Jazzie

Kažu da veličina nije važna, već samo tehnika. Ja im odgovaram da nek mi daju veličinu pa ću ja tehnicirati. A on ima sve – i veličinu i tehniku. Mislim da sam se zaljubila...

Svatko od nas ima neki object of desire – neki svršavaju na nove cipele, drugi na veliku plasmu, treći na mlade pičke, četvrti na brze aute, dok ja maštam o velikom hladnjaku. I iako nit znam kuhati, niti se trudim naučiti, već par godina (otkad su se pojavili u našim dućanima) sanjam jedan reprezentativan primjerak american style frižidera u svojoj kuhinji. Kako je ovih dana seoba u tijeku, a stari frigorífico odavno je odslužio svoje, nametnula se ideja za kupnjom novoga. Odlučila sam žrtvovati zadnje novce i kupiti si taj odavno željeni object of desire.

Danas sam ga gledala i divila mu se. Dirala prstima njegova vrata, pokušavajući ostaviti packe na površini na kojoj one ne ostaju. Mjerila sam ga u svim smjerovima otkrivši da će moja prostrana kuhinja s njim postati puno manje prostrana. Maštala sam kako za vrijeme ljetnih vrućina (iako ovih dana nije potrebna mašta za to) sjedim na svojoj terasi i drmam wiskey s ledom, koji mi je izbacio ugrađeni ledomat. Jedino što ja uopće ne pijem viski. Razmišljala sam i o ispijanju vode koju mi je on ohladio, ali ne u boci poput sadašnjeg sirotana. Pala mi je na pamet i ugodna večerica s društvom uz dobru klopu (tko će ju skuhati?) i cugu koju vadim iz tzv. mini bara, koji mi omogućuje laki pristup pijači, bez otvaranja njegovih velikih vrata.

Oduševila me tehnologija nemiješanja mirisa jer naprosto mrzim kada ostavim otvorenu čokoladu u frižideru, a već sutra ona ima miris po kobasici. Svidjela mi se i njegova karakteristika nestvaranja bespotrebnog leda, nedostatak koje me trenutno prisiljava na redovito topljenje zamrzivača. Svidjele su mi se njegove staklene police i sitni dodaci u unutrašnjosti za koje uopće ne znam čemu služe.

And they lived happily ever after...