ponedjeljak 26.03.2007. 00:39
Zeleni papar
Imamo doma predivnu novu kuhinju, koju koristimo oko dva puta tjedno za jedan brzopotezni obrok. Kad se sjetim koliko smo platili kuhinju sa svim aparatima u odnosu na to koliko često kuhamo u njoj, zaključak je da će se isplatiti za oko 30tak godina. U prijevodu, bolje bi bilo da smo na mjestu kuhinje napravili još jednu sobu (teretanu npr.). Naravno, to za posljedicu ima da sam u relativno kratkom vremenu upoznala čitavu masu restorana Zagreba i okolice. Dok se školujete, studirate, restorani dolaze u obzir najčešće u nedjeljnim ručkovima sa starcima i eventualne pizze s frendovima. Danas, kada mi radni dan traje ponekad i 12 sati, što se s putovanjima protegne i na 14, restorani su mi sve češće odredište. Iz tog razloga, palo mi napamet s vremena na vrijeme napisati recenziju nekog od restača koji posjetim. Danas je na tapeti samoborski restoran „Zeleni papar“ koji se nalazi između Samobora i Bregane. Odabrala sam ga za prvu „nestručnu“ recenziju, upravo zato što mi je jedan od najboljih i najdražih.  Zeleni papar je smješten u obiteljskoj kući obitelji Adžamić, čiji će vas ljubazni domaćini nerijetko dočekati na vratima restorana i smjestiti za stol. Moja preporuka je rezervirati stol, da se ne bi dogodilo da se okrenete na peti jer je restoran često krcat, iako vam se na prvi pogled može činiti da čovjek na njega ne može tako lako nabasati. Ali dobar glas se očigledno daleko čuje. Ambijent restorana je divan. Nježno zeleni tonovi, usklađeni s bordo stolnjacima i bijelim navlakama na stolcima, zidovi prepuni slika, osvojit će sve ljubitelje klasične elegancije. Restoran je dodatno ukrašen komadima stilskog namještaja i divnim starinskim klavirom, za kojim je jednu nedjelju i svirala pijanistica (ne znam jel to redovito ili je bila posebna prigoda). Jela se služe na predivnim bijelim tanjurima, a usluga je na visini. U Zelenom papru, ručak se počinje s komadićem pržene mozzarelle u umaku, a nastavlja s nekim od odličnih jela iz jelovnika. Moja preporuka odlazi prefinim juhama – divna juha od rajčice s vrhnjem i juhe od gljiva. Od glavnih jela, oduševljeno mogu preporučiti skoro sve što ima na jelovniku, posebno ona jela koja u nazivu sadržavaju „ala zeleni papar“. To su definitivno specijaliteti kuće koje ne treba propustiti. Osim toga tople preporuke za prefinu teletinu ispod peke, izvrsnu dalmatinsku pašticadu te vrlo zanimljivu janjeću pljeskavicu. Uz jelo se služe i velike porcije svježe salate, a posebno je fina rukola začinjena maslinovim uljem i aceto balsamicom, posuta granom padano. Ipak, ni tu ne staje moje oduševljenje tim restoranom. Deserti su nešto što se u Papru ne propušta. Izvrsne zelene palačinke sa sladoledom, šlagom i preljevom od maline oduzimaju dah, kao i tamna palačinka sa sladoledom aranžirana kao paukova mreža. Vinska karta restorana je odlična, iako vam ja o tome nemam što pisati jer se u to uopće ne razumijem. Prelistala sam ju, vidjela puno poznatih vinara na listi, ostali su komentirali da je dobra pa ćemo im vjerovati. Na kraju, to ćete sve platiti nemale novce, ali rekla bih u prosjeku boljih zagrebačkih restorana. Sve preporuke restoranu, sigurno se nećete razočarati. Više detalja na www.zelenipapar.hr. |
