Kada bih mogao pretočiti sreću u stihove
Pisao bih zauvijek.
Pisao bih pjesme,priče,beskonačne rečenice.
Samo bih pisao.

Dijelio bih napisane riječi prolaznicima
Ništa zauzvrat ne bih tražio.
Tek da pročitaju što piše,
Da upiju sreću
Kao što papir upija tintu.

Ali ne mogu.
Možda jer je u meni nema
I koliko god se trudio,
Ona je negdje skrivena.
Ali zato je tuga sveprisutna.
Strah i tjeskoba vjerno je prate,
Prikradaju se u one bezbrižne sate,
Pa čak i snove.

Zato pišem te sumorne stihove
Duge i mračne rečenice
I ne pokazujem ih nikom
Već ih samo ja katkad čitam.

Volio bih da mogu pretočiti sreću u stihove
I tada bih pisao zauvijek.

Oznake: pjesma, tužno, pjesnik