previše su zajedno i gledaju se na tako čudan dančin da...“
„Gia, nemoj misliti gluposti! Po meni jako pretjeruješ. Samo su partneri i zabavljaju se. Ne vidim u čemu je problem!“
„U meni.“ –nadodala sam i odmahnula glavom. „Ali nije bitno.“
Slegnula je ramenima i odmahnula glavom, a zatim mi je uputila zbunjeni izraz lica. Okrenula sam se ponovno prema prozoru i nastavila sa svojim razmišljanjem.
Mjesec dana kasnije...
Sjedila sam u kafiću s Juliom i Lenom kad su završile s poslom pošto su radile ujutro. Amber je bila na moru s prijateljicama i jednom od mame kako bi morala paziti na nju, a ja sam mogla imati vremena za prijateljice i nisam morala paziti na to što govorim pred njima, brinuti se o tome hoće li ona nešto reći Paxtonu ili ne.
„I kako je na poslu, cure?“ –upitala sam ih.
„Joj, znaš i sama koliko je meni dosadni. Samo papirologija i kreteni koji mi dužu tlak su kod mene!“ –uzdahnula je Julia.
„Nemaš pojma kakve si ti sreće, Juls!“ –rekla joj je Lena. „Kad Ethan i ja odemo u patrolu, svaki put moramo dovesti barem jednog ili dva debila koja rade problema u postaju!“
„Nemaš pojma kako bi ja to voljela radite! Malo akcije nikad ne dosadi!“
„S vremenom dosadi!“
„Nikako!“
„Vjeruj mi, Julia, dosadi!“ –ubacila sam se u razgovor. „Na početku ti je zabavno, a kasnije bi voljela samo sjediti i uživati!“
„Ako je tebi svađanje s kretenima u uredu uživanje, onda... svaka ti čast!“ –frknula je.
„Pa tako bi ti bilo i na ulici! Ponekad moraš biti gruba s nekima koji se prave frajeri!“
„Ali fora je držati pištolj u reci!“
„Julia... samo se moliš da ga ne upotrebiš kad si vani!“ –rekla joj je Lena ozbiljno. „Nije to neko glupiranje kao i u igricama! To je stvarni život!“
Zakolutala je očima i frknula. Zahihotala sam i pogledala prema prozoru kad sam ostala šokirana. Moj se osmijeh maknuo s lica. Osjećala sam kako mi srce ubrzano kuca. Paxton je obgrlio Biancu oko ramena i nasmiješeno, pričajući, odlazili su prema policijskom automobilu. Otvorio joj je vrata, a onda ih zatvorio, te je otišao sjesti na vozačevo sjedalo. To je inače činio sa mnom, ali... ja mu nisam bila obična partnerica; ja sam mu bila cura, a sada žena!
***
Paxton je danas radio popodne, pa sam cijeli dan provela živcirajući se zbog one scene koju sam vidjela iz kafića. Julii i Leni nisam rekla ni riječ, ali sam ubrzano nakon toga otišla pošto nisam imala nikakve volje za razgovaranje s njima. Počela sam plakati kad sam došla kod kuće od silnog živciranja i misli koje su mi se vrtile po glavi. Nisam znala što da radim, što da mislim... Bila sam previše bijesna na njega što je to činio, a cijelo sam se vrijeme pitala da li je moguće da je nešto drugo radio s njom.
Vrijeme je jako brzo prolazilo uz sva ona razmišljanja, pa sam se našla u dnevnom boravku kasno navečer dok je Amber odavno spavala. Nisam mogla spavati, a niti pratiti televiziju unatoč tome što se vrtio jedan od meni najdražih filmova. Gledala sam na zidni sat, a ponoć je otkucavala. U ovo je doba već trebao biti kod kuće, ali njemu nije bilo ni traga. Tada sam se namrgodila i ljutito prekrižila ruke na prsima. Pitala sam se da li je u onom trenutku još bio s njom! Nekad davno je dolazio doma odmah nakon posla, kad bi ja ostajala kod kuće, samo kako bi mogao vrijeme sa mnom provoditi, a sada mi je nekako izgledalo kao da više vremena provodi s njom nego sa mnom.
Iznenada sam čula kako se vrata otvaraju, a potom zatvaraju. Koraci su bili sve pliže vratima dnevnog boravka, ali ja se nisam imala namjeru okrenuti iako sam znala da se Paxton napokon vratio doma. Zabuljila sam se u televiziju iako sam se u onom trenutku htjela dignuti sa trosjeda i izderati na njega, ali trebala sam ostati mirna.
„Doma sam, ljubavi!“ –čula sam njev glas.
„Ljubavi?!“ –okrenula sam se naglo prema njemu i prostrijelila ga pogledom.
Zbunjeno me pogledao, a onda je pogledao oko sebe, pa ponovno u mene. Izraz lica mu se uopče nije mjenjao, ali nije niti meni.
„Čini li mi se ili nešto ne štima?!“ –upitao me.
„Reci ti meni!“ –ljutito sam se dignula sa trosjeda.
„Kad bih znao, onda bih rekao!“
„Vidjela sam te danas s Biancom!“
„Što si vidjela?“ –zbunjeno me pogledao.
„Ti me to praviš budalom?!“ –viknula sam.
„Čovječe, Gia...“ –zbunjeno me pogledao. „Daj, reci što si vidjela!“
„Grlio si je!“
„I u čemu je problem?! To svako toliko napravim!“
„To svako toliko napraviš?!“ –šokirano sam se proderala.
„Samo se nemoj derati, molim te, i smiri se!“ –rekao mi je.
„Neću se smiriti!“ –odmahnula sam glavom. „Što imaš s njom?! Ha, Paxton?! Reci što imaš k njom, k vragu!!!“
„Gia, smiri se!“ –približio mi se.
Rukom mi je prilazio licu, ali sam ju maknula sa strane.
„Što se s tobom događa?!“ –zbunjeno me upitao.
„Reci mi što se događa između Biance i tebe!“ –navaljivala sam.
„Ništa!“ –viknuo je ljutio. „Baš - ništa!“
„Zašto si je onda grlio?! Kako si mogao?!“
„Prijateljica mi je! Zašto nikada nisi bila ljubomorna na Summer?! Ili Juliu i Lenu?! Zašto radiš scene samo zbog Bianca?!“
„Samo?! Cura te šmeka, Paxton!“
„Ti si poludila!“ –duboko je uzdahnuo. „Ova te trudnoća potpuno promjenila!!! Nepodnošljiva si kad si tako ljubomorna.“
Šokirano sam ga pogledala, a on me ozbiljno promatrao. Odmahnula sam glavom, spustila pogled i izašla iz dnevnog boravka. Otvorila sam vrata kuće i zalupila njima pri izlasku. Duboko sam uzdahnula, a onda sjela na ljuljuškavu stolicu gledajući u zvijezdano nebo. Vani je bilo ugodno jer je puhao vjetar, ali nisam se osjećala dobro. Suze su mi proklizile niz lice, pa sam ruku stavila preko njega i zajecala. Kako je mogao reći nešto slično?! Kako je mogao mješati moju trudnoću sa ljubomorom?!
Čula sam kako se vrata otvaraju, pa sam pretpostavila da je izašao za mnom. Uzdahnula sam i odlučila se smiriti; nisam htjela da me vidi kako plačem iako to ne bi bio prvi put, ali ovoga mu puta to nisam htjela dopustiti. Jednostavno nisam htjela da shvati da plačem zbog njega. Mislim da bi sam trebao znati da je pogriješio.
„Žao mi je!“ –rekao je iznenada. „Nisam to smio reći! Pretjerao sam.“
Šutila sam. Nisam znala što da mu kažem pošto sam pretpostavila da bismo se mogli još više posvađati, a nisam bila za goru svađu.
„Auč!“ –viknula sam i uhvatila se za trbuh.
„Što je bilo?!“ –upitao me prestravljeno.
„Ritnula se!“ –nasmiješila sam se. „Beba se ritnula!“
„Šališ se?“ –i njemu se osmijeh pojavio na licu.
„Mislim da bi uskoro ponovno mogla. Hoćeš osjetiti?“
„Naravno.“
Nasmiješila sam mu se, a on je prislonio svoju ruku na moj trbuh. Osjetila sam još jedan udarac, a kad sam pogledala u svoga supruga, primjetila sam mu veseli izraz lica.
„I ja sam osjetio!“ –rekao je veselo.
Nasmiješila sam se ponovno, a onda spustila pogled na trbuh, te prosla rukom nekoliko puta po njemu. Za dva mjeseca bi se beba trebala roditi. Naravno, Paxton i ja nismo htjeli znati koji je spol. Htjeli smo biti iznenađeni, a i nije nam bilo bitno. Najvažnije nam je bilo da beba bude zdrava.
Paxton je lagano svojom rukom okrenuo moju glavu prema sebi.
„Volim te, znaš li ti to?“ –upitao me osmijehom.
„Znam.“ –klimnula sam glavom.
„Oprosti za svađu!“
„Sve je u redu, ali... Ubuduće smanji to prijateljstvo s njom! Ne kažem ti da ne budeš prijatelj, ali smeta mi toliko blisko prijateljstvo.“
„Znam! Ne brini se. Ubuduće će sve biti bolje!“
Nasmiješila sam mu se i poljubila ga, a on mi je uzvratio. Lagano je mazio moj trbuh uživajući u udarcima naše bebice, a ja sam ga promatrala sretno, nasmiješeno. Voljela sam ga više od svega i jedva sam čekala da beba dođe na svijet kako bi se mogla brinuti o njoj.
Post je trebao sutra, ali ne znam hoću li sutra imati vremena za biti za kompjuterom.
Sretan Božić i sve najbolje vama i vašoj obitelji!
P.S. Kod mene možete post očekivati 31.12., kad bude moj rođendan!
Ugodni vam blagdani. :)
[Snijeg u Puli: 19.12.]
Update[25.12.]: Sretan Božić vama i vašoj obitelji! Želim vam sve najbolje! :*
Update:29.12. - komp mi je u kvaru. Vračam se tek sijedeći tjedan. Pročitam nedostatke čim se vratim!!! Znaći - nema novog posta. Već sada vidim da imam puno toga za pročitati! Sviđa mi se!
Sretna Nova godina. Uživajte mi!!! :*
| 16:26 |
Komentari (31) |
On/Off |
Print |
# |
16.poglavlje
subota, 19.12.2009.
*Ajme, ajme, ja znam da sam dosadna, ali u Puli pada snijeg i zadržao se i jako sam sretna zbog toga! Nadam se samo da će na rođendanu od prijateljice biti sve kako treba. :D Nadam se da je s vama sve ok i ispričavam se što toliko navaljujem s novim postevime. *shy*
I da, u ponedjeljak imam kolokvij iz photoshopa, pa mi držite fige. :D
Volim vas. :*
P.S. Mislim da slijedeći tjedan možete očekivati isto dva posta, ali sumnjam. Mislim da ću objaviti za Božić jedan. :D
Dva mjeseca kasnije...
Sjedila sam kod kuće, na trosjedu, i gledala televiziju uz upaljeti ventilator. Ljeto je tek počelo, a vručina je bila nepodnošljiva pogotovo jer sam bila trudna. Doktor mi je rekao kako će mi biti toplije nego drugima pošto se moj ogranizam mjenjao, ali da ne smijem stalno biti kraj ventilatora niti ga imati previše blizu pošto bi mi moglo naškoditi, ali jednostavno nisam mogla podnositi toplinu, pa je uvijek stajao malo dalje od mene. Trbuh mi je već došao velik pošto sam u petom mjesecu trudnoće. Doktori su rekli kako dobro podnosim trudnoću i kako, za sada, sve ide normalnim tokom i da se nadaju da će se tako i dalje nastaviti, a nadala sam se i ja. Bila sam presretna što sam ostala trudna i bilo mi je pomalo žao što me Summer, roditelji i sestra nikada neće moći vidjeti u majčinskom izdanju, ali nisam previše razmišljala o tome. Trebala sam razmišljati samo o lijepim stvarima.
Iznenada su se ulazna vrata otvorila, pa sam se dignula sa trosjeda i izašla iz dnevnog boravka. Ugledala sam Amber kako maše nekome i zatvara vrata.
„Kako je bilo?“ –upitala sam je.
„Odlično!“ –odgovorila mi je.
„Samo odlično?! Zašto mi ne ispričaš detalje?“
„Ma bilo nam je super. Cijeli smo dan bile u moru, trčale, uživale...“
„Lijepo si se ti provela!“ –nasmiješila sam joj se, a ona mi je klimnula glavom. „Idi se istuširati. Što bi htjela za večeru?“
„Ništa! Sarahina nas je mama odvela na palačinke!“ –odgovorila mi je penjajući se stepenicama prema katu.
„Dobro!“ –rekla sam i ušla u dnevni boravak nasmiješivši se.
Bilo je lijepo vidjeti kako je Amber obična djevojčica već pet godina i pol, otkad se Paxton pojavio u našim životima. Sada je bila vesela, vedra, uvijek nasmiješena, stalno se družila s prijateljicama i uživala je u ljetnim praznicima. Osjećala sam se jako sretnom zbog toga pošto nitko više nije spominjao njene roditelje, pa je lakše mogla prebroditi šok kojeg je doživjela u ranom djetinjstvu. Odmahnula sam glavom pošto nisam htjela razmišljati o tome jer bi me moglo baciti u depresiju, a to nisam željela. Nastavila sam gledati film kojeg sam počela prije nego me Amber prekinula svojim dolaskom. Nije bilo previše kasno, a ja sam morala preživjeti još nekoliko sati dosade bez Paxtona pošto je radio popodnevnu smjenu.
Zazvonio je telefon, pa sam podignula slušalicu i javila se.
„Hej, Gia!“ –javio mi se veseli Calebov glas.
„O, bok, Caleb!“ –uzvratila sam nasmiješeno. „Što se radi?“
„Evo, dosađujem se. Ti?“
„Isto, a i gledam televiziju, pa se nadam da će mi vrijeme brže proći!“
„Mislio sam da se nađemo na piću, ako si ti za!“
„Naravno. Kad i gdje?“
„Ne znam. Kad tebi paše?“
„Može za pola sata?“
„Može. U uobićajenom kafiću?“
„Naravno. Idem se spremati, pa se vidimo uskoro!“
„Dobro! Vidimo se i pazi kako voziš!“
Nasmiješila sam mu se, pozdravila ga i spustila slušalicu, a zatim sam izašla iz dnevnog boravka i popela se stepenicama do svoje sobe. Pošto mi je trbuh već bio velik, morala sam oblačiti široku odjeću koja ga ne bi stiskala. Na svu sreću, postojale su trgovine za trudnice, pa mi je ormar bio skoro pun.
***
Kad sam parkirala auto, izašla sam iz automobila, a Amber me slijedila. Pričekale smo da nekoliko automobila prođe, pa smo požurile pješaćkim prijelazom kako bismo stigle na drugu stranu ceste gdje se nalazio kafić u kojemu se moje društvo skoro svaki dan nalazilo.
Grad je bio pun ljudi i voljela sam ljeto zbog toga što je sve bilo življe unatoč tome što su vručine znale biti često nepodnošljive, ali na svu sreću, one je večeri bilo lijepo pošto je puhao lagani vjetar.
Pogledala sam prema terasi kad sam došla do kafića, a onda sam primjetila Caleba u daljini kako se igra s Jilly. Nasmiješila sam se i krenula prema njima zajedno s Amber jedva čekajući da malo popričam s njim.
„Evo mene!“ –poljubila sam ga u obraz i sjela preko puta njega. „Puno si me čekao?“
„Desetak minuta.“ –odgovorio je. „Namjerno sam došao prije pošto sam pretpostavio da bi terasa mogla biti puna!“
„Pametno.“
„I, Amber, kako si pocrtnila!“ –pogledao je u nju.
„Bila sam vani do malo prije!“ –odgovorila je ponosno.
„I kako je bilo?“
„Odlično! Jela sam puno dobrih sladoleda, kupala se cijelo vrijeme i palačinke sam isto jela!“
„Palačinke?! Čini se da imaš velike sličnosti sa tetom koja bi ih najrađe i sada pojela!“
„Kad smo već kod slatkiša...“ –nadodala sam. „Jeste li za tiramisu?“
„Da!“ –Jilly i Amber su veselo uzviknule, a ja sam im se nasmiješila.
„Ja neću, ali idem vam naručiti!“ –rekao je Caleb osmijehom na licu.
Klimnula sam glavom i onda pogledala u Jilly koja se igrala s barbikom. Nasmiješila sam se. Bila je preslatka, ali vidjela sam promjene na njoj. Promjetila sam da je povučenija i da skoro pa nikada ni ne priča. Vjerojatno je osjećala veliku nostalgiju za Summer kao što je i Amber osjećala. Uzdahnula sam i nadala se da će uskoro biti ponovno ona stara koja će mi se stalno smješkati i veseliti. Okrenula sam se onda prema Amber i nasmiješila se. Bila sam presretna što je moja nečakinja sada bila obična djevojčica.
„Evo me! Donijest će ih za nekoliko minuta!“ –Caleb se pojavio preko puta mene.
„Na svu sreću, odabrali smo kafić u kojem imaju i sladolede i razne kolače!“ –nasmiješila sam se.
„Da jer mislim da bi inače morao trčati do slastičarnice negdje daleko, daleko da ti kupim.“
„Nije istina! Preživjela bih bez slatkiša!“
„Ne pričaj gluposti, Gia! Summer je isto tako ludila dok je bila trudna, pa bi joj svašta morao kupovati!“
„Jadni vi dečki s nama ženama!“ –zahihotala sam se.
„Da, ali vi to ne shvaćate!“ –namignuo mi je. „Paxton radi noćnu?“
„Ne. Popodne! Oko dvanaest bi trebao biti doma!“ –odgovorila sam mu.
„Aha.“ –klimnuo je glavom, a onda se nasmiješio. „I kako ti se Bianca čini?“
„Ma... ona mi je ok cura!“
„Samo ok? Ne ludiš jer su njih dvoje dosta zajedno!“
„Za sada ne jer mislim da nema potrebe, a i curu niti ne poznajem previše!“
„Mislim da uopće nema potrebe da se zabrinjavaš! Pax te voli i to se dobro vidi!“
Klimnula sam glavom i uzvratila mu osmijeh pošto sam znala da govori istinu i da se stvarno ne bi trebala zabrinjavati bez veze.
***
Telefon me probudio iz sna. Pogledala sam na digitalni sat i tri je ujutro već bilo, a kad sam pogledala kraj sebe primjetila sam da Paxtona nema. Telefon je i dalje zvonio, pa sam se dignula sa kreveta i izašla iz sobe. Oprezno, ali ubrzanim korakom, spustila sam se niz stepenice pošto telefon jednostavno nije prestajao zvoniti. Netko je uporno želio da se javim dok je meni srce ubrzano kucalo. Upalila sam svijetlo u dnevnom boravku pošto sam primjetila kako mi telefon svijetluca na stolu. Podignula sam ga i javila se.
„Halo?“ –upitala sam dok mi je glas drhtao od straha pošto sam gledala u zidni sat.
„Žao mi je što te zovem tako kasno, Gia!“ –čula sam nepoznati ženski glas.
„Tko je to?!“
„Bianca.“
„Bianca?!“ –šokirala sam se. „Što se dogodilo?!“
„Paxton bi me ubio da zna da te zovem, ali...“ –uzdahnula je.
„Što se dogodilo?! Bianca, zahtjevam da mi kažeš što se dogodilo!“
„Smiri se, ok?!“
„Bianca, kaži!!!“
„Paxton je u bolnici!“
„Što mu se dogodilo?!“ –viknula sam preplašeno.
„Ispričat ću ti, ali moraš se smiriti!“ –nastavila je mirno.
„Dolazim odmah!“
„Ne, Gia, ne!“
Nisam joj dopustila da mi išta drugo kaže jer sam spustila slušalicu, istrčala u hodnik i uzela ključeva automobila, te torbicu koja je bila obješena na vješalicu. Na svu sreću, unutra sam ostavila mobitel pošto sam smatrala kako nema potrebe da ga nosim do sobe. Izvadila sam ga dok sam drugom rukom otključavala automobil, te utipkala Calebov broj.
„Halo?!“ –javio mi se pospano.
„Caleb, možeš doći pričuvati Amber, molim te?!“ –upitala sam ga dok sam automobilom već izlazila iz dvorišta.
„Zašto?! Što se dogodilo?! Zašto si tako preplašena?!“ –kao da se iznenada probudio.
„Pax je u bolnici. Ne znam što mu je, ali Bianca mi je sada javila!“
„Joj, javi mi da li je dobro!“
„Hoću, samo požuri do mene da se Amber ne preplaši ako se probudi preko noći i bude sama!“
„U redu, u redu!“
Spustila sam mobitel i bacila na suvozačevo sjedalo, te živčano prazila kuda sam vozila. Morala sam paziti kako vozim pošto sam bila preplašena i živčana istovremeno.
***
Parkirala sam auto na parkiralište ogromne i jedine bolnice koja je postojala u našem gradu. Istrčala sam iz njega i potrčala prema ulazu pošto sam što prije trebala provjeriti kako je moj Paxton i da li mu je dobro. Drhtala sam od straha dok mi je srce ubrzano kucalo kad sam prilazila recepciji na kojoj je jedna od medicinski sestara, kojih sam poznavala(svi mi – policajci, vatrogasci i medicinari smo se otprilike poznavali).
„Jesmine, gdje je Paxton?“ –upitala sam ja, a one je podignula pogled prema meni.
„Prvi kat, lijevo!“ –pokazala mi je.
Klimnula sam glavom i ubrzano nastavila prema stepeništu pošto nisam imala volje pričekati lift i vidjela sam koliko ga je njih čekalo. Nisam htjela gubiti vrijeme, pa sam žurila oprezno stepenicama jer nisam htjela napraviti nešto sama sebi. Kad sam stigla napokon na prvi kat, pogledala sam u lijevi hodnik i ugledala Biancu koja je hodala gore – dolje dok je u ruci držala šalicu. Pretpostavljala sam da pije kavu.
„Bianca!“ –požurila sam prema njoj.
„Gia!“ –pogledala je u mene. „K vragu, Gia?! Nazvala sam te nekoliko puta! Zašto si došla?!“
„Moj je muž ovdje!“
„Znam, ali ne znaš što će mi napraviti kada izađe iz ove sobe!“ –uzdahnula je.
„Što se dogodilo?!“ –upitala sam je.
„Krenuli smo prema postaji kad su nam najavili da se dogodila pucnjava!“ –progovorila je, te ponovno uzdahnula. „Išli smo na ono mjesto i... izašli smo! Sve se zbilo tako brzo. Čula sam pucanj i vidjela Paxtona na podu, a klinci su pobjegli! Nisam ih uspjela vidjeti!“
„Kako je Paxton?!“ –viknula sam šokirano dok su mi suze bile u očima.
„Samo ga je metak okrznuo, ali ondje je već neko vrijeme!“ –pokazala mi je prema vratima.
Odmahnula sam glavom i krenula prema njima, a tada su se polako otvorila.
„Hvala, doktore!“ –čula sam Paxtonov glas, a onda je nasmiješeno izašao.
Osmijeh mu je nestao s lica kad me ugledao, a onda je pogledao iza sebe, pa ponovno u mene. Približila sam mu se i snažno ga zagrlila zajecajući. Osjetila sam veliko olakšanje kad sam ga vidjela živog i zdravog. Zagrlio je i on mene.
„Vidiš zbog čega sam ti rekao da ju ne zoveš?!“ –čula sam njegov glas.
Podignula sam pogled. Primjetila sam da je ljut na nju, a kad sam se okrenula, Bianca je gledala u pod.
„Nemoj se izderavati na nju!“ –namrgođeno sam ga udarila po prsima, a on me zbunjeno pogledao. „Zar misliš da se ne bi šokirala da vidim kako te nema?! Znaš li ti koliko je sati, ha?! Tri je odavno prošlo! Zamisli da sam se probudila usred noći i vidjela da te nema?! Umrla sam od straha, znaš?!“
„Znam, ali nisam te htio zabrinjavati!“
„I pokušala sam ju zaustaviti, ali očito je tvrdgolavija nego što sam mislila!“ –nadodala je.
„To ti je moja žena!“ –nadodao je nasmiješeno. „Idemo doma!“
Klimnula sam glavom, a on me uhvatio za ruku.
„Bianca, odbacit ćemo i tebe!“ –pogledao je u nju.
„Dobro!“ –slegnula je ramenima.
Bila sam presretna što Paxtonu nije bilo ništa.
| 14:47 |
Komentari (20) |
On/Off |
Print |
# |
15. poglavlje
srijeda, 16.12.2009.
Imate sreće što je ova knjiga već napisana do kraja. Već 50 000 puta mi je došlo da prestanem objavljivati poglavlja ili da objavim sva poglavlja odjednom. Imam toliko knjiga koje želim objavljivati, ali nekako mi se neda imati 3 bloga. XD
Proslavu sam priredila tek tjedan dana nakon pošto sam stalno radila, a kad bi bila kod kuće, izležavala bi se i odmarala. Nitko mi nikada nije rekao da je pomalo naporno biti trudnica i raditi uz to, ali trudila sam se dok sam još mogla.
Zabava je bila u subotu navečer. Naruđila sam nekoliko jumbo pizza na Paxtona, Caleba, Ethana, Carla, Juliu, Lenu i mene dok su Jilly i Amber spavali na katu pošto je bilo dosta kasno, a mi nismo ni razmišljali o tome da se prekinemo zabavljati i tako slaviti ne tako rano rođenje moga djeteta. Nisam mogla lagati da mi Summer nije nedostajala. Naprotiv, mislim da je svima nama nedostajala pošto je izgledalo kao da jedan dio nas nema, ali trudila sam se ne razmišljati o tome. Doktor mi je rekao kako je živciranje ili tugovanje loše za mamu i bebu, pa sam ga slušala i nisam se zamaravala glupostima. Nastavila sam se zezati s prijateljima i uživati uz televiziju i razne razgovore gdje bismo se toliko glasno smijali da bismo ubrzo nakon utihnuli kako bismo provjerili da li smo probudili djecu ili nismo.
„I, Gia, kad je termin?“ –upitala me Julia.
„Dvadeset i petog studenog!“ –odgovorila sam.
„Awww, pa to će brzo proći!“ –nadodala je Lena. „Jedva čekam!“
„Sigurno Pax ne!“ –nasmiješeno će Carlo. „Nećemo ga uopće vidjeti više vani!“
„Pa ne može se samo žena brinuti o djetetu!“ –uzvratio je Paxton nasmiješeno. „I izlazit ću vani, bez brige!“
„Kako da ne!“ –rekao je Caleb. „Imat ćeš pola sata vremena da se zabaviš, a onda će stići poruka na mobitel da ne može više, da će poludjeti, da nije ni oka sklopila! Vjeruj mi – imao sam iskustvo!“
„Ja sigurno neću biti takva!“ –odmahnula sam glavom.
„To sve kažu!“ –zahihotao se Ethan. „Kad je Clare nedavno rodila blizance, isto je to rekla pošto su joj ljudi govorili kako će joj biti teško. Nakon niti mjesec dana me nazvala kad sam bio vani i rekla je da će poludjeti ako što prije ne dođem doma!“
„Govori istinu!“ –rekao je Carlo. „Bio je vani sa mnom!“
„Ali ja neću biti takva!“ –nastavljala sam. „Nadam se!“
Moji su se prijatelji nasmijali, a zatim sam im se i ja pridružila.Duboko u sebi sam se nadala kako neću biti takva nego mirna i kako ću moći preživjeti Paxtonovo prisustvo. Pa radilo se to samo o jednom djetetu, k vragu! Sigurno nije toliko teško, a i navikla sam se brinuti o Amber iako ju nisam dobila kad je bila novorođenče.
„I da, Gia, zaboravio sam ti reći kako sam ti pronašao zamjenu!“ –iznenada je rekao Carlo.
„Zamjenu?! Zbog čega?“ –nakrivila sam glavu.
„Pa moraš na porođajni!“
„Ne moram još!“
„Moraš! Skoro tri mjeseca si trudna i mislim da bi trebala odmarati kod kuće!“
„Ne trebam!“
„Ljubavi, Carlo ima pravo!“ –prekinuo ga je Paxton. „Znam da želiš raditi, ali uskoro će ti biti teško!“
„Dok mi ne bude teško, nema potrebe da budem doma!“ –nadodala sam.
„Cura svejedno dolazi slijedeći tjedan!“ –nastavio je Carlo.
„Cura?!“ –ostala sam otvorenih ustiju.
„Oh, Gia, pa nemoj biti ljubomorna!“ –nasmiješeno će Ethan.
„Zašto ne bi bio dečko?!“ –pogledala sam pomalo ljutito u Carla.
„Čini li mi se ili će ovdje možda izbiti svađa?!“ –čula sam kako je Caleb pitao brata.
„A zašto ne bi bila cura?!“ –pogledao me zbunjeno.
„Jer... jerrrr....“ –promrmljala sam.
„Gia, slušaj, nema potrebe da budeš ljubomorna!“ –rekla mi je mirno Julia. „Paxton tebe voli i nije budala da učini nešto s drugom curom!“
„Slušaj Juliu, ljubavi!“ –nasmiješeno će Paxton.
Pogledala sam ih oboje, a onda maknula pogled. Bila sam pomalo ljuta (više ljubomorna!) što će umjesto mene doći još jedna cura mada sam znala kako on ne bi ništa učinio s njom. Znala sam i osjećala koliko me voli, koliko mu je stalo do mene da bi dopustio da me izgubi, pogotovo sada kad sam čekala njegovo dijete, ali ljubomora je ipak... ljubomora. To sam zadnji put osjetila kad sam vidjela prije skoro šest godina kako se ljubi sa Corinnom i bilo je normalno da će se kad – tad pojaviti.
„Jesi li ti stvarno ljuta ili?!“ –upitala me Lena. „Daj, Gia, nemoj dopustiti da ti ovo pokvari večer!“
„Otkud je?!“ –prostrijelila sam pogledom Carla koji me zbunjeno pogledao, ali čak i pomalo... prestrašeno.
„Iz Chicaga!“ –odgovorio je.
„Ima dečka, muža?!“
„Otkud bi ja to trebao znati?! Nisam ju pitao!“
Odmaknula sam pogled i tiho uzdahnula, ali okrenula sam se prema društvu i nasmiješila im se unatoč tome što sam bila jako živčana zbog nove neočekivane vijesti. Nesigurno su me promatrali, a onda im se slabašni osmijeh pojavio na licu. Pretpostavila sam da nisu bili sigurni što ću učiniti, a ja sam se počela smijati na sav glas dok su mi suze klizile niz lice.
***
Paxton i ja smo ispratili prijatelje pošto je ponoć odavno bilo prošlo, a svi smo ujutro radili, pa smo se trebali odmoriti. Najgore je bilo to što smo i subotom morali raditi, tj. kad si policajcaj moraš raditi sedam dana u tjedni, a ako je šef dobro raspoložen, svaka dva tjedna ti dopusti da uzmeš jedan slobodan dan. Paxton je otišao baciti smeče pošto ih je otpratio do automobila, a ja sam otišla stavljati prljavo suđe u perilicu jer nisam bila raspoložena da ih idem prati na ruke kad sam već nju imala.
„Idi se odmoriti, ljubomorko!“ –čula sam Paxtonove korake iza sebe.
Okrenula sam se prema njemu, prostrijelila ga pogledom i nastavila raditi ono što sam započela prije nego me prekinuo.
„Ljubavi, ljutiš se?“ –podragao me po ruci.
„Ne!“ –lagano sam ga odgurnula od sebe.
„Da, ljutiš se. Vidim to po tebi! Nije valjda da se stvarno ljutiš što ću dobiti partnericu, a ne partnera?!“
„Ne ljutim se!“
„Onda si ljubomorna!“
„Pa, dobro!“ –pogledala sam ga ljutito. „Što s tim ako sam ljubomorna?! Imaš nešto protiv?!“
„Zapravo...“ –nasmiješio mi se. „Mislim da je to slatko!“
Odmahnula sam glavom i izašla iz sobe ugasivši kuhinjsko svijetlo, te sam požurila prema sobi pošto nisam imala živaca prepirati se oko toga.
„Daj, ljubavi, čekaj!“ –čula sam kako žuri prema meni.
Otvorila sam vrata sobe i ušla u nju.
„Pa ti si stvarno ljubomorna!“ –šokirano me pogledao.
„Idi k vragu, Pax!“ –skinula sam odjeću sa sebe i oblačila donji dio pidžame.
Primjetila sam kako mi se trbuh već primjeti, pa sam rukom prošla preko njega i nasmiješila se. Iznenada sam osjetila zagrljaj, a njegove su ruke dotaknule moj trbuh lagano ga mazeći.
„Zar misliš da bi prokockao sve predivno što imam za neku glupost sa curicom?!“ –upitao me tiho.
„Ne!“ –okrenula sam se prema njemu. „Nikad to nisam rekla!“
„Pa onda se nemaš zbog čega brinuti niti biti ljubomorna!“ –nasmiješio mi se. „Cura je čak mlađa i od tebe!“
„Dobro, dobro! Kao da je nešto veliko ako sam ljubomorna! Svaki je čovjek barem malo ljubomoran!“
„Znam, znam, ali ne sjećam te kad sam te zadnji put vidio takvu! Idemo spavati sada jer se sutra rano dižemo.“
Klimnula sam glavom, te podignula dekicu i legla ispod nje, a onda uzgasila lampicu koja je osvijetljavala sobu. Približila sam se Paxtonu i nagnula mu se na prsima, te zaklopila oči, a on me obgrlio rukom.
Tjedan dana kasnije...
Budilica me trgnula iz sna. Otvorila sam oči i ruku izvukla iz pokrivača, te ugasila zvuk koji mi je odzvanjao u glavi. Sjela sam na krevet i duboko uzdahnula, a kad sam pogledala u Paxtonovu stranu, nije ga bilo ondje. Bila sam zbunjena što ga ondje nije bilo jer sam oduvijek bila ja ta koja se rano budila, ali slegnula sam ramenima, te se dignula sa kreveta. Uzela sam potrebne stvari iz ormara i izašla sam iz sobe požurivši korak prema kupatilu. Zastala sam ispred kako bi poslušala da li voda teče pošto bi to značilo da je moj suprug unutra, ali čula sam jednu veliku tišinu koja je vladala cijelom kućom, pa sam otvorila vrata i imala sam pravo. Prostorija je bila prazna. Skinula sam odjeću sa sebe i spustila pogled na trbuh. Već sam tri mjeseca bila trudna. Lagani mi se osmijeh pojavio na licu, pa sam ga podragala i onda ušla u tuš kabinu kako bi se što prije istuširala. Nisam smjela kasniti jer sam Amber trebala odbaciti u školu.
***
Silazivši niz stepenice, čula sam glasove iz kuhinje, a kad sam otvorila vrata vidjela sam Paxtona i Amber za stolom.
„Dobro jutro!“ –nasmiješili su mi se.
„Dobro jutro!“ –pozdravila sam ih, a onda zakoračila u onu prostoriju.
Približila sam se Paxtonu i poljubila ga, te sjela kraj njega.
„Pa kad si se ti probudila?“ –pogledala sam u Amber.
„Striko me prije deset minuta probudio.“ –odgovorila mi je, a zatim zagrizla sendvič.
„Ja ću je odbaciti u školu!“ –uzvratio je.
„Zašto? Mogao si nastaviti spavati. Ja bi ju odbacila!“
„Nema potrebe, Gia! Trebala bi se početi odmarati, a ne odlaziti gore dole!“
„To što sam trudna ne znaći da sam invalid! Ovako i onako moram ići kupiti namirnice!“
„A da ja idem busom da se vi ne prepirete?!“ –upitala je zbunjeno moja nečakinja.
„Nema potrebe!“ –Paxton je odmahnuo glavom. „Odbacit ću te ja u školu i još proći do centra kako bi kupio sve što treba makar bio tamo četiri sata!“
Amber se nasmiješila, a ja sam odmahnula glavom i zakolutala očima. Previše su se brinuli za mene. Ovako i onako sam im rekla kako ću prestati raditi svakakve stvari kad primjetim da mi je teško, ali do sada mi nikako nije bilo.
***
Kad je Paxton parkirao automobil na policijskom parkiralištu, osjetila sam nervozu. Danas je bio dan kad je njegova nova partnerica trebala doći u ured i upoznati nas, a to je značilo da ja od sutra neko vrijeme neću ondje raditi. Izašla sam iz automobila i zatvorila vrata, pa pričekala supruga da zaključa i onda smo krenuli prema dizalu. Po putu sam se pitala kakva će biti ta cura, hoće li biti lijepa, draga, neka glupača koja će mu se nabacivati. Duboko sam uzdahnula i ušla u lift, te pogledala u kvadrat u kojem su se brojevi mjenjali.
„Sve je u redu?“ –upitao me Paxton iznenada.
Klimnula sam glavom ni ne pogledavši ga. Smatrala sam da je glupo gnjaviti ga svojim glupim mislima pošto mi je nedavno bio objasnio kako nemam razloga biti ljubomorna. Naravno da sam to i sama znala, ali nisam si mogla pomoći. Obgrlio me jednom rukom i utisnuo poljubac na moje čelo. Pretpostavila sam da zna o čemu razmišljam, ali vjerojatno me nije htio gnjaviti misleći da će mi proći ako me se pusti na miru. Nadala sam se da hoće.
Vrata lifta su se iznenada otvorila, a ja sam osjetila nešto čudno u trbuhu. Uzdahnula sam i zakoračila na treći kat. Primjetila sam već svoje prijateljice u uredu, na isto mjesto, kao i svaki dan. Večinom su Julia i Lena vrijeme provodile pričajući pošto se Julia dosađivala kad bismo otišli u patrolu.
„Idem ja kod Ethana i Carla. Vidimo se uskoro!“ –rekao mi je nasmiješeno, te me poljubio.
Klimnula sam glavom i uzvratila osmijeh, a zatim sam krenula prema prijateljicama.
„Oh, ljubomorko, došla si!“ –nasmiješila mi se Julia.
„Daj, prekini!“ –zakolutala sam očima i sjela do njih.
„Samo sam se šalila, dušice!“ –namignula mi je.
„Zašto si živčana?“ –upitala me Lena.
„Nisam živčana!“
„Jesi. Izgledaš mi i živčano i nesigurno!“
„Ma... Samo me malo muči to s onom novom curom! Ništa drugo!“
„Ona je malo prije došla!“
„Je li ovdje negdje?!“ –okrenula sam se oko sebe ne bi li vidjela curu koju nikad prije nisam primjetila, ali očito joj nije bilo ni traga.
„Upravo izlazi iz Carlovog ureda!“ –odgovorila mi je Julia.
Okrenula sam se prema njegovom uredu i primjetila sam nasmiješenu, visoku djevojku. Bila je jako lijepa, vitka i zgodna. Njena duga smeđa kosa bila je potpuno ravna, smeđe velike oči pratile su samo Carla, a osmijeh joj nije nestajao s lica. Morala sam priznati kako ima predivan osmijeh.
Primjetila sam kako Carlo, gestom ruke, doziva nekoga, a ubrzo nakon se pojavio Paxton. Nasmiješio se djevojci, pružio joj ruku i razgovarao nešto s njom. Bila sam pomalo ljubomorna kad sam primjetila da mu osmijeh ne silazi s lica.
„Ispričajte me!“ –rekla sam prijateljicama i dignula se sa stolice.
Požurila sam korak prema njima, ni sama nisam znala zbog čega. Mogla sam se kasnije upoznati s djevojkom, ali htjela sam baš u onom trenutku pošto nisam mogla podnijeti kako se njih dvoje gledaju.
„Pitao sam se kad ćeš doći!“ –zahihotao se Carlo.
„Hej, društvo!“ –nasmiješila sam se unatoč tome što nisam imala volje za osmijeh.
„Bianca, upoznaj moju suprugu Giu!“ –predstavio nas je Paxton.
„Drago mi je!“ –pružila sam joj ruku.
„Bianca Liverdust, drago mi je!“ –nasmiješeno mi je protresla ruku.
Nasmiješila sam i ja njoj. Odahnula sam pošto sam primjetila, na prvi pogled, da je simpatična djevojka i nekih dvije – tri godine mlađa od mene. Uvjerila sam samu sebe da mogu biti sigurna kako među njima neće biti ničeg.
| 17:03 |
Komentari (11) |
On/Off |
Print |
# |
14. poglavlje
subota, 12.12.2009.
Jer mi je danas toliko dosadno; jer je ovo prva subota u šest-sedam mjeseci što sam ostala doma. -___-
Tjedan dana kasnije...
Sjedila sam kod kuće i gledala televiziju čekajući da se Paxton vrati iz grada pošto sam ga zamolila da mi ide kupiti namirnice, a Amber je odlučila otići s njim. Bilo je lijepo sjediti kod kuće i uživati u samoći barem na kratko pošto sam većinom, skoro dvadeset i četiri sata na dan, bila s nekim, a uvijek sam razmišljala kako je dobro ponekad biti sam. Mislim da je svakom čovjeku ponekad bila potrebna samoća kako bi se opustio i radio što želi, što ga veseli.
Odjednom sam osjetila veliku želju za palačinkama, pa sam se odlučila maknuti sa trosjeda. Požurila sam korak prema kuhinji, otvorila vrata i počela raditi smjesu za palačinke. Sjetila sam se kako možda nemam Nutelle kod kuće, pa sam pogledala po policama i imala sam pravo. Požurila sam u dnevni boravak gdje sam ostavila telefon, uzela ga u ruke i utipkala Paxtonov broj mobitela, te krenula natrag u kuhinju čekajući da mi se javi.
„Dolazim, dolazim!“ –rekao je.
„Gdje si?“ –upitala sam ga.
„Na pola puta. Odmah sam doma!“
„Joj... Znam da te gnjavim, ali... trenutno mi se jako, jako jedu palačinke, a nemamo Nutellu kod kuće, pa...“
„Dobro, Gia! Idem ti kupiti Nutellu!“
„Hvala! Volim te!“
„Volim i ja tebe!“
Nasmiješeno sam spustila slušalicu, telefon stavila na punjenje jer je baterija bila skoro prazna, pa sam veselo nastavila raditi smjesu jedva čekajući da se Paxton vrati kod kuće. Kako sam bila brzo gotova s njom, stavila sam je sa strane pošto moj suprug još nije dolazio, pa sam se sjetila kako Caleba trebam nazvati.
Duboko uzdahnuvši uzela sam telefon u ruke i pogledala u pod. Bilo je vrijeme da mu napokon kažemo kako sam trudna unatoč tome što niti Paxton, a niti ja nismo znali kako bi on mogao reagirati na tu vijest. Znala sam da će biti sretan, presretan, ali ne znam kako će se ponašati s obzirom da Summer više nema. Utipkala sam broj telefona i čekala da mi se javi dok su mi ruke drhtale.
„Halo?“ –čula sam njegov glas.
„Hej, Caleb. Gia je!“ –javila sam se.
„Vidi ti tko mi se napokon odlučio javiti!“ –čula sam smijeh s njegove strane.
„Prilično se dugo nismo čuli, ha?“ –nasmiješila sam se.
„Da. Kako si?“
„Dobro. Ti?“
„Držim se!“
„Aha...“
Na telefonskoj je liniji zavladala tišina. Čula sam kako dišem i kako on diše, a pogledom sam gledala oko sebe pošto nisam znala što reći. Bila je ono jedna velika neugodno tišina, a nisam ni sama znala zbog čega. Zar je Summerina smrt morala promjeniti toliko naš odnos?! Bilo je za nevjerovati koliko se promjenio pošto nitko nikada ne bi rekao da se nešto slično ovome može dogoditi pošto smo jednostavno bili nerazdvojivi i, ako se ne bismo vidjeli, pričali bismo preko telefona samo da čujedmo jedan drugoga i doznajemo što ima novoga.
„Kako je Pax?“ –upitao me iznenada.
„Ehm... Dobro je!“ –odgovorila sam. „Išao je s Amber do trgovine!“
„Oh, lijepo, lijepo!“
„Nego... upravo radim palačinke i... razmišljala sam da bi bilo dobro da Jilly i ti dođete kod nas! Dugo se nismo vidjeli, a ni pričali!“
„Čini mi se kao dobra ideja!“
„Odlično!“ –osmijeh mi se pojavio na licu. „Dođi čim stigneš!“
„U redu. Vidimo se uskoro!“ –rekao mi je.
Nasmiješeno sam spustila slušalicu i veselila se tome što ću uskoro vidjeti Caleba i svoju nečakinju. Bilo je lijepo znati da uskoro dolazi i nadala sam se da ćemo pričati kao nekada iako sam sumnjala u to pošto su se stvari promjenile otkad je Summer preminula.
Kad sam čula da su se ulazna vrata otvorila, okrenula sam se prema vratima kuhinje, te krenula prema njima. Provirivši u hodnik, primjetila sam Paxtona i Amber kako ulaze u kuću, a malena je zatvorila vrata pošto je moj suprug nosio vrečice pune namirnica.
„Hello, ljudi!“ –nasmiješila sam im se.
„Hej, gnjavatorice!“ –Paxton me poljubio. „Sat vremena smo kupovali sve što si napisala u popisu!“
„Sat vremena?!“ –zbunjeno sam ga pogledala. „Ja bi sve to obavila u manje od pola sata!“
„Kad ti znaš napamet cijeli centar!“
„Nema na čemu, striček Pax!“ –iznenada je rekla Amber.
Zbunjeno sam se okrenula prema njoj, a ona je nasmiješeno ušla u dnevni boravak, pa sam se okrenula prema Paxtonu upitnim izrazom lica.
„Da nju nisam nagovorio da dođe sa mnom, vjerojatno bi došao doma tek za dva sata!“
„Naravno da zna gdje šta stoji kad sam je uvijek vodila sa sobom!“
„Drago mi je što jesi.“ –ušao je u kuhinju i odložio vrečice na stol.
„Caleb uskoro dolazi kod nas!“ –rekla sam mu.
„Oh, lijepo!“ –nasmiješeno se okrenuo prema meni. „Njega nisam vidio oko tjedan dana.... Pozvala si ga da mu kažeš za bebu?“
Klimnula sam glavom i duboko uzdahnula, te se približila prozoru.
„Što je bilo?“ –približio mi se.
Odmahnula sam glavom i nastavila gledati zvijezdano nebo. Kako je proljeće već počelo, vrijeme je bilo promjenjivo, a na svu sreću – večeras je bilo lijepo iako je puhao osviježavajući vjetar.
„Ljubavi...“ –Paxton me okrenuo prema sebi. „Vidim da nešto nije u redu! Što se dogodilo kad si pričala s njim?“
„Ništa!“ –odmahnula sam glavom i uzdahnula, a on me sumnjičavo pogledao. „Baš... ništa! Neko smo vrijeme čak i šutili. Bilo je tako... loše, Pax, i... i... čudno! Nikad prije se ovo nije dešavalo!“
„Kad mi bas dvoje idete na živce!“ –rekao mi je iznenada, a ja sam ga zbunjeno pogledala. „Ok... Razumijem da vas Summerina smrt boli, a boli i mene samo što se ja, doista, jako trudim da sve vratim kao što je bilo prije! Naravno, ne mogu to učiniti jer nje više nema, ali samo želim da se dvije osobe koje se vole i koje ja volim budu ponovno dobri jedno s drugim. Prije ste bili nerazdvojivi, a sada kao da ste... poznanici! Ne znaći da sve mora završiti jer nje više nema!“
Duboko sam uzdahnula i snažno ga zagrlila. Znala sam da ima pravo, ali i dalje nisam znala kako da se prema njemu ponašam. Iznenada se oglasilo zvono, pa sam pretpostavila da je Caleb došao. Pogledala sam u Paxtona koji mi se nasmiješio, a zatim me pustio iz zagrljaja i izašao iz kupatila.
„Oh, Caleb, napokon si se udostojio pojaviti, ha?!“ –čula sam veseli glas svoga supruga.
Duboko sam uzdahnula, zatvorila oči i još jednom uzdahnula. Trebala sam biti jaka i ne ponašati se tako glupo i zbog toga sam se okrenula, te izašla iz kuhinje. Vidjela sam svoga šurjaka kako drži Jilly u ruci. Činilo se kao da su oboje sretni, kao da im ništa ne nedostaje, ali dobro sam znala da nije tako. Znala sam da im Summer jako nedostaje, a znala sam i da je Caleb jako čvrsta osoba koja se ne želi slomiti zbog svih ostalih oko sebe.
„Pa vidi ti to tko nam je napokon došao!“ –nasmiješila sam se i približila mu se.
Nježno sam poljubila Jilly u čelo, a ona mi se nasmiješila, te sam se nasmiješila Calebu. Situacija je bila dosta neobična pošto je tišina počela vladati među nama. Pogledala sam u pod nadajući se da će netko od njih dvoje započeti priču pošto meni riječi kao da nisu dolazile iz mozga.
„Gia i ja moramo pričati s tobom!“ –iznenada je rekao Paxton.
„O čemu?“ –upitao je njegov mlađi brat. „Nešto se loše dogodilo!“
„Nikako!“ –odmahnuo je glavom i nasmiješio se.
„Odnijet ću Jilly u dnevni boravak!“ –rekla sam i primila je u naručje.
Bilo je lijepo imati je uz sebe nakon nekog vremena. Nasmiješila sam joj se, kao što se i ona meni nasmješila. Amber je sjedila na trosjedu i gledala crtiće na televiziji. Znala sam da će ih to oboje okupirati.
„Amber, molim te, čuvaj na kratko Jilly!“ –rekla sam joj i odložila nečakinju na pod.
„Nema problema!“ –klimnula je glavom.
Nasmiješila sam se, a zatim izašla iz dnevnog boravka, pa ponovno provirila u onoj prostoriji. Bilo mi je preslatko gledati ih kako zajedno gledati Walt Disney crtiće s kojima su, skoro svaka, djeca odrasla. Ušla sam onda u kuhinju, a za stolom su Paxton i Caleb već sjedili. Smijali su se i pričali, a osmijeh mi se ponovno pojavio na licu. Nekako je izgledalo kao u starim danima, samo što Summer nije sjedila kraj svoga supruga. Povukla sam stolicu i sjela kraj Paxtona.
„Činilo se kao da ste se dobro proveli u one dvije sekunde dok me nije bilo!“ –rekla sam nasmiješeno.
„Kad se mi dobro ne provodimo, ha?!“ –nastavio je Caleb osmijehom. „Sada kad ste oboje ovdje, volio bih da mi kažete o čemu mi trebate pričati!“
„Prvo, nadam se da se nećeš ljutiti!“ –započeo je Paxton. „Kao drugo, znamo to već tjedan dana i nismo ti mogli to reći jer... bilo nas je strah pošto nismo znali kako bi mogao reagirati!“
„Reagirati na što?!“ –zbunjeno će on. „I zašto bih se trebao ljutiti?!“
„Trudna sam!“ –odgovorila sam mu.
„Molim?!“ –šokirano je pogledao u mene, a onda u Paxtona.
Iznenada mu se osmijeh raširio od uha do uha, dignuo se sa stolice i snažno me zagrlio.
„Nemate pojma koliko mi je drago zbog vas dvoje!“ –sjeo je natrag na stolicu. „I zašto mi niste prije rekli?!“
„Jer...“ –uzdahnula sam. „Nismo znali kako bi mogao reagirati na to!“
„A kako bi trebao reagirati?! Ljutiti se na vas dvoje?!“ –odmahnuo je glavom i nasmiješio se.
„Ne, nego...“ –promrmljao je Paxton. „Nismo ti htjeli prije reći zbog Summer!“
„Znam da su se stvari promjenile otkad je Summer umrla, ali...“ –pogledao je u drugu stranu, a onda u nas. „Ne mora znaćiti da neću biti sretan! Znam da bi se ona jako veselila, ali i znam da bi bila ljuta na mene ako i dalje budem tugovao za njom! Život ide dalje. Ona meni i dalje nedostaje, ali neću plakati; ne više! Imam Jilly na koju moram paziti i prijatelje!“
„Tako trebaš razmišljati, buraz!“ –rekao mu je Paxton nasmiješeno. „Drago mi je što si se vratio u normalno izdanje“
„I meni, vjeruj mi!“ –Caleb je samo klimnuo glavom.
Nasmiješila sam mu se. Bila sam presretna što je on sada bio dobro, što nije patio za njom više. Znala sam da mu nedostaje, ali kao što je on rekao, život ide dalje i treba se uzgidnuti čvrsto na noge nakon svakog pada, pogotovo kad se ima razloga za živjeti, kao što svi mi imamo.
| 23:22 |
Komentari (10) |
On/Off |
Print |
# |
13. poglavlje
srijeda, 09.12.2009.
Amber je dobro prihvatila činjenicu da sam trudna jer sam joj lijepo objasnila kako ju nitko neće zapostavljati zbog bebe i kako će joj biti lijepo brinuti se o djevojčici ili dječaku koji se trebao roditi za sedam mjeseci. Bila je čak i presretna jer će se moći brinuti o još jednom malom dijetetu u obitelji pošto se stalno igrala s Jilly kad god bi bili u istom društvu. Bila sam sretna što je i ona bila sretna jer će uskoro dobiti prinovu u obitelji i neće više biti sama.
Paxton i ja odlučili smo povesti je na večeru, u pizzeriji, kako bismo proslavili što sam ostala trudna i stvarno je bilo predivno s njima, kao i inače, pogotovo jer su nas ljudi nasmiješeno promatrali. Vjerojatno su mislili kako je ona naše dijete i to mi nije smetalo. Oboje smo se ponašali kao da jest unatoč tome što je ona bila kćerka moje preminule sestre, ali ja sam joj bila poput majke i oca dok se Paxton nije pojavio u našim životima.
***
Kako je već bilo dosta kasno, Amber je spavala, a Paxton i ja sjedili smo u dnevnom boravku i gledali film koji se počeo emitirati nakon što smo se vratili iz pizzerije. Jednom me rukom grlio dok sam ja bila prislonjena glavom na njegovim prsima i slušala otkucaje njegovog srca osmijehom na licu. Nisam previše pratila film pošto sam razmišljala o tome kako nosim njegovu bebu u svome trbuhu. Ruku sam prislonila na trbuh i podragala ga. Bila sam presretna jer sam to oduvijek željela. Odavno sam htjela imati njegovu bebu, ali mislila sam kako sam premlada za to dok sada imam dvadeset i pet godina i mislim da bi bilo vrijeme za dijete.
„I... Imat ćemo bebu!“ –rekao je Paxton iznenada, a ja sam pogledala prema njemu.
Gledao me nasmiješeno, sa sjajem u očima. Bila sam presretna što je i on bio sretan pogotovo nakon toga što sam mislila da ih on ne želi imati.
„Da!“ –klimnula sam glavom i osmijehnula mu se. „Imat ćemo bebu!“
„Presretan sam!“ –nastavio je i utisnuo dugi poljubac na moje usne, snažno me grleći, ali opet blage kako me, valjda, ne bi povrjedio. „Jedva čekam da to starcima kažem!“
„I ja isto! Sigurno će dobro reagirati!“
„Da dobro?! Bit će presretni! Mama mi je, inače, svaki put ponavljala da bi bilo vrijeme da napravimo bebu pošto već imam trideset godina i bla, bla, bla... Znaš moju mamu!“
„Znam!“ –zahihotala sam se, a odjednom uozbiljila. „Što ćemo s Calebom?“
„Kako to misliš?“ –uputio mi je upitan izraz lica.
„Pa...“ –uzdahnula sam i ispravila se. „Znaš... Još se nije oporavio od Summerine smrti! Mislim... nitko od nas nije, ali ne znam da li bismo mu odmah trebali reći da sam trudna!“
U tišini me promatra, a onda je uzdahnuo i pogledao prema televiziji. Čekala sam da mi nešto kaže, bilo što, ali izgledalo je kao da su mu rijeći jendostavno nestane iz ustiju.
„Pričekat ćemo tjedan dana i onda ćemo mu reći!“ –pogledao me. „Ne možemo mu vječno tajiti! Kad – tad će saznati i vjerojatno će se naljutiti na nas ako to sazna od nekog drugog!“
Klimnula sam glavom. Naravno, složila sam se s njim. Mislim da bi bilo glupo da mi to netko drugi kaže. Vjerojatno bi se svatko naljudio da je na njegovom mjestu, ali bilo me strah njegove reakcije. Znala sam da će biti sretan, ali znala sam i da mu neće biti svejedno pošto je Summer uvijek ponavljala kako jedva čeka da dobijem bebu kako bi se stalno brinula o njoj. Odmahnula sam glavom i odlučila pratiti film. Nisam se smjela prisjetiti svoje prijateljice pošto sam znala da bi svakog trena mogla počet plakati, ali nisam htjela. Sada sam trebala biti jaka zbog bebice koja se razvijala u mome trbuhu i znala sam da bi i Summer to htjela od mene.
***
Paxton je parkirao automobil na policijskom parkiralištu, a zatim smo izašli iz njega i uputili se prema liftu. Bila sam uzbuđena što odlazim na posao pošto sam trebala reći prijateljima da sam trudna i da mi je zbog toga bilo loše. Moj suprug i ja smo se dogovorili da ću ja reći Juliji i Leni dok će on porazgovarati s Ethanom i Carlom. Vjerojatno će reći kako to moramo proslaviti, ali odlučili smo kako ćemo proslaviti kad Calebu kažemo pošto smo htjeli da i on bude među nama.
Nestrpljivo sam stajala u liftu, kraj Paxtona koji me čvrsto držao za ruku, i gledala ispred sebe jedva čekajući da se vrata otvore na trećem katu iako je potrajalo pošto smo se zaustavljali na svokom jer bi ga netko pozvao.
Vrata su se napokon otvorila nakon nekoliko minuta, a zatim smo izašli iz njega i krenuli prema uredu. Poljubio me kad je ugledao Juliu i Lenu kako razgovarati, pa je nastavio prema Carlovom uredu gdje je, pretpostavljam, bio i Ethan pošto ga nigdje drugdje nisam vidjela. Nasmiješila sam se gledajući u svoje kolegice s posla koje su međusobno ozbiljno pričale, pa sam krenula prema njima jedva čekajući da vidim njihovu reakciju.
„Hej, kolegice moje!“ –nasmiješeno sam se pojavila pred njima.
„Oh, Gia!“ –pogledale su me nasmiješeno.
„Pa kako si?!“ –Julia me odmah počela napadati pitanjima. „Jesi li dobro? Je li ti bolje? Što ti je doktor rekao?!“
„Smiri se malo s tim pitanjima, Julia!“ –Lena ju je prostrijelila pogledom. „Vjerojatno nam i sama želi reći kako je i što se jučer dogodilo! Samo pričaj, Gia!“
„Ne brinite se!“ –povukla sam stolicu i sjela na nju. „Odlično sam!“
„Što ti je doktor rekao?“ –upitala me Lena.
„Da sam...“ –nasmiješila sam se. „Trudna!“
„Molim?!“ –obje su se šokirale. „Šališ se?!“
„A-a!“ –odmahnula sam glavom. „Nije li to odlična vjest!“
„Da odlična?!“ –uzvratila je Julia nacerivši se. „Fenomenalna! Ne mogu vjerovati da čekaš bebu!“
„Presretna sam zbog tebe!“ –Lena me snažno zagrlila, te me poljubila u obraz, a nakon nje, to je učinila i Julia.
„Ne mogu vjerovati da ćete postati roditelji!“ –nasmiješeno će Julia. „Pa koliko si već trudna?“
„Rekli su mi dva mjeseca. Nisam ni sumnjala u to iako mi je menga kasnila!“ –rekla sam. „Mislila sam da mi je to zbog stresa!“
„Mi smo se već uplašile da je nešto gore, a sada nam je odahnulo kad si nam rekla jednu predivnu vijest!“ –nastavila je Julia.
„I kad ćemo proslaviti?“ –upitala me Lena osmijehom na licu.
„Ne znam!“ –slenula sam ramenima. „Stvar je u tome što Calebu još nismo rekli za to... i... pričekat ćemo tjedan dana!“
„Ne želite mu reći zbog Summer?“ –osmijeh s Leninon lica je nestao.
„Upravo tako!“ –uzdahnula sam, a on je nestao i s moga. „Ne znamo kako da mu to kažemo! Mislim, naravno da će on biti sretan, ali ipak... Summer ipak nema, a ona je uvijek ponavljala kako jedva čeka da ostanem trudna! Malo je... čudno!“
„Vjerujem, ali nemoj sada razmišljati o tome!“ –Julia je prislonila svoju ruku na mojoj.
Podignula sam pogled prema njoj i nasmiješila joj se. znala sam da ima pravo. Summer će uvijek živjeti u mojim sječanjima i svaki dan ću svome djetetu pričati o svojoj najboljoj prijateljici koja je bila... sve za mene.
„Gia!“ –viknuo je Carlo.
Poskočila sam sa stolice i zbunjeno se okrenula iza sebe. Ugledala sam ga kako ozbiljno stoji na ulazu svojeg ureda i gestom ruke mi govori da dođem k njemu, a zatim je zatvorio vrata. Zbunjeno sam se okrenula prema svojim kolegicama koje su me šokirano promatrale, te slegnule ramenima. Niti one, kao ja, nisu imale pojma zbog čega je bio tako ozbiljan, ali trebala sam to saznati što prije. Dignula sam se sa stolice i požurila prema njegovom uredu, a kad sam otvorila vrata, primjetila sam da su Paxton i Ethan ondje. Odmahnula sam glavom i nasmiješila se, a onda prekrižila ruke na prsima.
„Pa dobro, mlada damo, kad si mi ti namjeravala reći da će vas u obitelji uskoro biti četvero?!“ –pogledao me Carlo lagano rukom udarajući po stolu.
„Pax i ja smo se dogovorili da će vam on to reći!“ –rekla sam mu nasmiješeno. „I mislila sam i ja popričati s tobom jer ću uskoro morati na porođajni, pa neću moći raditi neko vrijeme!“
„Žao mi je zbog toga, ali drago mi je što si trudna!“ –nasmiješeno se dignuo sa stolice i snažno me zagrlio. „Čestitam!“
„Hvala!“ –nasmiješeno sam ga potapšala po ramenu.
„Mislim da će dijete biti najsretnije dijete na svijetu kad će imati vas dvoje za roditelje!“ –rekao je Ethan i zagrlio me. „Baš sam sretan za vas dvoje!“
„Hvala puno! Možete zamisliti koliko smo onda nas dvoje sretni!“ –nadodala sam veselo.
„Sretniji ne mogu biti!“ –Paxton me obgrlio s leđa.
Nasmiješila sam mu se i poljubila ga u obraz, a zatim sam nastavila pričati s dečkima s posla. Bila sam presretna što su bili sretni zbog Paxtona i mene, a sada sam još morala reći istinu Calebu i bili potpuno sretna pošto će se i on veseliti s nama.
| 00:03 |
Komentari (17) |
On/Off |
Print |
# |
12. poglavlje
subota, 05.12.2009.
Paxton i ja smo sjedili u sobu s Calebom koji je gledao kroz prozor zamišljeno. Tuga u njegovim očima nije prolazila, a svaki put kad bih ga pogledala morala bi obrisati maramicom suze koje nisu prestajale kliziti niz lice. Nakon sprovoda, došli smo u njegovu kuću gdje su gosti bili, ali on se odlučio maknuti od gužve pošto više nije imao snage praviti se da je jak, da ne plače kad je trebao plakati. Razumijela sam ga. Nije uopće plakao u ovih tri dana. Pokušavao je dokazati da je jak, ostati pribran kako bi sredio sve za sprovod, a Paxton i ja smo mu pomagali.
Duboko sam uzdahnula pošto nisam mogla vjerovati da je Summer zauvijek otišla i da nje više nema. Odmahnula sam glavom pošto sam se trebala smiriti. Nisam smjela još plakati pred njim kako mu ne bi bilo još gore, ali jednostavno nisam mogla suzdržati suze koje su mi se pojavljivale u očima jer sam izgubila jednu jako važnu osobu u svome životu, osobu koja mi je bila poput sestre i kad sam imala jednu, osobu koja me voljela ovakvu kakvu jesam, koja me tješila kad bi bila tužna, s kojom sam se zabavljala otkad sam je upoznala.
Osjetila sam dodir na ramenu, pa sam pogledala prema njemu i primjetila nečiju ruku. Podignula sam pogled i ugledala Paxtona kraj sebe. Odmahnuo je glavom, a ja sam duboko uzdahnula i poljubila njegovu ruku, a on ju je stavio na moj obraz i nježno ju potragao pokušavajući me umiriti.
„Što da sada radim?!“ –iznenada sam čula Calebov glas, a zatim je duboko uzdahnuo.
Okrenuli smo se prema njemu i pogledali na što misli.
„Kako ću Jilly objasniti da njene mamice više nema?!“ –nastavio je.
Znala sam da ima suze u očima jer mu je glas drhtao dok je izgovarao one riječi, pa sam se dignula sa stolice i približila mu se, te ga snažno zagrlila, a on mi je uzvratio taj zagrljaj.
„Možemo mi biti uz tebe kad joj to govoriš, ako želiš!“ –rekao mi je mirno Paxton.
„Volio bih to!“ –duboko je uzdahnuo nakon što se smirio. „Samo se trebam smiriti kako me ne bi vidjela ovakvog! Preplašit će se!“
„Ako želiš, možemo joj mi reći!“ –uzvratila sam.
„Gia, izgledaš puno gore od njega!“ –nadodao je moj suprug uzdahnuvši. „Mogu ja!“
„Ne!“ –njegov je brat odmahnuo glavom. „Ja sam joj tata i ja bih joj to trebao reći!“
Klimnula sam glavom i duboko uzdahnula. Trebala sam se i ja smiriti kako me malena Jilly ne bi vidjela kako plačem jer bi se inače preplašila. Podignula sam se sa kreveta, pošto sam sjedila kraj Caleba dok sam ga neko vrijeme tješila, te sam pogledala u svoga supruga koji me tužno promatrao. Približila sam mu se i snažno ga zagrlila, a on mi je uzvratio, te me potapšao po leđima.
„Idemo?!“ –čula sam Calebov glas.
Okrenula sam se i pogledala u njega, a on se dignuo sa kreveta. Paxton i ja smo samo klimnuli glavom, a onda ga u tišini pratili odlazeći prema sobi njegove kćerkice. Otvorio je vrata.
„Toby, možeš izaći!“ –rekao je svojoj domačici.
„U redu, g. Emett!“ –uzvratila je.
Paxton i ja smo pričekali da izađe iz sobe da bismo ušli, a kad je izašla, zatvorio je vrata. Primjetila sam kako se Jilly igra s igračkama na sred sobe, a Caleb čuči kraj nje. Duboko uzdahnuvši, natjerala sam se da ne počnem plakati dok je Paxton već bio u njihovoj blizini. Napravila sam svega nekoliko koraka kako bi pomogla šurjaku da se osjeti jako priznati joj istinu.
„Tatice...“ –Jilly je podignula pogled prema njemu.
„Molim?“ –upitao ju je mirnim glasom.
„Gdje je mama?“
Osjetila sam kako mi srce ubrzano počinje kucati i suze dolaziti u očima kad sam čula njeno pitanje, no... duboko sam uzdahnula i pokušala ostati jaka pred njom.
„Jilly...“ –Caleb je uzdahnuo. „Mamu su anđeli uzeli!“
„Uzeli?! Zašto?“
„Jer su htjeli da jedan od njih bude među njima! Tvoja je mama bila anđeo, Jilly!“
„Ali mama je moj anđeo, ne njihov! Ja hoću mamu! Ja hoću mamu! Mama!“ –Jilly je zajecala i snažno zagrlila svoga tatu.
Okrenula sam se, otvorila vrata i istrčala iz one prostorije pošto više nisam mogla izdržati, a da ne počnem jecati poput nje. Potrčala sam niz stepenice kuće dok su se gosti okretali oko mene, a zatim otvorila ulazna vrata. Trebala sam se što prije maknuti odandje jer mi je srce moglo puknuti. Kad sam zakoračila na kamenčiće ispred kuće, osjetila sam kako me netko zaustavio uhvativši me za ruku. Okrenula sam se i ugledala Paxtona kako me drži, a zatim sam se našla u njegov zagrljaj.
„U redu je, Gia!“ –nježno mi je šaputao u uho.
„N-N-Nije...“ –jecala sam. „Ona... ona... Summer... mogla sam nešto... nešto napraviti! Nije... nije smjela umrijeti...“
„Tiho, ljubavi, tiho!“ –nastavio mi je nježno pričati. „Ovdje sam!“
Snažnije sam ga zagrlila, ali nastavila jecati pošto se jednostavno nisam mogla smiriti.
Dva mjeseca kasnije...
Summer i ja hodale smo po trgovačkom centru nasmiješene, sretno, vesele kao i uvijek i naravno, raspričane. Sve je bilo tako savršeno, tako predivno. Bila sam presretna uz nju pošto sam je oduvijek smatrala starijom sestrom na koju sam mogla računati, a ona je znala da može računati na mene. Bilo je lijepo osjećati njenu blizinu, vidjeti njen osmijeh koji je stvarao i meni na licu. Nasmiješila sam joj se veselo pošto sam bila presretna jer sam ju imala kraj sebe. Iznenada se okrenula prema meni. Promatrala me ogromnim crnim podočnjacima i blijedolikog lica. Šokirano sam gledala u nju, a ona je počela padati prema podu.
„Ne!“ –proderala sam se podignuvši glavu.
Gledala sam oko sebe dok mi je srce ubrzano kucalo, a suze su mi neprestano klizile niz lice. Pogledala sam oko sebe i odahnula kad sam shvatila da se nalazim u sobi. Izenada se svijetlo upalilo, a ono mi je onemogučilo da vidim na nekoliko sekundi.
„Gia, ljubavi, jesi li dobro?“ –upitao me Paxton.
Pogledala sam u njega i odmahnula glavom.
„Opet si ga sanjala?“ –upitao me trljajući jedno oko, a ja sam klimnula glavom. „Dođi!“
Raširio je svoje ruke, a ja sam mu se približila, te me obgrlio njima.
„Pokušaj se smiriti, u redu?“ –uzvratio je nježno.
„Ne mogu!“ –odmahnula sam glavom i zajecala. „Stalno i stalno i stalno sanjam isponova taj san! Moram popiti svoje tablete!“
„Ne!“ –zaustavio me pošto sam se trgala iz njegovog zagrljaja. „Smiri se!“
„Neću! Trebam popiti svoje tablete!“
„Nema više tableta, Gia! Je li ti to jasno?!“ –prodrmao me.
„Pusti me!“ –gurala sam ga od sebe.
„Gia, prekini!“ –prodrmao me. „Molim te, prekini! Ako me voliš, prekini se tako ponašati!“
Zastala sam i pogledala ga duboko u oči. Primjetila sam strah, očaj i suze u njima, a zatim me ispustio iz zagrljaja, te se dignuo s kreveta. Pogledala sam u njega, a onda je otišao kraj prozora, prošao jednom rukom kroz kosu, a zatim lagano njima njihao po zraku. Duboko je uzdahnuo dok sam ja i dalje sjedila na krevetu i šokirano gledala u njega. Spustila sam pogled nakon što sam shvatila što radim, a zatim sam se otkrila i poskočila na parket. Laganim sam se hodom približila njemu i obgrlila ga rukama iza leđa.
„Žao mi je...“ –promrmljala sam. „Znam da sam bila nikakva u ovih dva mjeseca, ali... žao mi je...“
„Gia, razumijem da ti nedostaje i razumijem koliko si tužna, ali trebaš sebe pustiti na miru!“ –okrenuo se prema meni. „Trebaš se prestati kriviti!“
„Ne mogu!“ –odmahnula sam glavom. „Kako da se prestanem kriviti kada sam mogla nešto učiniti da ju spasim?!“
„Nisi ništa mogla, oke?!“ –prislonio je obje ruke na mojim obrazima. „Ništa, ljubavi. Molim te, smiri se zbog mene jer ću inače poludjeti! Ne mogu te gledati kako toliko patiš! Osjećam se jadno jer ti ne mogu pomoći! Poludjet ću!“
„Žao mi je!“
Duboko je uzdahnuo i pogledao me mirno dok sam ja njega suznim očima. Tek sam sada počinjala shvaćati što radim najboljoj osobi koju imam u svome životu i koju obožavam toliko da bi sve učinila za nju. Iznenada mu se osmijeh pojavio na licu, a onda je utisnuo svoje usne na mojima i snažno me zagrlio. Izgledalo je kao da me ne želi ispustiti iz zagrljaja, kao da se želi uvjeriti da sam dobro i da ću biti dobro ubuduće. Uzvratila sam mu i poljubac i zagrljaj kad me on podignuo sa poda, napravio nekoliko koraka, te me stavio na krevet. Nasmiješila sam mu se, a onda je otišao na svoju stranu kreveta, te je legao kraj mene. Prislonila sam mu glavi na prsima, a on me obgrlio rukom, te je utisnuo poljubac na moje čelo.
***
Sjedila sam u uredu, u policijskoj upravi, i zamišljeno buljila u jednu točku. Razmišljala sam što se sve dogodilo otkad je Summer preminula i ništa dobrog nije bilo. Duboko sam uzdahnula kad sam razmislila o tome kako sam se ponašala prema svima oko sebe. Postala sam jadna, ogorčena, tužna, depresivna osoba. Ljudi su me rijetko viđali izvan kuće dok je Paxton uvijek izlazio s Amber kako bi se malo prošetati. Nagovarali bi me da izađem s njima, ali ja jednostavno nisam mogla. Izgledalo je kao da sam odustala od života, pa sam zbog toga otišla kod doktora i zatražila da dobijem tablete za smirenje kako bi se barem malo bolje ponašala prema bližnjima. Caleb je, u međuvremenu, zatražio malo slobodnog vremena kako bi se smirio i posvetio Jilly koja ga je jako trebala jer nije imala majku.
„Gia?“ –začula sam Ethanov glas.
„Molim?“ –pogledala sam prema njemu.
„Bi li mi mogla pomoći u nečemu?“
„Naravno!“
„Hvala ti puno! Stvarno mi je potrebna tvoja pomoć! Oprosti što te gnjavim!“
„Ne gnjaviš!“ –prostrijelila sam ga pogledom.
Nasmiješio mi se, a ja sam se dignula sa stolice. U jednom sam trenutku osjetila kako mi se vrti u glavi i zamagljuje pred očima. Počela sam padati prema podu kad sam osjetila da me zadržao.
„Jesi li dobro?!“ –šokirano me upitao Ethan.
„Samo... vrti mi se u glavi!“ –uzdahnula sam pokušavajući doći do zraka.
„Što se dogodilo?!“ –Julia me prestrašeno pogledala.
„Ništa, ništa!“ –odmahnula sam glavom, a Ethan me stavio na stolicu.
„Idem po Paxa!“ –viknula je Lena.
„Nema...“ –nadodala sam, a onda uzdahnula kad sam vidjela da je izašla iz ureda. „ ...potrebe!“
„Jesi li dobro?!“ –upitala me Julia.
„Jesam!“ –klimnula sam glavom. „Ne znam što mi je bilo! Jednostavno mi je... pozlilo na trenutak!“
„Jesi li nešto pojela?“
„Nešto malo, ali od jutros nisam ništa pošto sam se ispovračala!“
„Paxton će te odvesti na hitnu čim dođe!“ –nadodao je Ethan.
„Nema potrebe!“ –dignula sam se sa stolice. „Stvarno nije ništa! Vjerojatno je zbog stresa!“
„Gia!“ –čula sam kako se Paxton proderao.
Ethan i Julia su se maknuli sa strane, a ja sam duboko uzdahnula kad sam ugledala kojom brzinom trči prema meni. Mislim da su od muhe radili slona.
„Što se dogodilo?!“ –prodrmao me, a zatim snažno zagrlio. „Jesi li dobro?!“
„Jesam!“ –nasmiješila sam mu se. „Nema potrebe za brigu!“
„Ima, ima!“ –podignuo me sa poda. „Idemo kod doktora! Odmah!“
„Ali...“
„Odmah, Gia!“
***
Živčano sam sjedila u doktorovoj ordinaciji dok sam čvrsto stiskala Paxtonovu ruku, a nogama lagano udarala od pod. Duboko sam uzdahnula gledajući oko sebe, a onda svako toliko na sat pošto nisam mogla vjerovati koliko doktoru treba da mi donese nalaze. Napravili su ih tako brzo, a trebalo im je već pola sata da dođu do mene. Kroz glavu su mi se počele motati glupa pitanja kao: što ako sam bolesna?! Što ako umirem?!
„Pax...“ –promrmljala sam.
„Reci, ljubavi!“ –pogledao me.
„Što ako...“ –pogledala sam tužno u njega. „Što ako... ako sam bolesna, ako umirem?!“
„Ne pričaj gluposti!“ –nasmiješio mi se i poljubio me pokušavajući me umiriti. „Vjerujem da si potpuno zdrava!“
„Zašto si me onda ovdje doveo?!“
„Za svaki slučaj!“
„Zašto im uopće treba toliko?!“
„Smiri se. Doći će!“
Vrata su se otvorila, a ja sam pogledala u njih.
„G. i gđo Emett, izvolite!“ –rekao je nasmiješeno doktor.
Paxton je bio taj koji se prvi dignuo, a onda me povukao sa sobom. Ruke su mi drhtale od straha kad sam sjela pred njim, a vrata su se zatvorila iza mene. Duboko sam uzdahnula. Srce mi je ubrzano kucalo dok sam gledala u doktora koji me gledao nasmiješeno. Da sam umirala, vjerojatno me ne bi gledao tako, pa sam samu sebe natjerala da se smirim.
„Što joj je, doktore?“ –upitao ga je Paxton umjesto mene.
„Vaša je žena potpuno zdrava!“ –odgovorio je.
„A kako objašnjavate činjenicu da povračam i da mi se vrti?!“ –nadodala sam.
„Jednostavno!“ –nasmiješio mi se. „G. i gđo Emett... čestitam! Uskoro ćete postati roditelji!“
Šokirano sam pogledala u njega, a onda u Paxtona koji me također šokirano promatrao. Iznenada mu se pojavio jedan veliki osmijeh na licu, a zatim me snažno zagrlio. Nasmiješila sam se i uzvratila mu zagrljaj dok mi je srce ubrzano kucalo. Još sam bila pod dojmom i nisam mogla vjerovati što je upravo rekao doktor. Bila sam presretna što sam ostala trudna i što ću uskoro roditi dijete muškarcu kojeg volim najviše na svijetu. Paxton me pogledao, podragao po licu i utisnuo poljubac na moje čelo, pa na usne.
I've got dreams of love and I love you
I know you feel the same way too
I feel your spirit when you're near me and when you're away
Somehow, somewhere I'll see you again
But until then I've got dreams of loving you
| 14:09 |
Komentari (21) |
On/Off |
Print |
# |
11. poglavlje
utorak, 01.12.2009.
The Fray - How to save a life
Dva tjedna kasnije...
„Hvala vam na prijevozu!“ –Paxton je zatvorio vrata taksija.
Na aerodrom nismo otišli našim autom pošto nismo znali da li bi tamo trebao biti siguran i zbog toga smo ga pustili kod kuće, u garažu. Moj se suprug okrenuo prema meni i nasmiješio, te je utisnuo poljubac na moje usne i nastavio prema kući nosivši obje putne torbe u rukama unatoč tome što sam ga ja uporno nagovarala da mogu i ja jednu, ali što se nekih stvari tiće – uvijek je bio tvrdoglav. Odmahnula sam glavom i krenula za njim. Iako smo se na Havajima odlično proveli, malo mi je nedostajala kuće. Medeni mjesec će mi uvijek ostati zapečaćen u mislima pošto je bilo predivno, savršeno i... jednostavno nezaboravno. Nasmiješila sam se na samu pomisao na predivna dva tjedna koja smo proveli ondje i mislim da bolji poklon od onoga nisam mogla dobiti iako je sam Paxton bio najljepši poklon kojeg sam ikada dobila u svome životu.
Primjetivši koliko se mući penjajući se stepenicama, požurila sam korak i potrčala niz stepenice kako bi mu otvorila vrata. Na svu sreću, Summer i Caleb su nam javili kako će nas oni dočekati kod kuće s ručkom i nadala sam se da su napravili nešto toplo pošto je vani bilo previše hladno. Nadala sam se samo kako se ne ću razboliti zbog promjene vremena jer sam iz toplog kraja došla u hladan. Nisam se pobrinula zatvoriti vrata pošto je Paxton trebao ući. Požurila sam korak prema dnevnog boravku iz kojeg su dopirali glasovi i zvukovi televizije. Amber je provirila iz dnevnog boravka.
„Tetko!“ –nasmiješila se i potrčala mi u zagrljaj. „Nedostajala si mi jako, jako!“
„I ti meni!“ –poljubila sam je u obraz. „Jesi li bila dobra?“
„Jesam! Poslušala sam te!“
Podignula sam pogled prema Summer koja je nasmiješeno stajala na ulazu i klimnula je glavom kako bi me uvjerila. Nasmiješila sam joj se i poljubila Amber u čelo.
„Striček Pax!“ –potrčala je prema njemu.
„Sigurno je bila dobra?“ –upitala sam svoju najbolju prijateljicu.
„Bila je dobra, Gia. Bez brige!“ –snažno me zagrlila. „Kako je bilo?“
„Pričat ćemo ti nakon ručka, ako je gotov!“
„Gotov je!“
„Gdje je Caleb?“
„Otišao je malo prije odbaciti Jilly doma pošto joj se užasno spavalo, a ovdje je pravila probleme!“ –odgovorila mu je.
„Šteta.“ –rekao je. „Baš sam htio vidjeti svoju nečakinju!“
„Ima vremena!“ –uzvratila sam skidajući kaput.
Otišla sam ga objesiti na vješalicu kraj ulaznih vratiju, pa mi je Paxton dao svoju jaknu. Na svu sreću, kuća je bila topla jer se ugrijala uz pomoć kamina, pa mi je postajalo sve toplije i toplije. Okrenula sam se i otišla u kuhinju iz koje je dopirao ugodan i mirišljavi miris.
„Što si dobrog skuhala?“ –Paxton je sa zanimanjem pogledao u nju.
„Ništa posebno. Juhu, malo mesa i povrća!“ –odgovorila je, te je sjela na stolicu.
„Ma i to je odlično samo da nešto pojedemo!“ –nasmiješila sam joj se.
„Tamo niste ništa jeli?“ –upitala je zubnjeno.
„Jesmo, ali domaća je hrana ipak domaća!“
„Shvaćam! I kako vam je bilo?“
„Pričekat ćemo Caleba kako ne bismo morali dva puta u isti dan pričati istu priču, ali za sada ti možemo samo reći da je bilo – fantastično!“ –odgovorio je Paxton nasmiješeno.
„Oh, baš mi je drago!“ –rekla je.
Nasmiješili smo joj se oboje, a onda počeli sa ručkom. Oduševila sam se kad sam probala malo juhe pošto sam se zaželila toga kad sam bila na odmoru i pogotovo nakon što sam izašla iz aerodroma, kad sam osjetila hladnoću.
Čula sam kako se vrata otvaraju, pa sam pretpostavila da se Caleb vratio od kuće. Koraci su bili sve bliže kuhinji, pa sam pustila žlicu i pogledala prema ulazu. Zastao je i nasmiješeno nas pogledao. Dignula sam se sa stolice i potrčala ga zagrliti. Uvijek sam se prema njemu ponašala kao prema starijem bratu i imala sam osjećaj da ga trebam snažno zagrliti, a on mi je uzvratio.
„Vratili ste se prije nego što sam očekivao!“ –rekao je nakon što sam sjela natrag na stolicu. „Sada me jako zanima sve što ste radili!“
„Pričekaj da pojedu. Došli su prije pet minuta!“ –nadodala je Summer.
„Samo sam znatiželjan!“
„Ne brini se.“ –nasmiješio se Paxton. „Poznavajući Giu, vjerojatno će ti ispričati sve u minimalnim detaljima!“
„Sviđa mi se to. Bolje da mi sve kaže nego da nešto izostavi!“ –namignuo mi se.
Nasmiješila sam mu se i nastavila s ručkom pošto sam bila užasno gladna.
Nakon što smo se Paxton i ja najeli, napravila sam kavu i otišla u dnevni boravak kako bismo se raspričali, a Amber je sjedila na podu i pustila sve barbike oko sebe, te je sa zanimanjem slušala dogodovštine koje smo moj suprug i ja doživjeli u dva tjedna. Bila sam jako vesela i sretna što sam se dobro provela ondje da nisam izostavila niti jednu sitnicu, a Paxton je jedva dolazio do riječi zbog mene. Nije se ljutio, pretpostavljam zbog toga što su svi mogli primjetiti koliko sam presretna bila što mogu prepričavati svojim najdražima.
„Oh, pa čini se da ste se zabavili i više nego što sam mislio da hoćete!“ –rekao je Caleb na cijelu priču koju smo mu ispričali.
„Zar si sumnjao?!“ –nacerila sam se. „Hvala vam na tome. Baš ste pravi prijatelji!“
„Tome prijatelji služe, zar ne?“ –nasmiješila mi se Summer.
„Da, ali niste normalni!“ -prekinuo me Paxton prije nego što sam nešto uspjela reći. „Ne znam koliko ste potrošili sve zajedno, ali mislim da ste pretjerali!“
„Poklon se nikada ne smije odbiti!“ –rekla mu je Summer.
„I mislim da nije bitno koliko je sve to koštalo!“ –nadodao je Caleb. „Za svoga brata i šogoricu bi dao cijelo bogatsvo!“
Odmahnula sam glavom i nasmiješila se. Bila sam zahvalna Bogu što sam imala odlične prijatelje i nadala sam se samo da ih nikada neću izgubiti pošto ne bi mogla preživjeti bol koja bi mi prošla tjelom da im se slučajno nešto dogodi.
Nakon nekoliko dana...
Sjedila sam kod kuće i gledala televiziju dok se Amber igrala barbikama na podu. Paxton se otišao prošetati s Calebom i Jilly pošto njih troje dugo nisu bili sami. Večinom smo Summer, Amber i ja odlazili s njima, a njih su dvoje oduvijek bili toliko povezani da su jednostavno odlučili uzeti slobodno popodne od nas dvije. Meni to nikada nije smetalo. Nisam htjela biti cura ili žena koja će zabranjivati neke stvari osobi koju volim, ali za uzvrat sam tražila isto. Nisam voljela biti u zatvoru. Jednostavno sam voljela imati malo prostora za sebe.
Zazvonio je telefon, pa sam se podignula kako bi ga dohvatila, a onda stisnula tipku.
„Halo?“ –stavila sam slušalicu na uho.
„Hej, Gia! Smetam?“ –javila mi se Summer s druge strane slušalice.
„Nikada!“ –nasmiješila sam se. „Reci?“
„Dosadno mi je doma i onda sam se sjetila da bi mogla otići do trgovačkog centra. Ideš sa mnom?“
„Može. Kad se nađemo?“
„Za pola sata dolazim po tebe. Ok?“
„Nema frke. Vidimo se onda!“
Čim sam spustila slušalicu, nazvala sam Jessicu kako bi došla pričuvati Amber pošto sam mislila da bi bilo dobro da Summer i ja same idemo u kupovinu jer je inače uvijek netko bio s nama, a zatim sam se otišla spremiti kako me ne bi čekala iako sam imala osjećaj da bi mogla kasniti unatoč tome što je dobro znala koliko ja to ne volim. Dignula sam se sa trosjeda i popela stepenicama do sobe. Ubrzo sam čula zvono na vratima, pa sam pretpostavila da je Jessica došla pričuvati Amber. Obukla sam čizme, a zatim otvorila vrata sobe i spustila se niz stepenice. Jessicu sam već vidjela u hodniku s Amber kako priča.
„Bok, Gia!“ –pozdravila me nasmiješeno.
„Hej, Jess. Hvala ti puno što si došla!“ –rekla sam joj približavajući joj se. „Znam da te gnjavim, ali stvarno ne znam kome bi ju drugome mogla pustiti!“
„Nikada nisam rekla da mi je teško pričuvati je. Idem tek navečer vani, pa mi nije problem!“
„Vratit ću se što prije da možeš uživati!“
„Ma samo ti uživaj!“ –nasmiješila mi se.
Začula sam trubu Summerinog automobila, pa sam joj zahvalila još jednom, nasmiješila i otvorila vrata zatvorivši je za sobom. Potrčala sam niz stepenice pošto me Summer čekala ispred kuće i ostala sam šokirana kad sam shvatila da je došla prije nego što je trebala. Otvorivši vrata, pozdravila sam je poljupcem u obraz i sjela na sjedalo.
„Kako to da si došla ranije?“ –upitala sam je.
„Jer nisam imala što raditi kod kuće!“ –slegnula je ramenima. „Što je?“
„Čudno mi je jer u ovih deset godina nikada nisi ranila. Naprotiv, uvijek si kasnila!“
„Možda jednom mogu i ja ranije doći!“
Nasmiješila sam joj se, a onda nastavila pratiti put kojim smo se vozile.
***
Bilo je lijepo prolaziti trgovačkim centrom s rukama punim vrečicama. Summer i ja smo inače obožavale kupovati odjeću i obuću i svaki put kad bismo otišli po trgovinama, vratile bismo se kod kuće kao da smo ukrale jednu cijelu trgovinu. Paxton me svaki put zbunjeno gledao i samo bi mi rekao da nema smisla razgovarati o tome jer smo mi cure... šopinholičarke.
Summer je iznenada zastala, ja sam se okrenula prema njoj. Odložila je torbe na pod i duboko uzdahnula, te se zadržala za jednu kupicu. Primjetila sam kako mjenja boju lica.
„Jesi li dobro?“ –upitala sam je zabrinuto.
„Samo mi se malo vrti u glavi!“ –odgovorila mi je duboko uzdišući.
„Sjedni!“ –rekla sam joj.
„Nema potrebe!“ –odmahnula je glavom. „Idemo dalje!“
Slegnula sam ramenima, a ona je podignula vrečice sa poda i približila mi se. Nasmiješila se, a zatim nastavila hodati dalje. Nisam vjerovala kako je dobro pošto sam vidjela da nešto s njom nije u redu, ali nadala sam se kako mislim krivo i da mi je rekla istinu. Požurila sam korak za njom dok mi je srce ubrzano kucalo pošto sam se malo preplašila, ali ubrzo sam se smirila jer sam samu sebe uvjeravala da je dobro, da joj nije ništa. Iznenada sam ugledala kako pada preda mnom. Šokirano sam ispustila vrečice iz ruke i potrčala k njoj podignuvši joj glavu u svoje krilo.
„Summer?!“ –prodrmala sam je.
Nije reagirala.
„Summer?!“ –proderala sam se. „Zovite hitnu!“
Ljudi su trčali prema meni dok sam ju je drmala, ali nije otvarala oči. Srce mi je ubrzano kucalo dok su suze klizile niz moje lice.
***
Sjedila sam u čekaonici dok su mi ruke drhtale, a suze neprestano klizile niz lice. Nisam mogla vjerovati što se upravo dogodilo. Nisam mogla vjerovati da je pala preda mnom, a ja nisam ništa mogla učiniti za nju. U glavi mi se vrtila scena u kojoj doktori pokušavaju oživjeti moju najbolju prijateljicu preda mnom i kako je stavljaju u kombi, te odlaze od trgovačkog centra. Niti sama nisam znala kako sam uspjela doći do bolnice pošto sam bila u šoku, a ruke mi nisu prestale drhtati ni sada. Prislonila sam jednu ruku na lice i duboko uzdahnula. Trebala sam ostati pribrana, ali jednostavno nisam mogla pošto mi se scena neprestano vrtila u glavi.
„Gia!“ –čula sam Paxtonov glas.
Podignula sam pogled i ugledala kako trči prema meni uz Caleba. Dignula sam se sa stolice i zagrlila svog supruga jecajući.
„Gdje je Summer, Gia?!“ –iznenada me Caleb okrenuo prema sebi i prodrmao. „Gdje je?!“
„Ne znam!“ –odmahnula sam glavom jecajući.
„Kako ne znaš?!“ –proderao se živčano.
U njegovim sam očima mogla vidjeti bijes i strah.
„Caleb, ne deri se na nju!“ –rekao mu je mirnim tonom Paxton. „Ostanite ovdje. Idem provjeriti gdje je!“
Paxton kao da je znao što treba raditi iako sam i sama znala da je prestravljen i u šoku poput mene. Pogledao me nježnim očima kao da me želi umiriti, a zatim se okrenuo i udaljio od nas. Caleb je ljutito udario rukom od zid, a ja sam gledala u njega jecajući. Znala sam kako mu je i nisam se mogla ljutiti na njega jer se izderao na mene. Bio je prestrašen koliko i ja. Duboko uzdahnuvši, sjela sam na stolicu na kojoj sam već petnaest minuta sjedila čekajući vjesti. Čula sam korake, pa sam sretno podignula pogled jer sam mislila da dolazi Paxton s novim i dobrim vjestima, ali umjesto njega ugledala sam doktora koji je preuzeo Summer čim je ušla u bolnicu.
„Ovo je njen doktor!“ –bocnula sam Caleba ramenom.
Naglo se dignuo i požurio prema njemu prije nego nam se on približio, a ja sam slijedila njegov primjer.
„Ja sam Summerin muž.“ –rekao je. „Kako je ona?! Gdje je ona?! Želim ju vidjeti!!!“
„G. Emett...“ –doktor je uzdahnuvši skinuo svoje naočale i pogledao nas oboje.
Po njegovim sam očima mogla vidjeti da nešto nije u redu.
„Vaša je žena doživjela moždani udar!“ –rekao nam je.
„Što to treba znaćiti?“ –upitao je ovaj drugi dok sam ja šokirano gledala u njega pošto sam znala da to nije dobro; u večini slučajeva nije bilo.
„Vaša je žena preminula!“ –odgovorio je.
Proderala sam se i začepila usta kako se ne bi nastavila derati dok je Caleb šokirano gledao ispred sebe. Ugledala sam Paxtona kako trči prema meni. Pričao mi je nešto, pitao, ali nisam ga mogla čuti. Suze su samo klizile niz moje lice i snažno sam ga zagrlila. Nisam mogla vjerovati da moje najbolje prijateljice više nema, da mi je preminula pred očima.
Update - 02.12. - Nova priča - Cimeri!
| 00:00 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
|
