Jazzie

Kažu da odijelo ne čini čovjeka. Ali kažu i da govori dosta o njemu. Prvi dojam je izuzetno bitan, a on se ne stvara iz unutrašnje ljepote nekog čovjeka, nego samo iz vanjskog izgleda. Iz tog razloga svi koliko toliko pazimo na to kako izgledamo.

Održavanje osnovne higijene je nekakav minimum, na koji se nema smisla niti osvrtati: čista kosa, podrezani nokti, uredna odjeća... Ono na što se želim osvrnuti je ljudska osobina da na temelju vanjskog izgleda donosi stav o osobi koju uopće ne pozna. I to ne nekakav „privremeni“ stav, nego na temelju vanjskog izgleda, prije svega odjeće, se danas zaključuje kakav je tko čovjek. Primjera je masa: punkeri su narkomani, a šminkerice sponzoruše.

Moja vrlo draga frendica je šminkerica prve klase. I dok se ja volim lijepo obući i ne štedim na obleki, ona je stilom pet kategorija iznad mene, a cijenama možda i više. Potječe iz bogate obitelji i može si to i priuštiti. Neki njezini dečki su vozili Porche-e, dok je drugima serijska oprema bio ZET-ov pokaz. Nikada nije ocjenjivala ljude po odjeći, niti cijeni niti stilu. S druge strane, mnoge po mojem ukusu prosječno odjevene cure (i prosječnog materijalnog stanja), su već na prvi pogled zaključile „vidi koja sponzoruša“, „ne volim takve plitke osobe kojima je odjeća sve na svijetu“ i slično. Upravo te iste djevojke su one koje će uvijek glasno uzviknuti parolu „odjeća ne čini čovjeka“.

Ne mogu shvatiti da su ljudi toliko zaokupljeni svojom mentalnom kvazi superirornošću da osuđuje sve ono što je drukčije od njih. Možda netko ne može shvatiti da sam ja za cipele ostavila 1200 kuna, ali ja mogu da je ta osoba i više od toga za PS2 ili I-Pod. Ja ne volim igrati igrice pa si Playstation kupiti neću. I-Pod mi totalno ne treba, a izbjeći ću i nošenje istog oko vrata kao modnog dodatka sezone, pa si ga neću kupiti. Zbog toga ću otići u Guliver i iskeširati pare za cipele. Meni je to gušt, ja to volim. Ne znam da sam zbog toga išta plića od onih koji će iste novce utrošiti na novogodišnje putovanje u Čatež ili kupnju kućnog kina.

Ocjenjivanje po vanjskom izgledu me jako boli i stvarno mi ga je pun klinac. Nekoliko puta sam čula za sebe komentar – lako tebi, ti imaš para. Naime, netko je vidio moj Sisleyev sako i zaključio „sirota mala, b(l)ogatašica“. Uvijek se iznova nasmiješim. Ne zna ta osoba da meni roditelji ne plaćaju VERN ili neko slično šminkersko učilište, ne zna niti da sama zarađujem od prve godine fakulteta, da ko apsolventica ne hladim jaja poput većine mojih kolega, nego honorarno radim. I da svoju zarađenu lovu s veseljem utrošim na nove cipele! Naravno, ako mi ostane kada platim sve račune. Dosta mi je već tih komentara sirotih djevojaka, koje nemaju novaca za majicu na Trešnjevačkom placu (jadnice :shmrc:), a dane provode u lokalnim birtijama trošeći đeparac koji ima starci daju svakog 10-tog u mjesecu.

Ljudi dragi, zagrebite malo ispod površine!