Jazzie

Odlučila sam dočekati N/novu godinu doma. Reakcije su redom iščuđavanje nad mojim jadnim životom jer (navodno) nemam s kim na doček. Nitko mi ne vjeruje da je to moj izbor.

Ne sjećam se kada sam zadnji put bila za Novu doma, a pamtim nekakvih 10tak dočeka. Bilo je tu privatnih tuluma u većem ili manjem društvu u nečijoj kući ili kafiću, velikih "društvenih događanja", restorana sa živom muzikom... I svake godine mi je doček bio sranje. I svake godine se ponovno pitam zašto nisam ostala doma u toplom, nego se vucaram po vani i dosađujem.

Ove godine sam definitivno odlučila ostati kod kuće. Gledat ću telku, možda nešto i raditi i ići spavati. Sita, napojena, u pidžami.

Sve ponude sam ležerno odbila - kućne tulume, birceve, restoran, sa različitom škvadrom. Dragi će raditi (kao i svake godine do sada).

U proteklih 20tak dana, mislim da sam bila doma oko dvije večeri. Jučer smo kod frenda radili kotlovinu, danas sam cijeli dan bila u Zagorju na sanjkanju - pekli smo roštilj, kartali belu, grudali se, sutra idem na jedan ležerniji koncert. I tako se događanja izmjenjuju već danima.

A doček Nove godine je nekakav isforsirani događaj, kada je netko nametnuo da se mora ići van i tulumariti, a mnogi manje planirani i manje "obavezni" eventovi ispadnu puno bolje. Zato ove godine ostajem doma.

Iskreno sam sretna. A većini je to tako teško shvatiti...