Kada se dijelila naivnost, ja sam bila na početku reda pa sam i dobila ogromnu porciju. Uvijek sve promatram dječjim očima, u svemu vidim neiskvarenost i neke više ciljeve, a novac – budim iskreni, stvar koja pokreće svijet – nekako uvijek ostaje meni skrivena.
Oduvijek sam razmišljala da je blog prije svega zabava, opuštanje, a tek onda nešto istinski korisno, i to korisno na način da čovjek riješi neke svoje frustracije, neke probleme sam sa sobom. Jasno mi je da neki mogu iskoristiti svoj blog za vlastitu promociju – prodaju nakit, odjeću, predstavljaju svoje spisateljsko umjeće, svoje bendove, svoje fotografsko oko. Ali nikada nisam shvatila da čovjek na blogu može i novac zaraditi bez da ikome išta prodaje.
Jučer sam otišla do obitelji
Kokolović, da preuzmem od
Demjan jednu novu krpicu. Naime, moram se pohvaliti, jedna sam od prvih koja nosi komad s njenom etiketom (i to unikat!). Ta krpica bila je samo iznimka da se zavalim na stolac u njihovoj blagavaoni, naručim si Nes i ostanem par sati u ugodnom razgovoru.
Tako mi je
Kokolo otkrio jedan potpuno novi svijet – odnosno zaradu preko Interneta. Općenito, Interneta kao izvora nekakvih sredstava se grozim, iako imam neka znanja koja sam u proteklih par godina mogla već pošteno iskoristiti da nešto i zaradim na netu, no količina poduzetničkog duha u meni ravna je nuli. Ali čak i bez toga duha, ja imam blog koji ima solidnu čitanost, pišem ga već godinu i pol, sitno po sitno mogla sam već nešto i zaraditi.
U prvi tren mi se učinilo kao SF, sve dok me čovjek nije posjeo pred računalo i pokazao mi kako neki naši blogeri već zarađuju na svojim blogovima. Ko malo dijete, iz Pušće Bistre, koje je prvi puta vidjelo kompjuter, čudom sam se čudila i zgražala da kako sam tako bedasta da nisam shvatila. Ja sam nekako vjerovala da su smo svi ovdje neki entuzijasti koji pisuckaju iz vlastitog gušta, neke svoje pisanije bezvrijedne ikome osim nas samih, a kad ono entuzijasti oko mene stave i pokoji entuzijastični dolar u džep.
Sve u svemu – kada bi mi ovaj blog donio 50 kuna, ja bih bila sretna – čisto da odem na pizzu i sok, ili u kino. Ne da sam sada nesretna s ovim blogom kakav je, ali nekako taj sitniš bio bi dodatno veselje.
Naravno, ako ćemo gledati službeno, prema pravilima blog.hr-a, nije nam niti dozvoljeno stavljati reklame i slične stvari na blog, ali pravila su tu da se krše :), a možda ih s vremena na vrijeme treba i mijenjati.
Sve u svemu – čim se promjene pravila, ja iznajmljujem dio svog bloga za reklamu! Pa ne živi se od komentara.
U potpisu: Jazzie the prodana-dusha!
(ako ste očekivali tips&tricks "how to earn money blogging" kriva adresa ljudi - ja još ni lipe nisam zaradila)
