Roditelj sam. Nevjerojatno je kako doživljavamo drukčije patnju djece kad imamo vlastito djete. Prije bih se zgražao kad bih vidio ili pročitao o nekoj nesreći u kojoj su nastardala djeca. Danas shvaćam da je to zgražanje ništa naspram boli u prsima koju osjetim kad vidim kako djeca stradaju. Odmah pomislim da tako može nastradati i moje dijete. Strašan osjećaj.
Pijani otac odveo je u smrt tromjesečno dijete. Njegov život od tog trenutka više ne pripada njemu već njegovom mrtvom djetetu. Ne želim sudit, ostatak života njegova je osuda.
Biti roditelj nije pravo već mogućnost. Iz te činjenice proizlazi istina da ako imaš dijete nisi više vrijedan od onog tko ga ne može ili ne želi imati. Isto tako izlazi i istina da je roditeljstvo najveća žrtva u koju se čovjek upušta.
Male plave ili smeđe oči najjasnije su ogledalo u kojem se možemo ogledati i shvatiti tko smo. Svi smo jednom bili ogledalo!!!
Umiru djeca!!! To su pak Božja posla!!!
|