čuvarica snova

nedjelja, 30.04.2006.

zaista, smrti postajemo svjesni....

život stvarno piše čude priče...
evo ima već tjedan dana da nisam ništa pisala...jednostavno nisam imala volje.
u srijedu je umro jedan mladi čovjek. 23 su mu godine...bile... bili smo samo poznanici, radio je u discu i svi smo ga znali...volilo je motore i brzu vožnju. u srijedu navečer je nažalost bila prebrza... nesreća je bila tragična...sve se dogodilo u utorak navečer. zbog brze vožnje naletio je na auto, letio zrakom 10-ak metara i podleti pod drugo auto...već je tada bio slomio kralježnicu, lubanju, izgubi neke djelove tijela. ali je bio živ...helihopterom odveden u split u bolnicu. ujutro već svi znaju da je umro...tužno zar ne?
srida popodne sidimo na kavi na rivi ja, Perla i Prijatelj_1. pričamo o njemu i njegovoj smrti...bilo nam je žao, ali jednostavno smo bili daleko od toga i nismo osjetili tu prisutnost smrti...
petak je navečer...dolazim u Orebić. u zraku čudna tišina, ne čuje se muzika iz kafića, svi zamišljeni šetaju i nešto tiho šaputaju. nakon šetnje i malo vremena provedenog s Leptirom , čekam mamu da dođe po mene. sjedim na stepenicama, nedaleko od mjesta gdje je poginuo, tu i tamo prođe pokoje auto...osjeća se tišina, smrtna tišina...tada sam osjetila da njega nema više...
dolazim kući prelistavam novine... vijest o toj nesreći napisana je na dnu stranice Crne kronike, sa netočnim podacima. o njegovoj smrti ni riječi...
proći će godina dvije, sjetiti ćemo se ponekad da njega više nema, ali njegove roditelje, brata i djevojku meće napustiti onaj isti osjećaj tišine i smrti. oni će biti svjesni da njega više nema, da neće držati u naručju njegovu djecu. njegova djevojka će možda zavoljeti drugoga, udati se, ali će uvijek znati da je umro onaj kojeg je voljela, s kojim je planirala svoj život, djecu...
Zaista, smrti postajemo svjesni tek kada je ona jako blizu nas, kad osjetimo njenu hladnoću i zadah...kada nas prođe cijelom dušom i tijelom, tek da nas podsjeti da nismo vlasnici čak ni svoga tijela....

30.04.2006. u 13:31 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

...što u njem' znači moja mala kap...



"freedom is just another word for nothing have to lose"



PAR USPUTNIH MISLI, ZAPISANIH U HODU PREMA CILJU, TRAŽEĆI ISTINU

1. Dok hodam nepreglednim stazama, tražeći istinu, tražeći ljubav, molim Te, daj mi snage,

2. Ja sam mali dio ovog svemira gdje je život tek beskonačna potraga za istinom ili laži. Ovisi što nam u ovom trenutku više odgovara.

4. Koliko god se penjala, nikada mi cijeli obzor ne stanu u oko. I najveća brežuljka stabla zaklanjat će mi pogled.

3. Potraga za ljubavi dolazi iz sasvim sebičnih razloga. Da ne budemo sami i ostavljeni u brodolomu, zabačeni na nekoj stjeni, u društvu grabežljivih galebova.



ako me tko treba, tu sam na:

bamby_@net.hr

Linkovi

Blog.hr

moji naj:
samo jedan dodir
malo misto
lauryn
penellope
tvoj netko
nepoznata duša-kala



Free Web Counter

hit Counter

Volim:

Obitelj
Čokoladu
Prijatelje
Prirodu
Životinje
Rock ( najviše yu-rock)
Smijeh
Suze
Ljubav
Jesen, zimu, proljeće i ljeto
Leptire
Shopping
Djecu

...mislim da ja volim gotovo sve...


ne volim:

Laž
Bivše cure
Dvoličnost
Oholost
Škrtost
Učenje
Lažne prijatelje
Ljude bez hrabrosti
Ponekad i samu sebe
I neke situacije za koje ne znam naći riječi:

Kad netko ne vjeruje u mene, kad moram tražit nečiju pažnju jer mislim da je ne zaslužujem, kad mi prijatelji idu na živce, kad želim pobjeći od svih...


Ja sam...

nostalgična... slušajući pisme, razmišljajući ili tek tako često odlutam u uspomene, i stvarno bi se volila vratit u prošlost, jer mi nedostaju ti ljudi i to vrime. Najviše mojih tekstova je o djetinjstvu jer to mi vrime najviše fali...
horoskopska riba... živim uvijek u dvojbi između srca i razuma. Ponekad mi se čini da su u meni dvije osobe, pa ću na ovom blogu dati oduška i jednoj i drugoj.
ja kao ja: romantična, nostagična, zaigrana, sretna, razmišljam srcem, intuitivna, pomalo zamantana. Očitujem se i u izgledu: romantična, ponekad šminkerica, voli slatke stare stvari... voli prijatelje, društvo i zabavu. I najvažnije želim biti glumica.
Ja kao moje drugo ja:samosvijesna žena, ponosna, nikome ne dam da me gazi, za sve nalazim rješenje, vidi sebe kao uspješnu novinarku, dosta razmišljam o životu ali ne dam prošlosti da me omete u nastojanju da ispunim sve svoje ciljeve. Volim se oblačiti pomalo rokerski, otkačeno, i nije mi bitno mišljenje ljudi koji me ne poznaju dovljno.
• Ove dvije moje osobnosti žive u potpunom neskladu jer jednog dana vlada jedna a drugog dana druga. I ne mogu se odlučiti koja je bolja. Ali kad volim volim do kraja, i potpuno se pradajem u ruke ljubavi.
• obožavam exYu-rock, naviše Riblju čorbu, Zabranjeno pušenje, Bilo dugme, Azru, Yu-band, Prljavce, Parni valjak, ali volin i Gunse, Led zeppelin, i još svašta. Takva muzika me nadahnjuje da pišem i uvik pišem uz ove pjesme.


noću dok spava cijeli grad ja pišem svoje misli, stihove, pisme. ponekad dok pokušavam zaspat sjetim se nekih stihova, upalim svjetlo i zapišem ih u svoju teku koja je uvijek pored mene. pišem ih onako kako mi padaju na pamet, bez preinaka. ujutro otvorim teku i slažem stihove...nekad ostvaim sve kako jest...
ponekad mi se čini da sam ja čuvarica snova ljudi što mirno spavaju....