Uvjerila sam se u zadnjih par dana da ovaj blog (ne moj, nego općenito blogovi) ima sve veći utjecaj. Iako se meni čini da su sve ovdje izgovorene riječi otišle u vjetar - "kroz jedno uho nutra, kroz drugo van" (iako bi ovdje bilo bolje reći kroz oba oka nutra, kroz ??? van), izgleda da stvarnost nije takva. Prije koji tjedan je
virko objavio post o ćevapima. Od tada je taj njegov popis postao jedna od onih pošalji-svima-u-kontaktima stvari. Naime, ja sam taj popis dobila na mail cca. 5 puta. Netko je jednostavno to kopi-pejstao i poslao frendovima i poznanicima. Kako je ovo mala zemlja, u kojoj svako zna nekoga nije prošlo dugo i virkovi ćevapi su se proširili mrežom svih mreža.
I jučer dok je moja ekstendid femili raspravljala u kojem zagrebačkom ćevapo-restoranu će pojesti kasni ručak/ranu večeru, stara je uskliknula "odi na net i pogledaj što sam ti poslala na mail". Pao mi je mrak na oči, samo ne opet virkovi ćevapi. (Virko, dobar ti je popis, već sam ti rekla, ali stvarno su ljudi poludili za njim) Kad ono neki novi, tabelarni popis. Isti onaj koji je
Ribafish stavio na blog prije par dana. Ne znam samo da li je preuzet sa njegovog bloga ili je on to isto dobio na mail pa objavio.
Uglavnom, izbor je pao na Ćingač jer svi kažu da je odličan, a na Ribinom popisu ga nema na što su ga ljudi upozorili da fali - jer to su kao najbolji zgb ćevapi. Bili su dobri. Puno začina unutra (Vegete ili čega god), šiš čak bolji od običnih. Ne bih baš rekla najbolji, ali dobri. Lepinja fantastična. Ali konobar... E ljudi moji! To niste vidjeli u životu! Toliko bezobraznog konobara već dugo nisam "doživjela". Naime, kako nas je došlo četvero sjeli smo za manji stol (za četiri osobe). Kada smo rekli konobaru da će nam se pridružiti i peti član pa nemamo mjesta za tim stolom, gospodin je rekao da ne možemo spojiti dva manja stola, nego neka čekamo da se neki veći oslobodi pa da pređemo na njega. Stari je nadobudno naručio gemišt, umjesto vino i vodu pa da sam miješa, i iako je napomenuo pola-pola, pićence je bilo izrazito svijetlo. Gemišt je bio toliko slab da je čak i moj pristojan stari koji nije jedan od onih koji stalno jambraju (poput mene), pitao konobara da li mu je sfalilo vina možda... Niti jedno izvolite nismo dobili. Niti jedno hvala. Ćevape mi je stavio na stol preko glave, skoro me odvalivši tanjurom. Bezobrzan, hladan, katastrofalan.
Kaže dragi da je to normalno za rupe. Jer činjenica je da su najpoznatiji ćevapo-restači rupe nad rupama, u koje se ide zbog dobre klope, a ne cijene stolca na kojemu sjedite. Iako moja iskustva nisu takva. Uvijek do sada su konobari u tim tzv. rupama bili pristojni i susretljivi, za razliku od fensi-šmensi birtija gdje rade uglavnom napuhanci. Sve u svemu, pojeli smo mi te svoje ćevape, ali nisam sigurna da li će nas Ćingač opet vidjeti. Ja kada plaćam nešto, volim dobru uslugu. Ako mogu naći mjesto sa dobro klopom, u kojemu će me poslužiti i pristojan konobar, normalno je da ću njega odabrati. Neće Ćingač propasti bez nas, znam, znam...
Nego, upalim ja sad komp, a na mailu me čekaju virkovi ćevapi. Vans agen.
EDIT:
A je sve krenulo od
Divljakuše,
Žvakice i
Rebela... And the rest is history! (a zakaj sad ovo nisam po vuku napisala?)
