Jazzie

Imam tri vijesti: jednu lošu, dvije dobre.
Dobra1: Pozvana sam na svoj prvi razgovor za posao u životu!
Dobra2: Radi se točno o poslu koji si trenutno želim!
Loša: Daleko je od razgovora do posla, a čak ja i sama imam feeling da nisam idealni kandidat.

Glavni problem s kojim se trenutno suočavam nije što reći na razgovoru jer na svim razgovorima vezanima za "karijeru" uvijek koristim istu metodu - "just be yourself", nego je problem kako izgledati! Već sam jednom napravila veliku pogrešku u izgledu na razgovoru za stipendiju, ali mi je bilo tako svejedno jer sam bila "idealni" kandidat pa me praktički nisu mogli odbiti. Ovdje se pak radi o honorarnom poslu, ali poprilično ozbiljnom i odgovornom - nema mjesta trapericama, vesturinama i kosi u repu.

Već sad sam u velikom minusu jer me majka priroda, Bog ili tko god me sastavljao, obdario mlađahnim licem i tijelom (ako izuzmemo sise). Tako ja sada izgledam ko prosječna šesnaestogodišnjakinja, što me nikako ne predstavlja kao ozbiljnu osobu. Zato moram odabrati pametan outfit!

Kažu treba imati urednu frizuru - da li da je sama dovedem u neki kvazi red ili odem kod frizera? Možda bi to izgedalo malo prefensi. Da li obući suknju ili hlače? Crne hlače mi se čine kao najneutralnija solucija. A šta gore??? Neku majicu, košulju, sako? Ne smijem pak izgledati preprofesionalno, poput odvjetnice u crnom odijelu na bijele prugice jer nije nekako u skladu sa mojom trenutnom profesijom - studentice. Cipele na visoku petu? Ili možda bolje ravne, ali ne sportske, nego malo elegantnije. Šminka??? Malo, decentno. Da stavim očale - to mi daje look osnovnoškolske učiteljice.

Toliko pitanja, a šanse za dobivanje posla su mi mizerne...

EDIT:
Samo da pojasnim - ne omalovažavam utjecaj samog razgovora i svojih odgovora te čitavog dojma koji ću ostaviti na dobivanje posla, ali jednostavno to me uopće ne muči. Imam svoj način komunikacije sa onima "iznad" sebe - odavno sam prebrodila strah od osoba kao što su profesori na fakultetu i slično, te ne namjeravam glumatati glupaču sa svojim naštrebanim odgovorima. Što imam u glavi imam, kakve planove imam za budućnost imam, zašto želim taj posao znam. Samo me odjeća muči jer poznavajući sebe bilo bi nešto preupečatljivo, presvečano i pretjerano. A opet ne želim biti potpuno anemična i nezanimljiva...