Jazzie

U četvrtak sam planirala ići u Graz. Dragom sam rekla da mora ići samnom jer će još malo biti gol i bos. I pristao je, začudo. Digli smo se ujutro, obukli i uputili k njemu doma. Podoručkovali i krenuli za Usterajh. Obavili smo shopping i vratili se u Zagreb u ranim večernjim satima.

To bi bila priča, onako u grubo. Ali zar stvarno mislite da shopping s jednim čovjekom koji ima penis među nogama može biti tako jednostavan? Ooo, ne... Priča je puno, puno složenija.

Odmah nakon buđenja smo se posvađali prvi put te sam ja odlučno rekla da ne idem nigdje. Zavalila sam se ispred kompa i ni makac. Onda je on pizdio jedno vrijeme, sve dok nije shvatio da to neće proći te da će morati promijeniti taktiku. Postao je sav drag i nagovorio me. Jebeš žensku odlučnost... Kada smo došli ispred njegove zgrade (on u prinicipu živi sa starcima, ali zapravo živimo kod mene) trebalo je pretovariti stvari iz mog auta u njegov jer s mojim smo trebali putovati. Onda je popizdio drugi put, čudeći se kako mogu tako natrpati gepek glupostima.

Nakon što smo brzo pojeli doručak, made by njegova stara, sjeli smo u auto. Na to se on sjetio da se mora vratiti gore jer je zaboravio (s)lance. Ja sam mislila da se vraća po lance za snijeg, ali se vratio sa pravim šiptarskim slancima koje smo trebali grickati po putu. Onda se vratio i drugi put po baš lance. I krenuli smo - sa 45 minuta zakašnjenja u odnosu na plan.

Čim smo izašli na autocestu prema Krapini, ja sam skužila da nemam tekućine za pranje "vjetorabranskog stakla" aka šoferšajbe pa sam stala na pumpi kupiti je. Tu je popizdio treći put, da zašto plaćam litru te tekućine 12 kuna na pumpi kada mogu kupiti za iste novce 5 litara u Metrou. Onda sam išla natočiti tekućinu, ali nisam znala ju otvoriti, odnosno skinuti foliju koja se nalazila ispod čepa. Onda je popizdio četvrti put jer mu nije bilo jasno da nisam vidjela da je otvarač zapravo druga strana čepa. "Reko sam ja da žene nisu za auto!"

Onda sam se sjetila da već par mjeseci nisam provjeravala tlak u gumama pa rekoh "odi ti meni napumpaj gume, prednje na 2.3, zadnje na 2.0". Onda je popizdio peti put jer kako mogu reći takvu glupost, da ćemo se sklizati do Austrije s ovim mojim tlakovima. Izašao je napumpati gume, ali ono čudo na INInoj pumpi nije radilo pa je prislonivši pipac na ventil na pola ispraznio gumu. Onda je popizdio i šesti put. I za ovo sam ja bila kriva, zato što sam uopće tražila da ih ide prekontrolirati. Nekako smo se dovukli do druge pumpe, gdje smo i problem tlakova riješili.

I napokon smo se otisnuli na pravi put! Onda je on htio popiti kavicu putem, ali mu ja nisam htjela stati. Reko je da više nikada neće ići samnom nigdje, da sam ko Gestapo, nema šale i opuštenog putovanja. A mene je zapravo cijelim putem jebala neka ženska u Alfi 147, koja se špranjila koliko je išlo. Išla mi je toliko na živce da sam čvrsto odlučila da joj neću pustiti da me pređe pa sam stiskala gas ko kreten, čak i kroz cijelu Sloveniju. Tek na autocesti nakon Maribora me oprala jer njezin 1.8 motor ide bolje od moje bebice...

I stigli smo u Graz. Prvo odredište je bio centar. Tamo je dragi preuzeo kormilo, a ja navigaciju. Prvo se htio sparkati u neku garažu gdje je 4 eura sat (!!!), ali sam na vrijeme to skužila pa smo pobjegli glavom bez obzira. Onda smo našli neku jeftiniju garažu, gdje nam je Srbin na blagajni dao da cijeli dan ostanemo besplatno. I malo smo shoppingirali, po Zari i H&Mu. Našao je u H&Mu dobru jaknu, ali bež, a htio je crnu pa sam mu rekla da će je sigurno biti u nekom drugom H&Mu. Ovo će se kasnije pokazati ko orgromna greška.

Za ručak sam predložila NordSee. Nije baš bio za ribu (tu je popizdio još jednom), ali nagovorila sam ga. Ja sam maznula fini filet lososa, a on neku drugu paniranu ribetinu. Na kraju je rekao da je dobar taj moj NordSee.

Za kraj smo se uputili u Centar West, gdje se nalazi Ikea te Seiersberg, također veliki shooping centar. Kupili smo nekoliko sitnica u Ikei. On u preostala dva H&Ma nije našao onu jaknu koju je tražio, čak nije bilo niti one bež, te je OPET popizdio na mene jer sam ja rekla da će je biti. Nije bilo vremena za povratak u centar Graza pa smo bez riječi krenuli put Zagreba.

Onda se sjetio da postoji H&M i u Mariboru pa smo stali tamo, nadajući se da će on naći tu svoju jaknu. U 19.10 smo bili sparkirani te cipelcugom do dućana, da bi otkrili da tamo dućani rade do 19.00h. E tu je definitivno puko. Hvala bogu, ovaj put nisam ja bila kriva. "Jebo im vrag mater slovensku, fina gospoda, radi se do 7.", orilo se centrom Maribora, a ja sam se pravila da ga ne poznam.

I došli smo u Zagreb. Ja presretna odličnim shoppingom, on nadrkan ko slon. Navodno, više nikada neće ići u shopping van.

I samo za Beštiju opaska - carinu nismo platili.