|
13.poglavlje
četvrtak, 30.07.2009.
Promjenila sam dizajn zbog priče!
Otvorila sam oči i namjestila u sjedeći položaj. Kraj mene se nalazio nepoznati dečko tamne kose. Dan prije sam izašla s kolegama s posla, popila previše alkohola i zaplesala s nekim dečkom, a probudila sam se baš kraj njega. Osjećala sam se loše. Više nisam znala u kakvu osobu sam se pretvorila. Bila sam nepoznata osoba i samoj sebi.
Mjesec dana je prošlo otkad su se Caleb i Summer vjenčali, a ja ga nisam mogla zaboraviti. Nisam mogla zaboraviti njegove poljupce, onu predivnu noć... Trudila sam se, ali jednostavno ga nisam mogla izbiti iz svoje glupe glave. Zbog tog razloga sam se opijala subotom navečer, kad bi s društvom, izašla van. Svako toliko zabrijala s nekim dečkom, pa čak i spavala s nekima od njih. Pokušavala sam ga zaboraviti uz njihovu pomoć, ali ni tada mi misli nisu stale.
Osjećam se, iz dana u dan, kao budala, jadnica koja ništa ne može izdržati i to pokušava zaboraviti time da brije s drugim dečkima. Bila sam loša sama sebi. Bila sam kuja, cura kakve sam inače mrzila, prezirala, a sada mrzim i samu sebe.
Dignula sam se s kreveta. Morala sam se maknuti od sebe, od osobe u kakvu sam se pretvorila i pogreške kakve sam činila. Krenula sam prema kupatilu, skinula odjeću sa sebe i okupala se. Htjela sam maknuti sa sebe onu lošu djevojku, ali kao da nisam mogla pošto je bila dobro zapečaćena na mojoj koži. Rasplakala sam se. Kako sam mogla postati takva?! Kako sam mogla dopustiti da se pretvorim u tako jadnu osobu?! Kako sam mogla dopustiti da me Paxton povrijedi, da me dobije?!
Sjedila sam u kuhinji, gledala kroz prozor i pila šalicu kave. Razmišljala sam o tome kakva sam postala, u što sam se pretvorila. Morala sam se promjeniti, morala sam ponovno postati ona stara ja i trebala sam se snaći nekako. Znala sam da nisam izgubljena, da ima još nade za mene i da se mogu vratiti na staro, ali trebam hrabrost koju nisam imala u zadnjih mjesec dana, skoro. Sama sebi sam bila jadna tada, osoba kakva nikada nisam željela postati, osoba kakvu sam jedva mogla podnositi, a sad sam bila jedna od njih. Bila sam ona glupačica koju je netko povrijedio i koja je samo željela uništiti cijeli muški rod kako bi se osvetila za ono što je jedna osoba učinila. Morala sam stati na svoje noge. Nije mi to bio prvi put da me dečko povrijedio. Mogla sam ja to... znala sam da sam mogla, ali nisam znala zašto u onom trenutku plačem, zašto ne mogu zaustaviti suze koje su cijelo vrijeme tekle niz moje rumeno lice. Brisala sam ih, ali još uvijek su klizile i rađale se iznova.
„Gia?“ –niotkuda sam čula Summerin glas.
Okrenula sam se iza sebe i ugledala svoju najbolju prijateljicu na ulazu u kuhinju. Gledala me preplašeno valjda jer nisam mogla zaustaviti ni suze ispred nje. Pokušavala sam, ali jednostavno nisam bila toliko jaka da ih spriječim. Požurila sam korak prema njoj i snažno sam ju zagrlila. Jecala sam. Trebala sam nekoga kraj sebe, a najbolja osoba koju sam ikada upoznala nalazila se ondje. Trebala sam nju, trebala sam savijet, potporu i pomoć kako bi se izvukla iz ovog glupog očaja i oklopa u kojem sam bila zarobljena.
Sjedila sam kraj nje, za stolom, i lagano udarala nogom od pod. Gledala sam u praznu šalicu kave i vrtila ju. Bila sam loše i osjećala sam se očajno.
„Vidjela sam nekog lika kako izlazi iz kuće.“ –rekla mi je Summer iznenada.
„Da?“ –napokon sam podignula pogled prema njoj.
Summer je razbila desetminutnu tišinu. Nisam imala snage pričati o njoj o tome što mi se događa, kako se osjećam iako sam znala da bi mi ona mogla pomoći.
„Što radiš od sebe, Gia?“ –uzdahnula je.
„Iskreno?“ –pogledala sam u šalicu, ponovno. „Ne znam.“
„Zašto jednostavno ne kreneš dalje?“
„Ne znam...“
„Znaš da Paxton nije jedini dečko na svijetu, jelda?“
„Znam.“
„E, pa onda se prestani ponašati kao neznanka!“
„Summer... više niti ja ne znam tko sam!“
„Primjetila sam.“ –uzvratila je ozbiljno. „Pretjerala si, Gia! Znam dobro da ti to možeš, da se možeš izvući, ali očito ne želiš!“
„Želim!“ –nastavila sam pomalo ljutito.
Doista sam jako htjela, ali nisam mogla. Nešto me zaustavljalo, blokiralo, ali doista sam se htjela udaljiti od osobe kakva sam postala.
„Ne želiš!“ –rekla je ljutito i ona, podizajući ton. „Ti se želiš osvetiti svim muškarcima samo jer te jedan jedini povrijedio. To nije u redu, Gia! Niti oni, a niti ti to ne zaslužuješ. Nisi takva osoba!“
„Jesam...“ –suze su klizile niz moje lice. „Ne mogu prestati, Summer. Želim se osvetiti za sve što mi je Paxton napravio, što me povrijedio.“
„Gia!“ –viknula je bijesno i lupila rukama od stol, a ja sam poskočila pomalo od straha. „Znaš dobro da postoji mogučnost da ti nije želio ono napraviti!“
„Čula si se možda s njim da znaš što on misli?“ –okrenula sam se ljutito prema njoj.
„Da, jesam!“ –odgovorila mi je, a ja sam se šokirala. „Nisi mu ni pružila priliku da bi ti objasnio što se između Corinne i njega dogodilo!“
„Kako možeš vjerovati da mi to nije učinio nažao?!“ –bila sam bjesna.
Vjerovala mu je, a meni nije. Kako je mogla biti takva?! Kako je mogla biti na njegovoj strani?!
„Gia...“ –uzdahnula je. „Vjeruj mi... popričaj s njim!“
„Ne mogu vjerovati da mu vjeruješ.“ –odmahnula sam glavom.
„Na obje strane sam, samo da znaš.“
„Ja ne mislim tako. Povrijedio me, Summer! Dobro znaš da me povrijedio, a ti ga još podržavaš!“
„Ne podržavam ga, nego samo želim da popričaš s njim o tome što se među vama dogodilo!“
„Nema šanse, jasno?!“
„Ne bi to učinila ni za mene?“
„Nema šanse!“
„Molim te...“
„Ne želim više znati za njega, Summer. Molim te, prestani ga spominjati!“
„U redu, u redu, ali pokajat ćeš se jednom.“ –slegnula je ramenima. „Hoćemo li se ići prošetati s Amber do parka? Dugo nismo!“
Klimnula sam glavom i dignula se sa stolica. Rekla sam joj neka me pričeka, pa sam izašla iz kuhinje i popela se stepenicama do prvog kata.
Summer i ja sjedile smo u parkiću, na klupici, dok se Amber igrala sama na ljuljačkama. Gledala sam u nju. Htjela sam da i ona ponovno bude dijete kakva je bila, da bude nasmiješena, vedra i druželjubljiva, ali ona je bila sama. Bila je tužna, shrvanog i zamišljenog lica, a rastužila bi se i ja svaki put kad bi ju pogledala.
„Gia, hoćeš li mi nešto obečati?“ –upitala me iznenada Summer.
„Ovisi što želiš od mene da ti obečam.“ –rekla sam joj.
„Želim da budeš osoba kakva si nekada bila.“
„I ja bi to voljela, Summer.“
„Pa zašto onda ne budeš? Znaš dobro kako to nije teško. Moraš samo prestati razmišljati o prošlosti i pogreškama koje si činila.“
„Misliš da je lako, Summer?“ –okrenula sam se tužnog pogleda prema njoj. „Pokušavam ne razmišljati o onim pogreškama, ali... razmišljam cijelo vrijeme i to me ubija!“
„Ma ja znam kako ćeš ti ponovno biti cura koju sam poznavala.“ –rekla mi je nasmiješeno. „Giu koju sada znam... ona mi se ne sviđa! Želim te ponovno staru i to što prije!“
„Dobro, dobro. Bit' ću kao nekada!“ –okrenula sam se prema njoj i namignula joj.
Summer se nacerila i snažno me zagrlila. Znala sam da ja to mogu. Mogu ponovno biti osoba kakva sam bila. Mogu se ponovno smijati, zabavljati bez alkohola i upoznavati nove dečke na svoj način. Mogla sam ja to.
| 00:10 |
Komentari (14) |
On/Off |
Print |
# |
12.poglavlje
subota, 25.07.2009.
Otvorila sam oči. Glava mi je užasno pulsirala i bolila me. Pokušala sam se dignuti sa kreveta, ali mi se zavrtilo u glavi. Pogledala sam kraj sebe. Kraj mene se nalazio dečko kojeg sam po prvi put vidjela na plaži. Osjećala sam seloše zbog onoga što sam učinila, ali... razmišljala sam o tome što je Paxton meni učinio. Htjela sam da zna što sam osjećala u trenutku kad sam ga vidjela s drugom curom. Htjela sam da i on napokon sazna i otkrije taj prokleti osjećaj zbog kojeg bi zaplakala svaki put.
Netko je kucao na vrata toliko jako da mi je svaki put to kucanje pulsiralo u glavi. Dignula sam se sa kreveta i tuturajući krenula otvoriti vrata. Ispred sebe sam ugledala Paxtona. Začudila sam se i srce mi je počelo ubrzano kucati. Nisam znala što želi od mene u onom trenutku. Nisam ga uopče željela vidjeti više, nakon onoga što se desilo, ali onda sam počela razmišljati kako je odlučno što se pojavio jer bi mogao vidjeti onog frajera i osjetiti prokletu bol koju ja cijelo vrijeme osjećam.
„Tražio sam te svugdje sinoć.“ –rekao je odjednom.
„Da, i?“ –prekrižila sam ruke na prsima.
„Gia, zašto me ne želiš poslušati?!“ –uzdahnuo je.
„Jer mislim da smo si rekli sve što smo si trebali reći!“
„Ne želiš me poslušati. Ne mogu ti objasniti kako su stvari zapravo bile!“
„Ne želim da mi objasniš, Paxton. Vidjela sam svojim očima da si se ljubio s njom. Iskreno, ne zanima me... Znaj da nisam neka mala klinka koju možeš zavaravati!“
„Gia...“ –začuo se muški glas.
Paxton i ja smo se okrenuli. Dečko s kojim sam imala aferu se dignuo sa kreveta. Spustila sam pogled, a onda ga podignula kako bi vidjela Paxtonov izraz lica. Nije bio nimalo ugodan. Izgledao je razočarano, tužno... šokirano.
„Upravo sam shvatio koju pogrešku sam mogao učiniti!“ –odmahnuo je glavom.
„Koju?“ –upitala sam ga.
„Htio sam ti se ispričati, ali očito si poput svih drugih cura: lažljivica i bezobrazna!“
„Ne pričaj takve stvari o meni, Paxton! Ti ništa ne znaš!“
„Niti me ne zanima!“ –udaljavao se.
„Ti si kreten!“ –nastavila sam hodati za njim. „Napio si me i... iskoristio me!“
„Znaš...“ –okrenuo se ljutito prema meni. „Istina je! Samo sam te iskoristio i bilo je odlično! Žao mi je što si pomislila da ima nade za nas dvoje!“
Bila sam bijesna kad mi je sve ono odgovorio. Udaljio se od mene, ja sam uzela japanku, proderala se ljutito i gađala ga, ali on je bio predaleko da bi ga uspjela pogoditi. Potrčala sam u sobu i počela spremati stvari u putnu torbu. Trebala sam se udaljati iz onog glupog hotela što prije. Nisam smjela ostati niti jedan trenuta više u njemu.
„Tko je bio onaj frajer?“ –upitao me dečko od sinoć.
„Ne tiće te se!“ –povukla sam ga i gurnula iz sobe zalupivši vratima.
Znala sam koliko loše se ponašam, ali bila sam toliko živčana da bi mogla razbiti sve oko sebe, ako ostanem malo duže. Torbu nisam ni spremila kako treba. Bacala sam samo stvari iz ormara u nju. Nisam imala vremena za slaganje kako treba. Istuširala sam se na brzinu, spremila, a onda pogledala na sat. Summer i Caleb su uskoro trebali otići na medeni mjesec, pa sam požurila iz sobe i potrčala niz stepenice.
Provirila sam u prizemlje i ugledala puno gostiju kako pozdravlja Summer i Caleba. Uzdahnula sam, pokušavajući se smiriti i tako pokazati njima da je sve u redu sa mnom i da se ne trebaju zabrinuti. Požurila sam korak prema njima. Nažalost, među njima se nalazi i glupi Paxton, ali trebala sam se suzdržati od ljutnje i suvišnih komentara.
„Gia, napokon!“ –uzvratila je Summer i snažno me zagrlila. „Gdje si bila jučer?“
„Nigdje posebno. Šetala sam se po plaži!“ –odgovorila sam.
„Glavno je da si stigla pozdraviti nas.“ –rekao je Caleb i zagrlio me.
„Što se vas tiće, trčala bi iz Europe da vas pozdravim.“ –nasmiješila sam se.
„Znamo!“ –namignuo mi je.
„Javim ti se čim stignemo u hotel, može?“ –pogledala me Summer.
„Može i uživajte mi.“ –rekla sam.
„Sve je u redu?“ –upitala me Summer zagrlivši me.
„Naravno. Zašto?“ –upitala sam tiho.
„Vidim po tvome licu i ponašanju da nešto ne štima.“
„Ne brini se!“
„Ispričat ćeš mi kad se vratim za deset dana. Može?“
„Kako želiš!“
„Summer, moramo ići!“ –uzvratio je Caleb.
„Uživajte!“ –pozdravili smo ih svi.
Summer i Caleb su nas nasmiješeno pogledali, pozdravili izašli iz hotela, nakon čega su ušli u taksi i odvezli se. Koliko god sam pokušavala sakriti svoje stanje i tužne osjećaje koje sam osjećala, Summer me ipak prokužila. Predobro me poznavala da bi samo tako prešla preko toga. Okrenula sam se nasmiješeno i vidjela Paxtona kako gleda u mene dok priča s Corinnom. Odmahnula sam glavom, uzobiljila se i ljutito ga pogledala, ali niti on mene nije gledao drugačije. Oboje smo bili previše ljuti da bismo uopče pričali kako treba jedno s drugim. Nisam htjela više ništa znati o njemu, pa sam odmaknula pogled i požurila prema recepciji. Morala sam što prije nestati.
„Nazovite mi, molim vas, taksi.“ –rekla sam jednom.
„Nema problema, gospođice!“ –nasmiješio se.
Uzeo je telefon u ruke, utipkao broj, a ja sam otišla po putnu torbu. Jedva sam čekala da se vratim kod kuće. Znala sam kako će onda biti puno bolje, kako će bol nestati i prestati kad više ne budem bila u hotelu u kojem je sve započelo.
„Hvala puno!“ –rekla sam taksistu i pružila mu novčanicu od pet dolara.
Nasmiješila sam mu se, kao i on meni, te sam izašla iz automobila i uzela torbu iz gepeka. Bilo je tako lijepo biti ponovno kod kuće. Nasmiješila sam se, povukla torbu sa sobom i polako odlazila prema ulaznim vratima. Požurila sam malo. Htjela sam biti sigurna da sam kod kuće, da će sada biti sve u redu pošto sam bila umorna od puta i nisam mogla niti malo odmarati pošto sam cijelo vrijeme razmišljala o Paxtonu i o tome što se dogodilo među nama. Otključala sam vrata kuće i otvorila ih. Ugledala sam Amber na stepenicama. Spustila sam torbu, a ona je potrčala prema meni. Snažno sam ju zagrlila i podignula s poda. Bila sam sigurna da je sada sve u redu, da imam Amber kraj sebe i da ona neće dopustiti da mi se išta loše dešava jer je ona moje srce, moja malena nečakinja koja bi me veselila svakim svojim prekrasnim i sitnim malenim osmijehom, a nasmiješila mi se kad me vidjela. Poljubila sam je u čelo i nježno ju podragala po obrazu.
„Bok, Gia!“ –gđa Cinthia je izašla iz dnevnog boravka.
„Bok, gđo Cinthia!“ –nasmiješila sam se i spustila Amber na pod.
„Kako je bilo?“
„Odlično!“
„Summer i Caleb?“
„Otišli su na medeni mjesec.“
„Predivno. Baš mi je drago zbog njih dvoje!“
„I meni također. Amber je pravila probleme?“
„Nikako! Bila je dobra kao i svaki put!“
„Drago mi je.“
„Gia, vidi se koliko si umorna. Najbolje bi bilo da se odeš odmoriti!“
„Dobro sam. Samo se vi idite odmoriti!“
„Ne, ne, Gia! Rekla sam ti da se ideš odmoriti. Ja ću se pobrinuti za Amber!“ –nastavljala je odlučno.
„Hvala vam.“ –odmahnula sam glavom i nasmiješila se.
Poljubila sam Amber, pozdravila ih i popela se do sobe s torbom. Otvorila sam vrata, ostavila torbu nasred sobe i skinula cipelice, te skočila na krevet. Znala sam koliko trebam odmor. Gledala sam ispred sebe dok sam ležala na mekanom krevetu. Polako su mi se oči zaklapale od umora.
| 14:50 |
Komentari (28) |
On/Off |
Print |
# |
11.poglavlje
četvrtak, 23.07.2009.
Svanulo je jutro i došao je dan Summerinog vjenčanja. Dignula sam se, istuširala i pokušavala ne razmišljati o sceni koju sam sinoć vidjela. Nisam htjela, ali cijelo vrijeme mi se u glavi vrtilo to da su se Paxton i Corinna ljubili i da sam ispala budala. Sad mi se sigurno smijao, ali nema veze... Naučila sam da nikada više neću vjerovati muškom rodu. Pitala sam se zašto sam se uopče upustila u takvu glupost. Samo sam se zaljubila, dobro rečeno, i razočarala još više nego prije.
Gledala sam se u ogledalo. Nosila sam nježno rozu dugu haljinu, na bretele, do poda. Sve djeveruše su nosile istu haljinu, a meni to nije smetalo pošto se ipak radilo o mojoj najdražoj boji. Kosu sam namjestila u punđu, našminkala sam oči, usne i stavila malo rumenila po obrazima. Stavila sam i lančić s malenim dijamantom. Prisjetila sam se trenutka kad sam ga dobila. Slavila sam osamnaesti rođendan. Mama, tata i Camilla su još bili živi. Kupili su mi ga oni i to je bio jedini trenutak kad je cijela obitelj bila sretna na okupu, nitko se nije svađao. Bila sam sretna što sam barem imala predivno sječanje na njih. Nedostajali su mi jako, pogotovo sada kad sam ih trebala. Trebala sam nečiju potporu, nekoga tko će mi reći da se mogu dignuti na noge i hrabro nastaviti svojim putem pošto Paxton nije jedini dečko na svijetu, a nisam mogla očekivati, niti sam željela, da Summer priča sa mnom. Ipak je danas bilo njeno vjenčanje i nisam željela gnjaviti ju svojim problemima.
Pokucali su na vrata. Predtpostavljala sam da je Summer počela ludovati, živčaniti, pa da je potrčala kod mene. Odmahnula sam glavom i nasmiješila se, te krenula prema vratima. Otvorila sam ih i uozbiljila se. Ispred mene se nalazio Paxton, osmijehom na licu. Nisam ga jučer cijeli dan vidjela, pa nije ni znao kakvo mišljenje, u onom trenutku, imam o njemu. Mrzila sam ga jer mi se sviđao. Mrzila sam ga jer me povrijedio i znala sam da me samo iskorištavao.
„Hej, ljepotice. Predivna si!“ –približio mi se.
Želio me poljubiti, ali sam ga zaustavila rukom i napravila korak u nazad. Bila sam bijesna, htjela sam ga išamarati, ali pokušavala sam se smiriti. Gledao me zbunjenog izraza lica, a onda sam tada još više bila bijesna. Pravio se kao da nema pojima zašto se onako ponašam i zašto bi se uopče onako trebala ponašati.
„Što se događa?“ –upitao me i zakoračio prema meni.
„Ne pravi me budalom, Paxton.“ –rekla sam ozbiljno.
„Molim?“ –zbunjeno će on. „Zašto si takva, Gia?“
„Znaš dobro o čemu se radi!“
„O čemu?“
„Nemoj me praviti budalom!“ –viknula sam na njega.
„Zašto se dereš?“ –upitao me zbunjeno. „Reci mi, molim te, što sam učinio!“
„Vidjela sam kako se ljubiš s Corinnom, evo što si mi napravio!“
„Gia, nije onako kako misliš.“
„Ma sad ćeš mi još govoriti kako stvari zapravo stoje?! Vidjela sam kako joj turaš jezik u usta!“
„Dopusti da ti objasnim!“
„Ma nemaš mi što objašnjavati, jasno?!“
„Gia... molim te!“
„Nisam budala s kojom se možeš igrati, Paxton. Pogriješila sam što sam uopče vjerovala da si se promjenio, što sam ti dopustila da mi se približiš!“
„Slušaj me!“
„Zapeči!“ –viknula sam uplakano. „Ne želim više imati nikakve veze s tobom!“
„Gia...“ –nastavljao je.
„Goni se!“ –gurnula sam ga iz sobe i zalupila ljutito vratima.
Pravio me budalom i još mi je želio objašnjavati laži. Prezirala sam ga u onom trenutku. Zašto sam morala dopustiti da mi se približi?! Zašto sam mu morala dopustiti da mi se svidi? Trebala sam znati da se osobe poput njega nikada ne mjenjaju, da ostaje uvijek onaj isti kreten kojeg sam upoznala prije pet godina. Iako... bilo mi je stalo do onog kretena više nego što sam mogla zamisliti.
Počelo je vjenčanje. Nalazili smo se u velikoj sali, koju je hotel imao baš zbog takvih prigoda. Mnoštvo ljudi je sjedilo na stolicama, veselo su razgovarali i nasmiješeno gledali oko sebe. Ja sam bila srhvana. Nisam znala kako da samu sebe smirim, da ne dopustim svojim očima da ponovno zaplaću zbog njega, a jedva sam se uspjela smiriti kad sam bila sama u sobi, prije nego me Summer nazvala kako bi došla kod nje i pokušala joj govoriti kako će sve biti u redu i kako se ništa neće zeznuti.
Prvo su djeveruše hodale po laticama, na dugačkom crvenom tepihu i onda smo se smjestile na oltaru. Preko puta nas su bili Calebovi kumovi, a među njima je bio i Paxton. Primjetila sam poglede upučene meni, ali gledala sam uokolo samo kako se naši nebi susreli. Nisam mu smjela dopustiti da me dokrajči, a znala sam da hoće ako ga slučajno samo jednom pogledam.
Melodija koja je počinjala na svakom vjenčanju, je započela. Summer je ušla u prostoriju u pratnji svoga oca. Bila je prekrasna. Doista najljepša mladenka koju sam ikada mogla vidjeti. Imala je predivnu bijelu haljinu do poda. Imala je korzet do struka, a onda dugu svilu koja se vukla po petu, a na glavi je nosila veo. Pogledala sam u Caleba koji je nasmiješeno gledala u nju. Nasmiješila sam se i ja. Nisam više razmišljala o tome kako se osjećam, što mi se dogodilo jer mi se najbolja prijateljica udavala za najboljem muškarca na cijelome svijetu. Njih dvoje su me usrečivali i, kad god bi njih pogledala, znala bi kako ipak.... možda.... prava ljubav postoji i kako postoji mogučnost da ću je i ja pronaćim... kad – tad.
Slavlje je počelo. Naravno, mladenka i mladoženja otvorili su ples. Svi su ih promatrali očarano. Izgledali su predivno. Bila sam presretna za njim i osjećala sam se i ja sretno kad bi gledala i pratila njihov osmijeh.
Nažalost, došlo je i do trenutkad sam su kumovi trebali plesati, a to smo bili Paxton i ja. Morala sam se dignuti protiv svoje volje. To sam činila samo jer su mi Summer i Caleb bilo najbolji prijatelji i nisam mogla dopustiti da im moja glupost pokvari vjenčanje.
Prihvatila sam njegovu ruku, ali gledala sam oko sebe dok smo plesali. Htjela sam da što prije završi ona glupa pjesma za koju sam mislila da traje predugo. Nisam ga željela ni pogledati iako sam dobro osjećala njegove poglede na sebi.
„Gia, možemo pričati, molim te?“ –upitao me.
„Ne.“ –odgovorila sam mu kratko i jasno nadajući se da će zašutiti i prestati me gnjaviti s glupim pitanjima.
„Zašto si takva?!“ –uzdahnuo je. „Samo to želim riješiti s tobom!“
„Već smo riješili u sobi.“
„Ne, ti si to riješila sama sa sobom. Želim da me poslušaš!“
„Ne želim!“
„Molim te, Gia, molim te. Trebam ti objasniti kako stvari zapravo stoje!“
„Najbolje je da prekinemo ovaj ples.“ –pustila sam mu ruku i odmaknula se od njega.
„Nemoj mi to raditi, Gia!“ –zaustavio me.
„Ostavi me na miru, Paxton!“ –otrgnula sam svoju ruku.
Vidjela sam tugu u njegovim očima, ali nije me bilo briga. Morao je znati kako se osjećam. Trebala sam otići iz restorana što prije kako se nebi rasplakala, kako mu nebi dopustila da vidi ponovno moje suze. Vidjela sam boce alkohola na izlazu. Uzela sam dvije boce vina, okrenula se i primjetila kako on i dalje mene promatra. Spustila sam pogled i izašla.
Izašla sam na plažu, sjela kraj mora i otvorila otvaračem bocu. Počela sam piti dok su mi suze klizile niz lice. Nadala sam se da će alkohol zaustaviti moju bol, suze i da ću biti sretna, ali nije pomagalo. Šro više sam pila, to više sam razmišljala o njemu, o tome kako sam mu se predala i ispala glupača.
„Sve je u redu?“ –začula sam muški glas.
Okrenula sam se i ugledala nepoznatog dečka. Odmahnula sam glavom i okrenula se prema moru i dalje bacajući u sebi onaj prokleti gorki okus vina.
„Mogu ti se pridružiti?“ –upitao me.
„Svejedno.“ –slegnula sam ramenima.
Sjeo je kraj mene i pogledao u more. Šutili smo. Oko nas je vladala samo tišina, a ja sam nastavljala piti.
„Mislim da previše piješ.“ –rekao je.
„Došao si mi oponašati starce ili?“ –okrenula sam se ljutito prema njemu.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „Vidio sam te samu i došao shvatiti da li si dobro ili nisi!“
„Nisam.“ –odgovorila sam grubo.
Bilo mi je žao što sam se tako ponašala prema njemu, ali u onom trenutku me nije zanimalo ništa, a nisam ni željela imati dobar odnos s drugim muškarcima.
„Mogu uzeti malo vina?“ –upitao me.
Klimnula sam glavom i pružila mu bocu. Pili smo dosta drugo, na istom mjestu. Pričali smo i smijali se. Osjećala sam se dobro. Ne znam da li je to bilo od prevelike količine alkohola u krvi ili sam se doista osjećala dobro.
„Jesi za seks?“ –upitala sam ga.
Da nisam bila pijana, vjerojatno ga to nikada nisam pitala, ali u onom trenutku mi je bilo svejedno. Razmišljala sam o tome kako bi mogla uzvratiti udarac Paxtonu. Možda će se i on osjećati loše kad sazna da sam imala odnos s drugim muškarcem.
„Ok!“ –slegnuo je ramenima.
Dignuli smo se sa plaže i polako krenuli prema hotelu.
Prvi post ovdje - kod nove knjige.
| 12:49 |
Komentari (17) |
On/Off |
Print |
# |
10.poglavlje
utorak, 21.07.2009.
Od volje sam za objavljivanje, ali ništa više do slijedećeg tjedna.=D Nadam se.XD
Polako sam otvorila oči. Glava me nije pretjerano boljela, a niti nije pulsirala, što je bilo jako čudno pošto mi je inače bilo loše nakon pijanstva dan prije. Pogledala sam ruku koja me grlila oko struka i nasmiješila sam se. Dugo onako nisam uživala s nekim dečkom, a Paxtona sam počela... obožavati što je bilo i pomalo loše jer nisam mogla dopustiti da me neki dečko povrijedi, ne opet, iako sam znala da on nije osoba koja bi mi to mogla učiniti. Osjećala sam da mu je stalo, da i on osjeća nešto poput mene, pa me druge stvari, loše stvari, nisu zabrinjavale.
Nježno sam podragala njegovu ruku i pogledala u prozor. Vani je već bilo sunce, a obožavala sam njega, pa mi nije smetalo što je ulazilo u sobu i budilo me polako. Bila sam sretna. Osjećala sam se tako jer sam provela s njim najljepšu noć koju sam ikada mogla zamisliti. Pomislila sam kako sam luda što tako razmišljam jer ipak novog Paxtona znam samo nekoliko dana, ali bolilo me briga. Bilo mi je stalo do njega, a dugo mi nije toliko bilo stalo do jednog dečka.
„Dobro jutro.“ –čula sam Paxtonov glas.
„Dobro jutro.“ –okrenula sam se nasmiješeno prema meni.
„Dugo si budna?“ –maknuo mi je pramen kose koji mi je padao na oči.
„Prije nekoliko minuta sam se probudila.“
„A ja sam mislio da te nesmijem buditi, pa se nisam ni dizao.“
„Otkad si budan?“
„Ma... mislim da sam se probudio prije nekih pola sata.“
„Zašto me nisi probudio?“
„Uživao sam gledajući te kako spavaš.“ –nasmiješio mi se i nježno poljubio u usta.
Zadrhtala sam. Obožavala sam njegove poljupce toliko da bi me svaki put trnci prošli kroz tijelo kad bi to učinio. Obožavala sam sve što se njega ticalo.
„Idem se ja istuširati, pa na doručak.“ –rekao je i dignuo se iz kreveta. „Ideš sa mnom?“
„Doći ću za pola sata, najviše. Moram se i ja istuširat i srediti!“ –odgovorila sam mu i također se dignula.
Oblačili smo se, pošto su nam odjeće bile porazbacane po sobi. Netko je pokucao na vrata, pa smo se oboje pogledali, a onda sam krenula prema njima kako bi ih otvorila. Vidjela sam Summer ispred sebe.
„Hello, Gia!“ –nasmiješila mi se. „Oprosti što dolazim rano ujutro.“
„Nema veze. Navikla sam da me budiš tako rano!“ –slegnula sam ramenima.
„Kako si? Otrijeznila si se?“
„Jesam.“
„Hoćeš li...“ –zastala je, a ja sam zbunjeno pogledala u nju.
Znala sam da je primjetila Paxtona po njenom osmijehu od uha do uha, pa sam se i ja njoj, zločesto, nasmiješila.
„Vidim da imaš društvo, pa... vidimo se u restoranu!“ –nasmiješila se „Bok, Paxton!“
„Hej!“ –pozdravio ju je.
Namignula mi je i pozdravila me osmijehom, pa je nastavila prema liftu. Paxton je prošao kraj mene, poljubio me i slijedio Summer, koja je čekala da se vrata dizala otvore. Nasmiješila sam se. znala sam da će me danas, najvjerojatnije, cijeli dan pitati o tome što se među nama dogodilo. Ispričat ću joj jer sam bila presretna što se sve ono dogodilo...
Uživala sam na doručku s Calebom, Summer i Paxtonom. Nitko od njih dvoje nas nije davio s time da im ispričamo detalje o tome što se među nama sve događalo, pa smo se samo smiješkali i pričali najviše o vjenčanju koji je trebao biti sutra. Nakon duge stanke, popeli smo se na prizemnje i polako krenuli prema izlazu pošto smo se dogovorili kako ćemo se prošetati plažom.
„Paxton!“ –viknuo je ženski glas.
Okrenuli smo se. Mahala mi je zgodna, visoka i jako lijepo građena plavuša duge kose. Trčala je prema nama osmijehom na licu. Pogledala sam u njega i smiješkao se. Osjećala sam se... drugačije u onom trenutku. Bila sam ljubomorna iako nisam imala razlog da budem.
„Hej, Corinna!“ –nasmiješio se Paxton i zagrlio ju snažno, a ja sam bila bjesna iako sam se pokušavala kontrolirati.
„Pa kako si mi?“ –upitala ga je.
Živcirao me onaj njen veliki osmijeh i pogled s kojim je gledala u njega.
„Odlično. Drago mi je što si došla!“ –rekao je. „Ovo je Gia. Gia, ovo je Corinna, moja bivša cura!“
Šokirala sam se kad sam čula da se ispred mene nalazi njegova bivša. Nisam imala pojma da je imao curu i da će baš ona doći na vjenčanje. Ljutito sam joj potresla ruku i pogledala s druge strane.
„Summer se sigurno sjećaš, jelda?“ –upitao ju je Paxton.
„Kako ne bi.“ –nasmiješila se Corinna i zagrlila Summer.
Krasno. Sad je morala grliti i moju najbolju prijateljicu. Bila sam bjesna i ljuta i... nisam znala hoću li se još dugo moći kontrolirati.
„Idem ja.“ –uzvratila sam i okrenula se.
Nisam se ni obazirala na to što me cijelo društvo doziva. Znala sam da moram izaći iz one prostorije, onog glupog hotela prije nego poludim što ih vidim zajedno. Požurila sam korak prema moru. Znala sam da ću se ondje smiriti. Morala sam se smiriti jer ću inače poludjeti, a nebi voljela raditi scene pred svima pošto ni sama nisam znala što se točno događa među nama.
„Gia!“ –derala se Summer.
Okrenula sam se iza sebe i vidjela Summer i Caleba kako trče prema meni.
„Zašto si tako otišla?“ –upitala je Summer.
„Morala sam se maknuti.“ –požurila sam korak.
„Što se točno dešava između Paxtona i tebe?“ –nastavio je Caleb.
„Pitaj njega ili... možda mu nije ni bitno.“ –nastavila sam hodati.
„Smeta ti što je Corinna došla?“
„Da, smeta mi!“
„Pa normalno da će joj smetati, Caleb!“ –rekla mu je Summer. „Pax i ona imaju nešto više od prijateljstva i mislim da ni tebi nebi bilo svejedno da, npr, moj bivši dečko dođe na vjenčanje!“
„Nisam mogao znati da će doći do toga!“ –uzvratio je. „Uostalom, kad sam ih pozvao na vjenčanje prije šest mjeseci, oni su još bili skupa. Bilo mi je glupo reći joj da ne može doći sad kad su prekinuli i imaju dobar odnos sada!“
„Prekinite!“ –viknula sam živčano. „Nemojte se svađati, molim vas. Svejedno mi je! Samo me sada pustite na miru, može?“
„Gia!“ –nastavili su oboje.
Odmahnula sam glavnom i udaljila se od njih. Znala sam da me neće pratiti kad ih zamolim da to ne učine, a malo sam biti sama u onom trenutku. Morala sam se smiriti, a živciranje drugih osoba oko mene sigurno mi nebi pomoglo.
Došla je večer, a ja sam se i dalje živcirala, ljutila. Nisam se mogla smiriti jer sam znala kako Paxton provodi puno premena s Corinnom izvan hotela. Caleb mi je rekao kako ga je ona zamolila da mu pokaže otok pošto ga dobro poznaje. Nije mi se javljao, nije mi ni poslao niti jednu poruku... Bila sam bjesna na njega u onom trenutku i počela sam razmišljati o tome kako me možda iskorištavao pošto je odmah zaboravio na mene kad se ona pojavila. Morala sam pričati s njim odmah da vidim što on točno želi i misli o meni.
Spustila sam se niz stepenice, kad sam izašla iz sobe, pošto mi se nije dalo čekati da lift dođe. Požurila sam korak prema njegovoj sobi. Vrata su bila otvorena, pa sam provorila. Voljela bih da nikada nisam jer sam ostala šokirana. Paxton i Corinna su se ljubili. Spustila sam pogled. Nisam htjela suze, nisam htjela plakati, ali... povrijedio me i... suze su same potekle. Morala sam se maknuti odandje, što prije. Potrčala sam i spustila se niz stepenice. Morala sam izaći iz onog hotela, trebala sam se smiriti, ali srce mi je prebrzo kucalo i nisam vidjela nikoga ispred sebe pošto su mi oči bile pune suza. Istrčala sam iz hotela i nastavila prema plaži. Pitala sam samu sebe kako sam mogla dopustiti sama sebi da vjerujem još jednom muškarcu, da ga zavolim... Zamrzila sam se u onom trenutku. Dobro sam znala da im nikad ne trebam vjerovati, ali opet sam pala na njihove romantične izjave.
| 00:14 |
Komentari (15) |
On/Off |
Print |
# |
9.poglavlje
ponedjeljak, 20.07.2009.
Imam obavijest na blogu na kojem ću objavljivati novu vampirsku priču nakon Jenninih kronika, pa kome nisam javila za taj blog - neka prođe do njega: Tamne zrake svijetlosti
Proveli smo još neko vrijeme ondje i večinom smo se ljubili. Obožavala sam osjećati njegove usne i zagrljaje na sebi. Obožavala sam osjećati njega kraj sebe.
Vračali smo se prema hotelu, a on nije ispuštao moju ruku dok smo pričali. Osjećala sam se jako dobro pogotovo jer sam mislila kako bi se mogao pomalo udaljiti od mene, da nas slučajno nitko ne vidi, ali pogriješila sam. Htio me kraj sebe, kao i ja njega. Bila sam sretna. Napokon sam se mogla osjećati puno bolje nego inače. Mogla sam osjetiti da imam nekoga kraj sebe, a da to nisu prijatelji koje znam cijeli život. Osjećala sam se pomalo i čudno pošto nisam mogla maknuti osmijeh s lica, a, otkad je Camilla umrla, uvijek sam se ponašala kao da je sve u redu i stvarala osmijeh samo kako me nitko nebi gnjavio pitajući me da li sam dobro. Osjećala sam se predobro.
Ušli smo u hotel i lift. Paxton me ljubio cijelo vrijeme, a ja sam bila jako sretna zbog toga.
„I dalje mi duguješ izlazak, znaš?“ –rekla sam mu osmijehom.
„Nema problema. Kad god poželiš!“ –uzvratio mi je osmijeh i poljubio me.
„Večeras?“
„Može. Ako želiš, možemo pitati Caleba i Summer da dođu s nama!“
„Mogli bismo. Summer je živčana u zadnje vrijeme, pa bi je ovo moglo smiriti.“
„Siguran sam da bi!“
„O, ne...“ –odmahnula sam glavnom.
„Što je?“ –upitao me u strahu.
„Summer.“ –odgovorila sam. „Sigurno me satima traži da joj pomognem!“
„Želim biti dobar i ne želim te plašiti, ali... mogla bi te ubiti!“ –potapšao me po ramenu.
„Misliš da to ne znam?!“ –pogledala sam ga pomalo ljutito.
„Ma bit' će sve u redu. Ipak si joj najbolja prijateljica!“ –nasmiješio se.
Začuli smo zvuk koji je označavao otvaranje vratiju. Paxton je zaustavio vrata, kako se nebi zatvorila, i okrenuo se prema meni. Imao je jako nježan i sladak pogled, a ja sam se rastopila. Znala sam da vidi moje očarani pogled, ali nije me bilo briga jer... bila sam očarana njime. Trebao je to znati.
„Čujemo se onda navečer pošto znam da ćeš imati puno posla sa Summer.“ –rekao mi je.
„Može. Mogu te nazvati kad dovršiš, ako želiš!“ –nastavila sam.
„Očekujem tvoj poziv.“ –namignuo mi je.
Nasmiješila sam mu se, a on je zakoračio prema meni i poljubio me, pa pomazi po licu. Nasmiješio se, pozdravio me i izašao iz lifta. Pogledao je još jednom u mene dok se udaljavao i prije nego su se vrata zatvorila, a ja nisam skidala osmijeh s lica. Bila sam presretna. Osjećala sam se odlično i htjela sam proživjeti još jedan predivan trenutak s njim. Jedva sam čekala da ga ponovno vidim. Vrata lifta su se ponovno otvorila, pa sam zakoračila na svoj kat i požurila korak prema svojoj sobi. Povukla sam karticu i ušla u nju. Prvo što sam napravala je bilo to što sam skočila na mekani krevet. Bila sam jako sretna i nisam se mogla prestati hihotati od sreće. Zazvonio je telefon u sobi i dignula sam slušalicu.
„Halo?“ –javila sam se.
„Gia, čovječe, gdje si ti?!“ –vikala je Summer s druge strane slušalice.
„U sobi sam... očito.“
„Mislila sam: gdje si ti cijelo jutro?! Nazvala sam te na mobitel, na telefon u sobi i nisi se javljala!“
„Malo prije sam se vratila s kupanja. Trebaš pomoć?“
„Naravno da trebam. Ovdje će se sve zabrljati... Ne mogu više!“
„Dolazim odmah!“
Spustila sam slušalicu i odmahnula glavom. Inače nisam voljela njene napadaje i posvađale bismo se oko toga, ali znala sam kako ovaj put nemam pravo glasa pošto se radi o njenom vjenčanju i svatko bi bio živčan prije toga. Dignula sam se sa kreveta i užurbano izašla iz sobe. Nije mi se dalo čekati lift, a i bila sam puna energije zbog lijepo provedenog dana, pa sam potrčala niz stepenice. Ljudi su se micali sa strane pošto sam ih jedva primječivala.
Došla sam u prizemlje i ugledala Summer kako hoda živčano gore – dolje. Znala sam da neće biti lako, niti ovaj put s njom, ali uzdahnula sam i požurila korak prema njoj.
„Čekala si me dugo?“ –upitala sam je.
„Ma nisam!“ –odmahnula je glavom. „Hvala Bogu što si došla!“
„U čemu je problem?“
„Ne znam kako da ruže budu postavljene po stolu.“
„Smislit ćemo nešto, ali samo se smiri“.
Klimnula je glavom, a ja sam joj se nasmiješila. Gledala sam oko sebe i razmišljala što bismo mogli učiniti, a kad sam se dosjetila ispričala sam ideju Summer kojoj se odmah dopala.
Zamišljeno sam postavljala cvijeće po stolovima, osmijehom na licu. Razmišljala sam o Paxtonu, o jedinoj osobi koja mi se već tri dana vrtila po glavi. Bila sam zbunjena pošto nisam znala što se točno dešava između nas dvoje, ali znala sam kako s moje strane ima kemije. Podignula sam pogled i primjetila Summer kako sumnjičavo gleda u mene.
„Što je?“ –upitala sam je osmijehom.
„Gia Gomez, tajiš li ti meni nešto?“ –upitala me prekriženih ruku na prsa.
„Ne.“ –odmahula sam glavom osmijehom.
„Znam da lažeš, ti mala lažljivice!“ –zaprijetila mi je prstom. „Želim da mi smijesta kažeš što se ovdje događa!“
„Pa rekla sam ti da se ništa ne događa i da ti ništa ne tajim!“
„Gia, prestani lagati!“
„I, Summer... radiš nešto danas s Calebom?“
„Ne mjenjaj temu! Želim znati!“
„Pa... radiš ili ne?“
„Ne radim. Zašto?“
„Paxton i ja smo mislili otići večeras do diska, pa smo vas htjeli pitati da li ćete s nama!“
„Može.“ –klimnula je glavom. „Znaći... Paxton je razlog tvoje sreće?“
„Možda.“ –pokazala sam joj jezik.
„Oh, draga moja, moraš mi reći što se ovdje dešava!“ –približila mi se i promatrala slatkim okicama samo kako bi me nagovorila da joj ispričam što se dogodilo.
„Idem se ja malo odmoriti i spremiti. Nazovem te kasnije!“ –nasmiješila sam joj se.
„Ne možeš mi to raditi!“
„Već radim!“ –udaljavala sam se od nje.
„Gia Gomez, vračaj se ovamo!“ –derala se za mnom.
Mahnula sam joj i izašla iz restorana. Znala sam da je bjesna na mene i da će me večeras nagovarati cijelo vrijeme da joj kažem što se dogodilo, ali nasmiješila sam se i nije me bilo briga što me u onom trenutku najvjerojatnije želi ubiti.
Pritisnula sam gumb lifta. Bio je prazan kad su se vrata otvorila, pa sam ušla i pristisnula broj 3. Jedva sam čekala da dođem do svoje sobe, pa sam odmah istrčala iz dizala kad su se vrata otvorila. Provukla sam karticu, otvorila vrata i, kad su se sama zatvorila, legla sam na krevet. Odlučila sam odspavati nekoliko sati kako bi bila spremna za ludu zabavu večeras.
Disko u koji smo išli je bio veliki, s dobrom glazbom i odlučnim koktelima koje smo Summer i ja cijelo vrijeme naručivale dok su Caleb i Paxton stalno uzimali pivo. On i ja se nismo poljubiti niti jednom večeras. Dogovorili smo se kako ćemo se ponašati kao da se ništa nije dogodilo kako nas Caleb i Summer stalno nebi raspitivali. Oboje smo se složili jer smo htjeli uživali, ali odlučili smo ostati sami nakon izlaska kako bismo odlučili što će biti među nama. Summer me nije pretjerano pitala što se dogodilo da sam toliko izostala iz hotela, pa mi je bilo lako samo uživati.
Naravno, Paxton i ja smo otišli plesati nekoliko puta, pošto Caleb i Summer nisu bili raspoloženi. Oni su htjeli uživati sjedeći, ali mene nije bilo briga pošto sam bila u odličnom društvu. Nažalost, Paxton je shvatio da sam popila previše jer sam se jedva držala na noge, pa smo morali pozdraviti prijatelje i polako krenuli u hotel.
Otvorio je vrata moje sobe i polako me unio u nju, te stavio na krevet i izuo cipelice koje sam onu večer nosila. Gledala sam u njega i pričala mu nešto što sam jedva razumijela. Vrtilo mi se u glavi, ali uspjela sam vidjeti njegov nježni pogled. Brinuo se za mene. Znala sam i mogla sam to dobro vidjeti. Vidjela sam kako odlazi, pa sam se dignula sa kreveta i zateturala do njega.
„Čekaj...“ –zaustavila sam ga.
„Oh, budna si.“ –nasmiješio mi se. „Mislio sam da si već zaspala!“
„Nisam.“ –uzvratila sam. „Ostani ovdje.“
„Gia...“
„Molim te!“
„Pijana si.“
„I kakve to veze ima?“ –odmahnula sam glavom. „Samo želim uživati s tobom!“
„Možemo uživati kad si trijezna.“ –rekao mi je.
„Znaći da me ne želiš...“ –uzvratila sam.
„Gia, nemoj početi s tim glupostima. Molim te...“ –uzdahnuo je.
„Nisam ti privlačna?“
„Jesi.“
„Onda u čemu je stvar.“
„U tome što si pijana! Ne želim da slijedeći dan pomisliš nešto krivo ili požališ!“
„Mogla bi požaliti jedino ako ne budem tvoja.“ –uzvratila sam.
Približila sam mu se i polako počela otkopčavati dugmiće s njegove plave karirane košulje. Zaustavio mi je ruke i odmahnuo glavom, ali sam i maknula sa sebe i poljubila ga obgrlivši ga oko vrata. Znala sam da želim biti njegova i da neću to požaliti kad se probudim ujutro, ali niti on nije bio ravnodušan prema meni. Obgrlio me oko struka i ljubio stravstveno. Bio je izvrstan u puljupcima, a onda me podignuo sa poda i nježno spustio na krevet, te je polako spuštao ruke niz moje tijelo. Godili su mi njegovi dodiri i prolazili su me trnci. Osjećala sam užitak dok sam vodila ljubav s njim. Htjela sam to i više nego što sam mogla zamisliti, a on je bio jako dobar i nježan prema meni dok me ljubio po vratu i na usnama.
| 00:15 |
Komentari (9) |
On/Off |
Print |
# |
8.poglavlje
utorak, 14.07.2009.
Znam znam... Prije nego sam očekivala sam obavila novi nastavak, ali eto... Sad mislim, ali mislim da će slijedeći nastavak slijedeći tjedan.XD Nadam se da neću opet poludjeti. lol
Izležavala sam se u sobi nakon napornog dana. Nisam znala što raditi, a nije mi se ni spavalo. Summer i Caleb su već neko vrijeme spavali, a Paxton... ne znam gdje je uopče on bio, ali nisam ga ni željela nazvati kako nebi ispala dosadna klinka koja ga stalno naziva kad joj je dosadno. Iako... željela sam biti s njim u onom trenutku. Ne znam što mi se dešava u zadnje vrijeme. Nisam htjela toliko razmišljati o njemu, ali nisam mogla prestati. Probudila bih se i razmišljala bi o njemu, dosađivala bi se i ponovno samo razmišljala o njemu. Mislim da čak i pretjerujem. Svaki put kad ga vidim negdje mu se nasmiješim, a onda osmijeh ne silazi s lica ni kad ode negdje. Ispadam kao glupa klinka i... nisam znala što učiniti.
Dignula sam se sa kreveta, otvorila vrata terase i odlučila malo uživati promatrajući zvijezdano nebo. Nije bilo pretjerano hladno, pa sam spustila pogled na praznu plažu. Nasmiješila sam se i odlučila prošetati malo njome kako bi se izmorila i onda otišla spavati i kako bi mi samo vrijeme brže prošlo pošto nikako nisam mogla zaspati. Nisam ništa uzela sa sobom, nego sam samo požurila iz sobe.
Vani je bilo ugodno vrijeme i nije bilo uopče hladno, ali niti pretoplo pošto je puhao lagani vjetar zbog kojeg mi je kosa vijorila po zraku, a to mi je večinom išlo na živce. Spustila sam se niz malene stepenice i skinula japanke kako bi mogla hodati malo po pjesku. Bio je još topao pošto se noć kasno spustila. Približila sam se bliže moru. Mali valovi dodirivali su mi noge. Uživala sam. Osjećala sam se slobodno iako nisam imala nikave probleme koji bi me mogli držati u staklenom lancu i zbog kojih se nisam mogla dobro osjećati.
Odlučila sam sjesti na podu, nakon što sam nekoliko puta prošla tihom, mirnom plažom gdje sam samo mogla slušati šum mora. Zamislila sam se. U glavi mi je došao Amberin izraz lica. Nedostajala mi je jako i predpostavljam da sam i ja njoj, u onom trenutku. Camilla mi je užasno nedostajala iako nije bila najbolja sestra kakvu bi svatko trebao imati. Bila je bezobrazna, tvrdoglava, nikada nije slušala... i zbog toga joj se dogodilo ono najgore.
„Gia?“ –začula sam Paxtonov glas.
Okrenula sam se iza sebe i ugledala ga, a on mi se nasmiješio. Pitala sam se što on radi ondje u onom trenutku.
„Hej, Pax...“ –uzvratila sam. „Što ti radiš ovdje?“
„Nisam mogao zaspati, pa sam te vidio kroz prozor sobe.“ –odgovorio mi je. „Mogu ti se pridružiti?“
„Naravno.“ –nasmiješila sam mu se.
„Ni ti ne možeš spavati?“
„Ne... Inače volim ići kasno spavati.“
„I onda si se odlučila ovdje doći prošetati?“
„Da. More me inače smiruje!“
„Živčana?“ –upitao je.
„Nisam.“ –pogledala sam ga krajičkom oka. „Malo sam umorna, ali ne mogu zaspati.“
„Umorna od čega?“
„Zaboravljaš kakva je Summer već dva dana?“
„Oh, oprosti.“ –nasmiješio se. „Zacijelo je naporno raditi s njom!“
„Ma...“ –slegnula sam ramenima. „I nije baš, ali žao mi je jadnih ljudi koji trče gore – dolje kad njoj nešto ne štima!“
„Normalno je da si takav prije vjenčanja. Cure su inače malo... luđe kad dođe to doba!“
„A ti si ekspert u tome?“
„Nisam, ali pretpostavljam.“
Klimnula sam glavom i nasmiješila mu se, a nakon toga pogledala ispred sebe. Htjela sam malo uživati u ugodnoj večeri i... kraj njega.
„Ispričali su ti, jelda, kako su se upoznali?“ –upitao me iznenada.
„Naravno da jesu.“ –okrenula sam se prema njemu osmijehom. „I ne mogu to zaboraviti. Znam detalje pošto mi već pet godina pričaju o tome!“
„Znam kakvi su.“ –nasmiješio se i on. „Imao sam osamnaest godina kad su se upoznali na ovom otoku!“
„A oni petnaest.“ –nastavila sam. „Ali čudi me kako se nisu podnosili u srednjoj. Mislim... u prvoj godini!“
„Ma... mislim da su se čak i podnosili, ali da su samo to radili zbog društva...“ –slegnuo je ramenima. „Inače se nebi slagali tako dobro na ovom otoku!“
„Utjecaj društva...“
„Da... Summer nije bila oduvijek navijačica škole!“
„Zbilja?“ –zbunjeno sam se okrenula prema njemu.
„Nije ti rekla?“ –upitao me, također, zbunjeno, a ja sam odmahnula glavom. „Zbog toga se nisu dobro slagali. On je bio kapetan momčadi, a ona... uljaz u školi! Nakon što su se ovdje počeli družiti, kad njegove ekipe nije bilo, onda su počeli izlaziti zajedno i... uveo ju je u svijet poznatih!“
„Nisam znala da je baš ovako priča bila!“ –rekla sam zbunjeno. „Ali svejedno... sada su skupa!“
„Da.“ –klimnuo je glavom. „I... zapravo... natjerao ju je da skače sa stijene!“
„Koje?“ –upitala sam ga.
„One najviše!“ –pokazivao mi je prstom.
Okrenula sam se i ugledala ju. Nije mi izgledala kao previsoka stijena, pa nisam shvačala u čemu je problem. Slegnula sam ramenima i zbunjeno se okrenula prema njemu.
„I u čemu je stvar?“
„Zar ne vidiš koliko je zapravo visoka?“ –zbunjeno me upitao.
„Meni baš i ne izgleda toliko visoko.“ –rekla sam odlučno.
„I sigurna si da bi mogla skočiti s nje?“ –nacerio se.
„Sto posto sigurna!“
„Želiš se kladiti?“
„Nema problema. Što ja dobivam ako skočim?“
„Hm... izlazak sa mnom?“
„Laskaš si, Paxton!“ –nasmiješila sam se.
„Želiš reći da ne želiš sa mnom izaći?“ –namignuo mi je.
„A ako ja izgubim?“ –upitala sam ga osmijehom.
„Dobivam izlazak s tobom.“ –rekao mi je.
„Dogovoreno!“ –obrisala sam ruku, koja je bila prljava od pjeska, pa sam primila njegovu.
Dogovor je pao. Dignuli smo i polako, pričajući krenuli prema hotelu.
Stajala sam na stijeni dok mi je kosa vijorila na vjetru. Promatrala sam u more i nije mi bilo svejedno. Pogriješila sam jer sam shvatila da sam se doista nalazila na visoko i da se ne osjećam najbolje. Nikada nisam voljela visinu i oduvijek bi mi se zavrtilo u glavi kad bi gledala s visoka, ali očito sam bila previše glupa i tvrdoglava, pa se nisam htjela vratiti natrag.
„Bojiš se?“ –iznenada se pojavio Paxton kraj mene.
„Volio bi, ha?“ –nacerila sam mu se nadajući se da neće primjetiti moj strah.
„Svejedno izlazimo jedno s drugim, pa... možeš i odustati ako ti nije svejedno!“
„Ne odustajem... Nikad nisam, a neću ni sada!“
„Kako želiš!“ –slegnuo je ramenima i udaljio se od mene.
Pogledala sam još jednom prema dole, pa sam uzdahnula i otišla k njemu. Stala sam kraj njega i pogledala ga krajičkom oka. Imao je onaj predivan osmijeh na sebi koji me umirivao. Nije me bilo previše strah jer sam znala da je on kraj mene, pa sam se pokušavala smiriti i ne razmišljati o strahu koji mi je prolazio tijelom. Skinuli smo odjeću sa sebe i pogledali ispred.
„Spremna si?“ –upitao me.
Nisam bila spremna i to sam dobro znala, ali tvrdoglavost mi je največa mana, pa sam samo klimnula glavom. Na njegov znak smo potrčali što smo brže mogli. Više nisam osjećala tlo. Padala sam i derala se, držajući zatvorene oči. Osjetila sam osviježavajuću hladnu vodu i završila sam skoro do dna od jačine pada. Bila sam sretna što sam ostala živa i ugledala sam Paxtonove noge na površini, pa sam požurila k njemu. Izronila sam i uhvatila zraka. Trebao mi je.
„Živa si?“ –upitao me Paxton.
„Nisam se bojala, znaš?“ –nadodala sam plivajući prema kopnu.
„O, da, da...“ –plivao je tik uz mene. „Zbog toga si se i derala toliko!“
„Bilo je iz... užitka!“ –pokazala sam mu jezik.
Počeo se smijati i odmahnuo je glavom, a onda se popeo na kopno, dignuo i pružio mi ruku kako bi se popela k njemu. Otišli smo do slaba, koji se nalazio nedaleko od stijene s koje sam skočila. Okretala sam se i ovaj put mi nije bilo svejedno što sam skočila s one visine i znala sam kako slijedeći put trebam biti popustljivija, ne praviti se pametna. Sjeli smo iza slapa i uživala sam slušajući njegov šum.
„Dobro si?“ –pogledao me.
„Jesam. Zašto?“ –uzvratila sam zbunjeno.
„Brinem se o tome da li si doživjela šok ondje gore!“
„Prekini se ponašati kao da me bilo strah!“
„A reci mi da nije!“
„Pa... možda malo, ali...“
„Aha!“ –nacerio se osmijehom. „Rekao sam ti da nije svejedno skakati odandje, ali ti me nisi slušala!“
„Počinjemo se ponašati kao prije nekoliko godina kad misliš da sam mala klinka koja se svega boji?“ –uzvratila sam pomalo ljutito.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „Samo iznosim činjenice!“
„I dalje misliš da sam klinka, jelda?“ –spustila sam pogled.
„Ne.“ –podignuo mi je glavu. „Nikad i nisam, Gia!“
„Nisi?“ –zbunjeno sam ga pogledala. „Oprosti, ali ponavljao si mi to najmanje pedeset puta kad bismo se vidjeli!“
„Jesam, ali samo jer...“ –uzdahnuo je. „Pet godina si mlađa od mene, Gia i... bila si slatka i kad si imala petnaest, ali morao sam se snalaziti kako bi te tako odmaknuo od sebe!“
„Molim?!“ –začuđeno sam ga pogledala.
„Sviđala si mi se, Gia, ali bila si premala!“ –rekao je. „I... i sada mi se sviđaš...“
Šokirala sam se jer nisam mogla vjerovati što sam upravo bila čula. Nisam mogla vjerovati da sam se nekada Paxtonu sviđala, ali niti da mu se i sada sviđam. Približio se više meni, stavio je ruke oko moga struka i približio se mojim usnama. Iako sam bila previše šokirana, zatvorila sam oči i prepustila mu se. Htjela sam onaj poljubac i više nego sam zamišljala, a onda sam napokon osjetila njegove mekane i nježne usne na svojima. Zagrlio me snažnije i vjerujem kako je, u onom trenutku, mogao osjetiti i čuti ubrzane otkucaje moga srca. Htjela sam da onaj trenutak nikada ne prestane.
| 11:39 |
Komentari (15) |
On/Off |
Print |
# |
7.poglavlje
ponedjeljak, 13.07.2009.
Nakon doručka sam cijelo vrijeme pomagala Summer sam pripremama. Utorak je već došao, pa su hoteljerski tehničari trčali po hotelu kako bi nam pomagali u pripremama. Nije bilo lako raditi sa Summer. Ja sam još mogla izdržati njene napadaje stresa i panike pošto sam znala kontrolirati njome, u onom trenutcima, i smirivati je, ali bilo mi je žao što se loše ponašala prema ljudima oko sebe iako sam znala da shvaćaju kako je to biti živčan prije vjenčanja.
Bilo je naporno. Satima smo sređivali salu baš onako kako je Summer htjela i ništa nismo smijeli pogriješiti jer onda bismo ponovno morali to učiniti. Vidjela sam nekoliko puta Paxtona kako prolazi prizemljem. Nekoliko puta su nam poglebi pobjeli jedno prema drugom i osmijeh bi nam se pojavio na lice, ali znala sam da se ne mogu ponašati kao klinka, tinejdžerka koja se prvi put zaljubi u jednog dečka i onda sam morala nastavljati s pripremama.
Iako sam se trudila ne razmišljati o Paxtonu, nisam mogla. Cijelo vrijeme mi se vrtio po glavi i osjećala sam se pomalo glupo pošto sam smatrala da je nemoguće da se nekome može svidjeti osoba u samo dva dana što ga poznaje. Dobro, poznavala sam ga već pet godina, ali onakva osoba mi se uopče nije svidjela. Malo sme mučila sva ta situacija. Nisam znala što da mislim, što da radim, ali nisam prestajala razmišljati o tome da mi je Summer ispričala što joj je rekao. Bilo mi je jako drago što sam čula njegovo mišljenje o meni i svaki put bi mi se pojavio osmijeh na licu, pa bi odmahnula glavom i vratila se u stvarnost pošto sam znala da ne moram gubiti vrijeme.
Summer i ja smo bile gotove tek nakon dva sata popodne, pa smo se odvojile, dogovorile da ćemo se odmoriti i onda ići na more pošto su nas Caleb i Paxton čekali jer su nas nazvali nekoliko puta da nam jave neka im se pridružimo.
Kad sam otvorila vrata sobe odmah sam skočila na krevet. Bila sam izmorena i doista se dugo nisam naradila kao danas, a predpostavljala sam da ću se još više naraditi do subote. Uzdahnula sam i pogledala u strop. Morala sam se malo opustiti od svega, a onda sam se dosjetila kako nisam jučer nazvala gđu Cinthiu. Zgrabila sam telefon koji mi je stajao kraj kreveta, utipkala njen telefonski broj i pričekala da se javi.
„Halo?“ –začula sam stariji glas s druge strane slušalice.
„Bok, gđo Cinthia.“ –rekla sam.
„Oh, Gia, pa ti si!“
„Jesam. Oprostite što vas jučer nisam nazvala, ali doista nisam imala vremena!“
„Ma sve je u redu. Znam kako vam je! Kako idu pripreme vjenčanja?“
„Odlično. Malo je naporno, ali sve će biti kako treba!“
„Fenomenalno!“
„Kako je Amber?“
„Upravo se igra u dvorištu s Flokijem.“
„Je li dobro?“
„Odlično je!“
„Ne pravi probleme?“
„Nikada!“
„Sigurno?“
„Možeš biti potpuno sigurna!“
„Onda dobro.“ –rekla sam osmijehom. „Nazovite me u slučaju da bude nekakvih problema!“
„Može, može, ali znam da ih nikako neće biti. Samo se vi zabavljajte!“
„Hoćemo. Pozdravite mi puno Amber. Bok!“ –nasmiješeno sam spustila slušalicu.
Bilo mi je drago što čujem od susjede kako je Amber dobra i ne stvara probleme, ali i dalje mi je užasno žao što se ne druži s ostalom djecom iz ulice i što ne priča. Nadala sam se kako će uskoro popričati, ali to je samo pitanje vremena. Uzdahnula sam. Bila sam tužna pošto sam htjela da bude normalna, da bude kao i ostala djeca. Volila sam ja nju, obožavala, ali bilo mi je neopisivo žao gledati ostalu djecu kako trče ulicama, zezaju se i smiju dok je ona samo kod kuće, igra se s Barbikama koje sam joj ja kupila i ne priča ni s kim.
Počelo mi se spavati i imala sam osjećaj kako će mi se uskoro zaklopiti oči, pa sam se prepustila i zatvorila ih sama. Trebala sam malo odmora kako bi se opustila i bila odmornija za slijedeći dan. Nedostajalo mi je samo nekoliko sekundi kad me, odjednom, probudio glasni zvuk i vibracija mobitela. Uzdahnula sam, otvorila oči i uzela mobitel sa nočnog ormarića. Dobila sam poruku od Paxtona na kojoj je pisalo: „Dođite što prije jer ćemo inače doći po vas!“. Uzdahnula sam i dignula s kreveta. Više nisam mogla zaspati. Inače sam osoba koja rijetko spava popodne i koja više ne može zaspati u slučaju da je netko probudi. Obukla sam svoju plavi kupači kostim, majicu i hlačice za more, te sam stavila ručnik, vodu i kremu za na more i torbu. Izašla sam iz sobe i otišla pokucati Summer na vrata, koja mi je odmah otvorila vrata.
„Što ti je?“ –upitala me Summer.
„Ma umorna sam.“ –odgovorila sam. „Spremna si?“
„Jesam.“ –klimnula sam glavom. „Malo prije sam dobila njihovu poruku, pa sam se odmah spremila!“
„Nisi umorna?“
„Nisam. Ja sam išla spavati ranije jučer, a ne kao i ti da si bila s Paxtonom do dva ujutro!“
„Kako znaš?“ –zbunjeno sam upitala ulazivši u lift.
„Caleb mi je rekao.“ –pokazala mi je jezik.
„Babe tračarice.“ –odmahnula sam glavom.
Primjetila sam kako me Summer gleda osmijehom na licu, pa sam odmahnula glavom i nasmiješila joj se.
Izašle smo iz hotela i krenule prema plaži pričajući. Razbudio me sviježi zrak, pa sam bila spremna za ludovanje po plaži. Summer i ja smo bile jako sretne što smo mogle uživati na onom prekrasnom sunčanom danu, kraj mora i s prijateljima. Požurile smo korak prema plaži i potražile gdje se Caleb i Pexton nalaze, ali nigdje ih nismo pronašle. Vidjele smo njihove stvari, pa smo otišle prema njima i smijestile se kraj njih. Skinula sam odjeću sa sebe i stavila je u torbu. Restegnula sam se i spustila kosu iz repa, te sam protresla kosu kako nebi bila spetljana. Vijorila mi je na vjetru i to mi je bilo osviježavajuće pošto mi je inače bilo pretoplo s onako dugom kosom, ali nisam ju željela ošišati pošto sam obožavala kad je cure imaju dužu.
„Gia...“ –Summer je širom otvorila oči.
„Molim?“ –okrenula sam se prema njoj.
Primjetila sam kako gleda iza mene, pa sam se okrenula i ugledala Paxtona kako trči prema meni. Bila sam zbunjena, ali uplašila sam ga se, pa sam odlučila potrčati od njega. Okretala sam se i shvatila da me i dalje prati, da ne odustaje, ali nisam htjela odustati niti ja. Smijala sam se, uživala, ali onda me dohvatio i podignuo sa poda.
„Paxton, spusti me, molim te!“ –trgala sam se.
„Ma sad će tebi biti super kad te bacim.“ –nasmiješio mi se.
„Naljutit ću se na tebe, vjeruj mi!“
„Ne vjerujem ti. Znam da ćeš se početi smijati! Vidjet ćeš, bit' će zabavno!“
„Platit ću ti za ovo, znaš?!“
„Da, da... Kako da ne!“
Bila sam ljuta na njega, ali onda sam se počela smijati iako sam se preplašila kad sam ugledala most s kojeg me želio baciti. Nije bilo jako visoko, ali htjela sam mirno i polako ući u more. Okrenula sam se prema njemu i, prije nego sam mu uspjela nešto reći, zamoliti ga da to ne učini, spustio me iz naručja. Padala sam prema vodi, derajući se i potonula sam u ugodnu vodu koja me osviježila. Osjećala sam se dobro kad sam izronila. Počela sam se derati na njega, ali osmijehom na licu. Primjetila sam kako mi se smiješka, a onda je skočio kraj mene. Oboje smo čuli dernjavu. Vidjeli smo Caleba kako drži Summer i trči s njom po mostu, te je skočio u vodu. Uživali smo... Doista sam se odlično osjećala.
Novo i ovdje.
Ne znam kad će slijedeći ovdje. Negdje sredinom slijedećeg tjedna vjerojatno. Nadam se da vam se sviđa kako se razvijaju događaju.
Uživajte mi!=)
Voli vas Barbara
| 00:04 |
Komentari (5) |
On/Off |
Print |
# |
6.poglavlje
ponedjeljak, 06.07.2009.
Spavala sam i netko je toliko glasno i manijački udarao na vrata moje sobe da sam otvorila oči i naglo iskočila iz kreveta. Užasno sam se preplašila da je netko ondje i da mi pokušava nauditi, ubiti ili tko zna što, ali uskoro sam shvatila da je sve u redu i da zapravo netko kuca na prokleta vrata. Znala sam da bi taj netko mogao razvaliti vrata ako mu što prije ne otvorim, pa sam požurila korak i otvorila ih.
„Hvala Bogu!“ –proderala se Summer. „Već petnaest minuta ti kucam. Ne čuješ?“
„Možda sam spavala, Summer.“ –uzvratila sam i zijevnula. „Sedam sati je!“
„Pa?“ –odmahnula je glavom. „Jučer sam te cijeli dan tražila, ali nisam te mogla naći, pa sam sama morala sređivati cvijeće koje bi danas popodne trebalo doći s kopna!“
„Oprosti. Zaboravila sam!“ –nastavila sam i sjela na krevet.
„Gdje si ti uopče bila?“
„S Paxtonom.“
„Molim?!“ –nacerila se. „Oprosti, ali pričat ćeš mi o tome za marendom. Može?“
„Ma nemam ti o čemu pričati, stvarno.“ –slegnula sam ramenima.
„O, dušo, imaš i moraš!“ –namignula mi je. „Istuširaj se, spremi i dođi u restoran. Čekam te!“
„U redu!“ –klimnula sam glavom.
Nasmiješila mi se, pozdravila me i poslala mi pusu, nakon čega je zatvorila vrata sobe. Uzdahnula sam, legla na krevet i rastegnula sam se. Koliko god sam htjela još uživati na mekanom i ugodnom krevetu, ali znala sam da bi Summer mogla poletjeti do moje sobe ako se uskoro ne pojavim u restoranu, pa sam se protiv svoje volje dignula i otišla se srediti, razbuditi pošto sam znala da izgledam kao zombi.
Obukla sam se, spremila i našminkala kako nebi stvarno izgledala kao zombi, pa sam izašla iz sobe i požurila prema liftu. Ušla sam unutra, prije nego su se vrata zatvorila pošto sam vidjela kako je netko skrenuo prema lijevom hodniku. Pritisnula sam podzemlje i mirno čekala da što prije stignem kod Summer kako bi razgovarale i počele sređivati za vjenčanje. Primjetila sam da se zaustavio odmah na drugi kat, pa sam uzdahnula i nagnula se na zid lifta. Vrata su se otvorila i ugledala sam Paxtona kako gleda u pod. Podignuo je pogled i zakoračio prema meni, a onda mi se nasmiješio.
„Već si budna?“ –upitao me Paxton.
„Nažalost.“ –odgovorila sam mu. „Summer me probudila. Ti?“
„Caleb.“
„Idete doručkovati?“
„Ne. Idemo do grada malo. Rekao je da se želi zabaviti s muškim društvom kako ga Summer nebi ubila!“ –počeo se smijati.
„Da.“ –nasmiješila sam se. „Summer je malo živčana u zadnje vrijeme.“
„To je normalno. Vidjet ćeš kakva ćeš ti biti prije vjenčanja!“
„Nisam rekla suprotno.“
Začulo se zvono. Podignula sam pogled i vidjela da se nalazimo na prizemlju, pa su se vrata otvorila.
„Vidimo se onda kasnije na moru?“ –upitao me Paxton zakoračivši iz lifta.
„Ne znam da li ćemo imati vremena.“ –slegnula sam ramenima.
„Dobro.“ –rekao je. „Čekamo vas!“
Namignuo mi je i udaljio se, a ja sam se nasmiješila, odmahnula glavom i gledala u njega sve dok se vrata nisu zatvorila. Spustila sam pogled, ali osmijeh na licu nikako nije nedostajao. Bila sam pomalo sama sebi smiješna jer nisam shvaćala kako se mogu smiješkati na samu pomisao na njega, kad ga vidim, kad mi se smiješka i priča sa mnom.
Vrata lifta su se otvorila i požurila sam korak prema Summer pošto sam primjetila kako je pomalo živčana i nisam htjela da se slučajno posvađa sa mnom.
„Evo me.“ –rekla sam joj.
„Oh, napokon si došla!“ –nasmiješila mi se Summer.
Shvatila sam da nije živčana, pa sam odahnula i nasmiješila joj se, nakon čega sam povukla stolicu i sjela kraj nje.
„Gdje si bila toliko?“ –upitala me.
„Tuširala sam se, spremila, obukla i srela Paxtona liftu, pa sam došla kod tebe.“ –ispričala sam joj.
„Srela si Paxtona, ha?“ –nacerila mi se.
„Da.“ –zbunjeno sam ju pogledala. „Što je tu čudno?“
„Pa... Gdje je tu priča o tome što ste vas dvoje jučer radili?“
„Summer....“
„Gia, nisam budala!“
„Ali, Summer, samo smo pričali!“
„Svejedno. Želim znati o čemu! Najbolja sam prijateljila i zahtjevam da mi kažeš!“
„Neću!“
„Svejedno mogu saznati od Caleba jer mi je rekao da će pričati s Paxtonom, ali voljela bih saznati to od tebe!“
„Pa nije bilo ničega.“ –počela sam joj se smijati, ali ona je i dalje napadala. „Hoćeš li prestati ako ti ispričam?“
„Hoću!“ –uzvratila mi je osmijehom od uha do uha.
„Ispričali smo se jedni drugima što smo bili glupi kad smo bili mali. Popodne smo se prošetali otokom, a navečer pričali kraj mora kraj plaže!“ –rekla sam joj.
„I to je sve?“
„To je sve!“
„Nije bilo poljupca?“
„Nije!“
„Kako si glupa!“
„Molim?!“ –zbunjeno sam ju pogledala.
„Zašto ste niste poljubili?“ –upitala me ozbiljno.
„Šališ se?“
„Ne!“
„Ma o kojem poljupcu pričaš?! Kako možeš pomisliti da bi moglo biti poljupca kad se nismo podnosili do jučer?!“
„Upravo tako... do jučer!“
„Summer, sada smo još u fazi upoznavanja!“
„Aha!“ –zaprijetila mi je prstom. „Faza upoznavanja, ha? Ma ja znam da ćete još malo nešto zmuljati!“
„Pretjeruješ.“ –uzvratila sam.
„Slušaj ti mene svoju najbolju prijateljicu!“ –potapšala me po ramenu. „Vidjela sam kako te gledao, Gia! Htio te pojesti koliko si mu zgodna bila!“
„Summer...“ –okrenula sam se ozbiljno prema njoj. „Pretjeruješ, doista!“
„Ne pretjerujem!“ –uzviknula je. „I pitala sam ga što sada misli o tebi!“
„Summer, neee...“ –odmahnula sam glavom i nekoliko puta udarila glavom od stol pošto nisam mogla vjerovati da je to zapravo učinila.
„Želiš čuti što je rekao?“
„Ne!“
„Sigurna si?“
„Da, jesam! Ne želim čuti!“
„A daj, Gia, molim te! Želim ti reći!“
„Ne...“
„Gia... bit' ću ti najbolja prijateljica ako mi dopustiš da ti kažem!“
„Već jesi, ali ne želim znati!“
„Dobro...“ –nadurila se Summer, a ja sam joj se nasmiješila. „Što ti misliš o Paxtonu?“
„Pa...“ –porumenila sam i zbunjeno sam razmišljala o tome što se sa mnom događa. „Zgodan je... sladak... ali...“
„Odlično!“ –prekinula me. „Paxton misli da si takav komad. Rekao je da mu je žao što se onako ponašao prema tebi, što ti je to več jučer rekao. Pogriješio je jer si sada postala bombastična cura!“
„Summer!“ –viknula sam.
„Pa citiram njegove riječi!“ –pomalo me gurnula. „I rekao je da mu je drago što nemaš dečka!“
„Ne želim znati ništa drugo!“ –prekinula sam je.
Osjećala sam kako crvenim i srce mi je užano brzo kucalo. Koliko god sam bila ljuta na nju što mi je ono govorila, koliko god nisam željela slušati više bilo mi je neopisivo drago što sam čula što je zapravo rekao o meni.
7. poglavlje u ponedjeljak. Nadam se da vam se sviđa kako se priča odvija!
Ugodni praznici. Nadam se da uživate kao i ja!=)
Laku noć
Barbara=*
| 00:01 |
Komentari (17) |
On/Off |
Print |
# |
5.poglavlje
subota, 04.07.2009.
Nastavila sam pričati sa Summer, ponašati se kao da ga nisam vidjela, ali pogled mi je i dalje bježao prema njima. Caleb se stvarno jako dugo zadržao s njim i to je normalno pošto se nisu mjesecima vidjeli, koliko ja znam. Oboje su imali veliki osmijeh na licu, a ja sam se osmijehnula kad sam primjetila Paxtonov predivan osmijeh, zbog čega me Summer zbunjeno promatrala. Ostala sam šokirana kad sam ugledala kako Caleb i Paxton odlaze prema nama i, iskreno, nisam znala što učiniti u onom trenutku, kako se ponašati, a što su bliže bili to mi je srce brže kucalo. Pojavili su se ispred nas, a ja sam se zagledala u njegove prekrasne plave oči koje su me očarale. Nisam mogla vjerovati da sam imala onakvo mišljenje o njemu, a godinama ga nisam podnosila, niti sam željela išta čuti o njemu.
„Pax, sjećaš se Gie?“ –Caleb je upitao pitanje koje me vratilo u stvarnost.
„Kako je se nebi sjećao?“ –nasmiješio se. „Iako si se previše promjenila od zadnjeg puta kad sam te vidio!“
„Sumnjao si da ću uvijek ostati ona mala klinka koju si davio po cijele dane?“ –upitala sam ga pomalo grubo.
„O ne...“ –uzdahnula je Summer. „Samo da ne počnu... ponovno!“
„Sumnjala si da neće?“ –Caleb je odmahnuo glavom. „Evo ti ključ, pa se snađi. Neda se nama čekati da se vi prestanete svađati!“
„Ne namjeravam trošiti vrijeme na glupe svađe s njim jer više nisam klinka!“ –naglasila sam klinka, pogledala ljutito u Paxtona i zgrabila ključeve svoje sobe.
Udaljila sam se ljutito od njih. Sama Paxtonova pojava me razbijesnila. Imala sam osjećaj da me gledaju, pa se nisam htjela okretati kako se još više nebi razljutila. Ušla sam u lift i slučajno pogledala u svoje prijatelje. Primjetila sam da Paxton priča sa Summer i Calebom, ali da gleda u mene. Ostala sam blokirana pošto me onaj pogled očarao od prvog trenutka kad sam ga ugledala u hotelu, pa sam brzo pritisnula tipku za treći kat nadajući se da će se vrata zatvoriti što prije pošto mi je srce prebrzo kucalo. Kad su se napokon zatvorila sam mogla nastaviti disati kako treba i otkucaj srca mi se vratio ponovno na normalu. Duboko sam uzdahnula i začula zvono kad su se vrata ponovno otvorila. Stigla sam na treći kad i pogledala broj na kartici na kojoj je pisalo 128. Hodala sam hodnicima i gledala brojeve čitajući ih sa vratiju. Pogledala sam svoj broj, povukla karticu i vrata su se otvorila. Gurnula sam ih te sam povukla torbu sa sobom kad sam zakoračila u sobi. Vrata su zalupila za mnom, a ja sam pomalo poskočila od straha, pa sam se nasmijala sama sebi i pustila dršku torbe. Otišla sam prema prozoru i odmaknula zavijese kad mi je sunce onemogučilo vid. Okrenula se i ugledala sobu, pa sam ostala otvorenih ustiju. Nikad prije nisam vidjela onaku veliku sobu s velikim bračnim krevetom, dva nočna ormara s velikim prekrasnim lampama, velikom televizijom na zidu, ispred televizije i ormar. Otvorila sam vrata kupatila i ugledala jacuzzi. Široko sam otvorila oči i odlučila sam skinuti odjeću sa sebe kako bi malo uživala u mjehuričima. Skinula sam odjeću sa sebe, pustila ju na pločicama i stavila mlaku vodu, te namjestila da mi pušta mjehuriće, ali ne previše. Sjela sam u veliku kadu i uživala uz laganu masažu mjehurića, kad sam odjednom čula kucanje na vrata. Uzdahnula sam, dignula se i obgrnula velikim ručnikom koji mi je visio sa vratiju. Izašla sam iz kupatila, te se uputila prema vratima, pa sam ih otvorila, provirila i ugledala Paxtona.
„Hej...“ –začuđeno sam pogledala u njega.
„Hej...“ –pogledao me. „Uhvatio te u nezgodnom trenutku?“
„Zapravo... da.“ –nacerila sam se.
„Oprosti onda...“ –spustio je pogled i udaljio se.
„Čekaj!“ –uzviknula sam, a on se okrenuo. „Trebao si me nešto?“
„Htio sam pričati s tobom, ali kad već nemaš vremena... Nema veze!“
„Moram se samo obrisati jer sam se tuširala.“ –rekla sam. „Ako želiš, možemo se naći dole!“
„Možemo.“ –nasmiješio mi se. „Čekam te u kafiću. Može?“
Klimnula sam glavom, nasmiješila sam mu se i zatvorila vrata. Odjednom sam zastala i začuđeno pogledala u pod. Srce mi je ubrzano kucalo. Nisam mogla vjerovati da mi se svidjelo što je došao po mene i što ćemo se uskoro pronaći. Odmahnula sam glavom i krenula prema kupatilu, ali zaustavila sam se kod ogledala. Bila sam rumena na samu pomisao na Paxtona. Lupila sam si dva šamara kako bi se skulirala, pa sam ušla u kupatilo.
Spremila sam se. Obukla sam usku majicu sa debelim naramenicama, suknjicu do koljena i japanke, pa sam uzela torbicu i stavila unutra novčanik, mobitel i ključ sobe, te sam izašla iz nje i uputila se prema dizalu. Pritisnula sam gumb kako bi ga pozvala na trći kat i vrata su se otvorila. Nikoga nije bilo unutra, pa sam ušla i pritisnula gumb za podzemlje pošto sam znala da se ondje nalazi kafić.
Srce mi je lupalo kad sam gledala ispred sebe i razmišljala o čemu Paxton želi popričati sa mnom. Znala sam da nema potrebe za paniku, ali opet se nisam najbolje osjećala i bila sam uzbuđena što me jako ljutilo jer se nisam onako smjela ponašati, jer sam trebala biti ljuta na njega što se onako loše ponašao prema meni kad sam bila svega pet godina mlađa.
Odmahnula sam glavom kad sam čula zvuk za kojeg sam znala da dolazi kad se otvaraju vrata. Podignula sam pogled kad su se otvorila i ugledala Paxtona koji je sjedio baš na stolu gdje sam ga mogla vidjeti. Srce mi je ubrzano kucalo i nisam mogla izaći iz dizala. Promatrala sam ga kako se igra sa vrečicama šećera, a onda ih je vratio na mjesto, pa prčkao nešto po mobitelu. Morala sam krenuti dalje. Znala sam da čeka samo mene, pa nisam željela da me čeka još predugo. Zakoračila sam iz dizala i, laganim korakom, sam krenula prema njemu. Stala sam ispred njegovog stola i pogledala ga, a on je podignuo pogled prema meni i nasmiješio mi se. Nisam ni primjetila, ali osmijeh mi se istinktivno proširio cijelim licem. Povukla sam stolicu i sjela nasuprot njega.
„Onda...?“ –upitala sam ga. „O čemu si trebao pričati sa mnom?“
„Prvo, oprosti što sam te prekinuo kad si radila nešto.“ –rekao mi je, a ja sam samo klimnula glavom u znaku da je sve u redu. „A drugo, mislim da smo ti i ja krivo počeli.“
„Kako to misliš?“ –uzvratila sam pošto stvarno nisam shvaćala što želi reći.
„Mislim da je jako glupo svađati se zbog onoga što je bilo prije pet godina.“ –nastavio mi je.
„Aha...“ –zbunjeno ću ja. „Na to si mislio!“
„Da.“ –klimnuo je glavom i nasmiješio se. „Bio sam budala, kreten i djetinjasto sam se ponašao.“
„Tko si ti?“
„Molim?“
„Tko si ti? Gdje je Paxton kojeg sam upoznala prije pet godina i koji me nazivao malom, dosadnom, zgubljenom, bedastom, jadnom klinkom?“
„Gia...“
„Citiram samo tvoje riječi, znaš?“
„Znam...“ –odmahnuo je glavom. „Ali rekao sam ti da sam bio budala što sam se tako ponašao.“
„Ok... Jesi!“ –nacerila sam se, na što se on nasmijao. „Ali... gdje je Paxton kojeg ja znam?“
„Nestao je.“
„Gdje?“
„Kad sam krenuo na policijsku. Nije tamo baš lako!“
„Znam.“ –rekla sam. „Išla sam!“
„A da?“ –sa zanimanjem je podignuo obrve. „Nisam znao. Caleb i Summer mi ništa nisu rekli o tome!“
„Puno toga ti nisu rekli.“ –rekla sam. „Inače... Žao mi je što sam bila onakva prema tebi, ali nisam vjerovala Calebu da si se promjenio!“
„Kako to?“ –upitao me.
„Bilo je nemoguće da možeš promjeniti onakav arogantan karakter!“ –uzvratila sam. „Sada mi se više sviđaš.“
„To znaći da možemo početi ispočetka?“ –nasmiješio se.
Mogla sam vidjeti veselje u njegovom licu, osmijehu i očima. Nasmiješila sam mu se i klimnula sam glavom. Znala sam da je bilo jako glupo ljutiti se na njega zbog onoga što mi je govorio prije pet godina, a ja sam doista bila petnaestogodišnja klinka, pa je imao pravo misliti što god želi o meni. Sada... stvari se mjenjaju, a ja sam postala starija.
Jako sam raspoložena u zadnje vrijeme, pa sam vam zbog toga stavila još jedno poglavlje ovog tjedna. Super mi je jer uživam i iskorištavam ovo ljeto koliko god mogu, a i nedostaje mi još jedno poglavlje do kraja knjige koju sam započela kad su mi ispiti počeli i zbog čega mi je trebalo puno duže da ju dovršim! Wihiii=D=D
| 00:05 |
Komentari (8) |
On/Off |
Print |
# |
4.poglavlje
srijeda, 01.07.2009.
Zašto ne staviti novi post kad smo 1.7.?XD (danas sam tako darežljiva!!!) Ma objavila sam novi post jer više nisam često na kompjuteru. Idem na more, vani, pa i manje poglavlja na dan pišem svoju novu knjigu. Grrrr! Užasno se živciram zbog toga, ali eto... Znajte da vam pišem punom parom, a ideje švrljaju jedna za drugom, pa ćete imati što čitati!
Slijedeći nastavak slijedeći tjedan!
Have fun=*
Dok je Caleb čitao časopis o košarci, Summer i ja smo razgovarale o tome kako ćemo se lijepo zabaviti, kako ćemo preuređivati prostorije, odlaziti na more i uživati dok smo se vozili prema Piler otoku. Nas dvije smo bile jako uzbuđene pošto smo se mjesecima dogovarale kakve bi prostorije trebale izgledati i svaki dan smo gledale na internetu ponude koje su davali.
„ ...i obavezno latice po podu kad budem hodala!“ –nadodala je Summer nakon našeg polasatnog hodanja.
„Naravno da će biti tako! Osobno ću se angažirati da srede pod!“ –rekla sam. „Mora biti sve savršeno!“
„I bit' će! Znam ja to jako, jako dobro!“
„Hoćete li prestati pričati o tome?“ –pogledao nas je Caleb zbunjeno. „Nije da mi smeta, nego svi putnici već znaju gdje će 'ko sjediti, kakve će biti stolice, kuda će odlaziti kamere i fotoaparati, koja će biti prva pjesma na kojoj ćemo plesati... Mislim da ih to ne zanima!“
„Ma šuti!“ –proderale smo se na njega.
Caleb nas je zbunjeno i šokirano pogledao, odmahnuo je glavom i spustio pogled na košarkiški magazin kojeg je prelistao već deset puta pošto mi, doista, nismo pričale o ničem drugom osim o vječnanju. Okrenule smo se jedna prema drugoj, nasmiješile se i ovaj put smo promjenile temu kako nas nitko više nebi morao trpiti.
„Dragi, putnici. Priča vam kapetan ovog aviona!“ –oglasilo se avionom. „Za pet minuta slijećemo. Nadam se da vam je let bio ugodan! Ugodnu zabavu vam želimo!“
„Ajoj... već dolazimo?!“ –Summer je gledala oko sebe.
„Da.“ –Caleb ju je pogledao krajičkom oka.
„O, Bože!“
„Što je?!“
„Hvata me trema!“
„Zbog čega?!“
„Što ako ništa ne bude kako smo planirali?! Što ako ne bude lijepo vrijeme?!“
„Smiri se!“ –prekinuo ju je, stavivši joj ruke na ramena. „Smiri se...“
„Ne mogu se smiriti!“ –proderala se.
„Što joj je?“ –zbunjeno me pogledao Caleb.
„Očito je hvata trema prije vjenčanja.“ –tiho sam mu odgovorila. „Kažu da se to dešava svakoj ženi!“
„Ne hvata me panika!“ –odmahnula je glavom. „Samo želim da sve bude savršeno!“
„Bit' će savršeno, Summer.“ –uzvratio je nježnim glasnom Caleb.
„Obećaješ?“
„Obećajem!“ –nasmiješio joj se i krajičkom oka me pogledao. „Pobrinut ćeš se da ne dobije još koji takav napadaj?“
„Naravno!“ –namignula sam mu.
Predpostavljala sam koliko je Summer sada uzbuđena zbog svega i da ju hvata panika pošto ju je strah da nešto nebi ispalo kako je planirala, pa ću zbog toga svaki dan morati pregledavati po pedeset puta s njom sve kako bi se uvjerila da je sve kako treba.
Avion se zaustavio, putnici su počeli izlaziti iz njega osmijehom na licu, a največi osmijeh su imali Caleb i Summer. Radovali su se vjenčanju, kao svaka normalna osoba, pa su zbog toga željeli pokazati svima koliko su sretni što im se približava najljepši dan u životu.
Po nas je došao taksi, iako otok nije bio prevelik, ali aerodrom je bio dovoljno udaljen od hotela, pa zbog toga nismo mogli ići pješice. Promatrala sam krajolik sa suvozačevog sjedala, pošto su mladenci sjedili na stražnjem i nisam im htjela smetati. Nalazila sam se na prekrasnom otoku gdje su ljudi, predpostavljam, najviše turisti, hodali zelenim livadama osmijehom na licu. Bilo je puno monumenata i prekrasnih velikih fontana. Znala sam da ću ondje dolaziti šetati kad budem imala mira i kad budem trebala pustiti Caleba i Summer same. Sunce je osvijetljavao cijeli otok, pa je sve izgledalo puno ljepše, veselije, a htjela sam se malo odmoriti od svega što mi se desilo prije dva mjeseca, pa sam znala da ću se ondje napokon odmoriti. Pogledala sam na vozačevu stranu i ugledala beskonačno modro more, pa mi se osmijeh odmah pojavio na lice. Morala sam se malo prošetati ondje što prije, a čak i danas, ako budem imala priliku.
Taskist se zaustavio ispred velikog hotela, kojeg sam promatrala široko otvorenih očiju. Nisam mogla vjerovati da su Caleb i Summer imali toliko novaca da su si mogli prijuštiti onakav luksuzni hotel. Nikada mi se nisu hvalili novcem, ali predpostavila sam da ugovor, koji je Caleb potpisao za NBA, donosi puno više novaca nego što sam mogla i zamisliti.
Primjetila sam kako su me njih dvoje čekali već na ulazu, pa sam odmahnula glavom, pozdravila vozača i zahvalila mu se, nakon čega sam izašla iz auta i otišla kod njih.
„Zamislila si se?“ –upitala je Summer ulazeći u hotel.
„Jesam.“ –klimnula sam glavom. „Nisam baš mogla vjerovati da ćemo doći ovdje.“
„Zašto?“ –upitao me Caleb.
„Pa... nisam znala da imate toliko novca!“
„NBA sponzorira.“ –nadodala mi je Summer.
„Pretpostavljala sam!“ –uzvratila sam.
„Idem vam po ključeve. Čekajte me ovdje!“ –Caleb je spustio torbu kraj nas i požurio je prema recepciji.
Summer se okrenula prema meni velikim osmijehom na licu. Mogla sam dobro vidjeti koliko je vesela, sretna, a onda sam joj se i ja nasmiješila pošto me veselila njena srreća. Snažno sam ju zagrlila, kao i ona mene, te smo počele pričati o raznim stvarima, kao i inače. Smijale smo se, uživale i zabavljale sve dok mi pogled nije pobjegao prema dečku s kojim je Calab veselo pričao. Dečko s kojim je pričao je bio viši za glavu od njega, imao je pojačane mišiće na rukama, a kosu svega centimetar dužine. Pogledala sam ga od glave do pete i ostala otvorenih ustiju jer je dečko bio stvarno... zgodan i doista dugo nisam vidjela onako zgodnog dečka. Totalno sam se isključila iz stvarnog svijeta i prestala slušati o čemu mi Summer priča jer su mi misli bile zaokupljene razmišljanjem o njemu i njegovom predivnom osmijehu.
„Gia!“ –Summer me potresla. „Slušaš li me ti uopče?“
„Znaš možda tko je onaj dečko?“ –upitala sam ne skidajući pogled s njega.
„Znam.“
„Tko?“
„Paxton!“
„TKO?!“ –proderala sam se šokirano i toliko jako da su se ljudi okretali prema meni. „Molim?! Paxton?“
Snizila sam ton pošto mi je bilo pomalo neugodno što su me svi zbunjeno gledali i morali slušati moj šok.
„Da, Paxton!“ –nasmiješila se Summer.
„Nemoguće...“ –odmahnula sam glavom.
„Zašto?“
„Paxton kojeg sam ja upoznala prije pet godina nije takav!“
„Upravo tako, Gia. Upoznala si ga prije pet godina, ali ljudi se mjenjaju znaš!“
„Ma nemoguće... On je bio kreten, debil, ružan mršavko, ali sada je...“
„Komad?“
„Upravo tako!“ –rekla sam joj šokirano. „Ne mogu vjerovati kako se proširio!“
„Pa valjda znaš kako muče dečke u policijskoj akademiji!“ –Summer se okrenula prema njemu. „Stvarno je zgodan, jelda?“
„Da, ali čisto sumnjam da je promjenio svoj glupi retardirani karakter!“ –prekrižila sam ruke na prsa.
Koliko god je bio komad i to nisam mogla sakriti, a niti nisam prestajala buljiti u njega, nisam mogla ne razmišljati o onom dečku kojeg sam ja poznavala i koji me nije podnosio, kao niti ja njega.
| 19:33 |
Komentari (7) |
On/Off |
Print |
# |
|
