Jagodica_Bobica
petak, 09.06.2006.
Iako ne znam tko si, ja znam da si to ti
Redoviti gost jedne zagrebačke birtije došao je i ove subote popiti svoje omiljeno piće. Konobar, čim ga je ugledao kako otvara vrata, u trenu je zagrabio ispod pulta i izvadio Karlovačko nebili njegov najvjerniji gost predugo čekao. Otkako dolazi, a tome ima već ohoho godina, nije naručio ništa drugo nego staro, dobro Karlovačko. Toliko je često dolazio da su s vremenom postali prijatelji.
Često su pričali do dugo u noć kada su se već razišli i oni okorjeli pijanci. Razmjenjivali su komentare o tome kako je život katkad nepravedan, raspravljali su o aktualnim gafovima našeg predsjednika, o politici, o sportu, o kulturi, o ljubavi, televiziji, Europskoj Uniji. Raspravljali su o svemu, ali gotovo nikada o svojim privatnim životima. Katkad su se njihova mišljenja razilazila, a katkad su se sa smješkom pogledavali kada su shvatili koliko o nekoj temi zapravo imaju slično mišljenje, ali opet svaki je razmišljao na sebi svojstven način.
Jednog dana konobar ga je upitao:
-Pa dobro, toliko dugo se poznajemo, nije li došlo vrijeme da mi kažeš nešto o sebi? Kako se zoveš, gdje stanuješ da te koji put posjetim,imaš li ženu,djecu, posao i koliko uopće imaš godina?
Nato je ovaj trenutak zastao i odgovorio:
-Kad bih ti rekao da se zovem Savo te da je ova birtija jedina moja adresa i kada bih ti rekao da nemam niti ženu niti djecu niti posao te da prosjačim na cesti nebili mogao popiti jednu pivu kod tebe, te da imam mnogo više godina nego što možeš zamisliti, možda bi me s vremneom počeo gledati nekim drugim očima i više nebi bili tako dobri prijatelji.
Nastavio je u istom tonu:
-Kada bih ti rekao da sam bogati biznismen i vlasnik jedne uspješne tvrtke, da stanujem u najelitninem djelu Zagreba te da je moja vila sakrivena u krošnjama stogodišnjih stabla jele, te da imam predivnu ženu, troje djece na koju sam izrazito ponosan te da sam u najboljim godinama, možda bi me također počeo gledati drugačijim očima i zapitao se što radim svaki dan u tvojoj birtiji ako doma imam predivnu ženu i troje djece.
Konobar na to nije ništa rekao nego mu se samo prijateljski nasmješio. Drugi dan u predvečerje opet se dogodio njihov susret. Hladno Karlovačko u trenu se (baš kao i svakog dana) stvorilo na njegovom stolu, a sa smješkom došao je i konobar. Rekao je:
-Iako ne znam tko si, ja znam da si to ti, moj prijatelj, i uvijek će te čekati hladna piva na mom šanku.
Nato su uz gutljaje pive počeli opet o politici, sportu, nogometu, životu, a i svemu ostalom.
Na što vas asocira ova priča?
.Nadimak mi je Jagodica Bobica. Bavim se streljaštvom, idem u teretanu, i učlanjena sam u DVD Jastrebarsko. Volim adrenalin, brzinu i dobre aute. Hvala Bogu nemam dečka, tako da sam slobodna poput ptice
.... Ne znam što da više kažem, pa ćete me zato upoznati kroz ovaj blog...kisssss
