Znači, ljudi moji....
Dupkom puni kafići, u maski me gledaju (većina) kao da sam s Marsa pala dok skupljam papirologiju i predajem još jednu u nizu zamolbi za posao...
Kakav?
Siguran, bar na nekoliko mjeseci i s redovitom plaćom. I to su uvjeti. Nema trenutno puno biranja (kao da ih je prije i bilo.)
Tri mjeseca s biroa je prošlo, sad se snalazi.
A prije toga sam uzbuđeno čekala ugovor za stalno, već planirala častiti ekipu.
Eh, živote, neispravni joysticku! (u zadnje vrijeme mi je ovo najdraža uzrečica, nekako se poklapa sa svim).
Hvala Bogu, bar su nam klinci zdravi. Sreća, jer koliko ih pazimo i čuvamo i dezinficiramo, samo mi treba da zbog jednog pametnog nevjernika u sve ovo sr... sav trud padne u vodu...
I njima šok već mjesecima, starija mi oplače jer nema nikog da se druži s njom. Inače je vrlo druželjubljiva i znatiželjna djevojčica. Ali slomilo ju je sve ovo. Ne može zabavljati više ni mlađeg brata, ide joj na živce. Želi svoje vršnjake i prijatelje iz vrtića. S druge strane malac ide za njom i vapi da se igraju s traktorima, s puškama... Kad ni to ne upali, izbije rat, pa krene mama da se igra. Jučer su mi otkrilo da me i dalje jako vole, ali sam im dosadila.
Znam... I sebi sam... Stalno u krug... Čisti, spremaj, kuhaj, glumi suca...
Ma obožavam ja svoje klince, sva su mi radost i sreća, ali fale mi ti radni sati s kolegicama, nešto izvan mama-zone, mali razgovorčići...
Da ne spominjem račune koji redovito i nesmetano stižu. Njima kriza nije i ne smije biti. Ne, ne.
Otkazali smo i more. Više zbog straha, iskreno. Život je stao. Nema druženja, opuštanja. Raste broj oboljelih. Ma nije mene strah zbog mene, bojim se zbog klinaca. Zbog oslabljenih imuniteta, preboljene upale pluća, febrilnih konvulzija, jeb... mononukloze, gnojnih angina i puno sati provedenih po bolnicama.
Ali ONI? Pojedinci? I dalje ispijaju kave u kafićima na razmaku 1 mm, na blagajni se guraju i pušu za vratom, žure i gledaju me kao da sam s Marsa pala...
Pustite plaže i more, kome treba to? Dođite u samo žarište i uživajte u korona partijima, pa... Ionako je sve izmišljeno, zar ne?!
Oznake: korona, party, Osobno, mama
|