Jazzie

Davno sam primijetila da mi se u životu izmjenjuju dobre i loše stvari, stvarajući vječnu ravnotežu. A onda je prije kojih godinu dana krenula parada dobra: diplomirala sam, imala solidno plaćen posao, utukla gomilu novca u uređenje stana kupujući sve što mi se svidjelo bez imalo kompromisa, imala odličnu vezu, počela skijati, jedrila po prvi put, bila u berbi maslina, promijenila posao i udvostručila plaću, nešto putovala, kupila prve dionice... Jednostavno, sretna i ispunjena kako god se okrene.

Onda sam se zaputila na redovni sistematski pregled u jednu od onih privatnih i skupih klinika (na račun firme, ofskroz). I krenulo je prema dolje... Na ultrazvuku grudi je doktor u jednom trenutku zastao i pozvao svog kolegu na konzultacije. Srce mi je valjda stalo u tom trenutku, a oči se napunile suzama.

Godinu i pol nakon prošlog punktiranja, morat ću ponovno. Otkrili su mi jednu cistu i nešto još neodređeno, zbog čega moram hitno na punktiranje.

Iako me doktor uvjerava da sigurno nije ništa strašno, jebeno se bojim. Ne mislim da ću sutra umrijeti, ali ako s 25 godina imam već četvrto čudo koji zahtijeva punkciju, pitam se što će biti kasnije.

Blog je uvijek tu, kad i problemi.