Jazzie

U velikom finalu najvećeg reality showa u Hrvatskoj pobijedio je Hamdija Seferović, pripadnik romske manjine. Tako nekako bi započinjala priča kada bi Hamdiju doživljavali isključivo kao Cigana. Budimo realni – prvi dojam se stvara na temelju fizičkog izgleda gdje boja kože uvelike prednjači. Iz tog razloga vjerujem da je prvi komentar svih nas pri ulasku kandidata u kuću bio „gle, cigo“.

Romska nacionalna manjina je vjerojatno jedna od najpotlačenijih u Hrvatskoj. Moramo biti svjesni da nije lako odrastati kao Rom jer se to ne može sakriti pa sve da osoba to i želi. Upravo iz nekakvog sažaljenja činjenica da je Rom, Hamdiji je išla u korist.

Druga velika „olakotna okolnost“ bilo je Hamdijino priznanje da ima završena tri razreda osnovne škole. Opet se budi žaljenje u očima drugih ljudi jer svi smo svjesni da ga život vjerojatno nije mazio, poput mnoge druge djece koja na roditeljskoj grbači žive puno duže. Bio je prisiljen raditi i prekinuti školovanje. Uza sve to, Hamdija pokazuje relativno visoku inteligenciju, veliku spontanost i solidno opće znanje (za svoju razinu obrazovanja).

Hamdija nije prljav cigan koji dane provodi štancajući djecu koju onda šalje na prometna zagrebačka raskršća da bi prosila. Hamdija govori hrvatski bolje od mnogih obrazovanijih ljudi, a puno bolje od prosječnog Cigana. Hamdija služi na čast romskoj nacionalnoj manjini.

I upravo iz tih razloga veliki dio Hrvata odlučje glas dati njemu – čovjeku koji sam radi i zarađuje, ima ženu i djecu te kojeg život (navodno) nije mazio.

Kada bi priču mogli sagledati iz drugog kuta onda bi ona započinjala riječima: U velikom finalu najvećeg reality showa u Hrvatskoj pobijedio je Hamdija Seferović. I točka – nema onog dodatka o nacionalnoj pripadnosti. A u toj priči Hamdija ne bi pobijedio.

Ne bi pobijedio zato što se na kilometar vidi da dečko ima dovoljno za život, a priča o bogatsvu njegove obitelj bi onda vjerojatno izašla u svim novinama, a ne samo kružila kuloarima. Onda bi prosječan Hrvat uzeo u obzir kome su ti novce potrebniji – jer sjetite se, nije on siroti Cigan, nego ravnopravan sudionik.

Kada je u uvodnom predstavljanju ispričao svoju priču o svakodnevnom treniranju u teretani, Hamdo-Hamdija vjerojatno nije niti pretpostavljao da će mu BB-ovci nabaviti sprave za vježbanje te ga time iznenaditi u „Sobi iznenađenja“. A kad tamo – nije znao koristiti niti najosnovnije sprave. Ako bi Hamdija bio ravnopravan sudionik, na to bi se gledalo kao na tipično laganje kako bi se prikazao više macho-cool, a ne kao na jadnog Cigana koji gle – ne zna koristiti sprave.

Kao što je Matku nacionalizam, desničarenje i ponižavajuć stav o ženskom rodu uzet za zlo u konačnom izboru pobjednika, tako bi i Hamdijini stavovi o ženama bili bolje uočeni da se radilo o ravnopravnom kandidatu, a ne sirotom Ciganu za kojega je to toliko normalno. I dok prosječnog Hrvata osuđujemo za intenzivno slušanje narodnjaka kao vrhunac lošeg ukusa, za Hamdiju nas to ne čudi – jer Cigo nit ne zna za drugo.

U konačnici, da se radilo o „običnom kandidatu“, malo teže bi mu se toleriralo poziranje pred kamerama ispred BB kuće i u studiju dok par metara od njega stoje žena mu i djeca koje nije vidio više od 100 dana. Umjesto da grli ženu i djecu, Hamdija im daje pokoju pusu, a onda spretno pozira kamerama uživajući u pažnji koja mu je poklonjena, dok mu najbliži ciganski rod uzvikuje: „Jebo si im majku!“.

I dok se veliki dio Hrvatske ponosi činjenicom da smo jedna slobodna, otvorena, liberalna, demokratska država, gdje čak Cigan može pobijediti u najvećem reality showu u državi, ja bih prije rekla da smo jedna zatucana zemlja gdje se na pripadnika romske nacionalne manjina, gleda kao na običnog cigana. A Hamdija je toga svjestan. Od početka je gradio svoju pobjedu na činjenici da je „jadni Cigan, sa tri razreda osnovne škole, koji nema šanse za pobjedu“ – i zbog toga mu treba stisnuti ruku. Proračunato, lukavo i nadasve inteligentno!