|
19.poglavlje
srijeda, 12.08.2009.
Paxton mi se nije javljao jedan dan, a na Vijestima nisu nikakve informacije davali o tome kako su policajci koji su jurili za ubojicom, nego su samo ponavljali kako se i dalje traga za njim.
Bila sam zabrinuta i slobodno vrijeme koje sam imala, pošto nisam radila jer mi je Carlo dao tjedan dana godišnjeg, provodila sam cijelo vrijeme ispred televizije s kavom koja me držala budnom. Spavala sam možda jedan sat otkad je otišao. Bila sam previše zabrinuta da bi samo tako mogla uživati dok je on tko zna gdje i tko zna što mu se događalo.
Netko je pozvonio na vrata, pa sam se dignula sa trosjeda i krenula otvoriti. Vidjela sam Caleba i Summer kako nasmiješeno gledaju u mene. Nasmiješila sam se i ja njima, te im otvorila širom vrata kako bi ih pustila da uđu.
„Kako si?“ –upitala me Summer.
„Zabrinuto.“ –nastavila sam prema dnevnom boravku.
„Nije se javio?“ –pogledao me Caleb.
„Ne. Tebi?“ –uzvratila sam, ali je odmahnuo glavom.
Ušli smo u dnevni boravak, sjeli na trosjed i pričali. Opuštala sam se polako s njima. Nisu mi dopuštali da razmišljam o tome gdje je Paxton i kako mu je, da li je živ iako sam dobro znala da su i oni jako zabrinuti za njega. Njih dvoje su bili ljudi koji mi nikada nisu dopuštali da padnem u depresiju, da razmišljam o lošim stvarima, pa sam obožavala provoditi vrijeme s njima jer sam znala da će sve biti u redu, da se ne trebam zabrinjavati.
Odjednom sam zašutila i šokirano gledala u televiziju. Pisalo je: Troje mrtvih!. Odmah sam povisila ton kako bih poslušala što se dogodilo.
„Doznajemo da je troje policajaca poginulo u potjeri za serijskim ubojicom.“ –rekla je reporterka, a mi smo ostali šokirani.
Nisam mogla dalje slušati o čemu priča pošto sam gledala ispred sebe. Bila sam ukočena, blokirana i kao da mi nešto nije dopuštalo da se trgnem, da nešto poduzmem. Krajičkom oka sam vidjela Caleba kako vadi mobitel iz džepa i diže se sa trosjeda. Živčano je hodao po sobi, a ja sam pratila njegove korake dok su mi suze klizile niz lice. Što ako je Paxton poginuo? Što ako ga nikada više neću vidjeti i reći mu što zapravo osjećam prema njemu?
„Gia, dobro si?“ –Summer me protresla.
Dignula sam se naglo sa trosjeda i otišla kod Caleba.
„Javio ti se?!“ –upitala sam ga, a on me gledao.
Znala sam da nešto nije u redu po njegovom pogledu, da nešto ne štima, ali kao da nije imao snage ispričati mi što je saznao. Spustio je pogled, a ja sam napravila nekoliko koraka u nazad. Nisam mogla vjerovati da će mi reći nešto što ne želim. Odmahivala sam glavom, ali nisam htjela čuti istinu.
„Nije mi se javio.“ –uzdahnuo je.
„Nazovi ponovno!“ –rekla mu je Summer.
Izašla sam iz dnevnog boravka i potrčala po telefon. Utipkala sam broj policijske uprave i živčano hodala kuhinjom. Primjetila sam Summer kod ulaza. Nagnula se i gledala u mene dok sam, drhtajući, hodala gore – dolje.
„Halo?“ –čula sam Julin glas preko telefona.
„Julia, Gia je.“ –uzvratila sam. „Vidjela si vijesti?“
„Nažalost.“
„Znaš li tko je poginuo?“
„Ne znam, Gia. Svi iz policije pokušavaju doznati tko je umro. Ne znamo da li je to netko od naših ili iz drugih gradova!“
„Javit ćeš mi ako nešto čuješ?“
„Naravno da hoću.“
„Hvala. Čujemo se onda!“
Spustila sam slušalicu i duboko uzdahnula. Summer je gledala u mene, a ja sam odmahnula glavom. Zakoračila je prema meni i snažno me zagrlila. Zagrlila sam i ja nju dok su suze klizile niz mojim licem. Nisam htjela vjerovati da mu se nešto dogodilo, nije mu se smijelo ništa dogoditi.
Tri dana nisam čula ništa o mrtvim policajcima pošto je potjera još trajala. Nazivala sam Juliu ili Lenu, ali nitko od njih nije mi znalo ispričati da li je Paxton nastradao ili nije.
Sjedila sam na trosjedu, ogrnuta dekom i plakala. Bila sam shrvana. Nisam spavala uopće ovih dana od brige i od pomisli da sam ga možda izgubila. Nisam htjela vjerovati u to. Nisam mogla vjerovati da postoji, možda, mogućnost da njega više nema, a da mi nitko ne javlja za to.
Poskočila sam kad sam čula zvono na ulazna vrata. Maknula sam deku sa sebe i požurila korak prema ulazu. Otvorila sam vrata i ostala šokirana. Ispred mene se nalazila Corinna. Nisam mogla vjerovati da se ondje nalazi, da je ispred mene nakon što me udaljila od Paxtona.
„Mogu ući?“ –upitala me.
Nije mi se dalo svađati s njom, pa sam klimnula glavom i pokazala joj dnevni boravak rukom. Hodala sam za njom. Obje smo šutile i kad smo sjele jedna nasuprot druge.
„Lijepa kuća.“ –rekla mi je.
„Hvala.“
„Iako...“ –pogledala je u mene. „Šteta što je Pax izabrao drugu djevojku.“
„Molim?“ –zbunjeno sam pogledala u nju pošto nisam razumijela što pokušava reći.
„Nije ti rekao?“
„Rekao što?“
„Kad sam došla na vjenčanje, pojavila sam se s namjerom da ga vratim k sebi, ali... Nije želio. Ni poljubac koji sam mu dala nije pomogao!“
„Znaći... Nije bilo ničega među vama?“ –upitala sam šokirano.
„Nije.“ –odmahnula je glavom.
Kako sam mogla biti tako glupa? Kako sam mogla samo otići od njega?! Pokušavao mi je objasniti kako zapravo stvari stoje, a ja sam bila toliko ljuta da ga nisam željela ni poslušati. Osjećala sam se tako... jadno i bezobrazno.
„Pax ti se nije javio?“ –upitala me, a ja sam odmahnula glavom. „Kako to? Pa... mene je nazvao prije dva dana!“
„Molim?!“ –uzviknula sam. „Paxton je živ onda?“
„Živ i zdrav.“ –nasmiješila mi se.
Bila sam sretna što je živ jer sam mogla odahnuti, ali... zašto se njoj javio, a meni nije? Razmišljala sam o tome i postala sam ljuta na njega. Kako je mogao biti tako bezobrazan i pustiti me da umirem od brige?!
„Teta, teta!“ –derala se Amber.
Dignula sam se sa trosjeda i provorila iz dnevnog boravka, a Amber je trčala niz stepenice.
„Što je?“ –upitala sam ju pomalo zabrinuto.
„Striček Pax se vratio.“ –trčala je prema vratima.
Htjela je uhvatiti kvaku, ali sam ju ja dohvatila prije i otvorila vrata. Amber je potrčala niz stepenice. Vidjela sam Paxtona kako izlazi iz automobila, pozdravlja nekog prijatelja i polako odlazi prema vratima. Podignuo je Amber s poda kad ju je ugledao. Bila sam toliko sretna što sam ga vidjela. Srce mi je prebrzo kucalo. Mislila sam kako bi mogla pasti u nesvijest ako se ne smirim. Penjao se stepenicama i pogledao me. Nisam znala što da mu kažem niti da napravim u onom trenutku.
„Corinna je ovdje.“ –spustila sam pogled.
„Sranje...“ –uzdahnuo je i spustio Amber na pod.
Ušao je u kuću, te u dnevni boravak, a ja sam s Amber otišla u kuhinju kako bi ih pustila same. Čula sam zatvaranje vrata i pogledala sam kroz prozor. Vidjela sam kako njih dvoje raspravljaju o nečemu. Paxton nije izgledao sretan nego je više bio živčan. Zagrlili su se onda, a ja sam spustila pogled. Možda on ipak još nešto osjeća prema njoj.
„Striko, hoćeš li mi pročitati priču za laku noć?“ –čula sam Amber iz hodnika.
„Amber...“ –otvorila sam vrata. „Pusti ga na miru. Mora se naspavati!“
„Nije mi problem.“ –nasmiješeno me pogledao. „To je samo nekoliko minuta posla.“
Slegnula sam ramenima. Podignuo ju je s poda i penjali su se stepenicama na kat. Bilo mi je neopisivo drago što sam ga vidjela ondje, što je bio dobro i brinuo se za Amber. Otišla sam u dnevni boravak, sjela na trosjed i uzela knjigu koju sam neki dan ostavila sa strane. Obožavala sam čitati ljubavne romane, pa sam tako nastavila čitati gdje sam stala.
Prošlo je neko vrijeme otkad Paxtona nije bilo. Čula sam korake, okrenula se i vidjela ga na ulazu.
„Idem se malo odmoriti.“ –rekao mi je.
Klimnula sam glavom. Nisam imala snage popričati s njim. Stajao je ondje još nekoliko sekundi, a onda se okrenuo i otišao. Uzdahnula sam. Morala sam popričati s njim što prije. Nisam smjela dopustiti da ga ponovno izgubim. Spustila sam knjigu na stol, dignula se sa trosjeda i otišla za njim. Zaustavila sam ga na stepenicama. Okrenuo se prema meni.
„Ti si budala.“ –rekla sam mu.
„Molim?“ –zbunjeno me pogledao.
„Budala si, Pax.“
„Zašto plačeš?“
„Ne plačem!“
„Vidim da plačeš, Gia!“
„Kreten si!“
„Zašto?“
„Kako si me samo tako mogao pustiti da razmišljam o tebi? Javio si se samo Corinni. Nisi razmišljao o svima nama? O meni?“
„Naravno da jesam.“ –nasmiješio mi se. „Ne znam zašto se Corinna uopće pojavila kod tebe, ali... htio sam te iznenaditi!“
„Iznenaditi?“ –upitala sam ga zbunjeno.
„Da.“ –klimnuo je glavom. „Samo njoj sam se uspio javiti pošto njen otac ima veze s novinarima, pa...“
„I tako si me htio iznenaditi?!“ –proderala sam se ljutito i udarila ga. „Četiri dana si me pustio da razmišljam o tebi. Mislila sam da si mrtav, da se nećeš vratiti!“
„Rekao sam ti da ću se vratiti i jesam.“
„Budalo...“ –približila sam mu se, snažno sam ga zagrlila i nisam ga mogla pustiti, ne ovaj put. „Žao mi je što nisam htjela pričati s tobom. Corinna mi je ispričala što se zapravo dogodilo!“
„A da?“
„Da.“
„I... Što ćemo sada kad znaš da si ti u zadnje vrijeme jedina žena koja mi se mota po glavi?“
„Želim te kraj sebe.“
Podignula sam pogled. Gledao je nježno u mene, te me podragao po obrazu i maknuo pramen kose s lica. Obožavala sam osjećati onaj njegov dodir. Podignula sam se na prste, obgrlila ga oko vrata i utisnula svoje usne na njegove, a on me snažno privukao k sebi. Obožavala sam onaj predivan osjećaj koji mi je prolazio tijelom kad sam ga pogledala. Obožavala sam... njega.
Bila sam sretna što se sve dogodilo zbog onog ljeta, zbog Summerinog i Calebovog vjenčanja jer i dan danas nebi imala predivnog muškarca kraj sebe, koji me pazio, čuvao i uvijek bio tu kad sam ga trebala, a Amber možda nikada ne bi progovorila. Obožavala sam ono ljeto i sve predivno što mi je donijelo sa sobom.
The end
Nisam mogla izdržati, a da ne objavim kraj priče. Ova je priča bila napisana negdje u 4. mjesecu, a ja nisam cura koja rijetko objavljuje nastavke, pa sam zbog toga odlučila već danas objaviti ovaj kraj.
Inače, nisam baš zadovoljna krajem jer sam mislila staviti tragičan kraj u kojem je Paxton trebao poginuti, a Gia ostati sama samo što ja nisam osoba koja voli tužne krajeve i rađe pišem one sretne iako život ponekad ne donosi happy endinge.
Sve u svemu, nadam se da vam se svidjela. Sutra ili prekosutra imam namjeru objaviti prvi post nove priče, pa ako želite, možete pročitati još jednu moju ideju.
http://mermaidisabel.blog.hr - ovo je link!
Uživajte u ostatku ljeta. :)
Barbara
Dodatak(14.08.) - OVDJE sam!
| 13:40 |
Komentari (16) |
On/Off |
Print |
# |
18.poglavlje
utorak, 11.08.2009.
„Možeš sama?“ –upitala me Summer.
Okrenula sam se prema njoj i klimnula glavom. Nasmiješila mi se, pozdravila i nastavila voziti dalje. Bila je kasna noć, a mi cure smo se dogovorilie za ženski izlazak. Summer je bila ta koja je vozila, a to je značilo da jedina nije pila. Popila sam nešto nakon dugo vremena. Pretjerala sam, ponovno, pošto sam mislila da znam svoju granicu. Zapravo, pila sam previše, ali ništa nisam shvatila sve dok nisam ušla u auto, pa me zbog toga Summer pitala mogu li sama.
Jedva sam se popela stepenicama do ulaza, nagnula sam se na vrata i tražila ključ po torbici. Napokon sam ga pronašla, pa sam otključala vrata i zatvorila ih polako kako ne bih probudila ukućane. Paxton je rekao da će on ostati s Amber kako bi se ja mogla zabavljati i da neće biti sam pošto je Caleba pozvao kod sebe. Polako sam se penjala na kat, lagano sam otvorila vrata sobe u kojoj mi je nečakinja spavala i otišla sam do svoje kad sam se uvjerila da spava. Bacila sam odjeću na pod, uzela čistu i krenula se istuširati. Morala sam se malo otrijezniti kako mi ne bi bilo loše kao inače i doista mi je mlaki tuš pomagao na kraju jeseni, kad je vani bilo prehladno.
Odlazila sam prema svojoj sobi i onda pogledala u Paxtonova vrata. Polako sam im se približila i otvorila ih. Spavao je. Gledala sam u njega i nisam mogla maknuti pogled. Bio je tako sladak, neodoljivo sladak kao i prvog trenutka kad sam vidjela. Ušla sam tiho u njegovu sobu kako ga ne bih probudila, približila se njegovom krevetu i popela polako i oprezno. Odjednom je upalio svijetlo i držao pištolj upren u mene. Odahnuo je.
„To si samo ti.“ –maknuo je pištolj i stavio ga natrag u ladicu dok sam ja šokirano gledala u njega.
„Što je to bilo?“ –upitala sam ga dok mi je glas drhtao od straha i šoka.
„Trebam se zaštititi ako lopov dođe!“
„Što da je bila Amber?“
„Amber već neko vrijeme spava i ulazila bi puno tiše nego ti.“
„Ti nisi normalan!“
„Ja?“ –uzvratio je. „Ti nisi normalna što mi u tri ujutro dolaziš u sobu! Što želiš?“
„Znam da je možda prekasno za pričanje i... da možda ne bi sada bilo vrijeme za to, ali... pijana sam i kad sam pijana mogu lakše reći u facu što mislim!“ –uzdahnula sam.
„Sada želiš pričati?“
„Da.“
„O čemu?“
„Žao mi je što sam bila takva prema tebi, ali jednostavno si me povrijedio svojim ponašanjem. Bila sam ljuta na tebe jer si poljubio Corinnu, a još više na sebe jer sam ti to dopustila! Dopustila sam ti da se zaljubim u tebe, Paxton.“
„Nisi mi dopustila da ti objasnim što se dogodilo one večeri.“ –odmahnuo je glavom.
„Šuti...“ –prekinula sam ga. „Spavala sam s onim likom samo kako bih ti se osvetila. Mislila sam da ću se tako lakše osjećati, da ćeš se i ti osjećati loše kao i ja, ali očito tebi nikada nije bilo stalo!“
„Gia...“
„Želim te ponovno, Paxton. Želim ponoviti onu večer!“
„Gia... molim te, idi spavati. Previše si popila...“
„Boli me briga. I zadnji put sam popila, pa sam to htjela!“
„Molim te!“
Približila sam mu se. Nisam ga željela slušati jer me nije bilo briga što ću, najverojatnije, ponoviti još jednom istu pogrešku. Htjela sam to s njim više nego što sam htjela prvi put jer me užasno privlačio. Poljubila sam. Nije se micao i uzvratio mi je poljubac, zagrlivši me oko struka. Ljubio me stravstvenije nego prošli put, a odjednom je stao i dignuo se s kreveta.
„Ne mogu, oprosti.“ –spustio je pogled. „Mislim da bismo o tome trebali pričati kad si trijezna jer ne znam da li bi me i sutra mogla optužiti da sam te iskorištavao!“
„Žao mi je, Pax.“ –gledala sam u njega.
„Slobodno nastavi spavati ovdje. Ja ću na trosjedu!“ –otvorio je vrata i izašao iz sobe.
Ostala sam ukočeno. Nisam mogla vjerovati da me nije želio, da me odbio. Suze su mi došle na oči jer nisam očekivala da bi tako mogla završiti jedna prekrasna večer. Spustila sam glavu na njegov jastuk, uživala u mirisu muškog parfema i zatvorila oči.
Probudila sam se u njegovom krevetu. Glava me ponovno užasno boljela, pa sam se dignula i što prije otišla do kupatila kako bi popila tabletu. Neko vrijeme sam se gledala u ogledalo i pitala samu sebe tko sam ja, zašto sve to činim kad me on ne želi... ne više. Znala sam da sam ja zbog toga kriva. Niti ja ne bih bila s dečkom koji bi mi napravio toliko problema, koji me ne bi želio slušati kad bi mu željela objasniti kako stvari stoje, a onda mi se pijan stvori u sobi, želi pričati sa mnom... Bila sam loša osoba sama sebi. Uzdahnula sam i izašla iz kupatila, te se spustila niz stepenice. Vidjela sam Paxtona u dnevnom boravku, pa sam ušla u kuhinju. Morala sam ga izbjegavati pošto nisam znala kako bi se mogla ponašati prema njemu nakon svega što sam mu priredila. Čula sam škripanje vrata. Okrenula sam se i ugledala Paxtona na ulazu. Ušao je u kuhinju i krenuo prema aparatu za kavu, a ja sam pratila njegove poteze. Bilo mi je užasno neugodno, pa sam krenula prema izlazu jer sam se morala maknuti od njega. Osjetila sam kako me njegova ruka zaustavila. Spustila sam pogled prema njoj, a onda se okrenula iza sebe i pogledala ga.
„Mislim da trebamo pričati.“ –rekao mi je.
„Mislim da smo pričali o svemu jučer.“ –otrgnula sam si ruku i nastavila svojim putem.
„Što bi to trebalo značiti?“ –zaustavio me.
„Molim te, pusti me da prođem.“
„Neću dok ne popričamo!“
„Nemamo o čemu pričati!“
„Kad si bila pijana si željela pričati sa mnom. Pričaj i sada kad si trijezna!“
„Već mi je sada previše neugodno. Molim te, pusti me da idem!“
„Neugodno zbog čega?“
„Ispala sam glupača sinoć i... žao mi je što sam morala tako upasti usred noći. Tražila sam previše! Znam da sam pretjerala!“
„Gia, doista mi je stalo do tebe!“ –uzdahnuo je.
„Zašto si se onda tako ponašao sinoć?“ –viknula sam. „Zašto me nisi htio?!“
„Htio sam te, Gia, i to više nego što misliš!“ –uzdahnuo je.
„Zašto si se onda onako ponašao prema meni?!“
„K vragu, Gia!“ –viknuo je. „Što očekuješ od mene, ha?! Što želiš?! Reci mi i onda napokon možemo pričati!“
Spustila sam pogled. Što sam željela? Željela sam njega... U trenutku kad sam mu to željela reći, zasvirao mu je biper. Izvadio ga je iz džepa i pogledao broj, nakon čega je podignuo slušalicu telefona i utipkao broj kojeg je vidio na njemu.
„Da?“– javio se. „Molim?_ Kad?_ Aha._ Loše, znam!_ Ok._ Ok!_ Pošaljite nekoga po mene!“
Spustio je slušalicu. Vidjela sam zabrinutost na njegovom licu. Izašao je iz kuhinje, a ja sam ga slijedila. Htjela sam znati što se dogodilo s njim, tko ga je nazvao, zašto je bio tako zabrinut.
„Tko te nazvao?“ –upitala sam ga.
„Ethen!“ –odgovorio mi je i otvorio vrata svoje sobe.
„Zašto?“ –ušla sam za njim.
„Serijski ubojica je pobjegao iz zatvora.“ –vadio je pištolj iz ladice i stavljao ga u futrolu.
„I kakve ti imaš veze s tim?“
„Idem u potjeru.“
„Molim?“ –šokirala sam se. „Ti to ozbiljno?“
„Ne razumijem zašto bih se šalio oko toga?“ –pogledao me zbunjeno, uzeo jaknu sa kreveta i izašao iz sobe.
„Ne možeš ići!“ –jurila sam za njim.
„Pa to mi je posao.“
„Umrijet ćeš!“
„Tko kaže?“
„Molim te, Pax... Slušaj me! Nemoj ići!“
„Gia, prestani, ok?“ –okrenuo se prema meni začuđeno. „Neće mi se ništa dogoditi!“
Spustila sam pogled. Nisam mogla vjerovati da odlazi, da ga možda više nikada neću vidjeti. Znala sam dobro kako može završiti potjera za ubojicama, kriminalcima i znala sam da se puno njih nije vratilo živo doma. Nisam htjela da se to dogodi i njemu, a znala sam koliko je on bio tvrdoglava osoba i da me neće poslušati. Čula sam škripanje vratiju i podignula sam pogled. Ugledala sam Paxtona na ulazu kako gleda u Amber. Začudila sam se, kao i on.
„Vratit ćeš se...?“ –upitala ga je iznenada.
Šokirali smo se. Pogledali smo jedno u drugog. Oboje smo bili zbunjeni i nismo mogli vjerovati da je Amber progovorila. Požurila sam korak niz stepenice i prišla sam im. Gledala sam u nju, a oči su mi se punile suzama. Paxton se sagnuo i snažno ju zagrlio.
„Vratit ću se, malena...“ –dignuo ju je sa poda i pružio mi ju.
Poljubila sam ju i pogledala u njega. Gledao me tužno, zamišljeno, a onda je spustio pogled i sišao niz stepenice. Izašla sam za njim i gledala u njega. Ulazio je u Ethenov automobil. Pogledao me još jednom, pozdravio me i nasmiješio mi se. Najvjerojatnije me htio smiriti jer se vidjelo po meni koliko sam shrvana, koliko se ne slažem s time što je otišao. Uzdahnula sam i zatvorila vrata nakon što se automobil udaljio. Spustila sam Amber na pod i nasmiješila se. Progovorila je... napokon!
| 00:14 |
Komentari (8) |
On/Off |
Print |
# |
17.poglavlje
nedjelja, 09.08.2009.
Posvećeno Nikolini koja sutra putuje. Nedostajat će mi daviti te preko msna neko vrijeme. =( Sretan put! Pusa
Glava mi je užasno pulsirala kad sam se probudila. Dignula sam se s kreveta i zavrtilo mi se u glavi, pa sam morala ponovno sjesti. Bilo mi je užasno loše. Znala sam koliko sam pretjerala i da će mi biti tako slijedeći dan. Dignula sam se ponovno i požurila korak prema kupatilu. Otvorila sam ladicu na ogledalo i uzela kutiju s tabletama za glavu. Stavila sam jednu na ruku, pa u usta i popila ju. Bit' će mi bolje uskoro. Skinula sam odjeću sa sebe. Trebala sam se istuširati kako bih se prije otrijeznila.
Spustila sam se niz stepenice kad sam potrošila cijelu toplu vodu. Glava mi je polako prolazila, pa sam se malo bolje osjećala. Otvorila sam vrata kuhinje, spuštenog pogleda, a onda sam ga podignula i ugledala Paxtona kod prozora. Gledao je u mene, držajući u ruci šalicu kave. Spustila sam pogled i krenula prema aparatu kako bi napravila još kave, ali više je nije bilo. Kraj mene se pojavila ruka i šalica. Okrenula sam se i Paxton ju je držao u ruci.
„Sačuvao sam ti malo kave.“ –rekao je.
„Hvala.“ –uzela sam šalicu i krenula prema izlasku iz kuhinje.
Nisam mogla biti s njim u istoj prostoriji, ne nakon što sam sve ono napravila večer prije. Zatvorila sam vrata za sobom i ušla u dnevni boravak. Razmišljala sam što trebam učiniti, zašto sam se uopće onako ponašala. Znala sam da sam pretjerala i morala sam mu se ispričati. Morala sam prijeći preko svog ponosa. Uzdahnula sam, dignula se s mekanog trosjeda i krenula prema kuhinji. Otvorila sam naglo vrata, ali njega više nije bilo ondje. Odmahnula sam glavom i tužno spustila pogled. Znala sam da sam prepustila savršenu priliku da popričam u miru s njim pošto je većinom netko s nama i nemamo vremena za išta, što mi je prije godilo. Spustila sam šalicu na stol, izašla iz kuhinje i popela se stepenicama na kat. Obećala sam Amber da ću se danas prošetati s njom pošto sam imala slobodan dan, pa sam se išla obući, a onda sam obukla i nju.
Silazeći niz stepenice, čula sam zvukove iz dnevnog boravka. Provirila sam u njemu i vidjela Paxtona kako gleda televiziju. Mogla sam popričati s njim, ali spustila sam pogled, okrenula se i izašla iz kuće. Nisam imala hrabrosti kao nekada.
Šetala sam s Amber punim ulicama. Pričala sam s njom i smiješkala joj se, ali ona mi ništa nije govorila. Uopće se nije promjenila. Pitala sam se kad će napokon početi pričati. Bila sam srhvana, prestrašena... Htjela sam da bude sve kao prije, ali otkad je Camilla poginula sve je išlo niz brdo. Svi su se toliko trudili oko Amber, pa čak i Paxton s kojim nisam ni pričala o tome kad mi je rekao ružne stvari pred njom. Nisam htjela jer sam bila previše ljuta na njega, a sad počinjem razmišljati o tome kako bih mogla i trebala popričati s njim, poslušati ga iako... mislim da je sada prekasno. Sjetila sam se kako sam prekasno o tome počela razmišljati, kako je najverojatnije njemu sada svejedno i da više ne razmišlja o pričanju sa mnom.
Stala sam na kiosku kako bi kupila vodu za Amber i sebe. Zamolila sam ju neka me pričeka i neka se ne udaljuje od mene dok čekam red pošto je bilo previše ljudi. Gledala sam zamišljeno ispred sebe. Što trebam učiniti? Kako da sredim stvari s Paxtonom pošto sam htjela da sve bude u redu? Pogledala sam kraj sebe. Amber više nije bilo.
„Amber?!“ –pogledala sam oko sebe.
Ugledala sam kako trči preko ceste prema predivnom bjelom psu.
„Amber!“ –viknula sam i potrčala od kioska.
Vidjela sam auto kako ide prema njoj. Trčala sam, ali neki ljudi su me zaustavili. Nisam mogla vjerovati. Izgubit ću i nju ako ju ne zaustavim, ako ne zaustavim automobil koji je jurio ulicama. Neki ljudi su me zadržavali. Derala sam se njeno ime plakajući, a onda sam zatvorila oči. Nisam mogla gledati onu scenu. Znala sam da je gotovo, da je više neće biti. Odjednom... nisam čula udarac. Srce mi je užasno brzo kucalo. Otvorila sam polako oči. Vidjela sam Paxtona, preko ceste, kako drži Amber u zagrljaj. Niz lice su mi klizile suze. Gledao je u mene, a ja sam odahnula. Nisam mogla vjerovati da je bio ondje, da je ona bila živa. Istrgnula sam se iz stiska ljudi koji su me držali i potrčala sam preko ceste, te uzela Amber u ruke i poljubila je u čelo snažno ju grleći.
„Hvala! Hvala!“ –zagrlila sam ga snažno.
Bila sam mu zahvala previše da bi se loše ponašala prema njemu. Nisam mogla vjerovati da ju je baš on spasio, da ju je spasila osoba koju sam najviše prezirala u ono vrijeme, ali nisam ga ispuštala iz zagrljaja. Podignuo je svoje ruke i zagrlio nas obje.
„Sve je u redu, Gia.“ –podignuo mi je pogled i obrisao suze. „Dobro je!“
„Hvala ti... Dugujem ti svoj život, Paxton!“ –uzdahnula sam.
„Duguješ mi samo... šetnju.“ –nasmiješio mi se.
Bilo mi je čudno šetati kraj njega nakon što se svašta dogodilo među nama. Desila se romansa, svađa, ljutnja, ne javljanje po mjesec dana, a onda je njegov dolazak sve promjenio. Bila sam ljuta na njega što se vratio ponovno u moj život, ali nekako i sretna. Godila mi je njegova blizina. Znala sam da to ne bi trebalo biti tako, da mi ne bi trebalo biti stalo, ali izgleda da je on prva muška osoba koja je uspjela osvojiti moje srce.
„I šta kažu doktori?“ –upitam me gledajući u Amber koja je trčkarala ispred nas.
„Ne znaju hoće li se ikada oporaviti.“ –odgovorila sam i uzdahnula.
„Nikada?“
„Ne znaju... Nadam se da će se jednom oporaviti, da će ponovno početi pričati. Još je u šoku! Ne vidim nikave promjene otkad je kod mene!“
„Žao mi je što sam bio onakav prema tebi.“ –rekao mi je.
„Nisi znao.“ –uzvratila sam i pogledala u njega.
Nisam znala što se ponovno dešava prema meni. Zašto sam bila tako dobra kad me povrijedio? Zašto sam mu dopuštala da mi se ponovno približi? Znala sam da bih mogla napraviti veliku pogrešku, da bi ponovno mogla ostati povrijeđena, ali kao da mi nešto nije dopuštalo da se maknem od njega, da mu ne dopustim da mi se svidi....
„Gia, znam dobro koliko sam pogriješio.“ –nastavio je ozbiljnog izraza lica. „Bio sam glup i ljut. Nisam se smio onako ponašati!“
„U redu je.“ –potapšala sam ga po ramenu.
„Da su mi bar prije rekli da ti je to nečakinja, onda se nebi ponašao tako kretenski.“ –uzvratio je i pogledao u Amber.
„Što je bilo, bilo je. Prošlost se nikada ne može promjeniti.“ –nastavila sam pratiti Amber kako ju ne bih izgubila iz vidika.
„Uhvatio sam ja onog gada.“
„Koga?“
„Pa... muža od tvoje sestre!“
„Molim?“ –naglo sam se okrenula prema njemu.
Bila sam šokirana njegovom izjavom. Camillin muž je pobjegao nakon pokolja, nestao iz zemlje, barem je tako izgledalo, a nakon tjedan dana potjere za njim, netko ga je pronašao. Rekla sam sama sebi da ću biti zahvalna cijeli život osobi koja ga pronađe, a ta osoba je stajala ispred mene.
„Radio sam na tom slučaju sa šefom i...“ –zagrlila sam ga snažno.
Nisam više mogla izdržati. Morala sam ga prekinuti u pričanju. Zagrlila sam ga snažnije nego što sam mislila. Zagrlio je i on mene. Osjećala sam se dobro, odlično u njegovom zagrljaju iako sam znala da mogu pogriješiti, da se ponovno mogu razočarati u njemu. U onom trenutku mi to nije bilo bitno. Znala sam da ga treba zagrliti, da mu trebam nekako zahvaliti za sve što je učinio za mene, iako nisam ni bila svijesna koliko je zapravo učinio.
„Hvala ti...“ –uzvratila sam. „Hvala ti na svemu, Pax...“
Nisam htjela podignuti pogled pošto mi je malo bilo neugodno nakon svega što sam jučer radila kako bi mu uzvratila udarac. Bilo me sram. Ponašala sam se loše, kao neka klinka koja se prvi put zaljubila, bila povrijeđena i htjela uzvratiti udarac, iako je bila preslaba za to. Bila sam slaba jer... bilo mi je stalo previše za njega. Osjećala sam otkucaje njegovog srca. Bio je smiren dok je moje srce ubrzano kucalo.
| 10:17 |
Komentari (12) |
On/Off |
Print |
# |
16. poglavlje
četvrtak, 06.08.2009.
Društvo s posla me nagovorilo da izađem s njima u disko i karaoke bar iako je Paxton morao ići s nama. Morala sam pristati pošto bi me inače sami odvukli. S nama su bili Ethen Lorens i Lena Konti, kolege s posla.
Ethen je visoki dečko crne kose, tamnih očiju i odlično građen. Jako je simpatičan. Prije, kad Paxtona još nije bilo s nama, odlazili bismo češće po barovima, diskotekama i večinom bi plesala s njim kad se nikom drugom ne bi dalo. Uvijek je bio raspoložen za zabavu, smijeh i uživanje, a ja sam bila istog karaktera poput njega, pa smo se odlično slagali.
Lena je bila jako mirna i tiha cura mojih godina. Nedavno se preselila iz Kine, pa joj je valjda to bio problem. Nije se mogla opustiti u društvu iako smo joj mi pokušavali pokazati da se nema zbog čega bojati i da se može opustiti s nama. Imala je predivnu smeđu kosu i crne oči. Bila je jako zgodna i preslatka.
Prvo smo išli u karaoke baru gdje smo pili puno alkohola, osim osoba koje su vozile, to su bili Paxton i Carlo. Carlo je dobio zadatak da odbaci Lenu, Juliu i Ethena žive i zdrave doma. Zabavljali smo se, barem ja jesam. Nisam previše razmišljala o Paxtonu jer sam htjela samo uživati bez ikakvih problema i glupih razmišljanja o njemu.
„Tko će biti tako hrabar da dođe ispjevati jednu pjesmu?“ –upitao je voditelj na bini.
Svi su se okretali, ali nitko se nije javljao. Pogledala sam u Paxtona. Bila sam podosta pijana, a on me samo promatrao. Odmahnula sam glavom. Trebala sam mu nešto napraviti, trebala sam ga povrijediti kao što je i on mene povrijedio prije nekoliko dana. Dignula sam se dok me društvo šokirano gledalo. Pogledala sam u Paxtona i nasmiješila sam mu se. Nije ni znao što ga je čekalo. Krenula sam prema pozornici, popela sam se na nju i ljudi su mi zapljeskali valjda jer sam bila jedina koja je odlučila pjevati i to u pijanom stanju. Izabrala sam pjesmu od Natashe Thomas – Skin deep koju sam inače slušala kad sam bila mala. Posjećala me na situaciju u kojoj sam se snašla, pa sam znala da bi mu mogla dokazati neke stvari. Melodija je počela, a uz nju sam ja počela pjevati.
„You're telling me that I'm your queen, that nothing matches me. You're making me feel like a dream, the way you flatter me. Are you just another fake, or something special? You're telling me that I'm too cool, you say I'm beautiful. I gotta tell you I'm no fool, I'm kinda cynical. Boy have you got what it takes. Something special!“ –primjetila sam kako me gledala.
Znala sam da shvaća za koga je, da je za njega dok mi je društvo pljeskalo, a ja sam se osjećala... posebno jer sam mu dokazivala kako se osjećam u onom trenutku, što što mislim o cijeloj situaciji.
„Don't think this beauty's skin deep. I need more than you're giving me. Skin deep!“ –nastavila sam pjevati refren.
Dok su svi pljeskali i derali se, pogotovo ovi moji s posla, on je bio ozbiljan i nije skidao pogled s mene. Predpostavljala sam da je ljut, da mu nije svejedno, a meni je bilo drago. Napokon sam se osjećala bolje što se njega tiče. Povrijedila sam ga i to mi je bio cilj iako sam razmišljala, o samoj sebi, koliko sam zapravo glupa što se tako ponašam, ali... Nisam mu mogla dopustiti da me vrijeđa i da prođe nekažnjeno.
Kad sam završila s pjevanjem, društvo se dignulo na noge i počelo mi pljeskati. Nasmiješila sam se, zahvalila im i polako se spustila niz stepenice dok mi se već vrtilo u glavi.
„Ti nisi normalna!“ –rekao mi je Ethen.
„Zašto?“ –sjela sam kraj njega.
„Pa pogledaj što si napravila. Podigla si cijeli kafić na noge!“
„Ma zna se tko je najbolji!“
„Naravno.“ –rekla je Lena.
„Hej, hoćemo u disko malo plesati? Želim se zabavljati.“ –uzvratila je Julia.
„Ja sam za!“ –rekla sam.
„Ma ti kad se napiješ si uvijek za.“ –Carlo mi se nasmiješio.
„Nego šta.“ –nacerila sam se. „Hoćeš me ti voziti, molim te?“
„Može.“ –rekao je. „Ethen, ideš ti onda s Paxtonom da ne bude sam?“
„Nema problema!“ –slegnuo je ramenima.
Dignuli smo se sa mjesta, otišli platiti podosta veliki račun kojeg smo napravili i izašli smo iz kafića. Primjetila sam da me Paxton cijelo vrijeme gleda, a ja sam nastavila hodati prema Carlovom automobilu uzdignute glave. Nisam mu mogla dopustiti da me dokrajči... ne opet.
Automobile su parkirali ispred najboljeg diska, od deset koji smo imali u gradu. Izašli smo iz auta i krenuli prema ulazu. Neko vrijeme smo morali pričekati u redu pošto je previše ljudi dolazilo ondje. Napokon smo uspjeli ući, pa smo odmah odjurili prema šanku naručiti alkoholno piće. Nastavila sam piti, ubacivati u sebe razno piće. Nije me bilo briga ako se napijem jer sam u onom trenutku, u dobrom društvu, uživala.
„Hej, je li netko za ples?“ –upitala sam.
„Umorna sam.“ –odgovorila je Lena.
„Previše mi se vrti u glavi, pa je najbolje da se smirim.“ –pogledala me Julia.
„Ethen?“ –osmijehom sam se okrenula prema njemu.
„Ajde, ajde... Iako mislim da bi se trebala odmarati.“ –rekao je.
„Ma idemo!“ –povukla sam ga sa sobom.
Otišli smo među ekipu na plesnom podiju. Ethen je inače bio jako dobar i izvrstan plesač, pa sam uživala s njim. Cijelo vrijeme sam gledala prema Paxtonu. Htjela sam znati da li mu smeta što plešem s drugim, ali on je samo pričao s Carlom. Bila sam tužna. Zašto me više nije primjećivao? Zašto se ponašao tako distancirano?
„Gia, dobro si?“ –upitao me Ethen.
„Vrti mi se previše u glavi.“ –odmahnula sam glavom.
Uhvatio me prije nego sam pala na pod. Primjetila sam kako zove nekoga. Pričao mi je nešto, ali vidjela sam ga mutno i jedva sam ga čula od preglane glazbe koja je odjekivala cijelim diskom. Netko me uhvatio za ruke. Podignula sam pogled. Julia i Lena su me vodile prema izlasku. Pazile su na mene i držale me čvrsto kako ne bih pala na pod. Noge su mi klecale. Bilo mi je užasno loše. Znala sam da nisam trebala pretjerivati s glupim alkoholom, ali nikako da to naučim na vrijeme.
„Dobro si?“ –Lena me stavila na kamen kako bih negdje mogla sjediti.
„Kako može biti tako miran?“ –gledala sam ispred sebe.
„Tko?“
„Paxton!“
„Kakve sad Pax ima veze?“ –zbunjeno će Julia.
„Mislila sam da će mu smetati što plešem s Ethenom, ali on je bio tako miran.“ –nastavila sam.
„Pax je dečko o kojem si mi pričala?“
„Da.“ –klimnula sam glavom. „Kako može biti tako hladan!“
„Pa... Vjerojatno mu je smetalo, ali dečki to nikada ne pokazuju, Gia. Vole biti čvrsti iako znaju da ne mogu, ali pokušavaju!“
„Povrača mi se!“ –uzvratila sam i okrenula se.
Morala sam izbaciti sve iz sebe kako bi mi bilo bolje. Njih dvije držale su mi stvari i kosu kako se ne bih zaprljala. Bilo mi je tako slabo da sam mislila kako bi mogla pasti u nesvijest. Previše sam popila. Znala sam to.
„Mrzim ga...“ –nastavila sam pričati kad mi je bilo malo bolje. „Mrzim to što ga ne mogu zaboraviti.“
„Samo se ispovračaj i bit' će ti bolje.“ –rekla mi je Julia.
Odmahnula sam glavom, okrenula se i ponovno povratila.
„Hej!“ –začula sam Lenin glas.
„Idite.“ –čula sam i Paxtonov. „Ja ću se pobrinuti za nju.“
„Odbacit ćeš ju doma?“ –upitala ga je Julia.
„Naravno. Bez brige! Bit' će ona dobro.“
„Vidimo se!“ –pozdravile su ga.
Čula sam kako je uzdahnuo, a onda mi se približio i potapšao me po ramenu. Podignula sam pogled prema njemu. Vidjela sam ga mutno, pa sam morala zatvoriti jedno oko kako bi ga vidjela bolje.
„Idemo doma.“ –rekao mi je.
Obgrlila sam ga oko vrata, a on me podignuo s kamena. Nosio me do njegovog automobila, pa me spustio na pod kako bi otvorio suvozačeva vrata. Smjestio me na sjedalo, stavio pojas i onda je ušao preko vozačevih vrata. Okrenula sam se prema njim, a on me samo pogledo, odmahnuo glavom i vozio. Zatvorila sam oči. Više ih nisam mogla držati otvorene.
| 00:52 |
Komentari (14) |
On/Off |
Print |
# |
15. poglavlje
ponedjeljak, 03.08.2009.
Sjedila sam u kuhinji, gledala kroz prozor i pila toplu kavu prije posla. Vani je bilo jako oblačno, u zadnje vrijeme je stalno bilo kišovito vrijeme. Nije mi se sviđala jesen zbog toga, ne previše. Iako je bilo hladnije, osvježavajuće, nisam voljela ružno vrijeme pošto se nikako nisam mogla izvući onda iz kuće, a u zadnje vrijeme mi je to bilo potrebno kako bi barem malo razbistrila misli.
Nisam uspjela nagovoriti Carla da mi promjeni partnera. Tražio je dobar razlog, ali nisam mu mogla ispričati što se točno dogodilo među nama da ga se želim rješiti. Morala sam svaki dan odlaziti u patrolu s Paxtonom, ali nismo pričali ništa, barem ne u tjedan dana zajedničkog posla. Nisam mogla pričati s njim, ne nakon onoga što mi je napravio, nakon što me povrijedio i ponovno se pojavio u mom životu nakon što sam ga počela zaboravljati.
Vrata su se otvorila, a ja sam se okrenula. Na ulazu je stajala Summer, nasmiješenog lica.
„Hello, Gia!“ –pozdravila me, približila se i poljubila.
„Hej, Summer. Što radiš ovdje u ovo doba?“
„Pa...“
„Summer...“
„Našla sam ti novog cimera!“ –nacerila se.
„Stvarno?“ –zbunjeno sam upitala. „Gdje je?“
„Na ulazu.“ –rekla mi je. „Dođi!“
Povukla me sa sobom. Tražila sam dosta dugo novog cimera kako ne bih sama morala plaćati cijelu onu veliku kuću i sad mi je Summer napokon pronašla nekoga. Otvorila sam vrata i ugledala Paxtona i Caleba. Paxton je gledao šokirano u mene, kao i ja u njega. Ne... Nisam željela vjerovati, ali... Summer mi je namjestila nešto. Znala sam to dobro. Htjela je da se pomirim s Paxtonom, zbog toga mi je htjela smjestiti da on postane moj cimer.
„NE!“ –viknuli smo oboje istovremeno.
Paxton se okrenuo i nastavio svojim putem, a Caleb ga je otišao zaustaviti. Ljutito sam udarila ulaznim vratima i krenula prema dnevnom boravku, a Summer me pratila.
„Jesi li ti normalna?!“ –proderala sam se na nju.
„Gia, poslušaj me.“ –uzvratila je Summer.
„Pa jesi li ti normalna?! Kako mi to možeš raditi?!“
„Gia...“
„Nije li već dovoljno što smo partneri, ha?!“
„Gia, glupačo, slušaj me!“ –viknula je ona, a ja sam pogledala u drugu stranu.
„Reci.“ –uzdahnula sam.
„Paxton nema trenutno stan. Živi u motelu jer ne želi nama smetati.“ –nastavila je ona. „Pošto je ova kuća još Calebova i moja, živjet će ovdje, htjela ti to ili ne! Treba pomoć, Gia! Nemoj biti tako bezobrazna!“
Bila sam bijesna na nju, ali opet sam razmišljala o tome kako nebi trebala biti tako bezobrazna i pustiti ga da plaća nešto puno skuplje kad može dobiti u pola cijene manje. Odmahnula sam glavom, te ljutito krenula prema ulaznim vratima. Čula sam korake iza sebe. Summer me vjerojatno pratila kako bi bila sigurna da ga neću ubiti pošto sam, doista željela. Htjela sam ga ugušiti vlastitim rukama i trebala sam nečiju pomoć da me zaustavi u tome. Otvorila sam vrata i ugledala Caleba kako raspravlja s Paxtonom, a on je ljutito gledao u mene.
„Ne smiješ se približavati mojoj sobi nikada, jasno?“ –uzvratila sam.
Okrenula sam se i pogledala u Summer koja me promatrala osmijehom. Odmahnula sam glavom, ljutito puhnula i krenula prema katu. Bila sam bjesna na Summer i Caleba što su mi to učinili. Nisam očekivala to od njih. Mislila sam da imaju razumjevanja, da im je stalo do mojih osjećaja, ali očito nije. Uzdahnula sam i otvorila vrata Amberine sobe. Moja malena nečakinja spavala je. Bila je tako nježna, krhka... Približila sam se njenom krevetu, sjela kraj nje i nježno ju podragala po obrazu. Obožavala sam joj to raditi. Posjećalo me na trenutke kad je bila puno manja, kad je Camilla još bila živa. Suze su mi došle na oči. Amber je bila još tako mala, tako nedužna da proživi takav šok, a proživjela ga je. Mrzila sam samu sebe što nisam mogla zaustaviti ono kretena da ubije moju sestru. Užasno mi je žao što prije nisam imala veze u policiji jer... učinila bi mu nešto. Doista bi mu to napravila jer uopče nije razmišljao o kćerki, o tome kako se ona osjeća u onom trenutku i da bi to moglo biti nešto najgore za nju.
Probudila se, pa sam zaustavila suze prije nego su potekle niz moje lice.
„Dobro jutro, ljepotice.“ –nasmiješila sam joj se.
Amber me snažno zagrlila, kao i ja nju, pa sam ju podignula s kreveta i spustila na pod. Trebala sam ju obući kako bi ju odbacila kod Cinthie prije posla.
Silazila sam niz stepenice i držala Amber za ruku. Pričala sam s njom i smiješkala joj se, ali ona nije pokazivala nikakve osjećaje. Bila je tužna, srhvana... usamljena.
„Oh... ne mogu vjerovati!“ –podignula sam pogled i ugledala Paxtona na prizemlju. „Nisi mi se pohvalila da imaš dijete, ha? Očito mi puno toga nisi rekla. Znao sam da sam imao pravo govoriti da si poput ostalih lažljivih gadura!“
Pustila sam Amberinu ruku, spustila se niz stepenice i pljusnula ga što sam jače mogla. Pogledao me ozbiljno, ali i ljutito iako nije mogao biti ljuči od mene u onom trenutku. Vidjela sam Calebove i Summerine poglede pošto su stajali na ulazu u dnevni boravak. Ruke su mi drhtale pošto sam bila toliko živčana da sam ga htjela udariti još nekoliko puta.
„Ti si imbecil, Paxton!“ –povukla sam Amberinu ruku i izašla iz kuće, zalupivši vratima.
Kako je mogao biti takav? Kako je mogao govoriti stvari koje nije znao, koje nisu bile istinite samo kako bi mi se osvetio što sam spavala s drugim dečkom?! Zapravo nije ni znao kako sam se ja osjećala, zašto sam zapravo to išla raditi, iako nema opravdanja. Bio je najsebičnija osoba koju sam ikada upoznala. Prezirala sam ga u onom trenutku, prezirala trenutak kad se pojavio u mom glupom životu.
Pogledala sam onda u Amber. Gledala me. Bila je prestrašena, a ja sam uzdahnula, kleknula i snažno ju zagrlila. Raspkala sam se. Nisam mogla zaustaviti više suze koje sam zadržavala u sebi. Smirila sam se brzo kako ju ne bih prestrašila.
„Dobro sam, Amber. Sve je u redu!“ –podragala sam joj lice. „Idemo!“
Nastavila sam hodati prema Cinthijinoj kući koja se nalazila preko puta naše. Požurila sam korak i pokucala na vrata. Otvorila ih je, zahvalila joj što čuva Amber za mene i potrčala prema automobilu. Podignula sam pogled prema prozoru. Paxton me promatrao. Odmahnula sam glavom, otključala vrata i sjela na vozačevo mjesto. Htjela sam što prije biti u uredu kako ga nebi barem neko vrijeme morala gledati.
Sjedila sam za stolom i zamišljeno gledala u jednu točku. Nisam mogla prestati razmišljati o Paxtonovom ponašanju. Bio je bezobrazan, jako bezobrazan. Najgore je bilo što je to rekao pred Amber. Nisam htjela da zna neke stvari, da ih sluša od drugih osoba pošto je već imala previše problema u životu i doživila je šok sa samo četiri godine.
„Gia...“ –Paxton je prislonio ruku ispred mene.
Podignula sam ljutito pogled, ali onda sam se smekšala. Znala sam da vidi moje suze u očima zbog njegovog začuđenog izraza lica.
„Žao mi je...“ –uzvratio je. „Nisam te želio povrijediti.“
„Jesi.“ –dignula sam se sa stolice i uzela papire koje sam pregledavala.
„Molim te, poslušaj me barem jednom u životu.“ –stao je ispred mene.
„Ne želim. Ponašajmo se kao da smo neznanci, kao da smo samo partneri.“ –spustila sam pogled i udaljila se od njega.
Pretpostavljam da su mu Caleb i Summer ispričali istinu o tome tko je Amber i zbog čega se nalazi sa mnom, ali nisam imala volje niti strpljenja više pričati s njim. Previše me povrijedilo njegovo ponašanje, njegove riječi. Prišla sam Julinom stolu i odložila papire ispred nje. Podignula je pogled prema meni i nasmiješila mi se, a ja sam samo spustila pogled i polako se udaljila. Okrenula sam se prema Paxtonu. I dalje je stajao na isto mjesto, kraj mog stola. Bio je tužan, shrvan, ali nije me bilo briga... ne više.
| 12:25 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
14.poglavlje
subota, 01.08.2009.
Stavljam ga samo jer mi je jučer bila odlična večer. Najbolja do sad!
Veselo sam hodala po kući. Osjećala sam se ponovno kao prije jer više nisam razmišljala o njemu. Doista sam se trudila i pomagalo je pošto sam slobodno vrijeme, nakon posla ili prije njega, provodila s Amber, a ona je bila nešto najbolje što mi se u životu moglo desiti. Zabavljala sam se i ugodno se osjećala s njom pošto nisam previše mogla biti sa Summer sad kad se udala.
Netko je pozvonio na vrata pa sam ih potrčala otvoriti. Na ulazu je stajala Cinthia.
„Hvala puno što ste došli.“ –rekla sam osmijehom i širom otvorila vrata. „Uđite!“
„Ma nema problema, Gia.“ –zakoračila je u kuću. „Sada kada radiš se netko mora brinuti o njoj, a mislim da sam ja najbolja koja to može raditi!“
„Istina. Najviše vas voli!“
„I mora me voljeti. Znam da sam najbolja!“
„Naravno da jeste.“ –nasmiješila sam se.
Ostala sam još neko vrijeme s njima. Pričala sam s gospođom Cinthiom. Bila je jako dobra žena koja mi je uvijek davala savijete kad sam ih trebala, koja mi je oduvijek pomagala i bila sam joj jako zahvalna i sretna što sam ju poznavala.
Nakon nekog vremena pozdravila sam ih. Morala sam na posao, a nisam smjela kasniti. Uzela sam torbicu i jaknicu, pošto je vani počinjalo hladnije vrijeme. Otvorila sam vrata i još jednom pozdravila ukućane, te izašla iz kuće. Spustila sam se niz stepenice i otključala vrata svog predivnog crnog Audia A1. Sjela sam na vozačevo mjesto, upalila motor, stavila radio da svira i izašla iz dvorišta.
Parkirala sam se na parkiralište ispred policijske uprave gdje je bilo podosta automobila mojih kolega. Zaključala sam vrata i laganim korakom krenula prema ulazu. Obožavala sam raditi u upravi pošto sam ondje upoznala puno novih prijatelja s kojima bi izlazila kad Summer nije mogla, pa mi društvo nije previše nedostajalo.
Popela sam se stepenicama, s osmijehom na licu. Uvijek sam se voljela vraćati na posao, ma koliko god bilo naporno dan prije. Pozdravljala sam veselo i osmijehom svoje kolege, te sam nastavila prema liftu pošto se moj ured nalazio na drugom katu. Svi su bili jako dobro raspoloženi ondje. Nitko se nije svađao, pravio problema, od zaposlenika, naravno, jer smo imali previše posla s kriminalcima koji su se izderavali po uredima. Pritisnula sam gumb, kako bi pozvala lift na prizemlje, i vrata su se nakon nekoliko sekundi otvorila. Začudo, bio je prazan, a inače je puno osoba ili ulazilo, izlazilo ili čekalo da stignu na svoj kat. Slegnula sam ramenima i ušla u njega. Pritisnula sam broj 2, a onda se lift napunio kad sam stigla na prvi kat toliko da sam jedva mogla disati u onom trenutku i čekala sam da se vrata napokon otvore.
Jedva sam se izvukla iz onog kaosa kad su se vrata otvorila na moj kat, pa sam se zbunjeno okrenula prema liftu i gledala ljude kako se i dalje guraju. Uzdahnula sam i odmahula glavom. Naučila sam kako ću slijedeći put otići pješke jer ću se inače ugušiti ili će me ubiti.
„Gia, živa si?“ –uzvratila je Julia Keten.
Ona je bila prva djevojka koja mi je prišla kad sam došla na posao. Imala je malo kraću valovitiju kosu od mene, do ramena. Prekrasne velike kesenaste oči i bila je niža od mene za glavu. Preslatka, rumena cura starija sedam godina od mene, ali ponašala se kao da je puno mlađa i to mi se jako sviđalo kod nje. Iako je bila u braku već dvije ili tri godine, trenutno se ne mogu sjetiti, imala je potpunu slobodu i ponekad mi se činilo kao da je nemoguće da tako simpatična, otvorena i slobodna osoba može biti u braku.
„Jedva!“ –odgovorila sam.
„Još se nisi navikla na gužvu?“ –upitala me osmijehom.
„Očito nisam, ali sada ZNAM da trebam pješke slijedeći put.“ –uzvratila sam.
„Dobro došla u naš svijet!“ –nacerila mi se. „Vidim da si danas veselija?“
„Vesela sam već tjedan dana i sretna sam zbog toga!“
„Napokon, Gia, napokon! Imam osjećaj kako ona cura nisi bila ti, pa sam užasno sretna što te vidim ovakvu!“
„Zbilja se vidjelo da nisam ja?“
„Ma daj, Gia. Cijela zgrada je mogla vidjeti kako se praviš da si sretna! Ne znam što ti se dogodilo, ali sretna sam da te netko ponovno vratio u normalu!“
„Imam odlične prijatelje, tj. prijateljicu koja me prosvijetlila!“
„E, pa morat ćeš me upoznati s njom. Želim saznati tko je djevojka koja te ponovno vratila u optimistično raspoloženje!“
„Gomez!“ –viknuo je muški glas.
Okrenula sam se. Na vratima direktorovog ureda je stajao moj šef, Carlo Bulti. Iako je imao tridesetak godina, već je bio šef velikog djela policijske uprave. Ima puno veza, pa se snašao. Bio je visoki plavokosi dečko, tamnih očiju. Bio je, također, dosta razvijen. Puno policajaca je bilo razvijeno pošto su morali odlaziti u teretanu.
Pogledala sam u Juliu, ali ona mi je samo slegnula ramenima pošto je i ona bila začuđena poput mene. Pozdravila sam ju i krenula prema njegovom uredu. Zatvorila sam vrata, a on je sjedio za svojim radnim stolom.
„Ne brini se. Ništa strašno se nije dogodilo.“ –nasmiješio mi se. „Sjedni!“
Poslušala sam ga.
„Sjećaš li se da sam ti rekao kako ćeš dobiti partnera nakon mjesec dana rada?“ –upitao me, a ja sam klimnula glavom. „E, pa, danas ćeš ga napokon dobiti!“
„Opa!“ –nasmiješila sam se. „Tko je to?“
„Pozovite mi ga!“ –Carlo je pritisnuo gumbić. „Sad ćeš otrkiti!“
Nasmiješila sam mu se, a vrata su se onda otvorila. Okrenula sam se i doživjela šok. Na vratima je stajao ni manje ni više, Paxton Emett. Nisam mogla vjerovati da sam ga vidjela ispred sebe, da sam gledala u njega. Počela sam drhtati. U meni su se ponovno pojavili osjećaji koje sam osjećala prema njemu kad sam ga prvi put vidjela, a mislila sam da su napokon nestali, da sam ih se riješila. Primjetila sam da je i on šokiran, začuđen poput mene, pa sam spustila pogled. Šutila sam. Nisam mogla izgovoriti ni riječ više. Odmahnula sam glavom i pogledala u Carla.
„Šalite se, jelda?“ –upitala sam ga.
„U vezi čega?“ –zbunjeno me pogledao.
„U vezi njega!“ –pokazala sam prstom prema Paxtonu, ali nisam ga željela ni pogledati.
„Ne.“ –odgovorio je. „Paxton Emett je tvoj partner. Iskusniji od tebe je i pomoći će ti!“
„NE!“ –dignula sam se sa stolice drhtajući. „Molim vas, ne! Promjenite mi partnera!“
„Zašto?“ –upitao me.
„Nije bitno, samo mi ga promjenite.“ –izašla sam iz ureda.
Sudarila sam se s Paxtonom i pogledi su nam se susreli. Spustila sam pogled te požurila korak prema svojem radnom stolu. Dignula sam torbicu i krenula prema izlazu.
„Gia, što se dogodilo?“ –Julia me zaustavila. „Odlaziš?“
„Vidimo se kasnije. Moram... moram se smiriti!“ –udaljila sam se od nje.
Spustila sam se niz stepenice, što sam brže mogla. Morala sam se udaljiti, morala sam otići odande. Nisam mogla vjerovati da se Paxton pojavio u mom uredu, da bi trebao postati moj partner. Ne želim to... nikako. Ne sada kad sam ga počela zaboravljati.
„Stani!“ –Paxton me iznenada uhvatio za ruku.
„Pusti me!“ –odgurnula sam ga.
„Ne možeš se ponašati ovako samo zbog onoga što se dogodilo među nama!“ –nastavljao je hodati za mnom.
„Mogu i hoću!“ –rekla sam odlučno.
„Gia, nisi mi dopustila ni da ti objasnim kako stvari zapravo stoje!“
„Rekao si mi dobro da si me iskoristio. Ne želim čuti više o tebi, jasno?!“
Potrčala sam niz stepenice. Znala sam da me ne prati pošto nisam čula korake iza sebe. Morala sam otići što prije, udaljiti se od njega. Suze su mi počele kliziti niz lice. Trebala sam se smiriti, ali nisam mogla jer mi jednostavno nije ulazilo u glavu da se on ponovno mješa u moj život.
| 08:16 |
Komentari (13) |
On/Off |
Print |
# |
|
