jedansan
28.10.2010., četvrtak
LJUBAVNA MISAO..... Ja bih trenutak, u zeleni list uvio i takav biser, kao zavjet, poklonio Tebi. Onda mislju obgrlio Tvoje ime, a hod Tvoj, ostavio pored vremena. Na blagom vijetru, kosu Ti raspleo, pa uvio strucak osjecaja usred dodira. S mirisom jutra, ruku primio, puno njeznosti, u pogled Tvoj donio. Daleko od tuge i nemira saptao, izmedju bedara, sliku blazenstva upijao. Pod poljupcima, Tvoje snove uzimao i setao, po Tvojim slatkim odmoristima. Sve bih to, nebrojno puta ucinio, milovanjima i uzdasima potvrdjivao. Sasvim tiho, beskonacnost pokazivao i bogatim darovima nagradjivao. Neprimjeno, na daleka putovanja vodio, a svoju veliku ljubav, samo Tebi davao. Ja bih trenutak, u plavo nebo utkao i taj dragulj, na Tvoja njedra stavio. Priljubio Tvoju dusu, uz moju, pa s Tobom ispratio vrijeme i zapjevao. Bez ijedne rijeci, uz Tebe pristao, jer u TEBI, na sebe bih naisao... |