Ovo je blog koji će biti u cijelosti posvećen radu na zemlji, proizvodnji hrane isključivo svojim vlastitim radom i marljivošću, te ujedno ukazivati na sličnost i povezanost rada ne zemlji i ljudskih osjećaja i okolnosti, samog življenja.
Naime, prilikom rada, obrađivanja zemlje, sadnje, sjetve, žetve, berbe, koja je od gotovo samog praskozorja čovječanstva prisutna, potrebno je imati samo malo marljivosti i napora, volje.
Pri tome je prisutna jednoličnost ponavljanja radnji, kolotečina upotrijebe alata, postupka uzgoja biljaka, i neizostavni napor, umor, zasićenost, teškoće, sve ono što se događa i u ljudskim emocijama, mislima, životnim okolnostima, i tada kad je osoba izvan svakog dodira sa zemljom.
Rad na polju i u privatnim baštama, bilo u svrhu proizvodnje hrane i prihoda za vlastite potrebe ili zaposlenja kao radnika, vrlo jasno oslikava ljudsku osjećajnu i svakodnevnu realnost.
Često mrzimo oboje. Oboje radimo samo jer moramo, ili uopće jedno od toga ne radimo.
Ali zašto biti u neprijateljskom odnosu sa svojom realnošću, sa zemljoradnjom? Zar doista moramo mrziti ono autentično u nama, ono autentično što nas hrani?
Ne moramo. Možemo usmjeriti pažnju na to. Pogledati u sebe, u zemlju koja će nam dati hranu.
Možemo osjetiti svaki trenutak naših osjećaja, prepoznati ga u svakoj biljki koja se uzdiže prema nebu.
Možemo osjetiti jedinstvenost svega, promjenjivost trenutaka, ciklus biljaka.
Sve je tu, takvo kakvo je, u nama i oko nas, a zemlja nas na to može moćno podsjećati.
Ja ću voditi sve vas koji želite kroz godišnji ciklus obrade zemlje, uvijek jednak, uvijek neizvjestan, kroz skupljanje plodova, i njihovu pripremu, te vam skretati pažnju na to da je sav taj postupak odraz vašeg trenutnog osjećaja i situacije.
Ljubim vas sve, dobrodošli na moju farmu, uvijek će biti otvorena, nema ključa na njoj, Miss Motika nema ništa osim komada zemlje, vode, i same sebe, a najposlije, motika je izvrstan alat za obranu, ako zatreba, ;)
