|
3.poglavlje
petak, 26.06.2009.
Spremala sam zadnju majicu u putnu torbu. Za samo sat vremena smo trebali biti na aerodromu. Bilo je vrijeme da krenemo na Piler otoku gdje se trebalo odvijati vjenčanje meni najdražih osoba na svijetu i u mom životu. Veselila sam se odlasku pogotovo jer je to trebao biti zadnji dugi odmor prije nego počnem s novim poslom.
Također sam se jako veselila što počinjem raditi pošto sam dvije godine išla u policijsku akademiju za policajku. Uvijek su me fascinirali filmovi o murjacima, njihova jurnjava za kriminalcima... Iako sam znala da pravi život nije kao onaj u filmovima, i dalje sam se radovala što ću moći odraditi neke misije.
Spustila sam torbu na pod kad sam je bila spremna, pa sam otišla kraj prozora malo uživati u povjetarcu, prije nego netko dođe po mene i kaže mi da je vrijeme da krenemo. Nagnula sam se na kameni dio ispod prozora, na kojem sam inače držala razno cvijeće, provorila vani i uživala u ljetnom povjetarcu. Imala sam osjećaj kako će ono vječnanje i odlazak na otoku odlično proći. Zabavljat ćemo se, uživati, a i družit ću se, najviše, po zadnji put sa Summer i Calebom kako treba. Sad kad se vjenčaju, neću više imati puno prilika izlaziti s njima pošto će oni imati novi život, a i radit ću, pa će mi vrijeme brže prolaziti bez njih kod kuće.
„Gia...“ –Caleb je otvorio vrata.
„Molim?“ –okrenula sam se prema njemu.
„Cinthia je došla po Amber.“ –odgovorio mi je. „Uzet ću ti torbu jer je vrijeme da krenemo!“
„Dobro.“ –klimnula sam glavom.
Nasmiješio mi se, zakoračio prema mojoj torbi i podignuo je sa poda. Prošla sam kraj njega i spustila se niz stepenice. U prizemlju me čekala Cinthia. Ona je bila susjeda koja je pazila na Amber kad bi mi netrebala pomoć, a trebala mi je tjedan dana kako bi pričuvala moju nečakinju pošto neću imati vremena da pazim na nju na otoku jer trebam pomagati Summer u pripremama za vjenčanje.
Cinthia je bila starija žena, šesdesetih godina. Svoju plavkasto – sijedu kosu je uvijek nosila u velike punđe, nosila je uske naočale na kristalno plave oči i oblačila se profinjeno.
„Bok, Cinthia!“ –nasmiješila sam joj se.
„Hej, zlato.“ –uzvratila mi je osmijehom.
„Sigurno nije problem pričuvati Amber na tjedan dana?“ –upitala sam ju.
„Gia, dušo, znaš da mi to nikada nije bio problem. Obožavam čuvati malenu sada kad su moji narasli i odselili se!“
„Puno vam hvala!“ –snažno sam ju zagrlila.
„Evo nas!“ –začula sam Summerin glas.
Okrenula se i ugledala ju kako nosi Amber u naručju. Summer ju je spustila na pod, a ona je potrčala u zagrljaj Cinthiji. Znala sam koliko Amber voli svoju dadilju, pa mi nije bio veliki problem brinuti se o tome kako će se ona osjećati uz nju i da li će biti dobro, iako nije pričala niti s njom.
„Imate moj broj mobitela, u slučaju da vam zatrebam?“ –okrenula sam se prema Cinthiji.
„Naravno da imam, ali neće mi zatrebati pošto Amber nije problematično dijete i neće biti zločesta, jelda?“ –pogledala je u Amber, a ona je klimnula glavom.
„Odlično!“ –podragala sam malenu po nježno, rumenom obraščiću. „Nazvat ću vas čim stignemo. Može?“
„Može! Uživajte mi!“
„Hoćemo!“ –uzviknuli smo istovremeno.
„Vidimo se uskoro, Amber!“ –poljubila sam je u obraz.
Pozdravili smo gđu Cinthiu, pa smo izašli iz kuće i uputili se prema Calebovom automobilu. On je bio jedini koji je vozio od nas troje, pa nam je večinom služio kao taksist. Kad smo stavili sve potrebne stvari u gepek, smjestili smo se na sjedala i krenuli prema aerodromu.
Cijelim putem smo pričali o tome kako će nam odlično biti, koliko ćemo se zabaviti i o tome koliko će gostiju biti na otoku. Večina nas je već čekala na njemu, pa smo se potrudili da ne zakasnimo na avion i tako dopustili gostima da na još neko vrijeme čekaju.
Stigli smo na aerodrom i prije nego smo to zamislili, pa je Caleb parkirao auto, izvadili smo torbe iz gepeka i krenuli prema ulazu. Kad su nam torbe već bile na putu do aviona, mi smo sjedili u čekaonicu i čekali da prozovu naš let, kako bismo se uputili u novi veliku avanturu života.
„Kako sam uzbuđena.“ –rekla je Summer. „Ne mogu vjerovati da je već došao taj dan!“
„Još nije!“ –nadodao je Caleb osmijehom na licu. „Tek za šest dana ćeš mi postati žena!“
„Jedva čekam!“
„I ja isto!“
„Iako ti je trebalo previše vremena da me pitaš!“
„Ma daj, pa osam godina u vezi smo. Morao sam čekati i da dovršiš faks! Znaš i sama da bi me tvoji ubili da sam te odlučio oženiti prije nego što ga završiš!“
„Ma nemojte se uopče živcirati o tome koliko je meni dosadno trenutno.“ –nadodala sam u nadi da će početi pričati sa mnom, ali uzalud.
Pričali su o tome kako će im dobro biti kad budu otišli na medeni mjesec na Havajima, kako će im slavlje biti odlično nakon vjenčanja, a ja sam zakolutala očima i pogledala s druge strane. Znala sam da će nekoliko dana za redom biti tako. To je... valjda... normalno. Nisam niti ja znala što misliti u onom trenutku, ali nisam se osjećala nimalo ugodno pošto sam se osjećala kao da sam višak i kao da nebi trebala biti ondje, u onom trenutku. Voljela sam kad su bili sretni, kad su se veselili, ali pomalo sam bila ljuta na njih što nisu obračali pozornost na mene, iako mislim da je to pomalo glupo, bezobrazno, jadno i ljubomorno razmišljanje, ali nisam voljela kad se netko ponašao prema meni kao da ne postojim.
„Gia, sve je u redu?“ –upitala me Summer, odjednom.
„Da, da. Samo sam se zamislila!“ –nasmiješila sam joj se.
„U čemu je problem?“ –prekrižila je ruke na prsa i pogledala me ozbiljno.
„U ničemu... zašto?“
„Vidi se po tvom izrazu lica da nešto nije u redu.“
„Ma sve je u redu... stvarno!“
„Da slučajno ne misliš da si višak ovdje?“ –nastavio je Caleb.
„Ne mislim to!“ –nadodala sam, a on me sumnjičavo pogledao. „Ok... malo!“
„Zašto?!“ –uzvratili su istovremeno.
„Pa glupo mi je sama biti ovdje s vama dok se vi ljubakate, pričate o vjenčanju...“ –odgovorila sam. „To je ipak vaše vrijeme i... ne znam! Osjećam se jednostavno glupo!“
„Gia, ti nisi normalna!“ –Caleb se nasmijao. „Znaš dobro da nisi višak ovdje. Mogla si nas prekinuti!“
„Zašto bi vas prekidala kad je to ipak vaše vječnjanje?!“ –rekla sam pomalo ljuto. „Ne smeta mi što pričate o tome, nego smeta mi što znam da sam višak!“
„Glupačo!“ –Summer me udarila lagano i zagrlila. „Nikad nisi bila višak i nikad nećeš biti jer si nam ti kao sestra, jasno?!“
„Ali...“
„Šuti i prestani razmišljati o glupostima i pričati takve stvari!“ –rekla je ljutito. „Mogla bi nas naljutiti, a mislim da ne želiš to učiniti prije vjenčanja, jelda?“
„Upravo tako!“
„Onda se prestani glupirati.“ –uzviknuo je Caleb.
„Poziv za let 5120 za Piler otok!“ –odjekivalo je čekaonicom.
Ljudi su se počeli dizati sa svojih stolica, a dignuli smo se i nas troje te smo veselo požurili korak prema ulazu, dali kartu hostesi koja nam se smiješkala i zaželjela sretan put. Ušli smo u dugačak tunel razmišljajući o tome koliko će nam zabavno biti. Imala sam osjećaj da će biti... nezaboravno i trebalo je biti tako.
Morala sam danas objaviti novi nastavak jer.... SAM MATURIRALA!!
Napokon mogu reci: eee, sad mi je ljeto pocelo!=)
| 15:40 |
Komentari (13) |
On/Off |
Print |
# |
2.poglavlje
ponedjeljak, 22.06.2009.
Sjedila sam na terasi, na ljuljuškavu stolicu, i promatrala zvijezdano nebo. Obožavala sam, ponekad, kad nebi imala što raditi, sjediti i samo promatrati u nebo. Smirivalo bi me iako me u onom trenutku ništa nije tištilo. Puhao je lagani ljetni povjetarac. Osjećala sam užitak pošto se ljeto približavalo i više nisu bile one vručine zbog kojih sam umirala kod kuće iako bi me klima hladila. Koliko god sam obožavala ljeto zbog mora, uživanja kraj plaže, kupanja, glupiranja sa društvom do rane zore, voljela sam i završetak ljeta i toplina. Skoro tri mjeseca vručine nije malo, pa mi onda godi hladnije vrijeme, iako nisam veliki ljubitelj kiše, nego samo hladnije sezone.
Polako sam se zanjihala na stolicu i nastavila zamišljeno promatrati točkasto nebo i puni mjesec koji je osvijetljavao grad, a i terasu na kojoj sam se nalazila pošto je sve bilo mračno oko mene. Caleb i Summer su odavno spavali, a ja sam inače osoba koja će najrađe izabrati biti budna do kasno, gledati televiziju ili čitati jednu od ljubavnih romana koje imam na polici, u sobi, otkad sam imala trinaest godina. Razmišljala sam o tome kako uskoro idemo na Piler otoku, na kojem će se održati vjenčanje mojih najdražih, najboljih i jedinih prijatelja u koje sam oduvijek mogla računati. Osjećala sam se pomalo tužno iako sam bila jako sretna zbog njih. Njihova veza je dosta dugo trajala, pa se predpostavilo da bi se uskoro trebali vjenčati. Nisam znala zašto je Caleb čekao toliko da ju zaprosi, ali bilo je i vrijeme. Veselila sam se tomu, ali osjećala sam se pomalo prazno kako se približavalo vrijeme njihovog vjenčanja. Bili su mi obitelj otkad su mi roditelji poginuli u nesreći, a i bili su mi jedini oslonac na kojih sam mogla računati kad sam doznala za Camillinu smrt i pomogli su mi platiti sprovod.
Nedostajat će mi svakodnevna dernjava po kući, smijanje na zajedničkoj najboljoj humorističnoj seriji, čekanje ručka zbog kojeg bismo se prepirali tko će ga i kada kuhati.
Čula sam korake iza sebe, pa sam se okrenula i ugledala Caleba kako me osmijehom promatra. Caleb je bio viši od mene za glavu i puno širi pošto je trenirao za NBA momčad košarku pa je, najmanje dva puta na dan, odlazio po teretanama. Imao je smečkastu kratku kosu, tamne zelenkastno – smeče i uske oči, te malo deblje usne, kao što je večina muškaraca imalo.
„Još si budna?“ –upitao me i sjeo je kraj mene.
„Jesam.“ –klimnula sam glavom. „Kako to da si ti budan? Otišao si prije sat vremena na spavanje!“
„Probudio sam se jer sam ogladnio, pa sam pojeo nešto i vidio te ovdje.“ –odgovorio je Caleb. „I što radiš, Gia?“
„Znaš da ja ne mogu rano ići spavati, pa sam došla malo ovdje uživati.“
„Nikad se nećeš promjeniti!“
„Hoćeš reći da bi se trebala mjenjati?“
„Ne!“ –odmahnuo je glavom, nasmiješio mi se i obgrlio rukom, te me snažno zagrlio. „Želim da mi uvijek ostaneš ovakva!“
„I hoću!“ –nasmiješila sam mu se.
„Nebi volio da se ikada promjeniš, znaš li to?“
„Znam... Ponovio si mi to pedeset tisuća puta, tj. otkad se znamo!“
„I ponovit ću ti još tri puta više dok se ne odselimo jer te želim uvijek imati ovakvu!“
„Imat ćeš me, bez brige.“
„Ma ti si meni kao sestra koju nikada nisam imao, a niti neću. Moram se uvijek brinuti o tebi, pa brinut ću se i kad odemo odavdje!“
„Drago mi je.“ –uzvratila sam.
Bilo mi je neopisivo drago čuti njegove riječi. Caleb mi je, također, bio poput starijeg brata. Uvijek se brinuo o meni kad god sam ga trebala, kad sam imala problem kojeg nisam mogla ispričati ni Summer, a nikad joj nije rekao o našim tajnama.
Nasmiješili smo se jedno drugome i podignuli pogled prema zvijezdanom nebu. Oboje smo obožavali uživati gledajući nebo uz vjetar.
„Sjećaš se Paxtona?“ –upitao me odjednom.
„Tvog starijeg brata?“ –okrenula sam se prema njemu.
„Da.“
„Iritantan kreten koji me smatrao klinkom i malom glupačicom jer je pet godina stariji od mene?“
„Očito ga se sjećaš!“
„Što s njim?“
„Znaš da dolazi na vječanje?“
„Nisam imala pojma. Summer mi ništa nije spomenula!“ –odmahnula sam glavom.
I vjerojatno ću ubiti svoju najbolju prijateljicu kad se probudi jer mi nije javila najgoru vjest koju sam mogla dobiti. Iako se radilo o Calebovom starijem bratu i dobro sam mogla znati da će se nekako snaći za dolazak na njegovo vjenčanje, nisam se slagala s onom idejom jer me živcirao i bio je bezobrazan prema meni. Jest da sam ga samo nekoliko puta vidjela u srednjoj školi, ali sječanja na njega su bila toliko jasna da sam se razbjesnila na samu pomisao da ću ga uskoro ponovno vidjeti.
„Uspio je zadržiti zlobodno na tjedan dana?“ –upitala sam ga.
„Da.“ –klimuo je glavom. „Posao murjaka na višem položaju nije lak!“
„Išao je u policijsku akademiju?“ –začudila sam se.
„Da.“ –odgovorio mi je. „Summer ti nije rekla?“
„Očito nije.“ –uzvratila sam pomalo bjesno.
„Ne slažeš se s tom idejom da on dođe, jelda?“ –nasmiješio mi se Caleb.
„Ma što ti je?!“ –nacerila sam se i odmahnula rukom, nekoliko puta, gore – dolje. „Zašto se nebi slagala?“
„Možda jer ga nikad nisi voljela?“
„Otkrio si me...“ –uzdahnula sam. „Ali svejedno... Trpit ću ga na tjedan dana! Bit' će to jako, jako, jako dugih tjedan dana!“
„Gia...“ –Caleb se nasmijao glasno. „Što da ti kažem da se promjenio?“
„Ne vjerujem!“ –odmahula sam glavom. „Nemoguće je da kreteni mogu promjeniti karakter!“
„Vjeruj mi, Gia... Promjenio se!“ –nastavio je. „I mene je iritirao kad se ponašao onako kretenski, ali onda se udaljio od onog glupog društva, upoznao je ekipu s akademije i primjenio se.“
„I dalje ti ne vjerujem, ali trpit ću ga samo jer vas volim!“
„Dobro... Drago mi je onda zbog toga!“
„Sve da vama bude dobro!“
„Ma vidjet ćeš da će i tebi na kraju biti odlično!“
„Znam... iako s njim neće!“
„Gia...“
„Što?“ –nadodala sam. „Iskrena sam!“
Pokazala sam mu jezik, a on je osmijehom odmahnuo glavom, nasmiješio mi se i snažno me zagrlio. Pozdravio me i rekao da će otići na spavanje pošto je umoran, a sutradan ima ponovno košarkaške treninge. Nasmiješila sam mu se i pozdravila ga, nakon čega sam podignula pogled prema nebu. Čudila sam se Calebu što je imao toliko snage za tri treninga dnevne jer je igrao u prvoj momčadi NBA kluba, ali bila sam sretna što mu se ostvario san za kojeg mi je svaki dan pričao.
„Gia!“ –Summer se derala iz kuhinje.
„Idem, idem!“ –trčala sam velikom brzinom niz stepenice pošto me već dozivala pet puta, a znala sam da će me nazvati još najmanje deset ako se smjesta ne pojavim u kuhinju. „Reci?“
„Telefon!“ –pružila mi je slušalicu.
Klimnula sam glavom, uzela slušalicu njoj iz ruke, a onda se ona pridružila Calebu za stolom.
„Da?“ –javila sam se. „Da, ja sam Gia Gomez. Kako vam mogu pomoći?_Molim?_Stvarno?_Hvala vam, hvala vam!_Dobro!_Čujemo se!“
Veselo sam spustila slušalicu, a primjetila sam upitne poglede svojih cimera. Uozbiljila sam se i spustila pogled.
„NO?“ –viknula je Summer. „Što je trebao od tebe?“
„Nazvali su mi da mu kažu kako...“ –podignula sam pogled. „Kako sam dobila posao!“
Počeli smo se derati od sreće. Danima sam čekala da me nazovu kako bi mi javili da li sam dobila posao ili nisam u policijsku upravu. Bila sam neopisivo sretna i osjećala sam se kao da mi ništa ne može pokvariti onaj trenutak. Caleb i Summer su se dignuli sa stolice i nasmiješeno me zagrlili, a onda smo podignuli i Amber sa poda, koja se igrala s lutkicama, i počeli smo skakati po kuhinji.
Evo. Stavila sam novi post prije nego sto sam mislila da bi vam mogla staviti, ali vjerujem kako samo sada imam vremena(kao sto vidite po satu) jer sumnjam da cu vam se do petka moci javljati toliko cesto posto su mi u utorak(sutra) i u petak ispiti, a u subotu cu vjerojatno biti negdje na nekom partiju(otkrikila sam beatch party malo prije - sto je cudno kod nas u Pu haha). U nedjelju mi je dvije godine veze s deckom, pa ne znam niti da li cu vam se tada moci javljati. :S Ali kad stignem ove dane do kompa(ako) javim vam se odmah. Vi se meni bez problema javljajte.
Laku noc.
Barbara
| 00:34 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
1.poglavlje
ponedjeljak, 15.06.2009.
Zvonila je budilica. Izvadila sam ruku iz plahte i ugasila bučnu melodiju koja mi je odzvanjala u glavi. Na brzinu sam je ugasila i odmaknula plahtu sa sebe, istegnula se, te dignula s kreveta, pa otvorila prozor i rolete. Jutarnje sunce mi je onemogučilo vid na nekoliko sekundi, pa sam ga sklonila s rukom i trepnula nekoliko puta. Koliko god sam obožavala sunce, nisam mogla podnijeti kad mi je pičilo u oči rano ujutro, ali to je bio najlakši način da se razbudim.
Maknula sam se sa prozora, izvadila majicu na bretele i kratke hlačice iz ormara, pa izašla iz sobe i otišla se istuširati. Pogledala sam se u ogledalo. Moja duga plavo – smeđa kosa je bila raščupana nakon što sam do četiri ujutro ludovala vani. Smeđe oči su bile jako natečene i crvene pošto se nisam naspavala, a pune usne su bile crvenkaste od bambusa kojeg sam bila skoro cijelu noć. Uzdahnula sam, isprala si lice i oprala zube iako je lošeg zadaha i dalje bilo. Skinula sam prljavu pidžamu sa sebe i bacila je u punoj košaru, nakon čega sam stala u tuš kabinu, otvorila vodu i tuširala se. Obožavala sam se tuširati rano ujutro, kao buđenje i u slučaju ludo provedenih večeri kao i večer prije, i navečer kako bi se opustila nakon napornog dana.
Nakon tuširanja sam se obukla, zavezala kosu u dugi rep i izašla iz sobe. Spustila sam se niz stepenice, pa ušla u mirišljavu kuhinju. Summer je bila ondje. Ona je moja dugogodišnja prijateljica i cimerica. Okrenula se prema meni, a njene plave kovrče su poskočila u zraku. Nasmiješila mi se svojim prekrasnim tankim usnama i predivnim bijelim zubima, a sivo – plave oči su joj zasjajile.
Summer je odlična prijateljica i otkad je poznajem se nisam mogla odvojiti od nje. Uvijek je bila uz mene, kad god sam je trebala, a ja sam bila uz nju kad je njoj nešto zatrebalo. Bile smo nerazdojive od prvog trenutka kad smo se ugledale. I dan danas čuvamo tajne koje smo si rekle prije pet godina, pošto smo se upoznale kad sam imala petnaest i krenula u prvi srednje. Ona je tri godine starija od mene, pa mi je pomogla da se uklopim u okolinu i tako postanem navijačica školske košarkaške momčadi gdje je njen sadašnji dečko i također, moj cimer, Caleb Emett, bio kapetan. Summer i Caleb su zaručeni i za samo dva tjedna više neće živjeti sa mnom zbog čega mi je užasno žao jer sam se previše navikla na njih dvoje, ali Amber i ja ne možemo zauvijek ostati s njima, i moraju uživati bez nas.
„Oh, razbudila si se, vidim.“ –nasmiješila mi se Summer.
„Malo.“ –nasmiješila sam se i ja njoj, nakon čega sam sjela za stolo. „Tuširanje uvijek dobro dođe!“
„Naravno, pogotovo tebi!“
„Prestani, molim te. Ponašajmo se kao da se ništa nije dogodilo!“
„Meni si bila baš simpatična. Dugo se nisam morala brinuti toliko o tebi!“
„Tebi je simpatično što sam bila toliko pijana da sam plesala na stolu? I da me onaj frajer nije uhvatio, slomila bi nos!“
„Ispravljam... Sexy frajer s kojim si zabrijala!“
„Još i to mi je falilo!“ –odmahnula sam glavom. „Lika niti ne poznajem!“
„Puno njih nisi poznavala!“ –okrenula se prema meni.
„Imam dvadeset godina i mislim da bi bilo vrijeme da prekinem s opijanjem svaki petak i subote i s brijanjem sa svakim petim dečkom!“ –nadodala sam ozbiljno.
„Nemojmo zaboraviti da je sinoć bila moja djevojačka večer!“ –uzvratila je Summer nasmiješeno. „Morale smo se malo izludirati. Ak' se sad ne opuštam, kad ću? Za dva tjedna sam udana žena, pa... Moram malo uživati!“
„Znam da jedva čekaš da me se rješiš!“
„Ja? Nikada!“ –nacerila se Summer i obgrlila me s leđa. „Znaš da ćeš mi nedostajati, jelda?“
„Da, znam.“ –nasmiješila sam se. „Iako ćemo živjeti samo deset minuta udaljenosti, ali nema veze...“
„Obečajem da ću te svaki dan nazivati.“ –rekla mi je.
„Znam da hoćeš!“ –klimnula sam glavom.
„Gia, moraš i ti mene nazivati, jasno? Poludjet ću ako ne zna što se s Amber i tobom dešava!“
„Summer...“ –zbunjeno sam se okrenula prema njoj. „Shvaćaš li ti da ćemo živjeti na dva bloda udaljenosti?“
„To je puno, Gia, previše!“ –uzdahnula je i sjela kraj mene. „Obečaješ mi, jelda?“
„Obečajem, obečajem!“ –nasmiješila sam joj se. „Iako ćeš zaboraviti na nas za samo nekoliko dana!“
„Nema šanse.“ –odmahnula je glavom. „Kako možeš govoriti takve gluposti?! Već tri godine te trpim i onda mi kažeš da ću vas zaboraviti?! Nema šanse!“
„Rekla si da nas trpiš!“ –nadodala sam i pomalo srmštila izraz lica.
„Znaš dobro da vas se ne želim rješiti!“ –nasmiješila mi se.
„Summer...“ –nasmiješila sam joj se i stavila ruku na njenu. „Znaš gdje je moja kuća i uvijek si dobro došla kod mene. Uskoro ćeš postati Calebova žena, pa se najvjerojatnije nećemo moći vidjeti svaki dan, ali bit' ću ovdje kad god me budeš trebala!“
„Hvala, Gia!“ –Summer me snažno zagrlila.
Koliko god sam je obožavala i nisam htjela biti tužna što se odvajamo, pošto mi je bila poput starije sestre, nisam mogla zaustaviti suze koje su se pojavile u oči. Nedostajat će mi njena pričanja do kasne sate, uživanje s njom, duga kupovina gradom...
Ugledala sam Amber na ulazu u kuhinju, pa sam joj se nasmiješila. Imala je prekrasnu valovitu smeđu kosicu, koju sam obožavala četkati i od koje raditi svakakve slatke frizurice svojoj jedinoj i najdražoj nečakinji. Promatrala me svojim velikim bademastim smeđim očima, a njeno lice je bilo tužno kao i u zadnja dva mjeseca, otkad se doselila k meni.
„Hej, Amber!“ –dignula sam se sa stolice. „Hoćeš li jesti?“
Klimnula je glavom i potrčala kod Summer, koja ju je podignula sa poda, nasmiješenog lica i otvorila vrata frižidera kako bi zajedno odlučile što će pojesti.
Amber je bila četverogodišnja kćerka moje mlađe sestre koja je, nažalost, preminula prije više od dva mjeseca. Njen glupi pijani muž ju je ubio dok je Amber bila u sobi. Od onog trenutka ne priča ni s kim, pa čak ni sa mnom, nažalost. Psiholozi i psihijatri pretpostavljaju da postoji mogučnost kako je vidjela sve što se dogodilo i da je vidjela kako joj vlastiti otac ubija majku, a to je užasno za nju. Ne znaju kad bi mogla progovoriti niti da li će se ikada opustiti pošto je to bio preveliki šok za mene, a kamoli za nju.
Govorila sam Camilli da Javier nije dobar dečko za nju niti muž, ali nije me slušala. Smatrala je kako sam samo ljubomorna što je pronašla nekoga, a ja sam bila sama. Inače, Camilla je bila moja dvije godine mlađa sestra i zatrudnijela je prerano, ali odlučila je zadržati bebu. Mama i tata se nisu slagali s time, pa je pobjegla s njim, a nisam niti ja mogla učiniti ništa kako bi je vratila. Oduvijek je bila prava buntovnica, ali ovaj put je shvatila u krivo vrijeme da ono nije bio život za nju.
Odmahnula sam glavnom kako bi prestala razmišljati o onoj grozoti zbog koje bi svaku večer, prije spavanja, plakala u sobi. Camilla mi je previše nedostajala, a ja više ništa ne mogu učiniti kako bi je vratila pošto mi nije dopuštala da joj se približim.
Summer me nasmiješeno pogledala dok je Amber radila senvič kojeg je obožavala. Nasmiješila sam se i ja nju, te sam sjela preko puta nečakinje. Bilo mi je užasno žao što ju moram svaki dan gledati kako šuti, gleda u jednu točku i tužno promatra sve oko sebe. Nisam voljela nikada kad je tužna, a sada nisam mogla učiniti ništa da je usrečim pošto mi nije dopuštala da joj se približim. Užasno me srce boljelo svaki put kad bi ju pogledala, ali znala sam da nesmijem pokazati koliko me sve ono boli kako ju nebi rastužila još više. Ponašala sam se odlično ispred nje, kao da me ništa ne muči niti ne tišti, samo kako bi se osjećala ona puno bolje iako joj ništa od toga nije pomagalo.
„Dobro si?“ –trgnula me Summer.
„Ovaj.... jesam...“ –nasmiješila sam joj se.
„Gia... sigurna si?“ –promatrala me sumnjičavo i ozbiljno.
„Znaš kakva sam. Dobro sam, vjeruj mi!“ –namignula sam joj.
Klimnula je glavom i nasmiješila mi se. Iako se ponašala kao da mi vjeruje, dobro sam znala da sumnja u moj odgovor pošto me odlično poznavala, ali znala je i da je najbolje pustiti me na miru pošto joj ništa ne želim reći.
Slijedeći nastavak će možda, ali samo možda pri kraju slijedećeg tjedna. Ne znam da li hoće jer slijedeći tjedan imam zadnje ispite za maturu, pa moram puno štrebati i ne znam hoću li moći previše visiti po kompu. Nadam se da vam se početak sviđa i da ćete nastaviti čitati.
Vaša Barbara
| 00:01 |
Komentari (20) |
On/Off |
Print |
# |
Uvod
četvrtak, 11.06.2009.
Možda sam već postala dosadna sa svojim pričama, ali što ćete. Postala sam ovisna o pisanju. Toliko ovisna da čak 40ak poglavlja mogu u tjedan dana napisati.=D
Ovo je priča koja nekako paše ljeti pošto je i sam naslov "Sve zbog jednog ljeta". Knjigu ću početi objavljivati tek slijedeći tjedan kad završim s Paklenim životom. Postovi neće biti česti. Možda jedan post tjedno, ali samo MOŽDA. Ovisi kako budem bila raspoložena.
Nadam se da čete pročitati.=)
Hvala unaprijed.
Barbara
| 13:59 |
Komentari (14) |
On/Off |
Print |
# |
|
